Društvo

Dr Muzurović: Slušajte ljekara, a ne internet pretraživače

by Ivanka Leković | 06:05:2017 | 19:20:31

Jedan od prvih savjeta koji pacijentima daje dr Emir Muzurović, endokrinolog u KBC je da ne koriste internet kao sredstvo za postavljanje dijagnoze.
 
“Morate da znate da podaci koje čitate na internetu nisu validni, riječ je o iskustvu različitih ljudi, a to niste vi. Znači, nemojte da dolazite kod interniste sa svojim mišljenjem, nego pustite da vam on saopšti šta misli o vašem problemu”, kazao je dr Muzurović za Radio Bar i Bar Info.
 
On ističe da je najveći procenat internističkih problema rješiv i da slušajući “savjete različitih ljudi, različitih parafarmaceutika, farmaceutskih industrija koje pokušavaju da prodaju svoje preparate, pacijenti prave problem veći nego što objektivno jeste“.
 
Poručuje da je potrebno povjerenje u ljekare, ističući da su endokrinološke bolesti u najvećem procentu rješive. Ono što pacijentima preporučuje je povratak zdravi stilovima života - svakodnevnim šetnjama, fizičkoj aktivnosti, pravilnoj ishrani, kao i da “edukaciju na internetu iskoriste da saznaju više o zdravoj hrani“.
 
Dr Emir Muzurović je usavršavanje iz oblasti interne medicine i endokrinologije obavljao, pored Instituta za endokrinologiju Kliničkog centra Srbije, u prestižnoj Američkoj bolnici “New York- Presbyterian Hospital/Weill Cornell Medical Center” u New York-u, u timu eminentnog stručnjaka profesora Louis J Aronne-a. Takođe je bio na usavršavanju u “Salzburger Landeskliniken” u Austriji, u sklopu programa Američko-Austrijske fondacije.”
 
On ističe da je endokrinologija grana medicine koja se bavi ispitivanjem i liječenjem žlijezda u našem tijelu. Dominantni pacijenti koji dolaze u endokrinološle ambulante su pacijenti sa bolestima štitaste žlijezde, šećernom bolešću, menopauzom, poremećejima paratiroidnih žlijezda, ispitivanjem fertilnosti i ispitivanjem nadbubrežnih žlijezda.
 
Problem sa endokrinologijom, ističe on, je što simptomi koje daju endokrinološke bolesti nijesu specifični pa pacijenti koji imaju opštu slabost, malaksalost, nezvozu, nevoljnost, čak mogu biti upućeni u druge ambulante, ali generalno, kod takvih pacijenata potrebno je uvijek provjeriti rad štitaste žlijezde. Ključno je uraditi hormon hipofize-TSH, koji prvi pokazuje da nešto nije u redu sa štitastom žlijezdom,a uz njega se, po našim protokolima radi i hormon fT4. Ukoliko su vrijednosti TSH niske, sumnja se na pojačanu funkciju štitaste žlijezde, a ukoliko su više od referentnih vrijednosti, sumnja se na slabiju funkciju štitaste žlijezde.

 
Najčešća podjela bolesti štitaste žlijezde je na poremećaje funkcije (hiper i hipotireoza) i poremećaje izgleda štitaste žlijezde, a tu su dominantni problem čvorići. To su, ističe dr Muzurović, u najvećem procentu benigni tumori. On ističe da pacijent može da ima samo poremećaj zgleda štitaste žlijezde (čvoriće, odnosno noduse u št. žlijezdi) ili poremećaj funkcije, a može imati i jedno i drugo.
 
Samo mali procenat nodusa, između 3 i 5 odsto ima rizik maligniteta. Taj rizik se procjenjuje na osnovu ultrazvučng pregleda i nekih drugih parametara, procjenjuju maligni potencijal i određuju da li je neophodno uzimati uzorak. Sama veličina čvora nije presudna-postoje određene karakteristike koje ukazuju na povećanu pažnju - ako je veliki rast u kratkom periodu, čvorići koji su jasno ograničeni i ne šire se u okolne strukture su dobroćudni, kada je riječ o čvorićima manje gustine (hipoehogenim) u odnosu na okolinu, pobuđuju malo veću sumnju. Velike kalcifikacije su karakteristike benignog procesa, a sitne, mikrokalcifikacije mogu da izazovu sumnju na maligni proces. Takođe je važna prokrvljenost čvorića, ako je prokrvljen samo na ivicama, riječ je o benignom čvoriću. Isto tako, ako je čvorić cističan, najvjerovatnije je benigni, kaže dr Muzurović.
 
“Ako imate jednu od ovih karakteristika ne znači da je vaš čvor loš. Mi na osnovu svih tih parametara određujemo stepen sumnje. U zavisnosti od toga da li je on nizak, srednji ili visok, odlučujemo da li treba da se radi biopsija ili ne. Na osnovu karakteristika čvorića i genetike pacijenta, procjenjuje se da li je čvorić potrebno pratiti ili uraditi aspiraciju ćelija”, ističe on.
 
Scintigrafija kao dijagnostička metoda primjenjuje se u slučaju pacijent ima niske vrijednosti hormona TSH, koji ukazuje da štitasta žlijezda pojačano radi i čvor u štitastoj žlijezdi.
 
Štitasta žlijezda može biti pogođena i autoimunim oboljenjima. Autoimuna oboljenja su pojačan imuni odgovor našeg tijela. Kod hronične upale štitaste žlijezde,organizam zapravo nju prepoznaje kao strano tijelo i stvara antitjela koja mogu da je unište. Da bi se ustanovilo da li je to slučaj, rade se antitireoglobulinska antitijela, na osnovu kojih se saznaje da li imuni sistem napada štitastu žlijezdu. Samo prisustvo antitijela ne znači da je funkcija štitaste žlijezde smanjena, već da je ona u stanju zapaljenja, a da li će na kraju završiti sa smanjenom funkcijom može se saznati samo ako se stanje prati. Nivo vrijednosti antitijela se ne liječi i služi za postavljanje dijagnoze hroničnog autoimunog tireoiditisa (hašimoto). Ako se u dva navrata potvrdi visok titar antitijela, riječ je o ovoj bolesti. Prate se vrijednosti TSH i fT4.
 
Dijabetes u ovom momentu doživljava prave pandemijske razmjere.
 
“Mi nemamo veči problem nego ostatak svijeta”, kaže dr Muzurović. Međutim, zabrinjava podatak da u Crnoj Gori, koja broji nešto preko 600 hilada ljudi ima više od 100 hiljada ljudi koji već imaju dijabetes i koji su u riziku od nastanka dijabetesa, tj. imaju preddijabetes, što je skoro šestina stanovništva.
 
“Razlog je definitivno u stilu života. Jasno je da određeni broj ljudi ima nešto veću genetsku predispoziciju za nastanak ove bolesti, ali sam način života i ishrana tih ljudi budi te loše gene i dovodi do nastanka dijavetesa“, ističe on. “Pravi izlaz u ovom trenutku se ne vidi, ali svako pojedinačno može da preuzme odgovornost i da se odgovorno odnosi prema svome tijelu, počne zdravo da živi, da jede zdravo, izbjegava tijesta, slatkiše, kaloričnu hranu, poveća fizičku aktivnost, što vodi gubitku tjelesne mase, što je jedna od ključnih terapija i u liječenju i prevenciji dijabetesa”, kaže dr Muzurović.
 
Kao jedna od metoda u liječenju ove bolesti pominju se tzv. insulinske pumpe.
 
“Generalno, u narodu važi da je to jedna vrsta vještačkog pankreasa, mada osobe sa medicinskim obrazovanjem neće prihvatiti tu definiciju”, kaže dr Muzurović, ističući da je insulinska pumpa zamjena za davanje insulinske terapije kod pacijenata kojima je insulin neopšhodan.
 
“Šećerna bolest je jako širok pojam. Tip I šećerne bolesti je autoimuna bolest kod koje tijelo uništi pankreas, nema lučenja insulina i takvim osobama neophodno je davati insulin prije svih obroka i tokom noći. Tip II je povećana isulinska rezistencija i zbog toga su povećane potrebe za insulinom“, objašnjava on.

 
Insulinska pumpa predstavlja metodu koja oakšava život i poboljšava glikoregulaciju pacijenata sa tipom I šećerne bolesti, a u nekim naprednim društvima, kada u tipu II potpuno prestane insulinska sekrecija, može se koristiti u tim situacijama. Insulinske pumpe su jako bitne za osobe koje su dijabetes dobile u dječjem dobu, kao i za ostvarenje trudnoće kod žena koje imaju šećernu bolest.
 
Nizak nivo šećera, s druge strane, može imati širok spektar uzroka. Može nastati kao posljedica poremećaja drugih organiskih sistema u tijelu - jetre, bubrega, srčane insuficijencije, a može biti povezan i sa apsorpcijom ugljenih hidrata u crijevima, ili biti posljedica jedne vrste tumora (insulinoma). Hipoglikemiju je neophodno etiološki (uzročno) istražiti, a rješavanjem uzroka problem nestaje.
 
Dr Muzurović ističe da se o endokrinologiji kao nauci uvijek govori jako pohvalno jer je “to jedna jako interesantna i jako logična“ medicinska grana. On ističe da svaka porodica u Crnoj Gori ima bar jednog endokrinološkog pacijenta, bilo da su u pitanju bolesti štitaste žlijezde, dijabetes, bolesti paratiroidne žlijezde, kostiju (osteoporoza), menopauza...
 
“Sve se to može liječiti u Crnoj Gori. Jedino pojedini rijetki dijagnostički problemi, neke bolesti iza kojih stoji ozbiljan genetski poremećaj, u tim situacijama pacijenti se usmjeravaju u dalji referentni centar. Generalno, imamo sjajnu saradnju sa okolnim centrima i zajedno sa njima može da se riješi najveći dio problema, poručuje on.
 
O endokrinološkim bolestima pacijenti će sa dr Emirom Muzurovićem moći da razgovaraju i kada bude gost NVO “Povjerenje“ u sklopu njihovog projekta “Pitaj doktora“.