Društvo

Čađenović: Vatrogasci napokon mogu da odmore

by Vjera Knežević Vučićević | 07:09:2017 | 13:43:16

Na području barske opštine nema ni jednog aktivnog požara. Nakon bjesomučnih borbi sa vatrenom stihijom na brojnim lokalitetima tokom pola jula i cijelog avgusta, barski vatrogasci koje i građani i načelnik Službe zaštite i spašavanja Velizar Čađenović bez imalo pretjerivanja nazivaju herojima, mogu da odahnu i odmore.
 
“Gašenje požara je bio pravi izazov iz nekoliko razloga- dugotrajni sušni period i ogromne količina suvog, nagomilanog lako zapaljivog materijala na terenu, zbog čega su se požari nekontrolisano širili u svim pravcima. Našu teritoriju karakteriše česta promjena pravca vjetra- prije podne duva jedan vjetar, popodne drugi, da bi naveče ponovo promijenio pravac. Vatra je izbijala na terenu gdje je vozilima pristup otežan i uglavnom je i pored brze intervencije, dostizala velike razmjere. Ipak, mogu sa zadovoljstvom konstatovati da smo bili na visini zadatka i da smo, pored brojnih prepreka, odradili dobar posao - naši vatrogasci su, mogu bez lažne skromnosti kazati, pokazali hrabrost, spremnost i pravi su heroji!”, sa ponosom kaže Čađenović, uz podsjećanje da je sačuvana svaka kuća, a nijesu stradali čak ni objekti koji su bili stradao na ivici šume.
 
Sezona požara je počela 16. jula velikim požarom u Sutomoru, koji je krenuo od kontejnera za smeće da bi se, usljed jakog vjetra, veoma brzo prošio.

 
“Na odbrani objekata u okruženju morali smo angažovati 33 vozila. Da nijesmo brzo reagovali, neki od njih bi sigurno stradao. Gasili smo ‘uz vjetar’, što je suprotno stručnoj taktici koja se primjenjuje u gašenju požara. Nakon ovog, požari su se pojavili i na području Krajine - u Livarima, a u odbrani sela Besa angažovali smo Direktorat za vanredne situacije. Tokom te intervencije pomogao nam je bugarski helikopter, sve dok mu se nije pokvarila korpa za ispuštanje vode. Promjena pravca vjetra je uzrokovala širenje požara do te mjere da su stanovnici počeli da se evakuišu. Odlučili smo se tada na premještaj snaga i u posljednjem momentu uspjeli da odbranimo kuće”, prisjeća se Čađenović.
 
Požar koji je buknuo na tri mjesta u Livarima je prema iskazima građana izazvan vatrometima i petardama prilikom proslave rođendana. Kretao se brdom, po nepristupačnom terenu, pa je i na tom lokalitetu vatra prijetila kućama.
 
“Mještani su se dobro ogranizovali. Ustupili smo im naprtnjače, svako je branio svoju imovinu. To je dobar primjer. Potom su na red došli Gornja Briska, Donja Briska, Teani, Gornji Murići, Pinčići, Reps, Lukići, Dedići, Pekići… Onda je vatra stigla do nepristupačnog terena u Tuđemilima. Na mjestu gdje je nekada prolazio ‘Ćiro’ morali smo koristiti motorne testere kako bi raskrčili teren i prišli požaru”, navodi prvi čovjek barske Službe zaštite. On ističe da je od velikog značaja bilo što imaju po jedno vozilo u Virpazaru i Ostrosu, koje su odmah po izbijanju požara slali na kritične tačke, gdje su branili dok ne bi stigle kolege iz Bara.

 
Važno je napomenuti da je sva požarišta u zaleđu odlikovala zapuštenost. Kuće su na ivici šuma, putevi su zarasli u korov, a neshvatljivo je da žitelji seoskog područja ni oko svoje kuće ne pokose teren…
 
Prilikom gašenja požara u Mikulićima vatrogascima su pomogli dobro organizovani lovci, a teško je bilo i na odbrani vikendica u Sutormanu. Na području Mrkojevića, na lokalitetima Mrkovsko Polje, Poara, Velje selo, već nekoliko godina dolazi do namjerno izazvanih požara. U Kunjama su morali gasiti požar koji je izazvao mještanin u namjeri da očisti plac.
 
“Kada smo mu sa terena javili da nemamo ekipu koju bi poslali na tu lokaciju, odjednom je pala kiša! U međuvremenu su vatrogasci ipak otišli da pomognu u gašenju tog požara i vratili se mokri. Teško je bilo i odbraniti Gornja Seoca gdje smo organizovali cjelodnevno praćenje situacije. U pitanje je bila dovedena i sigurnost Godinja, a po nekoliko puta smo intervenisali na gašenju vatri u Limljanima i Boljevićima, gdje je nakon saniranja požarišta, nakon nekoliko dana ponovo buknula vatra.
 
“Takve požare može ugasiti samo ‘dobra’ kiša, jer se dešava da ostane poneko deblo koje danima tinja… Imali smo situaciju u Tuđemilima, gdje je poslije 15 dana nakon što smo ugasili požar, klada koja je tinjala u sred brda izazvala novi. Gorjelo je i u Sotonićima, Orahovu, Ckla…”, kaže Čađenović.

 
Ipak, požar koji je izazvao najveću uznemirenost među Baranima bio je onaj koji je 29. avgusta planuo na brdu Dražica iznad Šušanja.
 
“Najteže je bilo gašenje požara u Šušanju, koji je izbio na najgorem mjesu - na sredini brda, šireći se na sve strane. U pitanju je bila namjerna paljevina. Odmah po izbijanju požara, da bismo smirili građane, rasporedili smo snage po ivicama šume. Ispostavilo se da je dobro što smo brzo djelovali, jer je na lokaciji poznatoj kao Rustemova kuća, neovisno od požara na visočijim kotama, odjednom buknuo požar. Nijesmo sigurni šta se tačno dogodilo… Da ekipa nije bila pripravna, ne znam šta bi se desilo. Epilog je da je kuća sačuvna, a vatrogasci su i iz ove bitke izašli kao pobjednici. U kompletnoj muci tih dana, uspio sam i da se našalim sa kolegama. Kazao sam im da bi bilo dobro da u medijskim izvještajima o požarima bude objavljen naslov ‘Ne smije pasti Rustemova kuća’… Zvali smo na ispomoć kolege iz Budve, Podgorice, privatnike, a nije izostala ni podrška šušanjskih mladića koji su sa krpama preko usta u liniji sa vatrogascima vukli crijeva i gasili. Otežavajuća okolnost bila je i što su na pojedinim mjestima mještani postavili prepreke u vidu šina i željeza kako kroz njihovu imovinu ne bi prolazila vozila. Desilo se da zbog toga pocijepamo gumu na vozilu. Jedva smo uspjeli da se vratimo. Komunalna policija treba da izda zabranu postavljanja takvih prepreka. Opština bi trebala da omogući refundiranje troškova vlasnicima cisterni koji su odgovarali na svaki naš poziv i dali ogroman doprinos”, ističe Čađenović.
 
Dok je još gorjelo u Šušanju, buknuo je požar u Čanju, koji je razvio od strane Petrovca, Buljarice, pa su bili prinuđeni da djeluju “na dva fronta”. I tu su vatrogascima kolege sa svih strana Crne Gore, pripadnici Vojske i privatnici izašli u susret.
 
Procjena štete od požara u Baru nije urađena, a načelnik Službe zaštite i spašavanja vjeruje da je jedina ozbiljna šteta pričinjena u maslinjacima u Šušanju.
 
“Procjenjujem da broj stradalih stabala nije onoliki koliko građani tvrde da jeste. Stradalo je 30-tak stabala koja su se nalazila ‘unutar’ požara i nijesmo mogli da reagujemo. Ono što je posebno važno pomenuti je da teren oko tih maslina nije bio očišćen. Mora se promijeniti svijest, ljudi moraju brinuti o svojoj imovini. Osim drveća u Šušanju smo morali braniti i nekoliko baraka raspoređenih u samoj šumi- naglašava Čađenović. Ipak, postoje i pozitivni primjeri.

 
“Kada smo lokalizovali požar u Šušanju, javio se novi prema Zupcima. Mještanin star 83 godine je nosio naprtnjaču i sa nama gasio požar, braneći svoje masline. Taj maslinjak je bio besprekorno čist. Čak je i ispod stabala postavio burad sa vodom, da u slučaju potrebe može lakše da brani plemenito drveće. Takav treba da bude odnos prema maslinama. On se našalio sa vlasnicima ostalih maslinjaka, nazivajući njihove masline ‘crnogorskim’ jer se vlasnici oko njih uopšte ne angažuju, a sjete se da ih imaju tek kada im zaprijeti požar. Kada se stablo masline zapali, cisterna nije dovoljna da ugasi vatru, a ako teren oko njih nije očišćen, vatra se veoma brzo širi”, kaže Čađenović.

On objašnjava da će procjenu štete raditi Sekretarijat za poljoprivredu u saradnji sa Društvom maslinara. Od ostale štete Čađenović izdvaja borovu šumu koja je stradala u požarima na Golom brdu i u Mikulićima.
 
“Otvoreno mogu da kažem da su ovo korisni požari, jer godinama već u požarima gori sitno rastinje, suva trava, trnje koje građani oko svojih kuća treba da očiste. Jedino će na Golom brdu, koje nakon ovog požara opravdava naziv, morati da se organizuje pošumljavanje, jer je korijen borovog stabla praktično iznad zemlje i vrlo brzo izgori, a potom strada i cijelo drvo”, priča Čađenović.
 
Načelnik barske Službe zaštite i spašavanja zadovoljan je uslovima rada i kvalitetom mehanizacije.
 
Primanja vatrogasaca su za 20% veća u odnosu na ostale službenike u lokalnoj upravi. Uz to imaju i zakonsku mogućnost da dobiju dodatni bonus od 10% za pripravnost. U planu je i formiranje vatrogasnih društava u Virpazaru, Ostrosu, dijelu Pečurica i Mrkojevića gdje bi okupili dobrovoljce.
 
Iako je još od 2007. godine Civilna zaštita zakonska obaveza, u Crnoj Gori ona praktično ne postoji.
 
“Direktorat za vanredne situacije mora pod hitno poraditi na njenom organizovanju, jer svaki građanin treba da bude pripadnik Civilne zaštite. Građani moraju sebe i svoju imovinu sami braniti, jer ko će bolje zaštititi imovinu od njenog vlasnika”, podvlači Čađenović, izražavajući očekivanje da će nakon teške situacije koja je obilježila ljeto na izmaku, nadležni morati da pokrenu taj postupak, jer kako ističe “sada je sve palo na teret Službe zaštite i spašavanja”. On ističe dobre primjere uređenosti i djelovanja Civilne zaštite u Švajcarskoj i, nama bližoj, Sloveniji čija iskustva bi bilo dobro iskoristiti.

 
Službe zaštite i spašavanja bi trebalo da djeluju na gradskom području, a da Ministarstvo poljoprivrede, Direkcija šuma shodno svojim zakonskim obavezama organizuju i preventivne i operativne snage za gašenje požara.
 
“U Direkciji za šume je zaposleno 270 lugara od kojih niti jedan ne učestvuje u gašenju požara. Njihova je obaveza da pozovu 123 i da prijave da je izbio požar. Zamislite situaciju kada oni telefoniraju opštinskoj jedinici Službe zaštite u Rožajama koja ima četiri čovjeka u smjeni. Zar oni treba da izađu na teren sa jednim vozilom i ugase šumu? Korisno bi bilo da makar stotinu lugara bude osposobljeno za djelovanje na terenu i da ih u slučajevima velikih požara autobusima šalju na ispomoć vatrogascima. Jedan predsjednik opštine je svojevremeno zabranio da vatrogasci idu da gase požare u zaleđu, jer je tada grad u riziku. Tako smo ovog ljeta u Baru došli u situaciju da u jednom momentu nijesmo imali nijedno vozilo u gradu, jer smo morali ‘pokriti’ nekoliko kritičnih tačaka u odbrani seoskog područja i kuća. To nas ne bi opravdalo da je stradao neki objekat u gradskom jezgru ili da su ljudi bili ugroženi”, upozorava Čađenović.