Društvo

Pao bor na automobile

| 27:03:2013 | 20:16:00

Danas se u Ulici Jovana Tomaševića, ispred Zlatiborskih zgrada, srušio veliki bor i oštetio četiri automobila koja su bila parkirana ispod njega. Od težine drveta popucale su šoferšajbne i ulubljene haube, ali srećom nije bilo povrijeđenih.

Prizor je zaista bio impresivan, jer se pri zemlji odlomilo stablo čiji je obim oko pola metra, naoko poptuno zdravo i sa zelenom krošnjom. Vrlo brzo su na lice mjesta stigli radnici JP Komunalne djelatnosti, isjekli deblo i odvezli ga.

Zanimljivo je da, obzirom da je stablo djelovalo zdravo, Komunalno ne može snositi odgovornost za materijalnu štetu koju imaju vlasnici parkiranih vozila. Da je drvo bilo vidno oštećeno, a neuklonjeno sa javne površine u gradu, samo bi u tom slučaju greška bila do JP Komunalne djelatnosti.

U osiguravajućim društvima kažu da samo vlasnici automobila koji imaju kasko osiguranje mogu naplatiti nanijetu materijalnu štetu, ali je neophodno osiguravajućoj kući priložiti policijsku zabilješku, ili da angažuju advokata.
 
 
Već godinama žitelje centralne gradske ulice muče isti problemi na parkingu ispred blokova Spuških i Zlatiborskih lamela – borovi.

Pri svakom jačem vjetru, ali i bez njega, stabla, stara gotovo 30 godina, padaju na automobile i prolaznike, njihova korijenja podižu betonske kocke do neprepoznatljivosti terena, smola prlja i oštećuje prevozna sredstva, isto kao i žuti polen zbog koga se vozila smještena ispod njih s početka proljeća prepoznaju u gradu.

Stariji Barani se sjećaju – na mjestu današnjih Spuških i Zlatiborskih lamela bila je, do zemljotresa, velika močvara, kroz koju se u kišnim danima moglo proći samo preko improvizovanih mostića i nabacanih paleta. Nakon 1979, na tom je mjestu nasut kamen krupne granulacije, a nekoliko godina kasnije i sloj zemlje. Na takvoj podlozi trebalo je, prema planu, uz zgrade zasaditi dupli drvored, i izbor je, 1985. godine, pao na primorski bor. Ispostavilo se, pogrešno. 

“To zaista nije bilo najsrećnije rješenje, ali se u našoj struci greške vide tek nakon 10 do 15 godina, u startu sve izgleda odlično”, govorila je svojevremeno Mira Prentović, inženjer hortikulture, danas direktor sektora Gradskog zelenila. Po njenim riječima, borovi su izabrani najvjerovatnije zato što se smatralo da samo oni mogu uspjeti na tako siromašnom zemljištu, a “uz to i brzo raste, skoro metar i po godišnje”. Činjenica je, smatra ona, da nisu zasađeni na adekvatnom mjestu, jer je još u vrijeme sadnje DUP-om na tom mjestu predviđen parking prostor.


“Nikakve smolaste biljke ne bi trebale da dolaze u obzir kada se ispod njih mogu naći površine premazane lakom, poput automobila. Smola, ali i iglice bora, ako dugo stoje, mogu nagristi površinu”, mišljenja je Damir Mašović, pejzažni arhitekta u Sekretarijatu za uređenje prostora u Baru.

Prentović je potencirala da se glavni uzrok nestabilnosti borova krije nekoliko metara ispod zemlje.

“Čitav kvart je podignut na nasutom konglomeratu, a uz to su sadnice stavljane u iskop koji je bio nedogovarajuće mali za buduću odraslu biljku. Kad bor naiđe na veliki kamen ispod sebe, korijenov sistem ne ide dublje, što smanjuje njegovu statiku. Tačno ispod borova smještenim tik uz magistralu, na samo metar dubine, smještene su cijevi atmosferske kanalizacije prečnika jednog metra, što blokira mogućnost njegovog dubljeg ’ukopavanja’. Osim toga, u posljednjih petnaestak godina u neposrednoj blizini borova rađene su pješačke staze, popločavanja, zamjena cijevi, čime je svaki put oštećivan ili otkidan dio korijena i otvarana mogućnost da biljku napadnu bolesti ili štetočine”, istakla je Prentović.

Komisija sačinjena od predstavnika Opštine i Gradskog zelenila je nedavno obišla Ulicu Jovana Tomaševića i sačinila izvještaj u kome je stajalo da primorski borovi  u Ulici Jovana Tomaševića, uz pojedinačne primjerke pinjola i alepskog bora, moraju biti uklonjeni, ali nikako odjednom, već sukcesivno, uz zamjenu drugim drvećem, najbolje zimzelenim, ali manjeg gabarita, ukopanim u mnogo dubljim rupama.

“Kada bi se stabla najednom posjekla, znatno bi se povećala stopa buke, aerozagađenja, koncentracija prašine i temperatura okoline, a o estetskom doživljaju tako ’očerupane’ ulice ne treba ni govoriti. Protesti i zahtjevi građana za uklanjanje borova koji prave velike probleme jesu opravdani, ali postoji jasno utvrđen način kako se to radi, i u kojem vremenskom intervalu, bez improvizacije. Uz to, za tako nešto treba dosta para i dosta vremena”, objasnila je Prentović.

Za sada novaca za to nema, pa će se ovakvi slučajevi padanja višedecenijskih stabala vjerovatno nastaviti, kao i u godinama iza nas.