Društvo

Pečat arhonta Petra poklonjen Sabornom hramu u Baru

by Dnevne novine | 29:04:2015 | 12:47:00

“Pečat arhonta Petra, vladara Duklje, arheološki predmet od izuzetnog nacionalnog značaja, star hiljadu godina, koji je sredinom ovog mjeseca pronađen u okolini Skadarskog jezera, poklonjen je Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru”, kazao je “Dnevne novine” nalazač Boris Savić.
 
“Pečat sam poklonio Mitropoliji, uz nekoliko uslova, a jedan od njih je da bude izložen u našem hramu u Baru, kako bi svi mogli da ga vide. Tu će stajati napisano da sam ga ja pronašao, i smatram da je to moj lični doprinos Hramu”, navodi Savić.
 
Arheološki predmet je bio javno ponuđen, međutim, kako Savić kaže, nijedna državna institucija se nije oglasila, iako je vijest dobro ispraćena putem medija i interneta.
 
“Državu ne interesuje vlastita istorija. Brojni privatni kolekcionari, čak i neki inostrani su se raspitivali o pečatu, i ne razumijem zašto to nisu uradile državne institucije, ipak se radi o jednom od najstarijih dokaza državnosti jedne zemlje. Za Opštinu Bar je ovo bio preveliki zalogaj”, objasnio je Savić.
 
Arheolog i kustos muzeja u Baru Mladen Zagarčanin koji je prvi utvrdio o kakvom je predmetu riječ smatra da je učinjen veliki propust time što na vijest o značajnom arheološkom otkriću nisu reagovale nadležne institucije.

 
“Svugdje u svijetu kada se čuje za nešto što je od nacionalnog značaja ustanove moraju odmah da reaguju. U najmanju ruku zove se imalac, ili se šalje tim stručnjaka (napravi se komisija) koja razgovara o otkupu. Stvar je imaoca da li će da ga pokloni ili ustupi za izvjesnu sumu novca. Po zakonu to je njegovo, jer ga je on našao. Poznajem na desetine slučajeva gdje ljudi u svojim zbirkama imaju toliko nacionalnog blaga da ih niko nikada nije kontaktirao, i prave knjige članke ili ustupaju materijal nekom ko se bavi naukom. Mogli biste da napunite tri muzeja sa nevjerovatnim predmetima antike i srednjeg vijeka koji se nalaze u privatnim zbirkama u Crnoj Gori”, kaže Zagarčanin.
 
On dodaje da je kao naučnik koji se bavi arheologijom srednjeg vijeka bio dužan da upozna javnost da ovakav predmet postoji i ukaže na njegovu vrijednost i izvrši djelimičnu procjenu.
 
“Pečat je mogao i da se ne pojavi, jer imalac je u prvi mah pomislio da se radi o nekom novčiću. Nakon svih novinskih izvještaja i portala, samo me jedan čovjek zvao i zahvalio mi na tome. Da neko pogrešno ne shvati, ne tražim pohvale, nego hoću da kažem da se samo jedan čovjek sjetio da porazgovaramo o tome. Naći pečat arhonta Dioklije nije mala stvar. To je naša istorija, i samo na osnovu toga pečata ispravljaju se neke praznine u istoriji, dopunjavaju se novim činjenicama”, ističe Zagarčanin.
 
Prema mišljenju arheologa, mjesto jednom tako vrijednom arheološkom nalazu je tamo gdje ga mogu svi vidjeti.
 
“Takvih mjesta u Cmoj Gori ima makar tri... ili na Cetinju, ili u Baru ili u Podgorici, jer su sva tri mjesta povezana sa nalazom... Imaju adekvatne muzeje i druge prostore u kojima bi mogao da stoji”, kaže Zagarčanin.
 
Naučna vrijednost nađenog predmeta za naš narod je neprocjenjiva, jer je u pitanju istorijska ličnost, arhont Petar otac kneza Vladimira, jedan od prvih vladara na ovim prostorima. “Ipak, kada je riječ o novčanoj procjeni, ona se ne može sa sigurnošću izreći”, napominje Mladen Zagarčanin.
 
“Ovdje je u pitanju bronzani pečat koji se radi kao odlivak iz originala. Kao takav on vrijedi oko 2.000 eura, a može da dostigne aukcijsku vijednost mnogo više. Možda, kažem možda, jer su mediji pogrešno prenijeli moje riječi, da je vrijednosti preko 5.000 eura, ali to sve zavisi od uslova, prije svega od imaoca i od interesenata. Dvije hiljade nije malo, ali kada uzmete originalnost (postoji samo jedan takav), nacionalni značaj (Arhont Dioklitije ili Duklje), izvanredna očuvanost, to je otprilike realna cijena. Ubijeđen sam da je samo prošle sedmice trostruko više pojedeno i popijeno od strane visokih funkcionera države. Da ne kažem koliko je goriva nasuto... i svega ostalog...”, objašnjava Zagarčanin.
 
Kao sličan primjer u našem okruženju, Zagarčanin navodi slučaj kada se kod bugarskih kolekcionara 2004. godine pojavio originalni pečat srpskog kneza Strojimira.
 
“Za nekoliko sati su reagovale nadležne službe Srbije (sa akademskog i državnog nivoa) i kontaktirale predsjednika države. Predsjednik države je pitao koliko traže za pečat, a oni su mu odgovoriti 15.000 eura. Odmah su našli 15.000, ali su bugarski kolekcionari ipak pečat dali na aukciju. Na aukciji je dostigao vrijednost od 20.000 eura i oni su ga otkupili bez razmišljanja. Iz pouzdanih izvora znam, jer poznajem Ijude koji su vršili procjenu, da koliko god da su tražiti na aukciji Srbija je bita spremna da odvoji novac. Sada se pečat nalazi u trezoru Narodne banke Srbije”, kaže Zagarčanin.

 
Svugdje u svijetu, kada se čuje za nešto što je od nacionalnog značaja, ustanove moraju odmah da reaguju. “U najmanju ruku zove se imalac, ili se šalje tim stručnjaka (napravi se komisija) koja razgovara o otkupu. Stvar je imaoca da li će da ga pokloni iti ustupi za izvjesnu sumu novca. Po zakonu, to je njegovo, jer ga je on našao”, kaže Zagarčanin.
 
Arheološki predmet bio je javno ponuđen, međutim, kako njegov nalazač kaže, nijedna državna institucija nije se oglasila, iako je vijest dobro ispraćena putem medija i interneta.
 
“Državu ne interesuje vlastita istorija. Brojni privatni kotekcionari, čak i neki inostrani su se raspitivali o pečatu, i ne razumijem zašto to nisu uradile državne institucije, ipak se radi o jednom od najstarijih dokaza državnosti zemlje”, kaže Savić.