Društvo

Časne sestre obilježile svoj dan

by Darija Marđokić | 15:09:2015 | 21:07:53

Milosrdne sestre Svetog križa, red časnih sestara u Baru, juče su obilježile svoj dan. Nakon Svete mise koja je upriličena u crkvi Svetog križa na Mirovici, sestre su pozvale vjernike u njihov dom, iznad barske Bolnice. Tokom dana, sestre su primale posjete, a obišao ih je i predsjednik Opštine dr Zoran Srzentić.

Milosrdne sestre Svetog križa osnovao je u Švajcarskoj kapucin Teodosije Florentini 1856. godine. U tome mu je pomogla suutemeljiteljka, sestra Marija Terezija Širer. Kasnije su se proširile i u druge države, a u Hrvatskoj, pod čiju jurisdikciju spadaju i sestre u Baru, počele su sa radom 1868. godine. To je uglavnom bio rad po bolnicama, po čemu je ovaj red bio poznat i u Baru.


Sestre su u Bar došle 1947. godine, a za dvije godine biće punih 70 godina od kako djeluju u našem gradu. Svojevremeno je u našoj bolnici radilo čak 36 časnih sestara, naročito na dječijem odjeljenju.

"To su bila drugačija, neki kažu ljepša vremena, a ljudi se sjećaju onih bijelih barskih anđela kad su išli u bolnicu, pa ih one dočekivale ljubaznošću i toplinom. Nekima fali to. Sada, sestre su pošle u penziju i nemamo kadra koji bi ponovo radio u bolnici", kazala je za Bar Info i Radio Bar sestra Teuta.

U zajednici danas djeluje samo pet sestara: Veritas Labaš, Irena Pitaći, Danimira Barbarić koja je 26 godina radila u bolnici i nakon 23 godine ponovo došla u Bar, Teuta Augustini i Elfrida Abazi koja studira Pedagoški fakultet – smjer predškolskog odgoja - u Skadru.

Sestra Veritas je dugo živjela u Baru i Barani se sjećaju nje sa dječijeg odjeljenja. Ona će narednog mjeseca otići iz Bara, mijenja zajednicu, tako da ostaju samo njih četiri.

Časne sestre su radile u bolnici do 2009. godine, posljednja je bila Lindita Spaći, iz mlađe generacije. Nekoliko godina "Kuća časnih sestara" iznad bolnice je bila zatvorena i pusta, jer je baraka u kojoj su živjeli bila neuslovna. Nakon renoviranja koje je okončano 2006. godine, časne sestre, na čelu sa sestrom Irenom, koja je i pedagog i teolog, u svom objektu su otvorile vrtić "Teo". Sestre sada žive na gornjem spratu kuće, a vrtić je u prizemlju.


Vrtić već devet godina pohađaju djeca svih vjeroispovjesti.

"Kod nas su svi dobrodošli, i sve religije i sve nacionalnosti. Imamo djecu koja su odavde i kojima su roditelji iz drugih država. Uglavnom, lijepo je da nas spaja ono što je najsvetije u čovjeku - ljubav, a to je Bog. Bez razlika, djeca se odgajaju da prihvataju jedni druge, uprkos razlikama, ali što je specifično za naš vrtić i što nam se sve više čini kao potreba vremena, to je da nam dolaze i djeca sa posebnim potrebama. Djecu pripremamo da prihvate jedan drugoga takav kakav jeste i onda se zajedno igraju i vole“, objašnjava sestra Teuta.

Osim vrtića, bave se i pastoralnim radom – idu u crkve nedjeljom i pripremaju misu, a drže i vjeronauk za katoličku djecu osnovne škole. Pomažu u misama u Barskoj nadbiskupiji i u Kotorskoj biskupiji. Pomažu i djeci osnovne škole.


"Imamo kurseve engleskog i italijanskog jezika, kao i kurs gitare koji je uglavnom subotom. Obilazimo ljude za koje znamo da su sami i bolesni, ponesemo im hranu. Uglavnom, brinemo se za neke porodice za koje znamo da su siromašniji“, objašnjava sestra Teuta.

Ni same tačno ne znaju koliko dugo će se zadržati u Baru, takvo je pravilo reda. Kada postanu časne sestre, zavjetuju se i polažu pred Bogom tri zavjeta – zavjet djevičanstva, siromaštva i poslušnosti. Preko ljeta uvijek očekuju da će im poglavari reći da li mijenjaju mjesto, i one to urade bez pogovora, iako se emotivno vežu za ljude sa kojima dijele dobro i zlo.

"Normalno da nas ljudi zavole, pa se vežu uz nas, i nama je teško kad trebamo otići, ali to je naš put, naš stil života, da osjetimo kroz čitavi život da smo ovdje samo putnici, da trebamo činiti dobro ljudima, a to znači činiti za Boga. To je vizija da nas zapravo čeka vječni život, da nije sve u ovom životu i da trebamo biti spremni", ističe sestra Teuta.


 
Nekada se za godinu dana prijavljivalo dvadeset sestara, a sad prođu i dvije da se nijedna ne prijavi.

Sestra Teuta objašnjava da je to zbog toga što je nekada vjerski život bio jako čvrst u porodici, dok se sada stil života promijenio.

"Ljudi imaju manje djece, ponude u svijetu su puno veće, ali manje se živi onaj pravi vjerski život i onda se jako malo ljudi opredjeljuje za ovaj put. Mi smo vođene motom našeg utemeljitelja koji kaže: 'Potreba vremena volja je Božija', gdje god je čovjek u potrebi - mi smo tu", zaključila je sestra Teuta.