Društvo

Unija pomoraca: Pravilnik usvojen bez našeg znanja

by Željko Milović | 10:09:2016 | 10:16:17

Unija pomoraca Crne Gore reagovala je na tekst “Naši pomorci uskoro opet na Bijeloj listi”, objavljenom u dnevnom listu “Pobjeda”, a prenešenom na Bar Infu 4. septembra 2016. godine. U saopštenju Unije se kaže:
 
Želimo da se u ime NVO Unija Pomoraca Crne Gore obratimo našem članstvu, kao i svim ostalim crnogorskim pomorcima, čija životna pitanja zavise od pomenutog Zakona, Pravilnika, tzv. “integrisane obuke” i cijelog seta drugih regulativa koje u članku nisu ni pomenute. U cilju boljeg razumijevanja cjelokupne situacije, nastojaćemo hronološki poređati događaje kako bi javnost bila što bolje upoznata sa svim dešavanjima.
 

Naše udruženje je počelo sa radom u martu 2016. godine. Odmah po osnivanju stupili smo u kontakt sa Vladanom Radonjićem (Direktorom Direktorata za pomorski saobraćaj pri Ministarstvu Pomorstva i Saobraćaja) koji nam je zakazao sastanak u prostorijama ministarstva 1. aprila 2016. godine. Na tročasovnom sastanku članovi našeg udruženja su Radonjiću predali obimnu dokumentaciju, koja je do detalja objašnjavala ono što piše u svim međunarodno priznatim konvencijama, kao i nekim nacionalnin zakonima (kao referentan primjer uzet je Zakon Velike Britanije), kako bi na što jednostavniji način pokazali u kolikom zaostatku i kakvoj komplikovanoj situaciji se nalazi crnogorski sistem pomorstva. Sve naše sugestije su primljene pozitivno i istog dana upućeni su dopisi svim crnogorskim ustanovama koje se bave pomenutom problematikom sa konkretnim pitanjima i prijedlozima.
 
Nakon toga od Radonjića, kao predstavnika resornog Ministarstva, dobijamo poziv da uzmemo učešća u radu Komisije koja će odraditi Prijedlog izmjena i dopuna Pravilnika koji reguliše cijelu problematiku. Na dva šestočasovna sastanka koja su održana u kotorskoj Lučkoj kapetaniji, pored naših i predstavnika Ministarstva, učestvovali su i predstavnici kotorske i barske Lučke kapetanije, kotorskog Fakulteta za pomorstvo, barskog Pomorskog fakulteta, barskog i tivatskog Trening centra, kotorske Srednje pomorske škole i trening centra “Azalea” iz Bijele. Na oba sastanka smo ponovili i izričito zastupali stavove koje smo iznijeli i na prethodnom sastanku u Ministarstvu, a to su bili: usvajanje minimuma standarda koje propisuju međunarodne konvencije i promptno reagovanje resornog Ministarstva kako bi smo što prije pokušali nadoknaditi ogroman zaostatak u odnosu na globalne trendove. Čak su naši članovi preuzeli na sebe obavezu da sastave tabele sa brojem časova koje će propisivati “obnovu znanja” iz pojedinih obuka, koristeći se isključivo modelima koje propisuje STCW konvencija i britansko zakonodavtsvo kao jedno od najeminentnijih u oblasti pomorstva.
 

Veoma je bitno istaći da su se predstavnici pojedinih trening centara zalagali za “postrožavanje” kriterijuma i za proširivanje fonda časova za pojedine obuke, a isto tako i za uvođenje potpuno nepotrebnih obuka koje će, po njihovim riječima, biti obavezne za par godina. Nakon više od mjesec dana napornog rada i svakodnevnih međusobnih konsultacija članova našeg udruženja, došli smo do verzije koju smo uputili Ministarstvu. U tom periodu, iz nama neznanih razloga, dolazi do usporavanja i naizgled stagnacije cjelokupnog procesa, da bi na kraju, kroz medije, došli do saznanja da je Pravilnik usvojen krajem jula bez ikakve najave. Ostavši zakinuti za radne verzije “Izmjena i dopuna Pravilnika”, a koja nam je mogla biti proslijeđena i elektronskim putem, na žalost nismo imali uvid u sadržaj, pa samim tim ni u obim predloženog teksta. Na taj način smo onemogućeni da preventivno reagujemo i ispravimo eventualne propuste, na što smo kao učesnici cijelog projekta nesumnjivo imali pravo, i bili ne malo iznenađeni saznavši za, između ostalog, novouspostavljen termin “Integrisana obnova znanja” u objavljenom sadržaju novog Pravilnika. Stoga, poštujući logiku stvari, samo onda kad naši predstavnici budu u mogućnosti da isprate cjelokupan proces donošenja odluka, naziv našeg udruženja može s pravom biti pomenuto u tom kontekstu.
 
Nakon objavljivanja “Izmjena i dopuna Pravilnika” u Službenom listu CG, na opšte nezadovoljstvo naših članova, a vjerujemo i ostalih pomoraca, uvidjeli smo da su naši zahtjevi usvojeni samo djelimično. U preostalom dijelu, o kom je na sastancima diskutovano, značajno je pretjerano sa brojem časova, a za određenu vrstu kurseva kriterijumi postroženi do granica koje u pomenutoj situaciji apsolutno nisu bile razumljive, niti opravdane.
 
Reakcija našeg udruženja je uslijedila 5. avgusta 2016. u vidu pisma elektronskom poštom koje je bilo adresirano na Vladana Radonjića i Savića Božovića. Nakon što nismo dobili odgovor u razumnom periodu, uslijedilo je još jedno obraćanje 16. avgusta, ovaj put adresirano na Mistarstvo pomorstva i saobraćaja, u čiji sadržaj su uvid imali članovi našeg udruženja i ostale relevantne institucije. Na žalost, do danas odgovora još nema.
 
Ne želeći da ulazimo u cjenovnu politiku, kao ni u kvalitet kurseva određenih centara za obuku, a o kojima je bilo riječi ovih dana u dnevnoj štampi, ovdje bismo naveli samo par primjera flagrantnih manjkavosti koje se provlače kroz Pravilnik, a koje osim jednokratnih finansijskih, mogu implicirati i mnogo veće posljedice po crnogorske pomorce:
 
1. Takozvana “Integrisana obnova znanja” (engl. “Refreshments”) po broju obaveznih kurseva i po broju propisanih sati uveliko prevazilazi međunarodne standarde i samim tim crnogorske pomorce neosnovano izlaže dodatnim troškovima. Najbolji primjer za to su kursevi za obnovu znanja iz prve pomoći, koji nije propisan međunarodnim regulacijama kao obavezan, i medicinske njege kao potreban samo pomorcima kojima je u opisu posla da istu primjenjuju na brodovima pod zastavom Evropske Unije, u ukupnom trajanju od dodatnih 16 radnih sati.
 
2. Zahtjevi za “High voltage kurs” (koji je potreban oficirima stroja i brodskim elektrotehničarima) su propisani na takav način da ga moraju posjedovati svi oficiri stroja, umjesto samo upravitelj, prvi oficir stroja i elektrotehničari, i to po cijeni koja nije zanemarljiva. U tom pogledu, problem usložnjava činjenica da se kurs u ovom trenutku održava samo u centru za obuku “Azalea” iz Bijele, a koji nema kapaciteta da obuči sve zainteresovane kandidate do 1. januara 2017, kada ova regulativa globalno stupa na snagu, te bi ovakav jedan “propust” mogao ostaviti ogroman broj pomoraca bez posla.
 
Donošenje ovakvog Pravilnika, a bez prethodnog obavještavanja onih koji su učestvovali u njegovoj izradi je najblaže rečeno nekorektno, tim prije što nas Vladan Radonjić u pomenutom tekstu naziva “ekspertskim timom”! Mi sebe ne smatramo nikakvim ekspertima, već grupom savjesnih profesionalaca koji su iz najbolje namjere svoje znanje i iskustvo, u kritičnom trenutku po crnogorsko pomorstvo, ponudili resornom Ministarstvu. Sve to sa ciljem pospješivanja efikasnijeg i kvalitetnijeg definisanja Pravilnika, na taj način doprinoseći povratku tamo gdje pripadamo a odakle smo nepravedno “izbačeni”, ne našom, već greškom resornog Ministarstva i svih ostalih institucija povezanih sa pomorskom industrijom, uključujući školske ustanove, centre za obuku i lučke kapetanije kao izvršne organe Ministarstva saobraćaja i pomorstva.
 

Pominjanje našeg udruženja u dnevnim novinama “Pobjeda” dalo nam je povoda da reagovanje na sve pomenuto izdignemo na javni nivo, i to sve u namjeri da odgovore na naša pitanja konačno i dobijemo. U nadi da pominjanje članova našeg udruženja u tekstu nije imalo za cilj diskreditovanje, kako lično tako i cijelog udruženja, željeli bismo takođe da povjerujemo da naše učešće u pomenutim komisijama nije iskorišćeno kao alibi za neosnovano prelivanje novca pomoraca na račune centara za obuku. Obzirom da se u skorijoj crnogorskoj istoriji Pravilnik vrlo često mijenjao (na žalost u odnosu na međunarodne normative nikad pravovremeno), svjedoci smo da se isti po obimu i kriterijumima uvijek prilagođavao interesima raznih institucija, a nikako i pomorcima.
 
Ovim putem želimo još jednom da obavijestimo crnogorske pomorce i širu javnost da je Unija Pomoraca Crne Gore uzela učešća u radu pomenute radne komisije, ali da su rezultati i usvojeni Pravilnik u žestokoj koliziji sa našim sugestijama. Iako svaka državna administracija ima diskreciono pravo da uvede strožije kriterijume od međunarodno propisanih minimuma, mi se ne možemo oteti utisku da je to u ovom slučaju urađeno suprotno interesu pomoraca, a u korist centara za obuku. Kao strukovno udruženje mi od resornog Ministarstva očekujemo neku vrstu partnerskog odnosa kroz koji bi se najbolje mogla definisati saradnja na usaglašavanju i primjeni međunarodno priznatih propisa. To podrazumijeva uključenost u procese koji se tiču pomoraca, na taj način prekidajući praksu kroz koju su se mnogobrojne odluke o pomorcima donosile mimo njih, a čiji je konačan ishod bio usmjeren u pravcu tuđih interesa - stoji u saopštenju kojeg poptisuje za NVO Unija pomoraca Crne Gore kap. Neđeljko Radulović, potpredsjednik Udruženja.