Društvo

Projekcija filma prilagođenog za slabovide osobe

by Silvija Vukelić/Darija Marđokić | 23:02:2017 | 20:19:30

U prostorijama Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj u srijedu je organizovana projekcija filma “Gorčilo, jesi li to došao da me vidiš?” reditelja Milana Karadžića, u verziji adaptiranoj za osobe oštećenog vida.
 
Biblioteka za slijepe Crne Gore, u saradnji sa Organizacijom slijepih za Bar i Ulcinj, po drugi put je u našem gradu organizovala projekciju filma za slabovide i slijepe osobe.
 
Prema riječima predsjednika Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj Veska Joketića, ovo je prva organizacija koja je imala čast da prikaže adaptirani film ovoj populaciji, još u aprilu prošle godine.
 
“Cilj je da se filmska umjetnost približi što širem krugu osoba oštećenog vida koje su zbog svog senzornog oštećenja praktično onemogućene da uživaju u dostignućima filmske umjetnosti. Nastojimo da im filmsku umjetnost približimo tako što se određene scene iz filma, u kojima nema dijaloga, opisuju. Pokušaćemo da što češće imamo ovakve projekcije. Razmišljamo da u skorije vrijeme nabavimo neophodnu opremu za prikazivanje filmova, i na taj način omogućimo našim članovima i svim zainteresovanim sugrađanima, koji imaju problema sa vidom, da jednom mjesečno budu u prilici da prate ovakve filmove”, objasnio je Joketić.
 
On je kazao da filmove koje prikazuju biraju u dogovoru sa Bibliotekom za slijepe Crne Gore.
 
“Uvijek vodimo računa da predstavimo film koji je aktuelan, nešto što je novo i što može biti zanimljivo. Radimo i ankete, pa tako znamo koji bi film naši članovi željeli da pogledaju”, kazao je Joketić.

 
Dugogodišnji saradnik Bibliteke za slijepe Crne Gore i Kulturnog centra “Homer” Igor Tomić imao je zadatak da prisutnima interaktivno prilagodi film.
 
“Na ovaj način pokušavamo da određene scene gdje nema dijaloga deskriptivno približimo našim članovima. Vrlo je interesantno, bar po njihovim utiscima, da dožive film na drugačiji način, a procedura je vrlo jednostavna. Naravno, to je mnogo bolje kad se adaptira na pravi način - kad se sve scene između dijaloga snime studijski, adaptiraju i prilagode u kompletan film; kada to radi više spikera; kada su prilagođeni muški i ženski glasovi... To je s druge strane ekonomski zahtjevnija procedura. Ovo je ipak jednostavnija varijanta gdje, u hodu, gledajući zajedno projekciju, scene između dijaloga pokušavamo da približimo. Dozvoljeno je negdje i zaustaviti film, pojasniti neke scene koje gledaoci možda nisu mogli zbog dinamike da isprate. Smatram da je ovo jedna lijepa priča i čini mi se, za njih jedan dobar doživljaj” istakao je Tomić.
 
Slične projekcije Tomić je imao prilike da gleda u Beogradu.
 
“Nekada sam imao prilike da sa svojim drugovima iz Saveza slijepih gledam, u Kulturnom centru ‘Homer’ u Beogradu, kako izgledaju ti pravi adaptirani filmovi, pa smo kasnije, preko biblioteke te filmove prikazivali i u Crnoj Gori. Ja se inače ne bavim adaptacijom filmova za slijepe, ali vremenom slušajući njihovu emociju, trudio sam se da pojedine situacije iz naših poznatih filmova koliko-toliko približim našim članovima. To su, da napomenem, domaći filmovi jer su u njima dijalozi na našem jeziku i njima je mnogo lakše da razumiju takav film”, objasnio je.
 
Tomić je kazao i da postoji ideja da se ovakvi filmovi emituju i na televiziji, tačnije na Javnom servisu jednom mjesečno. U pripremi je i film našeg poznatog reditelja Nikole Vukčevića “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa”.
 
Biblioteka za slijepe već par godina, u okviru svojih aktivnosti, radi filmove prilagođene slabovidim i slijepim osobama. Osim u Baru, ovakve projekcije su organizovane i u Bijelom Polju i Nikšiću.