Tragovi

Željko Milović: Sunč(an)ica

by Željko Milović | 17:12:2016 | 19:59:40

Od 1. septembra do Nove godine, jednom ili dvaput nedjeljno, naš portal će objavljivati “Bar Info priče”, serijal kratkih priča iz prošlosti (i sadašnjosti) našeg grada. Biće tu književnika po vokaciji, ali i onih koji, jednostavno, žele da ispričaju svoju barsku priču.
 
Serijal nastavljamo pričom “Sunč(an)ica” urednika sajta Bar Info Željka Milovića.
 
SUNČ(AN)ICA
 
Sunčica je bila sve razočarenija u grad koji joj se svakog jutra sve zamamnije smiješio.

Mrzila je pravolinijsku svjetlost koja prodire kroz poluodškrinute žaluzine sobe što je gledala na magistralu ka Sutomoru, a još je više mrzila mrvice prašine koje su plesale u toj istoj svjetlosti, svaki put kad bi ona spremala njen i muževljev krevet.

Krevet je samo nominalno pripadao njima dvoma, jer je ona najčešće lijegala sama, čitajući knjigu nekog od megapopularnih egzotičnih pisaca s one strane zemaljske kugle. Muž je s prijateljima igrao karte, i pred zoru bi, neistuširan i smrdeći na duvan i po preponama proliveno pivo, zahrkao, ne pazeći da li je budi dok se uvlači ispod plahti.

Svaki put bi ga čula, naravno, ali odavno već nije plakala, i nije se pitala gdje je nestao momak u mornarskoj majici u koga se zagledala ljeta osamdesetšeste... "Ni moje grudi nisu više čvrste, a u bokovima sve više na svoju karikaturu ličim" - mrmljala je u sebi riječi koje su zvučale kao najjača tješiteljska molitva opravdanja.

Telefon je zazvonio, javljala se prijateljica iz Beograda.

Ona se udala po drugi put, pobjegla od muža i sina sa basistom benda iz srpske prijestonice, i trudila se da krizu srednjih godina prebrodi svim onim aktivnostima za koje u mladosti i braku nije imala ni vremena, ni novaca, ni hrabrosti. "Opet se ludiraš“, rekla joj je, miješajući zapršku za pasulj. "Kako si ti?", lukavo je prijateljica prebacila lopticu u njeno polje. "Kako ću biti, dobro. Znaš i sama, sve uobičajeno, sve pod kontrolom", trudila se da zvuči uvjerljivo, paleći novu cigaretu.

Djeca su bila u školi, a muž na poslu, i iskorištavala je taj sveti trenutak dana, taj komad tišine, za svoje svakodnevne rituale i za suočavanje sa onim što slijedi. Neke druge domaćice bi uz kafu gledale TV sapunice, ali ona ih je sa neskrivenim gađenjem preskakala kad bi se pojavile na ekranu. Umjesto toga, skinula je donji dio trenerke, pa majicu, pa sve ostalo, i tako gola, sa čašom "Amara Montenegra“ u ruci, sjedjela pred velikim ogledalom. A u njemu, kao na pokretnoj traci, umjesto odsjaja njenog pomalo precvalog, ali još uvijek raskošnog tijela, ređale su se slike iz svakodnevnice...


"Oh, Bože, samo da se ne vrate devedesete, samo ne to. Ono kad nismo znali ni ko smo, ni što smo, ni šta hoćemo, već jedino šta nećemo i za šta nismo sposobni“, izgovarala je glasno rečenicu za rečenicom, dok su se na ogledalu smjenjivali pucnji na ulicama, sahrane i plač majki, paketići uvezani selotejpom i pištolji u džepovima, radnički štrajkovi i preduzeća koja se gase, porodice na ulicama i djevojčice koje se daju za šaku šarenih novčanica, plate koje beskonačno kasne i znanje koje ne vrijedi ni koliko papir na kome je ispisana diploma Univerziteta, priglupa muzika koja trešti iz kola sa zatamnjenim staklima i sredovječni vlasnici tih automobila u firmiranoj garderobi koji se javljaju sopstvenoj djeci mobilnim telefonom iz gradova širokih, osvijetljenih bulevara...

"Sreća da je to daleko iza nas", pomislila je.


Sat je otkucao dvanaest. Bilo je vrijeme za vraćanje u svakodnevnicu, jer će djeca uskoro doći iz škole, a i muž katkad zna banuti ranije. Dovela se u red, postavila tanjire na sto, i escajg, naravno, uključila lokalni radio i slušala vijesti iz svog grada. Pažnju joj je privukla samo jedna rečenica: "Nakon tri godine izlaženja, prestaju sa radom lokalne novine, usljed nemogućnosti da...".

"Šteta. Bespovratna šteta", citirala je Šerbedžiju, i zamislila grotesknu scenu u kojoj velikan svjetskog glumišta grobnim glasom saopštava tu nepobitnu istinu, u Krležinom šeširu i dugačkom kaputu, nagnut nad likovima gimnazijalki koje se baškare u bazenu ispod logoa na naslovnici.

Grohotom se nasmijala.