Riznica

Klauster Mihoja Brajkova

by Željko Milović | 28:04:2012 | 23:15:19

Nijedan dubrovački turistički vodič koji drži do sebe neće u obilasku zaobići franjevački Samostan male braće unutar zidina. Nastao je 1317. godine, od kada u njemu datira i jedna od najstarijih apoteka u Evropi, još uvijek u funkciji. Na samom početku postao je sjedište filozofskih i teoloških studija, pa biblioteka i muzej, međutim, ono što ga u arhitektonskom i umjetničkom svijetu odvaja od drugih jeste jedinstven klauster (unutrašnje dvorište), kojeg je svojim rukama isklesao Mihoje Brajkov, kamenar iz Bara.
 
Baranin Mihoje Brajkov je živio između 1300-te i 1348. godine. U dokumentima je nazivan imenom Michoe petrarius, ali je na jednom pergamentu, datovanom na 28. januar 1341. godine,  zabilježeno i ime oca i porijeklo (Mihoje kamenar, sin Brajka iz Bara).
 
Kao i ostali klesari, i Mihoje je novac zarađivao izrađujući bifore, trifore, balkoncele i ostale građevinske elemente za raskošne palate dubrovačke vlastele, sve dok, četrdesetih godina XIV vijeka nije dobio ponudu da iskleše kameni klauster Samostana Male Braće, kapitalno djelo po kojem je ostao upamćen do današnjih dana.
 
Klauster je prostrano presvođeno dvorište, gdje okolni trijemovi oblikuju četvrtasti prostor, podijeljen u četiri dijela. Krstasti svodovi nose četverokrilnu terasu, upirući se o dvanaest nosećih stubova, i šezdeset dvostrukih vitkih stubića, od kojih je svaki ukrašen dekorativnim glavicama i stopama. Površine između nosećih stubova i lukova rastvorene su okruglim otvorima (rozetama), na svakoj strani po tri. Središnji dio klaustra podijeljen je na dvije površine zasađene zelenilom, između kojih je česma iz 15. vijeka.
 
Najčešći motivi na glavicama stubića, koji i izazivaju najviše pažnje posjetiocima klaustera, su lišće, čovječje glave, životinje, zvijeri i nemani, koje su ispunjavale maštu srednjevjekovnih vajara i minijaturista. Thomas Graham Jackson, najpoznatiji engleski arhitekta iz druge polovine XIX vijeka, kreator Oxforda, još 1888. godine o ovome djelu napisao: “Klauster je pun maštovitih i neobičnih skulptura, koje mu daju originalan izgled i čine ga neobičnim u graditeljstvu”.
 
Zanimljivo je da je klauster Mihoja Brajkova bio jedan od rijetkih objekata koji je ostao čitav nakon razornog zemljotresa. Tzv. “Velika trešnja na Veliku srijedu”, bila je jačine 7,4 stepeni Rihterove skale, a poginulo je oko 5000 ljudi, tada 80 posto stanovništva Dubrovnika, koji se od katastrofe vjekovima oporavljao.
 
Tokom 1348. godine, u Evropi je harala velika kuga, koja je zahvatila i Dubrovnik, izložen zaraznim bolestima, kao posrednički grad i trgovačka luka. Ova strašna bolest je pokosila pet hiljada ljudi, a među njima i Mihoja Brajkova, kamenara iz Bara. Sahranjen je u pročelju klaustra, a njegov grob se i danas tamo nalazi.