Kultura

Izabrana djela Danila Erakovića

| 22:12:2012 | 01:31:33

Izabrana djela dugogodišnjeg žitelja Bara Danila Erakovića predstavljena su danas na konferenciji za novinare koja je organizovana u Multimedijalnoj sali KIC “Budo Tomović”.

 
Izabrana djela Danila Erakovića čine knjiga pjesama “Crna kraljica” i romani “Mozak u gipsu”, “Tjeskoba”, “Nepostojeći ljudi” i “Seoba duša”. O petotomnom izdanju izdavačkih kuća “Oktoih” i “Štampar Makarije” govorili su urednica izdanja Jadranka Prelević, novinar Vlatko Simunović i autor Danilo Eraković. Jadranka Prelević je složenost proze i poezije Danila Erakovića ilustrovala izabranim ocjenama književnih kritičara.
 
Osvrt na djela Danila Erakovića, novinar i publicista Vlatko Simunović počeo je konstatacijom da među nedovoljno iščitanim crnogorskim piscima, postoji i jedan čije knjige treba čitati ozbiljno, aktivno, istraživački.
 
“To je Danilo Eraković. Prvenstveno, on je vrstan stilist, precizan analitičar čovjekovih individualnih društvenih postupaka i jedan je od sljedbenika ideje da se roman čiste imaginacije treba unaprijediti rezultatima koje daje pažljivo posmatranje psiho-istorijskih mijena mentaliteta. Tematski, njegova su djela uvijek izrastala na nekoj od otvorenih rana društva. I uvijek su izraz umjetničke vjere” – istakao je Simunović.
 
Simunović je rekao i da je u prozi Danila Erakovića “moguće prepoznati i utvrditi korijene i razloge bezumnih i rušilačkih zlih pogleda koje razmjenjuju ljudi”.
 
“Evo majstora dubinskog istraživanja zamki unutar čovjeka postavljenih za ljepotu, pravdu i istinu. U svijetu njegove proze, ljudi ne posrću od rada i umora, već od međusobne svađe i mržnje – grizući se potajno. Ipak, koliko god izgledalo da je neprolazna i neuništiva, mržnja nije ljudska sudbina. Mislim da je to ključna poruka knjiga koje potpisuje Danilo Eraković” – kazao je Simunović.
 
Danilo Eraković je naglasio da piscu nije dato da o svom djelu govori u vrijednosnim kategorijama. Zato je, povodom djela, govorio o vlastitim poetičkim načelima.
 
“Neću lokalni govor, osim koliko je to nužno da bi se naznačila prepoznatljivost, neću prenaglašeni zavičajni kolorit, umorni miris tla. Ovo ne znači da sam za potpunu sterilizaciju. Neću patetiku jer je ona grobnica literarnosti i umjetnosti uopšte. Neću kolokvijalnosti i tautologije ukoliko mi se ne potkradu. Neću ispošćene metafore i nedovršene teme, ukoliko nijesam u stanju da ih sagledam u novoj vizuri i otkrijem nove vizure. Uostalom, od Plauta naovamo nema netaknutih tema. U pitanju su samo nove interpretacije” - kazao je Danilo Eraković.
 
Uslijedio je i odgovor na pitanje: Šta zapravo taj pisac hoće, kad je toliko toga šta neće?
 
“Htio bih da slijedim stazu ili misao koja vodi u središte homo sapiensa, kako bih se, makar djelimično, približio unutrašnjem čovjeku, odnosno nesamjerljivom okeanu podsvijesti” – rekao je Eraković.