Kultura

VIDEO: Omaž Čedu Dragoviću

by Vesna Šoškić, kamera Adi Karađuzović, montaža Senad Sukalić | 04:05:2017 | 15:40:50

U sklopu desetog, jubilarnog Festivala dječjeg teatra "Čedo Dragović" održan je omaž pozorišnom pregaocu čije ime nosi. Saradnici i prijatelji Čeda Dragovića prisjetili su njegovog nesvakidašnjeg entuzijazma i bogatog stvaralačkog opusa kojim je zadužio kulturu Bara i Crne Gore.
  
“Čedo Dragović je bio profesor, glumac, reditelj, zanatlija, intelektualac... Bilo što od ovoga da kažete nijeste pogriješili, ali opet nijeste sve rekli", zapisala je, između ostalog u knjizi "Od jedinstva do bratimstva", Jasmina Rastoder. I zaista priča o Čedu Dragoviću i onom što nam je ostavio još nije i ne može do kraja biti ispričana. Sjećanje na njega čuva Teatar koji su osnovali njegovi prijatelji i saradnici, ali i veče na kojem su govorili mr Miodrag Banović, Slavko Petrović, Dragiša Simović, prof dr Šerbo Rastoder i Hermina Krnić.
 
“Žalosno je što se u zadnje vrijeme ne vrednuju stvari iz kulture i prave vrijednosti, kao što se to nekada vrednovalo i kao što bi trebalo da se vrednuje. Jer, Čedo je bio dragulj, dragulj kulture i pozorišta, kojeg bi svako poželio u svojoj sredini", kazao je Slavko Petrović, koji se osvrnuo i na Čedov nesvakaidašnji entuzijazam i predanost pozorištu.
 
“Radio je po cijeli dan, redovno se dešavalo kada radimo predstavu da ne spava deset dana i tada smo znali da je došla faza njegove iscrpljenosti i da slijedi oporavak. To se uvijek dešavalo pred neku značajnu predstavu", istakao je Petrović.
 
Iza Čeda Dragovića je pedeset godina dramskog stvaralaštva, dvadeset i šest uloga i trideset i šest predstava koje je uradio.
 
“Kada se sagleda njegova impozantna karijera, kada se zaviri u prašnjave kataloge svih predstava u kojima je igrao velike i male uloge, predstave koje je režirao, biva jasno da je on pokazao i dokazao da umjetnost nema fizičke i gografske granice, da mimo elitizma kulturnih metropola, vrhunska dostignuća mogu biti dostupna svuda, pod uslovom da su nam protagonisti daroviti i posebni ljudi, kakav je bio Čedo Dragović. Takvom talentu se treba pokloniti", kazao je glumac Dragiša Simović, koji je pročitao i svoju pjesmu posvećenu ovom umjetniku.

 
“O pozorištu se u Baru razmišljalo još prije 100 godina, tada je napravljen i nacrt pozorišne zgrade, ali pozorišna kultura je zaživjela zahvaljujući Čedu Dragoviću", kazao je prof dr Šerbo Rastoder, poštovalac i komšija ove zanimljive ličnosti.
 
“Ja sam imao privilegiju da sa Čedom drugujem, zborim, razgovaram i polemišem. On je imao dvije fascinacije i dvije velike ljubavi - pozorište i porodicu. Srećan sam i zahvalan što sam bio njegov prijatelj, što sam učio od njega. Znao sam da on spada u one tihe stvaraoce, koji iza sebe ostavljaju djelo. Da li smo mi svjesni onoga što je Čedo uradio, to je već stvar naše kulture, to je stvar ovoga grada, jer vjerovatno da je Čedo bio u nekoj drugoj sferi i da je imao političku moć, sigurno bi ova sala večeras bila puna. Treba nam resetovanje u pamćenju i resetovanje u kulturi, jer, danas imamo kulturu koja glumi kulturu i imamo stvaraoce koji glume stvaraoce”, kazao je prof dr Rastoder.
 
 Čedo Dragović je pokrenuo pozorište u Baru, ali je značajno uticao i na ponovno oživljavanje KUD “Jedinstvo”, podsjetio je mr Miodrag Banović.
 
“Čedo je počeo intenzivne aktivnosti 1979. godine u Kulturnom centru, kada je osnovana dramska sekcija. Bio je sekretar Kulturno-prosvjetne zajednice, a na njegovu inicijativu obnovili smo rad KUD ‘Jedinstvo’, čiji je predsjednik bio deset godina. U tom periodu nastala je i njegova kultna predstava ‘Cigani umiru pjevajući’”, istakao je Banović.
Bolest je Čeda Dragovića omela da dovrši dva svoja velika pozorišna sna –“Spičansku svadbu”, koju je zamislio kao multimedijalni spektakl i “Antigonu”.