Kultura

Zagarčanin: Sve oko Ljetopisa najveća blamaža barske kulture

| 01:06:2017 | 09:03:21

Danas se odgovorom na reagovanje Organizacionog odbora Barskog ljetopisa povodom iznošenja stavova na 18. sjednici Skupštine opštine Bar, oglasio mr Mladen Zagarčanin, radnik u Kulturnom centru Bar i odbornik SNP-ačije je izlaganje bilo povod za njihovu reakciju. Prenosimo ga integralno, uz redakcijske intervencije.   
 
Kuturni centar Bar od svoga osnivanja nije prolazio kroz veću blamažu kao ove godine. Nije samo Kulturni centar izblamiran, izblamiran je i naš grad, ljudi koji rade u kulturi, i svi koji su mislili da je ipak moguće ljudskim putem doći do cilja. Čini se da je ta blamaža došla odjednom, ali, ipak, ona je spremana duže vrijeme, kažu od 1. septembra 2016. godine. Izjava šefa barskog DPS-a na 18. sjednici Skupštine grada: "Da u kulturi grada imamo nekoga boljeg da nam organizuje Barski ljetopis, ne bi zvali nekoga sa strane“ je sada već legendarna. Ovo "ne bi“ znači "kultura - to smo mi - DPS“, pa kako vam je - tako vam je. U stvari, trebalo je samo preformulisati rečenicu, pa da ona zvuči: "Rekli su nam da boljeg nemamo i mi smo morali, jer su nam naredili da dovedemo nekoga o kome pojma nemamo“.
 
Posljednjih decenija, vlast je nakon svakog Barskog ljetopisa govorila da je Ljetopis svake godine sve bolji i bolji, i da treba zahvaliti direktoru Kulturnog centra "na požrtvovanju i besprekorno organizovanom poslu“. Odjednom, direktor Nikezić je dobio "crveni karton kao organizator“, što su javno obrazložili time da Barski ljetopis za njegovog zemana nije bio zadovoljavajući i da je on kao menadžer morao da se smijeni. Ali, kako je smijenjen? To je već priča koja prevazilazi i Gogoljeve romane, u kojima ovaj velikan tačno opisuje provinciju i njenu učmalost, nebrigu i nepoštovanje - makar onog izrečenog, iza čega su tako gordo stajali svih ovih godina. "Ipak je ovo 30. jubilarni Ljetopis“ - rekoše branioci nove direktorice Festivala. Tom rečenicom i brisanjem iz kolektivnog sjećanja svih hvalospjeva direktoru Centra prevaziđeni su svi likovi Gogoljevih "Mrtvih duša“, a da se nisu ni oglasile fanfare za početak novog… "ljepšeg i izuzetnijeg“.
 

 
Da bi priča o količini indolentnosti prema svemu što predstavlja kultura jednog grada bila potpunija, vratićemo se nekih desetak godina ranije. Tada je direktor Kulturnog centra i ujedno direktor Festivala bio profesor Milun Lutovac (sada v.d upravnika Galerije "Velimir A. Leković“, i profesor na fakultetu UDG, inače i učesnik u ovogodišnjem programu kao selektor u likovnom dijelu programa), koji je vrlo brzo pao u nemilost tadašnjih organa vlasti, pa je i uprkos tome što je radio kvalitetne programe bio smijenjen nakon dvije godine rada. Tada on nije valjao. Vrlo brzo je ova priča zaboravljena i za direktora Kulurnog centra je doveden profesor engleskog jezika Ćazim Nikezić. Ljetopis se vratio u staru i provjerenu shemu, i dosadi nije bilo kraja, sve dok posljednje dvije godine ovaj direktor nije uspio da organizuje par uspješnih manifestacija, pa su ga na sjednicama Skupštine grada njegovi partijski drugovi dizali u nebesa, na čemu mu je javno čestitala i ohrabrivala njegov rad ista ova grupa ljudi koja sada ipak misli da to nije bilo kvalitetno… Ipak?!
 
Odjednom u cijelu priču ulazi osoba koja svojim političkim kanalima uspjeva da se bez ikakve preporuke i prethodnog iskustva - a protivno svim zakonskim pravilima, nameće kao "direktorica Festivala“. Sa zapisnika Upravnog odbora Kulturnog centra - čiji sam dio pročitao pred barskim odbornicima - jasno se vidi da nema nikakvog pravnog akta iz kojeg bi se moglo zaključiti da je gospođa Ksenija Popović legitimno izabrana, već je, onako, aklamacijom, kao u vremenima kada su vladare birali grlatiji, došlo do smjene na kormilu ove manifestacije. Da neko možda nije smio da kaže drugačije mišljenje? Ne vjerujem, jer je dovedena svima dobro znanim kanalima koji rukovode gradom Barom već decenijma. Onim kanalima koji od najvećeg nacionalnog spomenika - Starog grada Bara - hoće da naprave hotel sa 6 zvjezdica.

U obraćanju javnosti na navode koje sam zajedno sa svojim kolegama iz opozicije iznio u prilog nelegitimnog i, uzgred, čisto partijskog postavljenja, tzv. Organizacioni odbor Ljetopisa navodi da Barski ljetopis nije poseban pravni subjekat!? De iure ili de facto, pitam se? Ako nije poseban pravni subjekat, kako to da ima nelegitimni "podračun“, na kojem će se, pored legitimnog računa Kulturnog centra, svi novci slivati za dobrobit "boljeg, ljepšeg i avangardnijeg“? Ako se novac svih 30 Barskih ljetopisa slivao na jedan račun, zbog čega se pravi izuzetak? Ko će pri zdravoj pameti povjerovati da se ovdje Kulturni centar ne segmentira, i da se ne pravi paralelna institucija? Naravno, svi oni kojima je rečeno da tako ne razmišljaju.
 
Navodi se i da postavljanje direktorke, kao i drugih lica angažovanih u njegovoj organizaciji, "ne iziskuje raspisivanje bilo kakvog konkursa, već je predmet samostalne odluke uprave Kulturnog centra“. Nikakve samostalne odluke uprave Kulturnog centra nije bilo, nikakvim aktom se to ne potvrđuje i takva odluka ne postoji na papiru, i niti jedan legalni čin je nije potvrdio, prvenstveno to nije uradio Upravni odbor Kulturnog centra... A o tome da li je trebalo raspisati najobičniji konkurs ne treba trošiti riječi. To se danas radi za šefa bilo koje samoposluge, a ne za direktora festivala Barski ljetopis!
 
U odgovoru se navodi da "nije došlo do bilo kakvih kadrovskih proširenja postojećih kapaciteta Kulturnog centra“?! Ne da nije došlo do proširenja kapaciteta Kulturnog centra, nego je na njegov račun osnovana nova firma Barski ljetopis, sa: direktorom Festivala Ksenijom Popović, producentom Stefanom Rakočevićem, producentkinjom pratećeg programa Vesnom Vujošević Labović, PR menadžerom (bez toga se nije moglo naravno?) Marijom Drašković i glavnim organizatorom Mirkom Bujišićem - jedinim radnikom zaposlenom u Kulturnom Centru Bar. Uzgred, sve je ovo objavljeno na sajtu www.barskiljetopis.me koji je ovoga puta odvojen od sajta www.kuturnicentarbar.me, iako na legitimnom sajtu Centra postoji već dugo godina link za Barski ljetopis, na kome su se i gorepomenuta gospoda mogla predstaviti - ali to izgleda nije bilo u ruhu novog stvaralačkog zamaha. Takođe, na sajtu ovog partijski sklepanog mehanizma nećete pročitati ni da postoji Kulturni centar kao nosilac manifestacije Barski ljetopis… osim u "Istorijatu“, što je razumljivo, jer i novi organizatori nisu toliko naivni da se ne vežu za neke početke…Since 1900 i neka, npr!?  
 
Među selektorima Barskog ljetopisa su dva člana iz Kulturnog centra i predsjednik Upravnog odbora, koji će, pored toga što prima naknadu za predsjednika UO, primati i honorar, a pri tome učestvuje i u programu (?). Iako predsjednik UO nije našao za shodno da stvari učini legitimnim, ipak je našao način na koji će se ostvariti na Barskom ljetopisu - i kao selektor i kao učesnik (prvo sigurno). I ovo se ne zove sukob interesa, bez obzira što se radi o dobrom pijanisti??? Ali, i da je Rahmanjinov, ne postoje riječi koje bi ovakvu spregu Organizacije Ljetopisa - Upravnog odbora i Selekcije Ljetopisa (odsjek muzika), a sve sa prećutnom saglasnošću barskih vlasti, i vrhunski pravnici mogli da odbrane? To se možda zove zove krivično djelo? Biti predsjednik Upravnog odbora koji nije legitimno postavio Barski ljetopis, koji je preskočio sve zakonske regulative, i naposletku učestvovati i biti selektor programa… Malo li je?
 
Ono što su uradili, a što je iz ljudskog ugla najnepoštenije jeste to što išli od radnika do radnika Kulturnog centra i pitali da li će da učestvuju u programu za honorar. Tu ne smo da se nameće osjećaj nadređenosti prema radnicima u ustanovi sa dugogodišnjom tradicijom koja je imala izvanrednih rezultata - stvaraoce, glumce, naučnike, nego se i manipuliše sa platama radnika. Nazovite to "kultura u cilju promovisanja nejednakih“ kao vid subkulture… Ta manipulacija ne bi bila toliko perfidna da nije odobrena od strane onih koji tim ljudima rukovode. A da slučaj bude groteskniji, pokazuje odnos prema ekonomski najteže stojećim radnicima, onima koji ujedno i najviše rade. To su čistačice i fizički radnici, biletari, portiri, tehnički radnici…. koji će sakupljati iza njihovih „igrarija“ sve i svašta. Taj sloj - kako ih tretiraju, neće dobiti ni centa. Čistiće, kosiće, bacaće smeće, praće toalete, donositi kafe i sokove, otvaraće i zatvarati vrata iza njihovih predstava i naplaćivati ulaznice… Dežuraće jer se nisu prijavili da budu dio njihovog programa pod sloganom "radi za mene, imaćeš honorar“. Pitam se onda zašto postoji preduzeće koje zapošljava preko šezdeset ljudi? Čemu onda sva ta partijska zapošljavanja, stalno popunjavanje radnih mjesta ako niko ne umije organizovati jednu manifestaciju, ili biti makar koordinator iste po pitanju umjetničkog programa? Koliko je to bačenog novca poreskih obveznika ako se vlasti nisu usudile da zaposle nekog iz struke ko je kadar da godinu dana radi u kulturi, a ne da bude plaćen po „ugovoru na djelo“ kao pomenuta gospoda koja se još hvale time.  
 

I na kraju, preko 262.000 eura izračunatog troška za ovogodišnju manifestaciju, iako je odlukom većine (čitaj vlasti) prilikom usvajanja programa rada Kulturnog centra na 18. sjednici usvojen budžet od nekih 80.000 za istu, najveći je presedan u istoriji lokalnog parlamentarizma, presedan koji će verovatno imati neki drugačiji epilog ako ova država razmišlja da uđe u Evropu. Manipulisati u medijima sa cifrom koja je preko četiri puta veća od one koja je predstavljena u legalnom finansijskom izveštaju za 2017. godinu je posprdavanje sa građanima Bara, i posprdavanje sa jednim od osnovnih prava čovjeka, pravom na istinu. 
 
I sve to da bi se, između ostalog, ogromne pare potrošile na "Orkanske visove“? Na petparačku viktorijansku priču jedne od sestara Bronte koja se neće igrati više od desetak puta. Pored svih crnogorskih ili uže južnoslovenskih djela, na scenu će se postaviti populistička farsa koja odslikava ideje jednog retrogradnog koturnog koncepta koji nema veze sa stvarnošću. A da tuga bude veća, Stari grad Bar i dalje propada. I dalje se urušavaju zidovi srednjovjekovnih crkava i palata, bedemi tonu, i svakoga dana se sruši po neki dio našeg spomeničkog bogatstva. Za nekoliko godina ostaće samo gomila kamenja, a novac koji bi mogao da se uloži u najvrednije što imamo - Stari Bar opet odlazi u nepovrat. Onda kada vlast koja postavlja ovakve ljude bude shvatila da će najlepši festival biti onda kada stari grad progleda ispod svih onih ruševina, onda će to biti istinski „Barski ljetopis“, Dubrovnik u malom… Do tada - zbogom kulturo!