Kultura

Promovisana prva knjiga Tanje Sekulić

by Darija Marđokić | 22:07:2017 | 14:40:47

U nesvakidašnjem ambijentu i opuštenoj atmosferi, sinoć je na stepeništu iza Dvorca kralja Nikole promovisana knjiga Tanje Sekulić “Iz dnevnika”.
 
O autorki i njenom stvaralaštvu govorila je profesorica književnosti Vesna Pavićević. Ona je istakla da Sekulićeva “nikada nije voljela bilo koju vrstu konformizma, niti strogo utvrđenu normu kućnog ili građanskog reda”, te da je “počesto hodala po ivici noža, koja je upravo kršila i prezirala sve upute pristojnog i zdravog življenja, koja je buntovnički živjela svoj život i danas ga tako živi”.
 
Pavićević je kazala da zbirka priča “Iz dnevnika” ukazuje na izvjesni i hroničarski karakter kakav se srijeće u dnevničkoj prozi, ali da, ipak, odstupa od intimističko-refleksivnog karaktera dnevnika.
 

“Čitalac stiče predstavu da se susreo sa istrganim stranicama nekakvog zamišljenog dnevnika, stranicama koje su poređane bez određenog reda. Svaka od priča je priča za sebe i može se čitati potpuno odvojeno i nezavisno od svih ostalih. No ipak, autorka se labavo drži određene hronologije, pogotovo u prvom dijelu knjige. Tako nas na početku dočekuje svijet djetinjstva naratorke i junakinje Vanje, zatim dani odrastanja i prve mladosti, a potom susreti sa ozbiljnim, često i tragičnim životnim epizodama Vanje ili likove o kojima govori. Ono što priče drži na okupu i vezuje ih u čvršću kompozicionu strukturu jeste glas naratorke koja katkad progovora u prvom, a katkad u trećem licu, zavisno od toga koliko je teško i složeno suočavanje autorke sa sopstvenim životnim stranicama”, objasnila je.
 
Pavićević je dodala i to da autorka čitaoca drži prikovanog za knjigu magnetizmom svog narativnog tkanja.
 
“To narativno tkanje potiče u čitaocu gorčinu, tugu, sapatništvo, jed, melanholiju, žal za minulim vremenima i ljudima. Njen izraz je jednostavan, a oštar, bespoštedan, jer ne štedi ni sebe, ni druge, hrabar, direktan, ponekad izazivački. Tanja ima dar da uoči detalj, da prepozna literarnu podatnost svakog životnog trenutka i da ga pretoči u riječi. Ona nas podsjeća da je svačiji život vrijedan priče, pod uslovom da umijemo da je ispričamo. Ljudska potraga za srećom i Sizifovska borba da iznese svoj kamen do vrha brda i da to svaki put sa jednakim žarom i jednakom nadom iznova radi, vjerujući prije svega u ljubav kao smisao postojanja, jeste ustvari idejna okosnica svih Tanjinih priča i ne samo Tanjinih, nego i naših i zato mi te priče ispisane sopstvenom krvlju autorke toliko i volimo”, istakla je Pavićević.
 
Nakon što je pročitao Sekulićevu priču “Para para ameriko” koja je, kako je kazao, objasnila njen život, koji je bio drugačiji, netipičan i van standarda, Đorđe Gregović je poželio autorki da nastavi da luta, piše i bude slobodna.
 
“U jednom složenom konceptu vremena u kojem živimo, lutanje mi je potpuno razumljivo i želim da to držiš kao svoje bitno ostvarenje do kraja. U ovom svijetu kakav jeste, imati hrabrosti iznijeti sve svoje priče koje pamtiš, skupiti dosta tog iskustva koje se, na žalost, često tonira tamnim bojama, što nas na neki način čini boljim, ali manje nevinim, je uspjeh. Ovo je dnevnik, pravi životopis jedne osobe ispričan  kroz priče surove novinarske prakse, u američkom stilu koji će, nema sumnje, svima držati pažnju od prve do zadnje strane, jer je ova knjiga o vašem gradu i o ljudima koje lično poznajete”, rekao je Gregović.
 

Događaje o prvom susretu sa Sekulićevom ukratko je podijelila i njena dugogodišnja prijateljica Đulija Duškić Pljakić.
 
U potpuno neobaveznom i opuštenom stilu, autorka zbirke priča “Iz dnevnika” komunicirala je sa publikom, zahvaljujući se svima koji su uticali na njeno stvaralaštvo i koji su radili na knjizi.
 
“Trudila sam se vrlo malo oko knjige, zato što sve što sam tu pisala nije onako kako sam zamišljala, već onako kako ja vidim svijet. Ne posvećujem ovu knjigu posebno nikome, posvećujem je svom gradu u kojem sam odrasla. Zahvaljujem se vama na ovoj knjizi, zato što, naravno, ne bi nastala da vi niste insistirali”, istakla je autorka.
 
Promociju knjige upotpunile su fotografije Nade Vojinović.