Kultura

VIDEO: Promovisana prva knjiga Anta Bakovića

by Vesna Šoškić, snimatelj Ivo Gojnić, montaža Adi Karađuzović | 06:10:2017 | 15:28:28

U konobi “Spilja” u Starom Baru ponovo je Anto Baković, poznati barski fotograf, okupio prijatelje, kolege i poslenike kulture, ovoga puta da bi im predstavio svoju knjigu poezije koju je izdalo Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika “Nekazano” iz Bara. Pjesme ove svestrane ličnosti, inicijativnog i originalnog duha, donose intimnu priču o proživljenim ljubavima i osjećanjima.
 

Na neobičnoj i neformalnoj promociji govorili su pisci Senad Karađuzović, Željko Milović i predsjednik udruženja “Nekazano” Labud Lončar, a stihove su kazivali i brojni drugi barski književnici.
 

Anto Baković je hroničar grada Bara - fotograf koji je svaku stopu grada snimio sa kopna, mora i vazduha. Zabilježio je od 1977. godine sve važne trenutke u novijoj istoriji, od najgorih do najradosnijih. Objavljivao je u svim listovima bivše Jugoslavije. Slobodni fotograf postao je 1986. godine, a dvije godine kasnije pokrenuo je čuveni “Yugophoto”, foto-video studio koji je iz korijena izmijenio shvatanje ovog dijela Crne Gore o fotografiji i videu kao vizuelnoj umjetnosti. Bio je jedan od prvih članova Udruženja književnika “Ars Antibari”, bio u upravi Biciklističkog kluba, predsjednik Udruženja ronioca Bara, osnivač Društva Dalmatinaca u Baru, predsjednik “Mediteranskog centra fotografije”, pokretač projekta “Omnia vita ex mare”, čiji je cilj da sačuva mediteranski duh Bara i niz drugih zanimljivih akcija i inicijativa - piše, između ostalog, u biografiji Anta Bakovića.
 

Svestran, originalan, neobičan. Zato njegove kolege, prijatelje i poznanike nije iznenadilo kada je objelodanio da je napisao i knjigu poezije posvećenu ljubavi.
 
“U knjizi su dvije moje ljubavi - jedna iz 1972. a druga iz 2000. godine. Ne znam da li ću napisati još koju knjigu, ali planiram da napišem storiju o Baru u slici i riječ i- kako je grad rastao, a sa njim i mi”, kazao je na večeri Anto.
 
Pisac Senad Karađuzović, koji je autor predgovora, istakao je da je “knjiga Antova perfektna i poštena i za ono i za ovo vrijeme”. Pozdravio ga je znakom "V" i pozdravom "peace" u spomen na Antov hipi period, kada su i nastajale pjesme".  

 

Drugi dio knjige Anta Bakovića “Obično oko nasukano” sadrži veliki intervju sa njim koji je Željko Milović uradio za časopis “bARS” 2000. godine. U uvodnom dijelu Milović je zapisao: “Anto Toni Baković je, po mnogima, najbolji barski fotograf, ‘fotograf sa okom’ - kako ga kolege zovu. Uvijek pun energije i elana, uvijek sa nesmanjenom žestinom borac za novo i kreativno, svakako je jedan od barskih ‘oriđinala’, svojevrsni trademark kulture i umjetnosti ovog podneblja”.
 
"Ovu knjigu pamtim od sredine devedesetih, iz vremena 'Ars Antibarija', kada je ona bila samo skup tri grupe pjesama odštampanih na žutim kartonima pod imenima 'Pro me', 'Pro Li' i 'Pro ?', i vrlo sam srećan što je napokon ugledala svjetlost dana, iako je pisana još davnih sedamdesetih. Intervju sa Antom koji je objavljen u knjizi bio je projektovan na tri strane u novinama, a ispao je na osam, jer kad Anto počne da priča, kraja nema... Tako je nastao zanimljiv intervju, pun raznih dogodovština, u Antovom stilu, i ko ga pročita, a poznaje Anta, biće mu još draži nakon toga”, istakao je Željko Milović.
 
“Anto je legenda, hroničar ovog grada. Suštinu njegove filozofije najbolje odslikava stih ‘Noćas sam čekao sebe - nisam stigao’, jer on neprestano traži sebe”, kazao je Labud Lončar, predsjednik udruženja “Nekazano”, koje je izdavač knjige.
 
Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika "Nekazano" iz Bara predstavila je mlada pjesnikinja Branka Knežić, koja je navela, da iako je osnovano prije pola godine, njegovi članovi već su predstavili svoje stvaralaštvo na nekoliko značajnih manifestacija u zemlji i regionu, a nosioci su i nekoliko važnih izdavačkih poduhvata. U planu  je i objavljivanje istoimenog časopisa “Nekazano”, almanaha, zbornika i nekoliko novih izdanja.
 
Anto je na svojoj promociji u neformalnoj atmosferi i ambijentu starobarske “Spilje”, u svom maniru, okupio prijatelje i književnike iz Bara koji su govorili svoje i stihove iz Antove zbirke.