Kultura

VIDEO: Promovisane šahovske Anegdote i minijature

by Vesna Šoškić; snimatelj Ivo Gojnić; montaža Senad Sukalić | 13:10:2017 | 16:03:15

U sali Dvorca kralja Nikole sinoć je promovisana nova knjiga uglednog profesora i dugogodišnjeg direktora barske Gimnazije, šahovskog majstora Maksima Lutovca “Anegdote i minijature”. Knjiga predstavlja šah kroz zanimljivu riznicu - anegdote iz šahovskog života i partijske minijature. Na promociji su govorili legendarni crnogorski šahista Božidar Bonja Ivanović i aktuelni šampion Nikola Đukić, a veče su vodili novinari i voditelji Radio Bara Milan Vujović i Maja Tomović.
 
Brojni posjetioci književne promocije u Dvorcu kralja Nikole uživali su u priči šahovskih šampiona Crne Gore, protkanoj duhom, intelektom i duhovitošću posvećenika magične igre.

 
Maksim Lutovac, omiljeni profesor i najomiljeniji direktor barske Gimnazije koji je na toj funkciji bio gotovo tri decenije, nakon kultnog “Šahovskog vijenca”, još sedam knjiga o šahu, organizacije međunarodnih šahovskih turnira “Sozina”, projekta “Šah u škole”... čitaocima je donio novo iznenađenje  u nadasve zanimljivoj i jedinstvenoj knjizi, koja kroz njegove i anegdote njegovih šahovskih kolega ispisuje još jednu svijetlu stranicu u analima šaha.
 
“Anegdote i minijature su kratke forme, ali suština i srž šaha, jer se kroz anegdote izražava atmosfera šahovske igre, psihologija ljudi i njihovi karakteri, a minijature su blistave pobjede i gorki porazi, nastali zbog greške u ranoj fazi igre. Ja sam pokušao da objasnim da oni nijesu nastali zbog greške, već da je greška primjerena ljudskom biću zbog njegove ograničenosti i neograničenosti šaha”, kazao je za Radio Bar i Bar Info Lutovac, koji je objasnio i svoju opsesiju šahom.
 
“Šah je sam po sebi svjetsko čudo, pored Kineskog zida i egipatskih piramida, najstarija tvorevina na planeti. Kineski zid i piramide su građevine, a šah se rasprostranio i igra se u svim zemljama svijeta. To je dokaz da je imanentan ljudskom biću zbog strogih pravila i unutrašnje ljepote”, istakao je profesor Maksim Lutovac.

 
Legendarni crnogorski šahista Božidar Ivanović, koji je upravo u Baru prije četrdeset godina osvojio prvu titulu velemajstora u Crnoj Gori, kazao je na promociji  da je Maksim Lutovac u svim svojim knjigama pokušao da pronikne u suštinu šaha.
 
“Uvijek se mnogo prijatno osjećam u Baru, ovo je divan grad koji ima najperspektivniju budućnost u Crnoj Gori. Za njega me, između ostalog, veže i Maksim Lutovac, Majo, kako ga zovemo, sa kojim se znam pola vijeka. On je svojim knjigama obogatio šahovsku literaturu, bolje reći postavio njene temelje i pokazao da je šah univerzalna opsesija i mnogo više od igre. Upravo, kako je govorio i Štefan Cvajg, koji se našao i među koricama ove knjige, ‘zar ne griješimo kada šah nazivamo samo igrom, zar nije šah i nauka i umjetnost’. Generacije šahista stasavale su poslije rata u materijalnom siromaštvu, ali željeli smo duhovno da uzrastemo. To smo pronalazili i u šahu i ulazili u tajne šahovske igre koja je postala lijek, opsesija... Maksim je veoma lijepo ušao u tu priču i pokazao svu mističnost šaha”, kazao je između ostalog Božidar Ivanović.
 
Putevima slave crnogorskog šaha uspješno korača mladi Nikola Đukić, aktuelni crnogorski šampion, koji je bio gost na promociji u Baru.
 
“Profesor Maksim Lutovac je neumorni hroničar šaha koji je zabilježio sve njegove uspone i padove, prikazao njegovu ljepotu i suštinu i sve to trajno sačuvao u svojim knjigama. Poslije ‘Šahovskog vijenca’ i niza drugih knjiga, bilo je teško još nešto tako dobro i lijepo napisati o šahu, ali onda su uslijedili Maksimovi ‘Vrtovi drevne igre’, ‘Crno-bijela polja’... i taman kada smo pomislili da je profesor zaokružio ovu priču, iznenadio nas je novom knjigom i shvatili smo da čarolija ponovo počinje”, kazao je šampion Đukić, koji je na početku ispričao svoju anegdotu iz druženja sa Maksimom Lutovcem na turniru “Sozina”.

 
Učesnici su se na promociji prisjetili i ikona barskog šaha - dr Ljuba Živkovića, Momčila Vukovića, Dragoljuba Bata Zečevića, Vladimira Lukšića, a uspomene na šahovska druženja evocirao je i Jusuf Kalamperović, više poznat kao ugledni političar, a manje kao šahista i zaljubljenik ove igre.
 
Recenzenti knjige, u kojoj su se uz anegdote i minijature našli i tekstovi čuvenih pisaca koji su bili opčinjeni šahom, od Borhesa, Štefana Cvajga do Pesoa Fernanda, su dr Blagoje Cerović i Milan Vujović, koji je sa koleginicom Majom Tomović vodio veče.
 
Pjesnik i humanista Rajko Joličić posvetio je pjesmu profesoru Maksimu Lutovcu, a na večeri posvećenoj njegovoj knjizi i čudesnosti šaha na klaviru je svirao i muzički upotpunio priču mladi Vasilije Basarab, učenik barske Muzičke škole.