Kultura

Popović: Donijeli smo novi kvalitet CG kulturnoj sceni

Piše: Vjera Knežević Vučićević | 26:11:2017 | 15:27:09

Ovogodišnje, jubilarno 30. izdanje Barskog ljetopisa nikog nije ostavilo ravnodušnim. Na večernjoj sceni odigrano je 14 predstava, održano 17 koncerata, 20 književnih večeri i otvoreno devet izložbi.
 
“Pobjeda” je pitala direktoricu najvažnije kulturne manifestacije u Baru da li je, kada se prašina slegla, zadovoljna učinkom.
Svako pospremanje podrazumijeva prašinu. Ne bih rekla da se ta prašina zaista slegla, svako malo se rastalasa, samo što smo mi davno prestali da obraćamo pažnju na nju. Kad kažem mi, mislim na kompletan tim Ljetopisa, jer je po srijedi timski poduhvat. Svi smo zadovoljni što su koncept jubilarnog Ljetopisa, rad selektora na odabiru programa, organizaciona i tehnička podrška i realizacija doprinijeli vidljivosti Bara i naporima da se turistička sezona valorizuje i kroz kulturu. Kroz dvije stotine i pedeset realizovanih programa afirmisane su vrijednosti koje Bar i Crna Gora baštine vjekovima, a preko jedanaest hiljada ostvarenih posjeta najbolja su potvrda da smo uspjeli u namjeri da Ljetopis približimo građanima, te da ga iz lokalnih okvira vratimo na državnu i regionalnu kulturnu mapu, na kojoj ga već dugo nije bilo - kazala je Popović.
 
Posebno joj, dodala je, imponuje to što je struka prepoznala njen rad i angažman njenog tima kao novi kvalitet na crnogorskoj kulturnoj sceni.
-U brojnim komentarima, obraćanjima i javnim diskusijama dominira pozitivna percepcija značajno unaprijeđenog Ljetopisa.
 
Čime ste se rukovodili kada ste prihvatili odgovoran zadatak da Baranima predstavite festival koji je trajao znatno duže od ranijih izdanja i imao novo ruho?
-U izboru tema i umjetnika vodila sam se isključivo stručnim referencama, a ne političkim, nacionalnim ili drugim ličnim afinitetima. Selektori nisu primoravani da uvrste bilo koji program zato što je mene neko zvao da izvrši pritisak, a poziva je i te kako bilo. Potrudili smo se da napravimo dobru ravnotežu u zastupljenosti domaćih i regionalnih autora, i da umjetnicima iz Bara obezbijedimo povlašćeni prostor na festivalu koji treba da predstavlja njihovu odskočnu dasku. Okrenuli smo leđa bilo kakvim komercijalnim programima koji nisu zadovoljavali estetske kriterijume koje smo sebi zadali, a posebnu pažnju smo posvetili pratećem programu i konceptu da umjetnost traži publiku. I konačno, ljudi koji su radili na festivalu, a koji su zaposleni u Kulturnom centru, prvi put su dobili honorare za svoj prekovremeni, često danonoćni rad.
 
Jedna od tema u susret jubilarnom Barskom ljetopisu bila je da li je finansijska podrška festivalu prevelika i jesu li Barani u dovoljnoj mjeri zastupljeni u programu. Kako Vi sa pozicije direktora gledate na te procjene?
-Zaista ne znam što da kažem na pojam prevelike finansijske podrške. Što to uopšte znači? I što reći o mentalitetu onih kojima smeta što je u festival uloženo više novca nego do sada? Kako bi reagovali da smo dobili milion, kao što je godinama imao Budva Grad teatar, ili milion i sedamsto, koliko iznosi smanjeni budžet Dubrovačkih ljetnjih igara, na kojima se održava devedesetak programa? Pa valjda treba da se radujemo što je Opština prepoznala interes da uloži više novca u svoj najznačajniji festival, i da navijamo da narednih godina uloži još više jer nam je, za toliko trajanje festivala i dvjesta pedeset sadržaja koje smo realizovali, budžet zapravo bio skroman. Uložili smo trud i kontakte da i u tim okvirima dovedemo isključivo programe takozvane “A produkcije”, i na večernjoj sceni i u pratećem programu, a ne zaboravimo da je u sklopu tog budžeta takođe obnovljena kompletna rasvjeta Kulturnog centra, promijenjen pod na sceni u Starom Baru, osvježena sala u Dvorcu Kralja Nikole, i iz tog budžeta su plaćeni svi saradnici festivala. Onaj ko ne vidi da je to bio racionalno i savjesno utrošen novac - ili nikad nije radio u organizaciji bilo kakvog festivala, ili je zlonamjeran. Što se tiče zastupljenosti Barana u programu, trećina programa Večernje scene je bila posvećena barskim umjetnicima.
 

Smatrate li da je kvalitet opravdao uloženo, kakve su povratne informacije publike?
-Zanimljivo je to što nam negativni komentari i oštre kritike pristižu samo od onih koji uopšte nisu dolazili na programe i koji su se od početka protivili bilo kojoj promjeni, valjda zato što nije potekla od njih, ili što nisu oni ti koji je sprovode. Što se stvarne publike tiče, doživljaj nekog umjetničkog djela je stvar ličnog afiniteta, ali su nam posjetioci programa na svakom koraku iskazivali podršku i zadovoljstvo što se nešto promijenilo. O reakcijama stručne javnosti sam već govorila, a potvrđuje ih i činjenica da smo prošle godine morali da uložimo ozbiljan napor da bismo ostvarili saradnje na određenom nivou, pogotovo kada je pozorište u pitanju, dok nam se sada takve saradnje nude. Ljetopis je opet u centru pažnje.
 
Od koga u Crnoj Gori, osim podrške lokalne samouprave, ozbiljan Festival može očekivati pomoć?
-Od Ministarstva kulture i od sponzora. Ovogodišnji Ljetopis nije sponzorisao ni jedan značajniji barski privredni subjekat, što se nadamo da će se promijeniti, dok smo imali jako lijepu podršku lokalnih ugostitelja.
 
Možemo li reći da je novi koncept postavio stabilnu osnovu na kojoj će počivati i naredna izdanja Barskog ljetopisa?
-To je i bio cilj. Svako naredno izdanje Barskog ljetopisa mora biti bolje od prethodnog. Ako finansijska podrška oslabi, žrtvovaćemo broj programa, ali kvalitet nikad.
 
Šta je bio tematski okvir na kojem je baziran Barski ljetopis i možemo li već sada govoriti šta će u tom segmentu donijeti naredni?
-Isključivo kvalitet. Razgovarali smo, u pripremi ovogodišnjeg programa, o mogućnosti da zadamo temu i moto festivala, ali nam se učinilo da to sve češće biva samo domišljati slogan koji zapravo ne daje pravi tematski okvir programu, pa da toj formalnosti ne moramo robovati.
 
Hoćete li uvoditi promjene?
-Ove smo godine bili oprezni sa bilo kakvim radikalnim promjenama, jer je u pitanju veliki jubilej, pa nam se učinilo uputnim što vjernije ispoštovati format po kojem je festival postavljen i sprovođen u prethodnih dvadeset devet godina, a u sklopu tog formata unaprijediti prvenstveno pozorišni program i uvesti prateći u formi koju sada imamo. Sada, međutim, promišljamo određene promjene koje ćemo postepeno sprovoditi. U muzičkom segmentu već od zimske scene uvodimo džez muziku kao ravnopravnog partnera klasičnoj. U literarnom se malo po malo odričemo tradicionalnog vida promocija u korist javnih čitanja kakvo smo imali 9. novembra na Zimskoj sceni, i književnih večeri savremenijeg tipa, dok u likovnom programu planiramo sasvim novu koncepciju za ljetnji festival. Promocija barskih autora će i u budućim izdanjima imati istaknuto mjesto, nastavićemo sa eksperimentom kroz prateći program, a u pozorišnom dijelu smo usmjereni na produkciju i na gostovanja velikih pozorišnih imena. Uveli smo promjene u selektorskom timu, pa već od Zimske scene pozorišni program za odrasle uređuje Boris Mišković, dječiji Vesna Vujošević Labović, likovni Anastazija Miranović, književni Milun Lutovac, dok klasični muzički program i dalje selektuje Vladimir Domazetović.
 
Kako je jubilarni festival bio podijeljen u dva segmenta - “Večernju scenu” koja je bila tradicionalnog tipa i prateći program kojim ste pokušali da “vratite umjetnost među ljude”, da li se to pokazalo kao dobra ideja?
-I te kako. Građani su jako lijepo reagovali na ulični teatar, javna čitanja i plažnu biblioteku, dok su djeca s oduševljenjem učestovala na svim radionicama, koje ćemo narednog ljeta pojačati. Ono što je za mene bilo negativno iznenađenje je izuzetno loša posjećenost dječijih predstava, iako je selektorka birala isključivo predstave velike umjetničke vrijednosti.
 
Mogle su se čuti zamjerke da ste stavljajući u fokus festivala pozorišne predstave, možda nepravedno donekle zanemarili ostale programe.
-Fokus na pozorišne predstave je stavila publika, a ne organizatori, jer je publika najviše posjećivala taj segment. I to je prirodno: na kojem god festivalu postoji pozorišni program, on sam po sebi postaje dominantan u odnosu na ostale.
 
Po čemu se Barski ljetopis razlikuje od ostalih ljetnjih festivala na crnogorskom primorju?
-Budva Grad teatar nam je koncepcijski najsličniji, dok su tivatske Purgatorije dominantno pozorišni festival, a Kotor Art daje primat muzičkom segmentu i dječijem teatru. Svakako su u pitanju četiri srodna festivala koja mogu i treba da unaprijede saradnju.
 

-Ljetopis je obilježila je pozorišna produkcija  festivala - predstava “Orkanski visovi”. Mišljenja publike su bila podijeljena, a najžešće kritike su se odnosile na to da je grad Bar u godini obilježavanja jubilarnog festivala zaslužio “barsku” priču, a ne adaptaciju čuvenog romana Emili Bronte. Pojedini ljubitelji pozorišta, iako su uloge tumačili glumci iz Crne Gore, nijesu oprostili ni što je rediteljski posao povjeren hrvatskoj rediteljki Dori Ruždjak Podolski. Hoćete li se i ubuduće držati uređivačke politike da angažujete reditelje iz regiona?
-Moram priznati da se moj lični i profesionalni senzibilitet drastično razlikuje od premise na kojoj počiva ovo pitanje. Prije svega, iz najdubljih uvjerenja se protivim problematizovanju nacionalnosti reditelja. Ukoliko postoji neko, a ja zaista ne poznajem nijednu takvu osobu, ko bi umjetnički izraz profesorke Dore Ruždjak Podolski, koja je u međuvremenu postala direktorka Dubrovačkih ljetnjih igara, posmatrao samo kroz njenu nacionalnost, srećna sam što taj neko nije u mojoj, niti u blizini Ljetopisa. I takav komentar se ne može povezati sa terminom „ljubitelja pozorišta“. Princip odabira velikih svjetskih tekstova i angažmana velikih regionalnih reditelja, koji će sarađivati sa isključivo crnogorskom umjetničkom ekipom i glumačkom podjelom, ima za cilj da našim umjetnicima omogući dodatna dragocjena iskustva, a sve to je u skladu sa zadatkom koji nam je postavljen, a to je da izađemo iz lokalnih i nacionalnih okvira i postanemo konkurentni na regionalnoj sceni. Da smo na pravom putu potvrđuje i to što je Ljetopis upravo ovih dana dogovorio koprodukciju sa Gradskim pozorištem u Podgorici za trideset prvo izdanje festivala, a klasik svjetske književnosti će za nas režirati još jedno vrlo uticajno ime iz regiona. Što se tiče podijeljenih mišljenja publike, baš kao što najviše negativnih komentara o ovogodišnjem programu dolazi od ljudi koji nisu dolazili na programe, isto tako najviše negativnih komentara na račun predstave dolazi od onih koji je nisu ni pogledali. Cijeloj ekipi Ljetopisa je, naravno, stalo da čuje mišljenja gledalaca, ali dozvolite da nam je najrelevantniji stav onih koji su predstavu zaista pogledali. Komentari te publike – što lično izrečeni, što objavljeni na društvenim mrežama, a što u pozorišnim kritikama u zvaničnim medijima – su bili nepodijeljeno pozitivni. Nakon svakog igranja se javljaju ljudi iz struke da čestitaju i da iskažu oduševljenje i podršku i da kažu da su se uželjeli ovakvog pozorišta. U Baru smo napunili amfiteatar pet puta u mjesec dana. U Tivtu smo morali da zakažemo drugo igranje zbog ogromnog interesovanja publike, oba igranja su bila rasprodata istog dana, a pogledajte na društvenim mrežama Centra za kulturu Tivat kakve su komentare ostavljali gledaoci, ljudi koje niko od nas ne poznaje i koji nemaju zadnjih namjera. U Zetskom domu su dva igranja bila rasprodata i zakazuju se još dva za decembar, jer je interesovanje ogromno. Nije li, dakle, i paradoksalno i tužno što smo došli u situaciju da od Barana branimo predstavu Barskog ljetopisa o kojoj cijeli region i struka govore u superlativu?
 
Uspjeli ste da oživite dugogodišnju ideju barskih poslenika kulture- da Ljetopis nastavi svoj život i tokom zimskih mjeseci. Na kakav odziv i reakcije publike je naišla Zimska scena?
-Odziv je odličan, dvorska sala je svakog četvrtka popunjena, a za predstavu “Dok nas smrt ne rastavi“, koju je naš selektor Boris Mišković odabrao za Dan opštine, interesovanje je toliko da smo bili primorani da je preselimo u Dom kulture. Ljudi su željni umjetnosti, tu nema dileme, a na nama je da za njih biramo sadržaje koji imaju visoku vrijednost, ali umiju da komuniciraju sa publikom.
 
Bar je grad bogate istorije i kulture. Karakterišu ga fantastični prostori i atraktivne lokacije koji nude izuzetne mogućnosti za valorizaciju umjetničkih programa. Da li ste zadovoljni stepenom iskorištenosti njegovih ambijentalnih potencijala za potrebe Barskog ljetopisa?
-Djelimično. Upravo to je nešto na što želimo da obratimo pažnju u narednim izdanjima. Nadamo se dobrom ishodu IPA projekta za koji smo konkurisali, koji bi nam obezbijedio dio sredstava za rekonstrukciju gledališta na sceni u Starom Baru, gdje pad nije dovoljan, pa se iz drugog dijela gledališta ne vidi dobro. Razmatramo i mogućnost izgradnje montažnog gledališta na drugoj lokaciji unutar tvrđave, što bi omogućilo učešće većih produkcija i prisustvo brojnije publike, ali i jedno i drugo iziskuje poseban proces s obzirom na to da je u pitanju zaštićeni, sveti prostor, koji mora biti ispoštovan u potpunosti. Svakako bismo voljeli da Stari Bar ostane dom pozorišnom programu, a da za ostale segmente istražujemo i druge lokacije ne samo u gradskom jezgru, već na teritoriji čitave opštine.