Kultura

VIDEO: Promovisana nova knjige Slavice Milošević

by Vesna Šoškić, kamera Ivo Gojnić, montaža Zoran Milošev | 22:08:2018 | 14:38:19

Slavica Milošević, mlada 26-godišnja Baranka otkrovenje je na književnoj sceni Crne Gore. Nametnula se specifičnim stilom i odnosom prema pisanju i umjetnosti.
 
“Moje pjesme su prozaične, nijesu ni esejistika, niti klasična pjesma, već priča koja se reflektuje na liriku, oslikavajući obje strane pisanja”, kaže autorka, za koju je “pisanje trajna ljubav i umjetnost koja ne izdaje”.

 
Nakon predstavljanja na prošlogodišnjem XXX jubilarnom Barskom ljetopisu, publici je prezentirana njena nova knjiga "Kristalni mjesec od kamenja i pijeska", pisana intertekstualno, u kojoj autorka vodi dijalog sa nekim od velikana svjetske književnosti, poput Remboa, Tagore, Bodlera, Borhesa, Lorke...
 
Slavica Milošević je rođena na Cetinju 1992. godine. Do sada je objavila devet knjiga, od kojih su dvije drame. Jedna je štampana na engleskom jeziku i predstavlja izabrane eseje iz prethodnih djela.
 
Nadarenu spisateljicu karakteriše literarni opus esejistike poezije u prozi, poezije, refleksivne lirike, mikro eseja, intertekstualnosti i kolažiranja-ocjena je književne kritike.
 
Autorkine tekstove o Kišu, Lubardi, Milu Milunoviću, Dadu Đuriću objavio je sajt "Montenegrina".
 
Članica je Udruženja književnika Srbije. Piše i za umjetnički sajt PULSE, a bloguje za prestižne izraelske medijske kuće Jerusalem Post i Times of Israel.
 
Nova knjiga "Kristalni mjesec od kamenja i pijeska" pisana u formi intertekstulanosti, zapostavljenom literarnom stilu nastalom šezdesetih godina prošlog vijeka, njen je pokušaj da ga oživi.

 
“Htjela sam da podsjetim na ovu formu, koja kao da je izvađena iz kutije, puna prašine i treba je otresti. S druge strane ovo je i način da se, ukoliko se nekome ne sviđa moje pisanje, prisjetimo velikana svjetske književnosti sa kojima sam polemisala i koji me inspirišu. Dovoljna je i samo jedna riječ dobrog pisca (Tagore, Rembo, Dis, Bodler, Borhes) da vas podstakne i inspiriše, da krene jedna rijeka interteksta, koja mora da bude tečna i da se složi sa pjesmom tog velikog književnika. Ne smije pjesma da izlazi iz konteksta kojeg je on zamislio", kazala je za Radio Bar i Bar info Slavica Milošević, koja je na pitanje sa kojim se od tih pisaca najviše slaže , izdvojila Borhesa, Disa, Eli Vizela.
 
“Vizel mi je bio pravi izazov jer sam radila intertekstualnost romana ‘Nesretni slučaj’, što je malo teže od pjesme. Prije toga sam napisala jedan informativni tekst ‘Čovjek koji je dva puta živio’. Roman je poluoptimističan, polupesimističan. On je na ivici samoubistva i bori se da preživi. Na kraju je, ipak, izabrao preživljavanje i korak dalje. Poruka je da jače koračamo i da zaboravimo na sve što je izgorjelo i nestalo, što je veoma teško i što je i Eli Vizel teško prihvatio. To je uticalo na mene da razmislim o tome i kada sam u teškim trenucima, pročitam taj tekst i shvatim da je nekome bilo još teže", ističe autorka.
 
Na pitanje zašto i otkud puno gorčine u njenim djelima, Slavica Milošević je kazala:
 
“Pjesnik je satkan od bola i gorčine, ali od onog bola kojeg pjesnička tuga tjera da se izrazi, jer sve što je slatko i sladunjavo nije duboko. Sreća nije laka, divna je za uživati, ali je plitka za opisati. Sve što je tuga, razočaranje, ljudi koji nas razočaravaju, sve nas to motiviše da napišemo ovakva djela", ističe mlada književnica, koja je počela da piše još u osnovnoj školi. Njen talenat otkrila je profesorica književnosti Biljana Vukmanović. Prvi esej objavila je u knjizi “Cetinju s ljubavlju”.

Ova talentovana i obrazovana djevojka, koja ima samo 26 godina, je pasionirani čitač i voli da citira Brodskog: "Ono si što čitaš".

 
 
Na večeri, na platou ispred Dvorca kralja Nikole, pisac Svetozar Đurišić je, nadahnuto govoreći o Slavičinom talentu i stvaralaštvu, kazao da je ona do kraja predana umjetnosti.
 
“Za nju je umjetnost božji hram, u kojem je zakleta na vječnu ljubav. Kao smerna monahinja na bjelini papira, svojim slovima od kristala, zlatnom rukom i dušom, veze zvjezdarnice od snova i stihova. Te zvjezdarnice bivaju stepenice i karike za nebo, pa joj Bog biva sve bliži i viši, a čovjek sve dalji i manji", kazao je Đurišić, koji je izrazio i nadu da će Slavica, ipak, ostati i u ljubavi za čovjeka.
 
“Slavica je mlada originalna, talentovana i drugačija”, kazala je u uvodnom dijelu večeri moderatorka, novinarka Vjera Knežević Vučićević, koja nam je to i dočarala u zanimljivom razgovoru sa spisateljkom.
 
Stihove je kazivala sedamnaestogodišnja Dunja Cikić, koja je na opštinskom takmičenju recitatora, govoreći stihove Slavice Milošević, osvojila II nagradu. Darovitost je pokazala i na ovoj večeri, koja je kao i knjiga, završena antologijskom pjesmom "Noć skuplja vijeka", velikana pisane riječi-Njegoša, sa kojom je, kako je istakla autorka, ponosno završila knjigu i koja je jedina pjesma u zbirci koja nije obrađena intertekstualno.