Kultura

Proglašena dva nematerijalna kulturna dobra Crne Gore

| 03:06:2014 | 14:31:27

“Kult Svetog Vladimira i Vještina izrade čunova na Skadarskom jezeru dva su nova nematerijalna kulturna dobra Crne Gore” – piše u Rješenju Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
 
Direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara mr Anastazija Miranović kazala je da su nakon četiri nematerijalna kulturna dobra iz Boke Kotorske ovim zaštićena i dva iz barske opštine, te da se proces valorizacije nematerijalne baštine nastavlja.
 
Ona je kazala da je za utvrđivanje kulturne vrijednosti svakog nematerijalnog dobra Uprava  formirala Stručno tijelo za izradu Elaborata, što je preduslov da jedno kulturno dobro bude zaštićeno.
 
U Rješenju stoji da su nosioci-čuvari, tradicije kulta Svetog Vladimira Milo Andrović, Milan Andrović, Goran Andrović, kao i članovi uže porodice Adrović iz Bara, građani multikulturalne, multikonfesionalne i multietničke zajednice Bara i Crne Gore.
 
Kako su ocijenili stručnjaci, autentičnost nematerijalnog dobra Kult Svetog Vladimira sadržana je u vjekovima čuvanom i praktikovanom običaju iznošenja Vladimirovog krsta na vrh Rumije, jednom godišnje, u samom autentično očuvanom Vladimirovom krstu, bez koga nema ni ostalih elemenata ovog nematerijalnog dobra, činjenici da ga i dalje čuvaju i u običaju učestvuju Androvići, kao njegovi čuvari i čuvari tradicije njegovog iznošenja na planinu.
 
Uprava za zaštitu za kulturnih dobara, na čijem je čelu mr Anastazija Miranović, utvrdila je, kako ističu, i mjere zaštite ovog nematerijalnog dobra: dokumentovanje, istraživanje, izmještanje crkve sa vrha Rumije, edukacija, prezentacija i popularizacija, saradnja sa subjektima koji se prepoznaju kao nosioci/sljedbenici nematerijalnih kulturnih vrijednosti i doprinose njihovom očuvanju, te podsticanje prenošenja i njegovanja kulturnog dobra u izvornim i drugim sredinama.
 
Kada je riječ o Vještini izrade čunova i ovo nematerijalno kulturno dobro dobilo je nacionalni značaj.
 
Čuvari tradicije izrade čunova su Janko i Marko Brnović iz Podgorice i Božidar Čelebić iz Žabljaka Crnojevića.
 
Ovo umijeće, kako je ocijenio stručni tim, ima izuzetnu materijalnu, tradicionalnu, nematerijalnu ali i umjetničku i estetsku vrijednost koje se potvrđuju upotrebom starih znata.