Kultura

VIDEO: Veče posvećeno Vladu Lukšiću

by Vesna Šoškić / Adi Karađuzović | 20:02:2016 | 17:30:47

“Kulturni kalendar 2016.”, koji je osmislila Organizacija “Za ljepše i bolje Sutomore”, i kojim je predviđeno održavanje po jedne kulturne manifestacije svakog mjeseca u Sutomoru, sinoć je nastavljen autorskom večeri poznatog i uglednog Spičanina Vladimira Vlada Lukšića.
 

Predstavljene su njegove knjige iz oblasti obrazovanja, etnologije, šaha, umjetnosti: “Prosvjetna i kulturna misao u Spiču 1880.-2005.”, “Svadbeni običaji u Spiču”, “Selo Brca - otisci života i narodnog govora”, o slikarima “Đorđe Ilić - male forme” i “Branko Vukić”, kao i njegova djela o šahu: “Pedeset godina šaha u Baru”, monografije “Dragoljub Bato Minić”, “Crno-bijela polja majstora Brajovića” i “Mala antologija šahovske umjetnosti”.
 
O djelu i ličnosti Vladimira Lukšića govorili su prof. Nikola Stanišić, publicista prof. Ivan Jovović, mr Milun Lutovac i novinar i pisac Milan Vujović.
 

Vladimir Vlado Lukšić jedan je od onih Baranina i Spičanina kod kojih je najbolje potvrđena misao da “čovjeka najpotpunije određuje prostor u kojem je rođen”. Po struci ekonomista koji se predano zalagao za ekonomski i privredni razvoj Bara, intelektualac sa širokim poljem interesovanja-književnost, publicistika, slikarstvo, šah, u duši je dobronamjeran, spajajući i sublimirajući sve barske različitosti i jedinstveni duh. Danas, u penzionerskim danima, daje svojim angažmanom, pa i ovom autorskom večeri, doprinos da Sutomore sačuva svoju tradiciju i bogato kulturno nasljeđe.
 
“Red je da se tradicija sačuva. Dosta toga je zagubljeno, propalo, zaboravljeno. Osjećao sam moralnu obavezu, pošto sam iz ovoga kraja, da sačuvam što se spasiti može. To mi je bila osnovna orijentacija, a onda su tu i druge moje ljubavi, šah, slikarstvo”, kazao je Bar Infu i Radio Baru nakon večeri Vlado Lukšić, koji je izrazio zadovoljstvo organizacijom svoje prve autorske večeri, koju je je dočekao, kako je naglasio “sa posebnim uzbuđenjem, emocijom i radošću”.
 

Poštovanje i prijateljstvo prema Vladu Lukšiću učinili su da se jedan od najstarijih i najuglednijih barskih profesora, Nikola Stanišić, nakon više od dvije decenije pojavi u javnosti. Učinio je to i zato što su, kako je kazao, “Spič,Mišići i Brca po mnogo čemu kultni prostori u njegovom životu”. Govorio je o Lukšićevoj knjizi “Prosvjetna i kulturna misao u Spiču”.
 
“Od 1880. godine i otvaranja šestorazredne Državne osnovne škole u Sutomoru, do današnjeg dana, OŠ ‘Kekec’, u knjizi je prikazan razvoj organizovanog školstva u Spiču, postojeći oblici kulturnog života i uzoriti Spičani, kulturni poslenici. Spič je 2005. slavio 125 godina školstva i ova Vladova knjiga je najljepši dar Spiču za ovaj jubilej”, kazao je profesor Nikola Stanišić.
 
“Knjige ‘Svadbeni običaji u Spiču’, koju je Vlado uradio zajedno sa Matijom Vuksanovićem, i ‘Selo Brca’, predstavljaju trajnu vrijednost za crnogorsku etnologiju i folkloristiku”, istakao je mr Ivan Jovović, koji je naglasio i da Lukšić “svojim ukupnim intelektualnim habitusom nadilazi predmetnu zavičajnu tematiku”.
 
Vladimir Vlado Lukšić je istinski zaljubljenik u umjetnost, pasionirani kolekcionar slika, a iz njegovog pera nastala su i trajna svjedočanstva o nekim slikarima, koja su, prije svega, “oda prijateljstvu”, i, kako je kazao mr Milun Lutovac “tim djelima Vlado je zadužio naš grad, otkrivajući onu ljepšu stranu života”.
 
“Tragajući za svojim ukusom, iscrtavajući tako kartu svog karaktera, a sve to slivajući u pehar sudbine, lirski toplo, ispunjeno blagom, elegičnom svjetlošću - kao kod malih formata Đorđa Ilića, Vlado Lukšić je znao da nađe i da doživi ljepotu u svojoj okolini”, riječi su mr Miluna Lutovca.
 
Za Vladimira Lukšića, i šah je umjetnost. Šahovski majstor, četvorostruki prvak Bara, koji je zabilježio pobjede i protiv poznatih šahovskih imena, pisao je i o ovoj “magičnoj igri”. Sa novinarom, piscem i takođe šahistom Milanom Vujovićem veže ga prijateljstvo dugo 40 godina - od kada je Vlado sedamdesetih godina prošlog vijeka postao majstorski kandidat na prvenstvu SFRJ, a Vujović pionirski prvak Crne Gore.
 
“Vlado je napisao četiri šahovske knjige. Na prvoj ‘Šah u Baru’ smo zajedno radili. Pregnuće, preciznost i ozbiljnost podataka bili su na njegovoj strani. Ja sam pomagao, ali on je istraživao, sakupljao građu. I, evo, četrnaest godina kasnije,iako smo puno podataka obradili, niko nije imao primjedbu. To je jedna tačna, vrijedna i precizna knjiga, a za to je zaslužan prije svega Vlado”, kazao je Milan Vujović.
 
Slobodanka Hrvatin, predstavnica Organizacije “Za ljepše i bolje Sutomore”, koja je i priredila ovo veoma uspjelo veče, zahvalila se Vladimiru Lukšiću na podršci, a profesorica Jasmina Rabrenović je istakla da se “Lukšić svojim djelima i angažmanom upisao među najznačajnije Spičane”.
 
“Entuzijazam, emocija i plemenitost su vodilja stvaralaštva Vlada Lukšića, krunisani velikom ljubavlju prema umjetnosti. Zahvaljujemo se na podršci koju pruža našoj organizaciji i omogućava nam da sa riznice njegove životne mudrosti okusimo kaplju nepresušnog izvora, u čijoj se čistoti ogleda duhovna ljepota našeg nasljeđa”, kazala je Slobodanka Hrvatin.
 

Dobar domaćin ove večeri bio je restoran “Izvor”, koji je za ovu priliku pripremio brojne tradicionalne spičanske specijalitete, na lijepo dekorisanim stolovima.
 
“Vlado je naš autohtoni Spičanin i željeli smo da ovo veče protekne u pravoj, spičanskoj atmosferi. Priključili smo se Organizaciji ‘Za bolje i ljepše Sutomore’, jer ovdje živimo, bavimo se turizmom, volimo Spič i želimo da se valorizuju njegovi potencijali i ostvari viši i bolji kvalitet života”, istakao je Aleksandar Petrović, vlasnik restorana “Izvor”.
 
Branko Brežanin, potomak čuvenog spičanskog vajara Marka Brežanina, uručio je zahvalnicu Lukšiću, a nadahnuto veče muzikom su obojili članovi barskog hora “Antivari Musica”, Danica Nikić, Marijana Kankaraš i Nenad Kalat, a uljepšali ga i predstavnici KUD “Jedinstvo”.
 

Djela Vladimira Lukšića, kako je više puta ponovljeno na ovoj večeri, “ostaju kao trajna memorija spičanskog kraja”, iz kojeg je potekao i koji ga je na neki način i odredio kao ličnost. Sam je zapisao: “Rano, još dok sam bio dječak, moje misli i osjećanja pošli su krivudavim i nesigurnim stazama... Susretnu se zanimljive, ali i bolne istine. Kao amajlija, od svih iskušenja, poroka i uroka, čuvala su me naša Brca”.