Kultura

VIDEO: Obrad Nenezić pred Baranima

by Vesna Šoškić; snimatelj Adi Karađuzović; montaža Vladimir Orlandić | 14:08:2016 | 18:44:11

“Obrad Nenezić je osobeni stvaralac, čiji je opus zapažen, ne samo na planu lijepe pisane riječi, već i u domenu pozorišne i filmske djelatnosti. On je obilježio ovogodišnji Festival Barski ljetopis, jer je kao tekstopisac i režiser sjajne pozorišne predstave, šekspirovskog tipa, naslovljene ‘Sveti i prokleti’ izuzetno obogatio pozorišnu produkciju KC Bar”, kazala je, između ostalog, u uvodnom dijelu autorske večeri Mila Čordašević, selektorka književnog programa Ljetopisa.
 

U filmskoj umjetnosti Obrad Nenezić se istakao kao scenarista nekoliko dugometražnih filmova, među kojima je i “As Pik”, prvi crnogorski predstavnik za Oskara. Scenarista je više TV serija i autor kratkih igranih filmova. U okviru pozorišne umjetnosti potpisuje niz predstava i dramskih tekstova, koji su dobro prihvaćeni kod publike, posebno “Taštinarije”, produkcija “Barskog ljetopisa” 2013. godine. Objavio je nekoliko pjesničkih knjiga “Nesanica”, “Pisma gospođici M.”, a krunu njegovog poetskog izražavanja predstavlja knjiga “Poezija” (2012.), koju je pripremao desetak godina.
 
Od romana, pored naslova “Ljetopisje zaboravljenog grada”, veoma je zapažen njegov prošlogodišnji roman “Osmijeh za Mariju Mihailović”, inspirisan likom i djelom narodnog heroja Ljuba Čupića. Uskoro bi trebalo iz štampe da izađe njegova nova knjiga “Duhovite drame”, koja sadrži četiri naslova.
 
Sagovornik i medijator autorske večeri Obrada Nenezića bio je poznati pozorišni, filmski i književni kritičar, publicista i novinar Vanja Kovačević.
 
“Jedna od ključnih karakteristika poetike cjelokupnog stvaralaštva Obrada Nenezića može biti sadržana u onoj Aristotelovoj misli: ‘Nije važno što je bilo već kako je moglo biti’”, kazao je Vanja Kovačević.
 

“Moramo kao nacija, kao stvaralačka nacija, država, da se vratimo nekim izvornim stvarima, odnosno obrazovanju. Mi  sada, ako nešto prekršimo što je u crnogorskom mentalitetu, onda smo neprijatelji toga. Međutim, to nije tačno. Jedan stvaralac, što je Aristotel rekao u svojoj poetici, a Aristotel je otac drame, ‘istorija je ono što je bilo, a umjetničko djelo ono što je moglo biti. Dakle, čitava antička književnost, čitava antička umjetnost počiva upravo na tome’”, ističe Nenezić.
 
On je otkrio i ko su još njegovi učitelji i uzori, naglašavajući da “pišući komedije, pisac često provocira sukobe, ali devijacije se moraju kritikovati. Što se tiče sistema, svaki sistem ima dobre namjere, od početka demokratije. Čovjek kada počne da se bavi komedijom mora da dođe u sukob sa tim stvarima, ali moramo da znamo da je pošten stvaralac,  nijesam ja nešto prepošten, ali znam od mojih učitelja kao što su Nušić, Sterija, Molijer, Gogolj ili Aristofan, unazad toliko milenijuma, moramo da znamo da se i oni bave devijacijama”, naglašava autor.
 
“Obrad Nenezić je napisao dvije izuzetne drame ‘Jelena Savojska’ i ‘Smrt Smail-age Čengića’”, kazao je Kovačević, i istikao “da na početku drame ‘Jelena Savojska’ piše da je istorija u službi ljubavi. Obrad je uzeo motiv, poznati, udaje Jelene Savojske, međutim dodaje onu priču koja je već sada malo pokrivena koprenom zaborava, i u kojoj se kaže da je Jelena kao uslov da bi se udala za Vitoria Emanuela postavila da je prati perjanik u koga je ona bila zaljubljena, i on u nju. Jedan od najljepših pasaža Obradove drame jeste kada Luka piše Jeleni: ‘Nikada i nikakvo vrijeme neće pobijediti vašu ljepotu i sudbinu kojom ste zadojeni rođenjem. Niti moju gordost kojom me prokleo iskon. Pišem vam, ali kako da riječi prosipam u vjetar. On će me bar pomilovati. Mislim na vas, ali kao da mislim na sunce, nikad ga neću dotaći. Nosim vas u srcu, ali kao da nosim mjesec. Nikad me neće ogrijati. Vaš Luka’”.
 
Obrad Nenezić je završio dramaturgiju na Akademiji umjetnosti u Beogradu, u klasi poznatog profesora Siniše Kovačevića, koji je govorio da “njega nema što da nauči osim par štoseva”. Doktorant je Teorije dramskih umjetnosti, kulture i medija na FDU u Beogradu.
 

Publici u Baru Nenezić je pročitao i svoju posljednju pjesmu “Neizdrž”, koju je napisao upravo u Baru, gdje je spremao predstavu “Sveti i prokleti”. U njoj su i ovi stihovi: “Pamtim kako ti je topla ruka i vrat taj izvajani / kao od stakla, kojim si me slučajno dotakla / ko ja sjajni krst, koji me mami još od Arhangela Gavrila / i divanim pomračenje koje zovu prosvjetljenje / jer mrak jedino sija u umjetnosti, sve ostalo je zacjeljenje”.