Mozaik

VIDEO: Vidra na ušću rijeke Željeznice!!!

by Željko Milović | 21:01:2018 | 16:13:50

Čitalac Bar Infa nam je poslao zaista rijedak video snimak, ako ne i jedinstven, obzirom na kom je lokalitetu snimljen – kod mosta na rijeci Željeznici, na uviru u more, primijećena je vrsta koja ima status blizu ugroženosti - evroazijska vidra.



Osim što je rječna vidra (Lutra lutra) sve rjeđi gost naše teritorije, dragocjenost snimka je u tome što je inače skrovita životinja, koju je teško primijetiti. Ovo je prvi put da je vidra zabilježena na ovom mjestu, nepunih stotinjak metara od mora, i vjerovatno se spustila rijekom negdje iz gornjih tokova, prema Sutormanu. 

“Vidra je vrlo pokretni sisar, čiji je život usko vezan za vodene tokove. Dnevno može preći i do 40km, hrani se u pokretu plivajući, kao što se vidi na snimku. Život joj ne mora biti vezan za jednu rijeku, nije joj strano preći ulicu, i promijeniti tok. Ugrožena je vrsta, zaštićena je zakonom Crne Gore i svim evropskim direktivama. Velike prijetnje joj prestavlja čovjek, devastacijom rijeka, eksploatacijom prirodnih bogastava, često je meta lovaca, kao i žrtva saobraćaja. Nadajmo se da će ova barska vidra imati dug život, i da će opstati u našim staništima”, rekao je za Bar Info biolog Stefan Ralević, zapošljen u crnogorskom Institutu za biologiju mora.

U Crnoj Gori vidra ima status zaštićene vrste i strogo je zabranjeno loviti.

Na svim teritorijama Evrope gdje živi ima status NT (Near Threatened – blizu ugroženosti).

Ova lijepa i ljupka životinja živi na obalama jezera, močvara, rijeka, potoka, u podzemnim brlozima uz ivicu vode, ili u dupljama drveća, među korjenjem, u pukotinama stijena...

Vidre imaju vretenasto hidrodinamično tijelo, prilagođeno za plivanje i ronjenje, i vrlo mekan sloj krzna ispod spoljnjeg sloja koji se sastoji od duge zaštitne dlake. Ono ih održava suvim tokom boravka u vodi i zadržava sloj vazduha, pružajući im toplinu.

Većina vidri hrani se uglavnom ribom, dok prehranu nadopunjuju žabama, slatkovodnim rakovima... Neke su se usavršile u otvaranju školjaka, dok ostale jedu i manje ptice ili sisare. Imaju veoma brz metabolizam i izgaraju energiju velikom brzinom. Evroazijske vidre moraju pojesti 15% vlastite težine dnevno. Većina vrsta love tri do pet sati tokom dana. U potrazi za hranom, vidre često znaju da se sele iz jednog područja u drugo, pri tom prelazeći velike udaljenosti, čak i po nekoliko desetina kilometara.