Mozaik

Kazahstanac stopirajući obilazi svijet

by Vijesti, Radomir Petrić | 09:07:2018 | 10:59:05

Gdje god da stavi prst na kartu svijeta, Kazahstanac Sergej Bondarenko (24) na tom mjestu ima prijatelje. Ovo bogatstvo , a i nesvakidašnje životno iskustvo, mladić iz Almatija, nekadašnje Alme Ate, stekao je u prethodne četiri godine koliko putuje svijetom.
 
Uglavnom auto-stopom, katkad i avionom kad ga neko časti kartom, Sergej je, kako ističe-bez plana, bez novca i samo sa ruksakom - za to vrijeme prešao 165.000 kilometara  po Aziji i Evropi. Pređeni put opisuju zastavice zemalja zašivene na ruksak, u džepu su mu već pripremljene zastavice Brazila, Perua, Kostarike... za koje se nada da će mu biti prolazne stanice do krajnjeg cilja-SAD. Crna Gora mu je 26. država u kojoj se obreo, etapa do očekivanog prelaska okeana.
 
“Na putu živim od onoga što mi ljudi daju, na ruksaku sam napisao da putujem bez novca, i da mi je svaka pomoć dobrodošla. Neko mi da hranu, neko novac, spavam ili u šatoru koji nosim u rancu, ili zahvaljujući onima koji na sajtu kaučsurfinga odluče da me prime” - priča Sergej.
 
U Baru je zastao da u hotelu “Princess” zamoli za malo vruće vode da podgrije konzervu sa gotovim jelom koju je dobio usput. Kada su čuli Sergejovu životnu priču, osoblje hotela ga je počastilo obrokom iz njihove kuhinje. Predstavio se samo kao svjetski putnik, koji sve sve što ima nosi u rancu.
 
“Od 16. godine sam beskućnik, izbacila me je majka iz kuće, školovanje sam napustio nakon drugog razreda srednje škole, od tada sam na putu, a u svijet sam krenuo sa 20 godina. Danas mi je put dom, jeste da nije baš najudobniji, ali navikao sam se, a putujući ja tražim pravi dom. Da, ima straha ponekad, kad zanoćite u mrkloj noći usred ničega, daleko od ljudi, bude jezivo, ali na putu sve do sada nisam imao neke baš ružne situacije, upoznao sam mnogo ljudi, najveći dio je bio baš veoma prijateljskii raspoložen”, priča Sergej u hotelskom holu na iznenađujuće dobrom engleskom jeziku, veli, usavršio ga u mnogobrojnm kontaktima sa ljudima iz Sjeverne Amerike.
 

“Sve što mi treba je u rancu. Tu je šator, solarna baterija tako da mogu da napunim i mobilni telefon i laptop. Upotrebljavam sajt kaučsurfing, tako se mogu okupati i oprati veš”, kazao je Sergej.
 
U proteklih 48 mjeseci, najduže je bio u Rusiji - četiri mjeseca iz nekoliko navrata, te u Turskoj, pet mjeseci, kaže, nikad u nekoj državi u prosjeku ne bude duže od mjesec-dva. Samo u prethodnih nekoliko mjeseci, prošao je Maleziju, UAE,Makedoniju, Srbiju... Najveći problem su mu vize, uključujući tranzitne, zbog čega je njegova trajektorija do Amerike apsolutno nepredvidiva .
 
“Najlakše mi je u zemljama za koje mi ne treba viza, kao što su Albanija,Srbija, Crna Gora, Makedonija... Poslije Bara ne znam gdje ću, nemam plan. Zbunjen sam, znam da moram u Brazil, ali, ne vidim kako, jer brodova nema prije oktobra, a za avio-kartu nemam novca. Upravo me zvao drug iz škole da dođem kod njega u Berlin, da mi pomogne za radnu vizu, da nekako zaradim novac za nastavak puta, možda ću to i uraditi”, zaključio je Sergej svoju priču.