Mozaik

Jokanović: Metal scena ne postoji

by DNEVNE NOVINE, Sonja Ičević | 27:02:2017 | 11:35:14

“Metal-scena u Crnoj Gori ne postoji i neće biti formirana sve dok postoji nada da će u zasnivanju iste učestvovati neka institucija i tome slično. Za njeno stvaranje odgovorni su jedino muzičari”, ističe u razgovoru za DN gitarista barske metal grupe “Neman” Danilo Jokanović.
 
Desetominutni Demo-EP barskog sastava pod nazivom “In The Arms Of A Grave", koji sadrži tri pjesme i jedan instrumental, objavljen je nedavno i već ga je zapazila regionalna kritika, a recenzije su objavljene na “Srpskom metal portalu”, gdje je demo solidno ocijenjen 69/100, ali i na portalu “Ciklonizacije”, gdje je dobio odličnih 8 od 10 poena.
 
“Na neki način nas je uplašilo i prestravilo što su i bez velike promocije, naše izdanje, a naročito prva pjesma 'In The Arms Of A Grave' naišli na dobar prijem kod onih kojima je ovaj muzički žanr blizak. Kritika na Serbian Metal portalu, koju potpisuje Igor Stanić, naročito nas je iznenadila, jer on zazire od recenziranja demo izdanja, ali je sa ovim napravio izuzetak. Dobili smo sasvim solidne kritike i zadovoljni smo, ali nema potrebe da se na početku opterećujemo i zanosimo takvim stvarima, jer to može remetiti budući kreativni proces" smatra Jokanović.
 
Trenutno “Neman” ima tri stalna člana: bubnjara Ivana Ćetkovića, gitaristu Marka Jovanovića, koji je i član takođe barskog benda “Rikavac” i gitaristu i vokala Danila Jokanovića, a za potrebe snimanja EP-a bendu se pridružio i bas gitarista Veljko Vujović iz podgoričkog benda “The Lazarus Sign”, koji je snimio bas dionice za demo.
 
Vokale za prvo izdanje snimio je Ivan Ćetković, a izvjesna je i saradnja sa vokalom bendova “Hostis” i “Abhoth” Srđanom Mišovićem. Cjelokupnu produkciju, miks i master demoa radio je Andrija Krivokapić, poznatiji kao Masturbeator, a za dizajn logoa je zaslužan Boris Bajić.
 
“Ivan Ćetković i ja sviramo već dugi niz godina, a ideja o osnivanju benda i ozbiljnom fokusiranju na stvaranje muzike nikla je tek negdje krajem 2015. godine, kada nam se na mjestu drugog gitariste pridružio Marko Jovanović i kada bend zvanično dobija ime. ‘Neman’ predstavlja želju da uz tekstove koii su na engleskom imamo i nešto što je na srpskom, a sam naziv je kombinacija brzine, agresije i melodije... Od tog momenta slijedi pola godine intenzivnih proba i građenja strukture pjesama zarad eventualnog nastupanja uživo, što se i desilo u aprilu 2016. godine”, kaže Jokanović, koji je sa članovima benda prvi put uživo nastupio ispred barskog Doma kulture.

 
 
 
“Prvi nastup, uz manjak vokala, bas gitariste i generalnu neorganizaciju barskog Doma kulture protiče solidno i poslije njega počinju pripreme za snimanje prvog demoa”, navodi Jokanović koji potpisuje i tekstove sve tri pjesme sa demoa.
 
Na pitanje o čemu govore njegovi stihovi, Jokanović ističe da oni za tematiku imaju haotična stanja uma, suočavanje sa istim i autokritiku.
 
“Inspiraciju uzimam iz ličnih iskustava, okoline i fikcije, i moja je želja da tekstovi zvuče prirodno, na neki način organski, da predstave kako ja vidim neke stvari. Nijesam htio da pišem kliše stihove o klanju, ubijanju, ali ni dubokoumne filozofske fraze. Nazivi pjesama su zamišljeni konceptualno i zapravo predstavljaju jednu strofu  početak, nastavak, kraj. Na taj način, sve dobija smisao, povezano je, i što je najvažnije  iza takvog koncepta mogu da stanem”, objašnjava član benda.
 
A cmogorska metal scena i dalje ne postoji, ističe gitarista “Nemana”.
 
“Onda kada budemo imali jedno, ne milion, već samo jedno fiksno mjesto na kom će biti organizovane metal svirke ili ma koja altemativna vrsta muzike, onda možemo da govorimo o postojanju takve scene. Mi imamo nekoliko kafića u Podgorici i Nikšiću i čini mi se da je to sve. Bendovi postoje, izdaju albume, EP-ove, demo stvari, čak i budu neke svirke, ali to se uglavnom desi u sklopu Bedema ili Lake festa... Ne možemo da govorimo o postojanju metal scene, mislim da je to realno stanje stvari”, smatra Jokanović, dodajući da je sam način razmišljanja da će neka institucija moći to da popravi pogrešan.
 
“Moramo sami uzeti problem u svoje ruke i popraviti ga... Scena vam se neće sama dati, ne treba da očekujemo od bilo koga da nam pomaže ili da će neko drugi da nas promoviše. Ništa se neće desiti dok se sami ne angažujemo! Jedini način na koji ćemo napraviti nešto čime možemo da kontriramo scenama u okolini je da uzmemo stvari u svoje ruke. Ne treba da provodimo vrijeme u razglabanju o tome ko je u kom bendu, ko šta svira i kad, nego da li je to uživo dobro onako kako je na snimku, ili ne. Svirajte, vježbajte, izbacujte i 'ajde da ovaj leš od scene oživimo jednom za svagda”, kaže Jokanović.
 
Na kraju, dodaje da su jedini konkretni dalji planovi koje imaju veliki broj proba radi vraćanja u formu, nalaženje basiste i eventualni nastupi uživo.