Sport

Mornar drugoligaš, komentar nakon (ne)prospavanih noći

by Nemanja Janković | 31:05:2016 | 13:49:42

Ove redove moram potpisati kao novinar, ali mi valjda niko neće zameriti što ću kao simpatizer FK “Mornar”, objektivni posmatrač praktično dvadeset posljednjih sezona, i prije svega lokalpatriota, napisati ono što i oni koji neće to sebi iz ljubavi prema klubu da priznaju – “vala, vakat je i bio da ispadnu”.
 
Najbolje nekolicina nas koji smo odgledali gotovo sve mečeve, vodili navijače na baraž duele, ispadali, pa se vraćali administrativnim putem, znamo koliko je emocija potrošeno. A zašto? Da kompletna sezona (da se ne lažemo, jesenja najgora u istoriji kluba - svega sedam osvojenih bodova), stane u posljednjih 45 minuta regularnog dijela takmičarske godine.
 

Priznaćete, možda ne bi bilo fer prema ostalim ekipama, ali bi mnogima srce u Baru poskočilo od sreće da je konačan epilog bio drugačiji. A srcem se ne dobija mnogo... Već zajedništvom, radom, dobrom selekcijom igrača, vizijom, jasnom odrednicom. I tu nema spora.  A sve je to sada već bivši barski prvoligaš imao u proljećnjem dijelu.
 
Redom su na “Topolici” padali prvo šampion “Mladost”, potom sada već finalisti Kupa “Rudar” (na strani) i “Budućnost” kući, “Sutjeska” u Nikšiću, pa direktni rivali “Iskra” i “Grbalj”. Odlučujući kiksevi su napravljeni u svom domu. Promašen penal u finišu protiv “Petrovca” pri rezultatu 0:0 (u 87. minutu), zatim prokockan već viđen trijumf protiv “Zete” (na poluvremenu 2:0, na kraju jedva 2:2). Šta reći za redovne poraze od “Dečića” na neutralnom terenu, ili za poraz na “Topolici” od “Lovćena” sa penala u nadoknadi vremena.?

Pitanje je da li se moglo više. Pravo pitanje. Budžet je bio skroman, domaćinski, vodilo se računa o svakom euru, baš kao i u većini timova naše lige. Da li je rezultat, naročito na polusezoni mogao biti bolji? Jeste, i morao je! Jesmo li tada ostali treći ili četvrti grad u državi bez elitnog fudbala? Neka kaže matematika, a ne potpisnik ovih redova.


Narod kaže da u svemu lošem ima nešto dobro. Ako ga u ovoj situaciji treba tražiti, onda je to upravo ta vizija i razvoj mlađih igrača. Jak će biti niži rang iduće godine. Sezonu potom Prva liga brojaće samo deset prvoligaša. Možda je ovo prilika za dežurne kritičare (na meni nije da sudim jesu li u pravu), da konačno njihova dugogodišna tvrdnja dobije potporu - veće učešće barskih klinaca u seniorskoj konkurenciji. Ali... Ono staro “ali”, koje uvijek nešto kvari. Ko je posljednji fudbaler reprezentativac sa ino-karijerom koji je stvoren u Baru? Radi li se dobro sa tim momcima? Imamo li uopšte kvalitet? Talenat nije upitan. Ideja i vizije na papiru izgledaju jasne. A sada će tek morati da budu.

Kako god, uskoro će sjednica UO FK “Mornar”. Nema sumnje da će biti oprečnih mišljenja, kadrovskih promjena u svim strukturama, različitih ideja kako dalje. Ali, da kažemo ono što svi već znaju: nema toga Baranina koji ne želi ekspresan povratak u elitu, gdje nam je mjesto; vratite prvoligaški fudbal u naš grad. Jer sve generacije koje su izgarale za ovaj klub, svi koji su bili u upravljačkim strukturama, svi bivši reprezentativci, na kraju i mi novinari , ali i obični navijači - iskreno smatram - to i zaslužujemo.
 
Bez obzira ko je kriv za ispadanje.