Intervju

Simović: Kultura u Baru uvijek je disala

by DNEVNE NOVINE | 24:03:2017 | 12:40:24

“Teatar je poseban oblik ludila, on traga za istinom, on je slika naše svakodnevice i života pojedinca. Trudio sam se da svaka uloga koju sam odigrao i sve što sam na pozornici uradio nosi pečat naroda - to doprinosi da uloga svima bude zanimljiva, a glumcu daje neobjašnjivu energiju”, kaže u razgovoru za Dnevne novine barski glumac Dragiša Simović.
 
“Glumac hvata u letu”, govorio je Stanislavski, čiji je učenik Vasilij Šćućkin Simovića uveo u svijet pozorišne magije. Prvu ulogu Simović je odigrao sa osam godina i kako kaže, još pamti tekst i pjesmu iz komada. Od tada do danas tumačio je brojne iikove, sarađivao sa najvećim jugoslovenskim rediteljima, ali i doprinio osnivanju dječjeg festivala “Susreti pod Starom maslinom” i “Barskog ljetopisa”. Radni vijek proveo je u barskom Kulturnom centru.
 
A sjećanja na prvi susret sa teatrom još su svježa.
 
“U drugom razredu osnovne škole moj učiteij glume Vasilij Šćućkin odabrao me da igram u predstavi 'Žestoki'. Sjećam se pjesme iz predstave, detalja sa premijernog igranja. Tu sam i dobio krila sa kojim i dan danas letim kroz taj čarobni svijet kuiture, u kom posebno mjesto zauzima moja strast prema pozorištu. I danas, kao urednik kulturno-umjetničkog programa u Centru za kulturu Bar živim sa tom strašću, nezavisno od toga da li sam jedan od aktera predstave koja se igra sjedim kao posmatrač”, kaže Simović.
 
Osvrćući se na dugu karijeru, on kaže da je tokom nje biio dosta uloga skoro koliko i godina.
 
“Svaka uloga je priča za sebe, svaka ima posebnu čar. Oživljavajući te likove uvijek sam se trudio da oni nose pečat naroda... Ipak, najteži zadatak bila je uloga cara Samuila u autorskom projektu Obrada Nenezića 'Sveti i prokleti', koji je premijerno izveden ovog ljeta u sklopu Barskog Ijetopisa”, kaže Simović.

 
"Zbog specifičnosti samog teksta, koji je pisan u stihovima, i odgovornosti koju sam osjećao samim tim što je rađen namjenski, bio sam počastvovan što je upravo meni povjerena ta uloga. Vjerujem da bi svaki veliki glumac prihvatio tu ulogu kao izazov. Tokom godina govorio sam jezicima raznih profesija, bio sam trgovac, vojvoda, narodni poslanik, poštar, ali i gusar. Ipak, uloga cara Samuila ostaje mi omiljena i da mi je neko ranije predložio da je tumačim, teško da bih se usudio", kaže Simović. Posebnu obavezu osjećao je i zato što se komad o ljubavi Vladimira i Kosare premijerno igrao u Baru, gdje se na poseban način baštini ta istorijska priča.
 
"Osjećao sam posebnu odgovornost prema mojim sugrađanima, jer taj lik nosi pečat našeg naroda, a naročito Barana, a oni traže da vide cara Samuiia kao jednu veliku istorijsku iičnost. Nadam se da sam i uspio na takav način da ga iznesem", navodi Simović.
 
"Ne glumi on Crnogorce, on ih živi", često su isticali pozorišni kritičari govoreći u ulogama Dragiše Simovića. Crnogorce je tumačio u brojnim filmovima, predstavama i televizijskim serijama "Oriđinali", "Gorčilo”, "Budva na pjenu od mora", "Crveni pijetao leti prema nebu", samo su neke od njih. Posljednju je igrao u filmu i seriji "Santa Maria della Salute" Zdravka Šotre. Kako kaže, nije igrao mnogo glavnih, ali jeste dobrih uloga.
 
"Vjerujem u kosmičke ravnoteže, pa svaki umjetnik na kraju dođe do istog zaključka - nije cilj glavna, nego dobra uloga. Dobrog glumca uloge same pronalaze. Kalendari gradova često su u saglasju sa biografijama pojedinaca. Svaka uloga je zanimljiva onoliko koliko je posebna i 'moja', a opet najmanje je važno pokazati sebe kroz likove", smatra Simović dodajući da svakom glumcu u posebnom sjećanju ostaju monodrame.

 
"Тако ću ја pamtiti 'Dobrog vojnika Dobrivoja', koju je po istinitom događaju napisao Slobodan Elezović. Ta je predstava bila više od glume, jer sam sebe uspio da ubijedim da ja jesam Dobrivoje. I publika je to osjetila, jer kada do toga na sceni dođe osjeća se posebna emocija kod publike", prisjeća se Simović.
 
On podsjeća da je u Bar iz rodnog Nikšića došao prije 35 godina, i da od tada “na zarez stoji” između ta dva grada.
 
“Veza između ta dva grada dovoljno je jaka da predate dušu umjetnosti. Zavičaj obilježava umjetnika, pa tako i svakog glumca i reditelja. Čovjek ne treba da se trudi da bježi od sebe... U Nikšiću sam završio školu, tu sam 'zadojen' glumom, ali Bar mi je dao priliku da sa kulturom živim. Raditi u Kulturnom centru za mene je blagoslov. Bar je grad lirike, umjetnika, svjetlosti, ali sa druge strane i razvoja. Bar je izrastao u modernu sredinu i baš zbog toga ima upečatljivu kulturnu dimenziju", smatra glumaci dodaje da, "ma šta se dešavalo u posljednje vrijeme, kultura u Baru uvijek je disala".
 
"Taj duh grada opstaje u svim vremenima, zato što postoje pojedinci koji rade sve što je u njihovoj moći da se grad izdigne iznad malograđanštine i provincije. Ali sa druge strane, činjenica je da se može i treba bolje raditi. Film ne čine samo glumci i rediteij, on obuhvata mnoge oblasti na koje se strateški mora uticati. Publika se danas stidi jer ne zna šta se u svijetu pozorišta dešava. Dobrim predstavama i zanimljivim naslovima moramo privući publika, a rekao bih da naš Kulturni centar ulaže velike napore da osvoji publiku i kroz svoju produkciju", kaže Simović.
 
On podsjeća da ove godine Barski ljetopis slavi veliki jubilej 30 godina postojanja. Stoga se već uveliko radi na festivalskom programu, u koji će biti uvrštena i jedna pozorišna produkcija KC Bar.

 
 
“Mi smo uigrana ekipa, i u posljednjih nekoliko godina iznjedrili smo par kvalitetnih predstava 'Taštinarije', 'Neobična pošiljka' 'VIadimir i Kosara', pa imam osnovu da smatram da ćemo i ovog puta biti na visini zadatka. To i zaslužuje Ljetopis, koji je simbol Bara", navodi on.
 
“Nadam se da će se glumci koji su rođeni u Ваru vratiti ovdje, јег oni ovdje i pripadaju. Ваг bez matičnog pozorišta je hendikepiran grad. A u Ваru su rođena neka poznata glumačka imena - Vesna Vujošević, Branko i Pavle llić, Aleksandra Kadić, Andrijana Simović. Tu je i Dijana Магоjević. Ваг ima na koga da računa, ali nedostaje nam pozorište. Da ga imamo, ovi sjajni glumci ne bi gradili karijere van grada i van Crne Gore. Mislim da je ovo ргоblem koji se što hitnije mora riješiti", kaže Simović i dodaje da Savjet za kulturu čine relativno mladi Ijudi, te da se nada se da će oni uspjeti da Ваru donesu gradsko pozorište.
 
"Kultura ne smije da bude zadnja stavka na skali budžeta i ovaj grad zaslužuje da se u kulturu više ulaže", zaključio je Simović.