Intervju

Danilo Klisić: Sve ljude ovdje doživljavam kao braću

by Vesna Šoškić | 09:08:2017 | 19:40:04

Danilo-Danijel Klisić, nekadašnji počasni konzul Srbije i Crne Gore u Urugvaju i brat aktuelnog crnogorskog konzula, bio je delegat crnogorske dijaspore iz Južne Amerike na nedavno održanoj sjednici Savjeta Vlade Crne Gore za saradnju sa iseljenicima i učesnik skupa povodom obilježavanja Dana iseljenika u Petnjici.
 
Klisić je porijeklom iz Crmnice, a njegov djed početkom XX vijeka je izbjegao u Argentinu, a zatim u Urugvaj. Po struci je hemijski inženjer, poliglota, govori sedam jezika, bavi se i pisanjem i publicistikom. U Otvorenom studiju Radio Bara govorio je o statusu i položaju Crnogoraca u Južnoj Americi, njihovim vezama sa zemljom porijekla i zaključcima zajedničkog sastanka u Podgorici i okruglog stola u Petnjici.
 
Kao glavni predstavnik Zajednice Crnogoraca u Urugvaju i član Savjeta Južne Amerike koji se bavi ujedinjenjem i kordinacijom naše dijaspore, istakao je da su njihove glavne težnje oživljavanje i očuvanje crnogorskog identiteta u toj dalekoj, prekokeanskoj zemlji.
 
“Prioritet nam je da svi iseljenici najprije nauče crnogorski jezik, a zatim da kroz brojne aktivnosti i saradnju sa matičnom zemljom, osvijestimo pomalo zaboravljeni nacionalni ponos. Crna Gora nema ambasadu u Urugvaju, zato smo upućeni na saradnju sa ambasadom u Buenos Ajresu. Srećna je okolnost što je ambasador Gordan Stojović koji se mnogo posvetio kulturnim i imigracionim problemima sa kojima su suočeni naši iseljenici. Veoma je važno što se predano radi na učvršćenju veza između samih crnogorskih iseljenika u Južnoj Americi, a zatim i o njihovom povezivanju sa zemljom porijekla. Jer, svi mi znamo, iako ja pripadam trećoj iseljeničkoj generaciji, gdje su nam korijeni, svi želimo da održavamo veze sa Crnom Gorom i, na ne samo što je volimo, već je na neki način i idealizujemo. Jednostavno, korijeni nas vuku i ono što je važno još, jeste saradnja matice kao organizacije. Mi sada redovno dobijamo knjige i publikacije iz Crne Gore, znamo što se dešava u našoj zemlji, ali važno je i da svi ostali saznaju za Crnu Goru. Jer, nije u redu da se zna za Hrvatsku i druge zemlje, a da Crna Gora ostane izuzeta kao jako važna turistička tačka u Evropi", kazao je Klisić čija je porodica dostojan reprezent Crne Gore. Njegov brat Marko-Mario Klisić je počasni konzul Crne Gore u Urugvaju, kome je povjerena nekadašnja vila “Jugoslavija”, centar okupljanja jugoslovenske dijaspore, a drugi brat Stevan-Esteban je čuveni svjetski gitarista.

 
Zanimljiv je istorijat ove crmničke porodice. U potrazi za boljim životom, kao i većina drugih iseljenika, njegov djed se obreo u Argentini.
 
“Bio je inteligentan i radan, vrlo brzo je postao važan čovjek u tamošnjoj industriji mesa. Nakon preseljenja u Urugvaj, nastavio je da se bavi tim biznisom . Uz Klisiće, još dvije crnogorske porodice, Alagić i Šaranović, bili su nosioci crnogorske nacionalne prepoznatljivosti. Oni su mnogo značili i svim drugim Crnogorcima koji su se doseljavali u Urugvaj, jer su im pomagali prilikom traženja posla, moj djed u industriji mesa, Alagići u građevinarstvu, a Šaranovići u željeznici gdje su bili dobro pozicionirani. Moj djed se, sticajem okolnosti oženio Crnogorkom, a moj otac, i moja braća Južnoamerikankama. To nije uticalo na naše interesovanje za matičnu zemlju, naprotiv, moja supruga je zaljubljena u Crnu Goru, toliko da bi željela da živi ovdje. Interesovanje cjelokupne dijaspore, a u Južnoj Americi živi 80.000 Crnogoraca, za Crnu Goru pojačano je posebno nakon sticanja nezavisnosti, iako , moram naglasiti, ostao je tamo još uvijek veoma izražen duh jugoslovenstva. Bratstvo i jedinstvo jugoslovenskih naroda još se njeguje u Južnoj Americi i tamo se mnogo manje diferenciraju narodi nego ovdje u Crnoj Gori. Ostali smo jedinstveni i ne dijelimo se na Srbe, Bosance, Hrvate”, kazao je Klisić.
 
Njegovo lično interesovanje za Crnu Goru počelo je kada je njegov otac umro i kada je pored njega pronašao pismo svojih rođaka iz Crmnice.
 
"Ponio sam pismo u ambasadu, tamo pronašao gospođu koja mi je, uz šljivovicu, prevela sve što su napisali moji rođaci. Tako počinje moje intenzivnije vraćanje i učenje crnogorskog jezika. Kada sam prvi put došao 1998. godine utisak je bio neopisiv, ne samo zbog toga što sam vidio, već emotivno. Srce mi je jako lupalo, odmah sam pošao u Limljane gdje je stara kuća mojih predaka. Stigao sam sa delegacijom ženskog rukometnog kluba iz Urugvaja, čiji je član moja kćerka, klub je bio smješten upravo u Baru, zatim smo otišli u Podgoricu. Dobili smo i adekvatan odgovor na emocije, gostoprimstvo, a država je odmah obezbjedila adekvatan smještaj za naš klub i cijelu delegaciju. Dolazili smo nakon toga još nekoliko puta, supruga, kćerka i ja, a nadam se da će uskoro i moj sin posjetiti zemlju predaka", kazao je sa posebnim emocijama Klisić, koji voli da čuje pjesme o Crnoj Gori, a njegova supruga odlično i igra crnogorska kola.
 
Institucionalnom i sistemskom podršci dijaspore, kao i efektima nedavnog skupa iseljenika, koji su povodom obilježavanja Dana iseljenika, organizovali Ministarstvo spoljnih poslova, Uprava za dijasporu, Savjet Vlade Crne Gore i opština Petnjica, Danijel Klisić je zadovoljan.
 
“Svi smo imali svoja izlaganja i govorili o svojim aktivnostima. Razmatrana je strategija najboljeg mogućeg rada dijaspore i razrješavanja problema sa kojima smo suočeni. Mogu reći da smo na početku tog posla. Insistiralo se na povratku iseljenika i eventualnom investiranju u našu zemlju. Taj momenat nije isključen. Urugvaj i Crna Gora imaju sličnu privredu, baziranu prevashodno na agro proizvodnji i turizmu... Peruanci već uvoze vino industrije ‘Plantaže’. Okrugli sto o tom ekonomskom aspektu u Petnjici je bio veoma interesantan i ja se osjećam veoma odgovornim da sve o čemu smo razgovarali prenesem sunarodnicima u Južnoj Americi i da radim na tome. Savjet Vlade Crne Gore identifikovao je problematiku pojedinih iseljeničkih grupa, čija su interesovanja različita. Oni koji žive u Evropi više razmišljaju o regulisanju penzije i zdravstvenog osiguranja po povratku u zemlju. Mislimo da institucije u Vladi rade sve što je moguće da zahtjeve i potrebe iseljenika sinhronizuju i odgovore na njih. Na žalost, Crna Gora i Urugvaj su mnogo udaljeni, što otežava ekonomsku saradnju, ali nije ni to isključeno. Mi smo zainteresovani i za kulturnu razmjenu. I Urugvaj i Crna Gora su najmanje zemlje u svom okruženju, imaju sličnu ekonomiju. Nakon diktature, politička situacija i ekonomska, sada je stabilna u Urugvaju, usudiću se da kažem stabilnija nego u Crnoj Gori”, kaže Klisić , koji potencira da je sada fokus na učenju jezika.

 
Prošle godine mladi ljudi, potomci iseljenika organizovali su Festival balkanskog filma, ove godine biće priređen i drugi. Veoma je zadovoljan što je crnogorski film "Igla ispod praga", crnogorskog reditelja Danila Marunovića dobio nagradu urugvajskog žirija i imao premijeru na njihovom Festu.
 
“Sklopili smo i sporazum sa cetinjskom Akademijom dramskih umjetnosti, kako bi filmovi crnogorskih studenata bili prezentirani mladim ljudima u Urugvaju. Dok sam bio počasni konzul SiCG, bio sam domaćin u gradu u kojem živim, prijestonici Urugvaja, Montevideu, prvoj klapi filma ‘Montevideo, bog te video’, ugostio sam i nekadašnjeg direktora i novinara ‘Pobjede’ Slobodana Vukovića koji je istraživao materijal za svoju knjigu itd..", kazao je, između ostalog u Otvorenom studiju Radio Bara Danijel Klisić, koji je naglasio da su njegova prva saznanja i dolazak u Crnu Goru, bitno promijenili njegov život.
 
“To je osjećaj koji je nemoguće opisati, da negdje u nekoj dalekoj zemlji žive vaši rođaci koje ne poznajete, da su ovdje u Crnoj Gori moji korijeni i baza života. Sve je to nevjerovatno, to me je i pokrenulo i inspirisalo da počnem i da pišem. Moja prva knjiga govori upravo o iseljenicima, njihovom položaju u Južnoj Americi i pogledu, iz tog ugla na Crnu Goru. To je moje viđenje cijele te priče. Sve ljude ovdje, bez pretjerivanja, doživljavam kao braću", zaključuje ova zanimljiva i obrazovana ličnost, čija je porodica sublimirala najljepše talente i genetske kodove Crmnice i Crne Gore.