Intervju

Milić: Fama je da pomorci putuju i provode se

by Radomir Petrić, Vijesti | 21:08:2017 | 11:24:10

Za razliku od svojih kolega na kopnu, koji nakon diplome manje-više mogu da biraju gdje će da odrade pripravnički staž, i to o trošku države, momci koji završe Pomorski fakultet tek tada se suočavaju sa najtežim ispitom - kadeturom. Odraditi ovih 12 mjeseci obavezne prakse na palubi ili pod njom postaje skoro nemoguća misija - zbog propasti domaće kargo flote dvadesetak puta je manje pozicija na koje su budući crnogorski oficiri trgovačke mornarice mogli računati, jer se u praksi na svaki brod primaju po dva kadeta - nautičara i dva asistenta - mašinca. Šta zapravo znači biti kadet, priča Baranin Danilo Milić (23), koji se početkom ljeta iskrcao sa kargo broda “Budva” AD Barska plovidba.
 
“Vrlo je teško ukrcati se na kadeturu, imao sam veliku sreću da poslije diploma nisam mnogo čekao, prvo sam na feribotu ‘Sveti Stefan II’ odradio tri mjeseca, koliko nalažu propisi za brodove kratke linije, a potom, nakon pauze od mjesec dana, takođe na brodu AD Barska plovidba, balkeru ‘Budva’ na dugoj linjiji odradio još deset mjeseci” - kaže Milić.
 
Sagovornik “Vijesti” je kući došao sa sjajnim karakteristikama od zapovjednika “Budve”, što i ne čudi one koji ga poznaju - u osnovnoj školi je bio đak generacije, u Gimnaziji nosilac Luče A, Pomorski fakultet-smjer nautika završio je sa prosjekom preko 9,3. U prethodnih mjesec i po dana nije se razdvajao od knjige - položio je neophodne ispite u Lučkoj kapetaniji i stekao čin poručnika, tako da ga na prvom oficirskom ukrcaju čeka zvanje trećeg oficira palube… .
 
“Na kraju gimnazije sam razmišljao i o građevinskom fakultetu, presudilo je što se kroz pomorski oficirski poziv mogu ostvariti normalni prihodi, i to što je ovo najkraći put do sigurnog posla. Od zvanja trećeg oficira kreće put prema, nadam se, karijeri budućeg kapetana, sada gledam da se što prije ukrcam ‘na stranca’ i napredujem” - dodaje Milić.
 
Zahvaljujući na ukazanom povjerenju AD Barska plovidba, a prije svega zapovjednicima kod kojih je bio 13 mjeseci - Ivici Pavloviću i Predragu Vešoviću na feribotu, te Pjeru Đoloviću i na žalost pokojnom Stanku Ognjenoviću na “Budvi”, Milić navodi da je brod u stvari ploveće preduzeće koje radi non-stop, i da je fama o pomorcima da puno putuju, zarađuju i provode se - samo fama
 
“Ima tu samo dijelom istine. Pomorci su prije svega na brodu da bi radili, a na svom radnom mjestu su faktički 24 časa dnevno. Brod ne smije da stane, ne smije da bude štete na teretu niti kašnjenja, jer onda kompanija plaća penale. Dakle, na brodu moraju svi da rade, svi da budu složni. Provoda bude malo, kada se posjete luke i to je to” - dodaje naš sagovornik.

 
Na opasku “Vijesti” da je među kontinentalcima takođe uvriježeno i da kadeti, kao budući oficiri, imaju lijepe uniforme, Milić se samo nasmijao.
 
“Kad si kadet, ne skidaš kombinezon! Kadeti, iako najmlađi na brodu, po pravilu ne bi smjeli da rade najviše na palubi, jer su tu da posmatraju i da uče, prvo na palubi šest mjeseci pod okom noštroma - vođe palube, a drugih šest mjeseci na komandno mostu gdje ih nadgleda ćif - prvi oficir palube. Međutim, na nekim kompanijama je stanje drugačije i tamo kadeti rade i neke poslove koje ne bi trebali” - ukazuje Milić.
 
On dodaje i da mu u tih 13 mjeseci nije bilo mnogo naporno, jer je prvo na “Svecu” svaki drugi-treći dan bio u Baru, a na dugoj plovidbi je bio sa kompletnom našom posadom, “uvijek možeš popričati sa nekim od naših ljudi, na drugim kompanijama uglavnom su stranci”. Na palubi “Budve” obišao je Afriku, Tajland, evropske portove, Južnu Ameriku… vozili su rasute terete, mahom hranu - soju, žitarice, rižu, takođe i stočnu hranu i ureu.
 
“Bilo je nevremena, naročito na Atlantiku, ali, ništa strašno, brod sve to trpi. Kad sam nakon feribota stigao na ‘Budvu’, bilo mi je prvih dan-dva malo čudno, dolazak na dugu liniju je donio malo više adrenalina, ali, nije bilo situacija da zažalim što sam se opredijelio za pomorstvo. Posljednjeg dana kadeture bio sam zaista veoma srećan. Iskrcao sam se u Limi u Peruu, odatle avionom krenuo za Tiranu preko Madrida i Rima, i konačno stigao kući. Sve u svemu, bilo je ovo sjajno iskustvo, a svim mladim ljudima koji razmišljaju o ovom pozivu, preporučio bih prije svega da se dobro pokažu na fakultetu, i da imaju što bolje ocjene” - zaključio je Milić.
 
Za ukrcaj kadeta na teretne brodove Barske plovidbe i Crnogorske plovidbe, prave se liste čekanja, a u kadrovskim službama kompanija, na njima bude i po 300 prijava! Na stranim kompanijama je još i teže “upasti” kao kadet, jer one imaju prije svega obavezu da krcaju svoje stipendiste, kao što je uostalom nekada u Baru to radila i “Prekookeanska plovidba” koja je stipendirala najbolje učenike pomorskih smjerova gimnazije.