Intervju

Lutovac: Kako prići fenomenu kretanja ideja

by Vjera Knežević Vučićević | 25:08:2017 | 11:09:08

Odabir učesnika i određivanje programske šeme likovnog segmenta 30. jubilarnog Barskog ljetopisa selektor mr Milun Lutovac kvalifikuje kao “spontanu priču”. Ipak, na kraju festivala publika koja je tokom dva mjeseca njegovog trajanja hranila oči i dušum, upijajući djela izvanrednih stvaralaca izloženih u galeriji “Velimir A. Leković” i balskoj dvorani Dvorca kralja Nikole, smatra da se iz spontanosti o kojoj govori Lutovac izrodila ozbiljna, zrela priča koja je dala podršku dostojnu  najznačajnijeg festivala grada podno Rumije.
 
“Sam koncept ovogodišnjeg likovnog programa na Barskom ljetopisu je proizišao iz nekih mojih ranijih razmišljanja kako prići intrigantnom fenomenu kretanja ideja i svega onoga što se nalazi na našim prostorima, a do nas dolazi ‘upakovano’ na ovaj ili onaj način, zatiče nas spremne ili nespremne… Pokušao sam da se uključim u tu bezazleno-ozbiljnu borbu, da protumačim taj dijalog između onoga što primamo sa strane i onoga što kao potencijal nosimo u sebi. To nije baš jednostavno, jer Festival sam po sebi zahtijeva posebnu definiciju i okvir, a ljudi vole ‘hleba i igara’, pri čemu ozbiljnija priča ponekad zna da bude kamen spoticanja” - priča Lutovac.
 
Reakcije, na sreću, potvrđuju da su iz likovne priče ovogodišnjeg festivala u Baru poštovaoci tog umjetničkog izraza izašli ne samo nepovrijeđeni, već zadovoljni i osnaženi vjerom da Crna Gora i Bar ima ne samo tradiciju za poštovanje, stvaraoce koji upravo udaraju snažne pečate na polju umjetnosti, ali i publiku spremnu i dovoljno edukovanu da s razumijevanjem reaguje. Selektor likovnog programa to objašnjava “malo srećnim okolnostima, malo dobrom pripremom”

 
“Uticao je i razgovor sa značajnim ljudima iz te sfere koji su pomogli da ideju objedinim i ukomponujem u festivalsku priču. Napravljen je program koji je u početku kod mene, moram biti iskren, prouzrokovao neizvjesnost, da ne kažem strah, da li će se to pokazati kao ispravan izbor. Međutim, upravo je ta raznovrsnost, kombinacija tradicionalnog, međunarodnog, lokalnog, onih velikana koji na žalost nijesu više tu, ali su ostavili veliki trag i onih koji tek dolaze i predstavljaju ‘novu krv’ u poetici likovnosti, izazvala fin doživljaj” - zadovoljan je Lutovac.
 
Posljednja u nizu od devet izložbi je još uvijek u postavci barske galerije. Oko 70 djela crnogorskog majstora crteža, intrigantnog Nikole Markovića pod nazivom “Djetinjstvo i simboli- matamorfoze tek naslućenog” izložena su na dva nivoa galerije.
 
“Marković je izuzetno vrijedan i svestran stvaralac čiji rad poetikom podjeća na likovni izraz Dimitrija Popovića. Iza njega su već nekoliko monografija, pozdravljen je i u velikim centrima u inostranstvu. Likovnu priču jubilarnog Ljetopisa počeli smo ‘Magičnim svijetom’ Viktora Vazarelija, porijeklom Mađara, koji je birao Francusku za zemlju u kojoj je pokušavao da kroz igru iluzijama uz pomoć onog nevidljivog stvori mapu u umu posmatrača… Prošli smo potom kroz tradiciju izložbom Mila Milunovića i Petra Lubarde, gdje su se u Dvorcu kralja Nikole po prvi put na jednom prostoru ‘srela’ dva velikana koja su početkom prošlog vijeka udarili kamen temeljac crnogorskoj likovnoj priči. Ta izložba je ‘radila’. Vidio sam to ne kada smo je postavili, nego kada je veče nakon otvaranja u tom prostoru održan konecrt. Isti osjećaj imao sam i na koncertu nakon otvaranja izložbe Žan Pjer Tangija, koja je takođe izvrsno komunicirala sa tim drugim načinom umjetničkog izraza… Nijedna umjetnost nije samoj sebi dovoljna, pa bi bilo dobro u perspektivi uspostaviti ‘dijalog’ između književnosti i likovnosti, muzike i likovnosti… Napravio bi se tako lijep most, jer naš ambijent ponekad nije gostoljubiv u mjeri u kojoj bismo voljeli da jeste. Ipak, ponekad se i iz toga rađa ono što je potrebno za dar i talenat. Uklapanje u festivalsku sliku može se desiti jedino prožimanjem i sinergijom programa kao i uklapanjem u neku veću temu”, procjenjuje selektor likovnog programa Barskog ljetopisa, prisjećajući se i izvanrednih reakcija koje je izazvala izložba “Njegoš i Lubarda” održana na tvrđavi Besac u Virpazaru, gdje je, kako navodi “bilo lijepo iznad jezera besjediti o dva Petra bez kojih Crna Gora ne bi bila to što je danas”.

 
Izvanredan vodič kroz barsku likovnu priču bio je znalački urađen dvojezični katalog kojeg Lutovac kvalifikuje kao “katalog za ponijeti”.
 
“Napravili smo zajednički katalog jer sam htio da na neki način izjednačim značaj svakog od umjetnika - zašto ne bi talentovana Baranka, mlada grafičarka Nataša Drešić imala privilegiju da se nađe rame uz rame sa Lubardom i time dobije polet koji obavezuje. Opravdala je to povjerenje ne samo izložbom, nego i radionicama koje je držala sa djecom na plaži”, kaže Lutovac.
 
Koncept je osmišljen tako da se likovni segment Ljetopisa završio sa bebama Nikole Markovića.
 
“Kao da smo išli od kraja života prema početku. Simbolično. Barski ljetpis je na početku, iako je jubilarni i broji trideset ljeta. Intrigantan je ovo festival, on je neka vrsta poligona, a mi smo se potrudili da sagledamo šta je i kako funkcionisalo… Pred Barom i Crnom Gorom je veliki zadatak - kako da izvuče ono najbolje iz umjetnosti, a mislim da bi bilo dobro da umjetnost bude prvi štit koji ćemo isturiti u našim predstavljanjima svijetu. Moramo se prilagoditi novim tokovima i obezbijediti dobre uslove za umjetnike i publiku. Bar taj potencijal ima” - zaključuje Lutovac.