Intervju

Prentović: Borba protiv crvenog surlaša ne prestaje

by Željko Milović | 18:03:2018 | 15:14:42

Direktor sektora Javno zelenilo preduzeća Komunalna djelatnosti doo, inženjer hortikulture Mira Prentović, sinonim je borbe za svaku biljku na javnim površinama i ljubavi kojom radi svoj posao. U emisiji "Promenada“ Radio Bara govorila je o trenutnoj situaciji u vezi palminog surlaša (Rhynchophorus ferrugineus) na teritoriji barske opštine, te koje se aktivnosti sprovode na preventivi i zaštiti najljepšeg ukrasa naših ulica.
 
Kada ste prvi put čuli za postojanje palminog surlaša?

Palmin surlaš se 1996. godine pojavio prvo u Španiji, potom u Italiji, Albaniji i drugim zemljama u okruženju, najprije u Hrvatskoj i Sloveniji, pa onda u Crnoj Gori. Italija i Španija su bile žestoko pogođene ovom štetočinom, a ja sam se susrela s tim na nekom seminaru gdje su pokazivane fotografije sa uništenim palmama, to su bili čitavi drvoredi. Bilo je to jezivo pogledati i od onda se bojim da tako ne bude i kod nas.
 
Je li realno da možemo tako nešto očekivati?

Na žalost, nisam optimista. Surlaš se za sada može suzbiti, ali ne i potpuno uništiti. U Španiji i Italiji se od 1999. bore s njim.
 
Surlaša odlikuje velika pokretljivost? Obično se misli da vrlo brzo mijenja stanište i širi se.

Surlaš jeste invazivna životinja, i jede samo palme, mada je u laboratorijskim uslovima uspio da preživi i u agavama. Dok ne pojede jednu palmu, ne seli se na drugu. Ali čim završi, ide dalje. Omiljena surlaševa hrana su kanarske palme, i tek kad njih pojede, napada lepezastu vrstu. Crveni palmin surlaš živi u unutrašnjosti palme tokom čitavog životnog ciklusa. Larve se hrane u mekom tkivu najmlađeg lišća, a u stablu prave tunele i šupljine. Kod njega je karakteristično da se razmnožava nevjerovatnom brzinom - ženka polaže po 200-300 jaja, četiri puta godišnje. Surlaš nije opasan po zdravlje ljudi, ali donosi totalno uništenje biljke.
 

Od svih primorskih gradova, notirano je da Bar ima najmanje surlašem zaraženih palmi. Zasluge za to pripadaju i pravovremenom preventivnom tretiranju.

Čitavo crnogorsko primorje zaraženo je palminim surlašem, koji je prvi put potvrđen od strane stručnjaka Fitosanitarne laboratorije i Fitosanitarne inspekcije još 25. oktobra 2012. godine, na dvije palme u području hotela "Lido“, u Ulcinju. Do decembra 2013. godine uništeno je 18 napadnutih palmi u ovom gradu, a uprkos intenzivnom sprovođenju propisanih mjera zaraženo područje se širilo, pa smo opravdano strahovali da će odmah biti zaražena i barska flora. Srećom, to se nije desilo. U novembru 2014. godine potvrđeno je prisustvo crvenog surlaša na teritoriji Opštine Budva, a maja 2015. godine i na teritoriji Tivta, da bi potom zahvatila i opštine Herceg Novi, Kotor i Bar. Fitosanitarna uprava je 7. jula 2015. godine na teritoriji Opštine Bar zvanično potvrdila prisustvo crvenog surlaša. Vrlo je bitno prepoznati rani stadijum i reagovati. Uz to, potrebno je stalno kontrolisati palme, i obaviti minimum šest preventivnih tretmana. Međutim, mi nismo više za te preventivne tretmane, jer smo sad u tzv. obilježenom području.
 
Da li tih šest tretmana spašava palmu od surlaša?

Po mojim informacijama, ne postoji nijedan tretman kojim se surlaš sa sigurnošću uništava. U SAD se tretira strujom, zatim postoji tretman uređajem koji ima obruč, pa se koristi i vozilo koje infracrvenim zracima navodno ubija jedinke i larve surlaša, međutim, to je izuzetno skupo za naše prilike, a uz to nije jasna efikasnost takvih tretmana. Vjerujem da bi ih Fitosanitarna uprava preporučila da ima svrhe. 
 
Konkretno, kolika je u barskoj opštini ta cifra zaraženih i uginulih palmi?

Iako se šuška o ne znam koliko uginulih palmi, odgovorno tvrdim da je kod nas, na javnim površinama, zabilježeno samo deset zaraženih stabala, od čega se samo jedno djelimično oporavilo. Podvlačim, na javnim površinama, jer tome treba dodati broj zaraženih palmi u privatnom vlasništvu ili svojinama preduzeća. Prema novom Akcionom planu koji nam je dostavljen, ukupna cifra u Baru, ako računamo i privatnu svojinu, jeste 55 palmi. 
 

Kako uopšte prepoznate palmu zaraženu surlašem?

Listovi su nareckani kao da ih je neko makazama sjekao, i blago se spuštaju kao kada je kiša; zatim, kada se presječe list jasno su vidljivi tuneli, a i često imamo na samoj zemlji kokone, larve, koje padnu sa grane. Kada se bolesna palma kida, nakon utvrđivanja postojanja surlaša, raširi se najlon oko nje da se ne rasipaju i šire štetočine. Kida se do zdravog dijela palme, a samo se zaraženi dio zakopava na dubinu od dva metra, ali se prvo mora tretirati hemijskim sredstvima i upakovati u najlon. Nije surlaš jedini insekt koji napada palme. Ova druga štetočina se još nije pojavila ovdje, ali nas vjerovatno uskoro očekuje, kažu stručnjaci.
 
Strašna zima januara prošle godine pobudila je nadu da će surlaš biti uništen, međutim...

Međutim, surlaš preživi čak i u zamrzivaču, radili su naučnici takve eksperimente. Što se tiče palmi i konkretno te hladnoće januara 2017. godine, kad je nekoliko dana temperatura bila duboko ispod nule, znali smo da će biti štete velike na palmama, čak je bilo među nama i onih što su mislili da će sve biti uništene. Palma ne podnosi temperature ispod nule, može 2-3 dana izdržati do minus pet, ali kada je više od tri dana temperatura niska, velika je mogućnost da ne izdrži. Kanarske palme su od zime najviše stradale, one u Ulici maršala Tita i ispred Dvorca. Recimo da je smrzlo 12 posto svih palmi, ali se nešto i povratilo. Optuživali su nas zašto ih nakon velike zime ne krešemo i ne obrezujemo, već puštamo da mrtve grane vise i nagrđuju izgled grada, ali ljudi ne znaju koliko štete donosi ako se sjeku van označenog vremena. Fitosanitarna uprava propisuje period kada se mogu orezivati palme. Ti smrznuti listovi su se osušili i prosto smo smatrali kako je bolje da grad jedne godine izgleda ružan, a da pokušamo da ih spasimo, pa nismo orezivali. Taj proces su radili u drugim gradovima, mi nismo. Orezivali smo samo ono što smo morali, što je smetalo prolazu pješaka ili slično. A i kad se oreže, presjek se mora istretirati hemijskim preparatima i kalemovim voskom da surlaš ne bi našao meko tkivo kroz koje će lako da uđe u palmu.
 

Pažnju posebno privlače one odrezane kao zaobljeni stub?

To radimo jer se nadamo da neka od palmi nije u potpunosti smrzla i da će prolistati. Mi smo odradili ove godine tzv. dendrohirurgiju na tri palme, ali se samo jedna regenerisala na šetalištu. Ne znači ni da će ona do kraja izdržati, ali, eto, pokazuju se prvi vršni listići. Dendrohirurgija u konkretnom slučaju znači uklanjanje dijela palmi. Šanse za regeneraciju definitivno nisu velike, ali za svaku palmu se treba boriti. Da još jednom objasnim, u ovim deblima nismo pronašli surlaša, već imamo želju da stablima damo šansu.
 
Čim je primijećeno prisustvo surlaša u Crnoj Gori, Bar je bio (i još je) preplavljen plakatima zakačenim na palme, u kojima se upozoravalo na posljedice, a narod obučavao da prepozna zaraženu biljku. Mislite li da je ta kampanja dala rezultate?

Bio je to odličan potez, najlakše je bilo na mjestu dešavanja, na palmama, postaviti table upozorenja i tako edukovati građane. Barani su sa tih tabli najprije naučili šta je surlaš i kakva je opasnost od njega, onda su se zabrinuli i pokazali visok stepen odgovornosti za svoj grad, tako što su se i sami uključili u proces lociranja bolesnih stabala. Naravno, često ima i lažnih uzbuna, ali smo izuzetno zadovoljni što je građanima toliko stalo do palmi, i stabala uopšte.