Intervju

Desančić: Potrebno je mnogo energije, odricanja i podrške

by Vjera Knežević Vučićević | 07:01:2019 | 22:29:02

Kada Dina Desančić graciozno i samouvjereno stupi na scenu, sve oči su uprte u nju. A kada gudalom prevuče po žicama violine, svaka duša ustrepti i uživa. Zna Dina da u elegantnoj, glamuroznoj haljini provede publiku kroz djela bezvremenih velikana klasične kompozicije, ali i da podjednako autoritativno prošeta pozornicom u mrežastim čarapama i kožnom šorcu ili iscijepanim farmerkama i starkama i pokaže kako se ljube violina i rok.

Ova mlada Baranka je prva učenica OŠ „Meksiko“ koja je završila dva razreda (sedmi i osmi) u jednoj godini. Trostruki je lučonoša - u osnovnoj, nižoj muzičkoj i srednjoj školi. Kada se prisjeća srednjoškolskih dana ističe da je bilo naporno, ali ne i neizvodljivo, da zbog ljubavi prema muzici svakog jutra putuje vozom koji je iz rodnog grada u 5 i 30 polazio za Podgoricu... Da je za Dinu odvajanje od porodice oduvijek bilo nezamislivo, dokaz je i što se kasnije, nakon završenih studija i magistrature, vratila u rodni Bar. U respektabilnim faktima krcatom CV-u, svakako treba izdvojiti sa desetkom položeni magistarski ispit u klasi profesorke iz Moskve i dugogodišnje koncertmajstorice Beogradske filharmonije Evgenije Kravceve, koju je zavrijedila perfektnom izvedbom pred šestočlanom komisijom jednog od najtežih djela iz violinske klasične literature - „Koncertom za violinu i orkestar u D-duru“ Petra Iljiča Čajkovskog. U plodnoj karijeri izdvaja i kako kaže „vjerovatno najmilije gostovanje u 11. epizodi Al Jazeerinog serijala o Crnoj Gori i intervju sa doajenom novinarstva Goranom Milićem“. Ističe da će joj njegove, tada izgovorene riječi, uvijek ostati zvijezda vodilja. A kao i sve riječi koje imaju tu težinu, one će ostati tajna njih dvoje - violinistkinje i novinara.
 

Bar Info: U minuloj godini bili ste izuzetno radno angažovani. Na njenom samom početku snimili ste violinsku verziju himne za Košarkaški klub “Mornar”. Kako je došlo do ove neobične saradnje?
 
To je bila ideja predsjednika „Mornara“ Đorđija Pavićevića, koji je poželio da se melodija himne kluba iz Bara, koju je komponovao Jovica Mašanović, odsvira na violini, što sam ja sa velikim zadovoljstvom prihvatila. Zaista je bilo jedinstveno i neobično iskustvo odsvirati himnu pred punom dvoranom „Topolica“ u Baru, nekoliko minuta prije početka meča sa ekipom „Budućnost Volija“. Mornar je tu utakmicu dobio sa šest koševa razlike, tako da je zadovoljstvo bilo utoliko veće.
 

Bar Info: U Baru, ali i širom zemlje i regiona, posljednjih pet godina prepoznatljivi ste po nastupima sa kolegom Safetom Drljanom i vašim “Duo classicom“. Izvanredan način da se obilježi ovaj mini-jubilej svakako je bio koncert na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta, na kojoj ste premijerno izveli Vivaldijev ciklus “Četiri godišnja doba” u aranžmanu za violinu i harmoniku.
 
Sa kolegom, i prije svega prijateljem, akordeonistom prof. Safetom Drljanom uspješno sarađujem pet godina. Oduvijek nam je bila želja (uostalom, kao i svim instrumentalistima u Crnoj Gori) da nastupimo na daskama najprestižnije sale u zemlji - one u CNP- u. Taj san nam se, zahvaljujući Belom Selhanoviću ostvario 21. marta pred punom salom zahtjevne, podgoričke publike, koja nas je sa pažnjom ispratila i „isprovocirala“ tri bisa. Na koncertu je odsviran naš, do sada najzahtjevniji projekat - Vivaldijeva „Četiri godišnja doba“ koja su skrenula pažnju mnogih institucija - od lokalnih vlasti, preko festivala „Barski ljetopis“ (na kojem je premijerno izveden) pa do Ministarstva kulture Crne Gore koje nas je, po prvi put - na čemu smo neizmjerno zahvalni, podržalo na konkursu za sufinansiranje projekata. Ovo djelo je jedno od najkompleksnijih u klasičnoj literaturi, a ujedno i jedno od najprepoznatljivijih među publikom, pa je zaista bio izazov stvarati aranžman, premijeran za naša dva instrumenta u Crnoj Gori. Srećni smo - trud se isplatio. Publiku ne možete da zavarate, ona uvijek nesebično nagradi predani rad i kvalitet i tako vam „vrati“ svu energiju izgubljenu tokom višemjesečnih priprema za tih sat na sceni.

Bar Info: Vaš rad godinama podržava i CEKUM, pa ste u 2018- toj iznova dobili priliku da se predstavite i van okvira Crne Gore. Kakve su impresije?
 
Ovoga puta bili smo dio uspješnog projekta „Art Mix Montenegro“ koji je zamišljen da na jednom mjestu okupi najdragocjenije iz naše zemlje iz različitih branši, tako da smo se kao predstavnici klasične scene, našli rame uz rame sa pozorišnim umjetnikom Slobodanom Marunovićem, gospodarom etno- melosa Žutim Serhatlićem, klapama „Alata“ i „Veselice“, sopranistkinjom Sarom Vujošević. Sa ovim projektom smo obišli mnoge gradove u Crnoj Gori, kao i Kipar i Sarajevo. Svakako je najveća privilegija biti predstavnik svoje zemlje van njenih granica. To su uvijek koncerti sa posebnom emocijom, prožeti ljubavlju i čežnjom, koji nas iznova podsjete koliko treba biti zahvalan na prilici da bivstvujete u svojoj zemlji, a svakodnevicu ne morate provoditi ispod tuđeg neba.
 

Bar Info: Poznati ste i po tome što ste prije dvije godine iznova napravili zaista atraktivan i nesvakidašnji “iskorak” od klasične muzike, a pri tom, ipak, uspjeli da “sačuvate” lični pečat. Vaši nastupi sa najboljim klupskim rok bendom iz Bara “Akademiom” su izuzetno dobro prihvaćeni širom Crne Gore… Šta Vas inspiriše kada je rad sa „Akademiom“ u pitanju, na kojim osnovama počiva prožimanje dva muzička pravca koja ste momci iz benda i Vi tako lijepo uvezali?
 
Moje angažovanje u žanrovima koji nisu klasika je počelo još za vrijeme studentskih dana kada sam sa gudačkim kvartetom kojeg su činili električni gudački instrumenti obišla velike sale bivše Jugoslavije (Sava centar i „Madlenijanum“ u Beogradu, „Cankarjev dom“ u Ljubljani, halu „Borik“ u Banja Luci, Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu...). Zatim je uslijedila sjajna saradnja, koja i danas traje, sa „Almazian Simphony“ orkestrom koji vodi čuveni jermenski violinista Hači Almazian. Sa njim sam imala priliku da osjetim i svjetske scene poput moskovske, velike stejdževe poput „Exit“-ovog, čuveni studio Emira Kusturice na Mokroj gori, ali i da, snimajući muziku za film „Cool Water“ koji je režirao Džoni Dep, budem dio holivudskih produkcija... Sva ta iskustva i ljubav prema onome što nije klasika, utkana su u saradnju sa jednom od najboljih rok grupa u Crnoj Gori - barskom „Akademiom“. U ime dobre energije koja je vladala već na prvoj probi, odlučila sam da se oprobam u autorskim vodama, pa je  nastala „Kamena simfonija“ - prva kompozicija u crossover maniru u Crnoj Gori. Ideja je bila zvuk violine vješto smjestiti u prateći rok aranžman i u tom segmentu je svako iz benda dao svoj doprinos. Potom je naš čuveni producent Miha Radonjić u svom studiju naš „poduhvat“ lijepo zaokružio u cjelinu. Privilegija „Kamene simfonije“ je svakako činjenica da je zavrijedila pažnju uspješne kompanije „Porto Montenegro“ koja je bila glavni pokrovitelj spota, dok je „Bubulj produkcija“ sa Dejanom Senićem na čelu, „krivac“ što on danas važi za jednu od najljepših razglednica naše zemlje. Ovaj projekat je svakako kruna moje saradnje sa sjajnim momcima iz benda „Akademia“ koja je trajala dvije nezaboravne godine.
 
Bar Info: Koliko je sati vježbe dnevno potrebno da bi se dosegli ovakvi rezultati?
 
Violina je jedan od najsurovijih instrumenata, pa svaki preskočeni dan vježbanja kažnjava. Vježbanje je već 25 godina dio moje svakodnevice. Nekad je ono u manjem obimu, nekad u većem, ali važno je da bude kontinuirano. Najviše se vježba mjesec pred koncert, kada se u prosjeku tri sata dnevno družim sa svojim instrumentom, dok je rekord oboren za vrijeme priprema magistarskog ispita, kada sam tri mjeseca vježbala po pet sati na dan. Taj trud se zaista isplatio, jer je jedno od najtežih dijela u violinskoj literaturi – „Koncert u D- duru za violinu i orkestar“ Petra Iljiča Čajkovskog, odsviran pred šestočlanom komisijom Akademije umetnosti u Novom Sadu za ocjenu deset.
 

Bar Info: Sa radošću se u intervjuima prisjećate i sjajnog koncerta “Veče kamene simfonije” pod okriljem Barskog ljetopisa. To nije bila prva saradnja sa najvećim barskim festivalom…
 
Kada govorimo o Barskom ljetopisu, lijepo je što u gradu postoji renomirani festival koji „gazi“ četvrtu deceniju i sa kojim su mnogi muzičari iz Bara imali privilegiju da odrastaju i sazrijevaju. Moj prvi nastup je bio još za vrijeme školovanja u ŠOMO „Petar II Petrović Njegoš“, a ta uspješna saradnja se nastavila sve do danas. O tome svjedoči i monografija „Barski ljetopis- prvih 30 godina“ koja, zahvaljujući glavnoj urednici dr Anastaziji Miranović, najvjerodostojnije odslikava postojanje i trajanje festivala kao najznačajnije smotre kulture i umjetnosti u gradu pod Rumijom. Do sada se naša saradnja zasnivala na solističim koncertima klasične muzike, zatim koncertima sa „Duo Classicom“, dok je prošlu godinu obilježio koncert „Veče kamene simfonije“ pred punim amfiteatrom u Starom gradu Baru, na kojem su se mogla čuti brojna popularna djela klasične muzike i ostalih žanrova u nesvakidašnjem aranžmanu za violinu u pratnji rok benda. Publika je zaista bila oduševljena tim konceptom. Klasična muzika je svakako glavna tema naše saradnje, koja će se i ubuduće nastaviti u tom pravcu, ali je lijepo što smo bili obostrano otvoreni i za nekonvencionalnu „šetnju“ po drugim žanrovima.
 
Bar Info: Nakon nekoliko godina pauze ponovo ste članica festivalskog orkestra “Kotor Art”- a. Kakva su iskustva vezano za taj angažman?
Ove godine je nastavljena saradnja sa festivalskim orkestrom „Kotor arta“ i to zahvaljujući mojoj profesorki kamerne muzike sa Akademije umetnosti u Novom Sadu mr Timei Kalmar, na čiji sam poziv sa zadovoljstvom, još za vrijeme studentskih dana, postala član. Ovaj festival od nacionalnog značaja ima praksu da izvodi djela koja su narudžbina samog festivala, a 17. Don Brankovi dani muzike su otvoreni muzičkim djelom „Pasija po Steli“ koju je za ovu svečanu priliku komponovao multimedijalni umjetnik i muzičar Rambo Amadeus. Tu kompoziciju, kao i djelo „Iskra besmrtna“ Ivana Marovića (koja je bila porudžbina festivala 2013. godine) izveli smo pod dirigentskom palicom maestra Premila Petrovića. Biti zamjenica koncert majstora u ovom orkestru svakako predstavlja profesionalni izazov i radujem se sljedećem festivalu i novim koncertima.
 

Bar Info: Koji kompozitor Vašem senzibilitetu najviše prija?
Najviše volim romantizam kao epohu. Ta djela su mi najbliža senzibilitetu i rado ih izvodim, mada i barok ima svoje draži. Bah je u tom segmentu svakako neprikosnoven.
 
Bar Info: Koji muzički žanr Dina Desančić privatno preferira?
Privatno slabo slušam muziku i najviše cijenim tišinu, ali kada to činim, na plejlisti ima svih žanrova, shodno trenutnom raspoloženju.
 
Bar Info: Šta je obilježilo završetak radne i uspješne poslovne godine?
Bila je to realizacija projekta za koji je „Duo Classico“ prvi put dobio podršku na konkursu za sufinansiranje projekata Ministarstva kulture Crne Gore- „Četiri godišnja doba“ od Antonija Vivaldija, koja su se ovim povodom čula na koncertu u Bijelom Polju i time smo, pored gostovanja u Jutarnjem programu RTCG kod Marije Razić i premijernog izvođenja novih kompozicija, zaokružili još jednu vrlo radnu i uspješnu godinu.
 
Bar Info: Osim nastupa, angažovani ste i kao pedagog u ŠOMO “Petar II Petrović Njegoš”. Kakva su iskustva rada sa malim Baranima, zaljubljenicima u muziku?
Bavljenje pedagogijom, pored koncertnih nastupa, mi svakako predstavlja veliko zadovoljstvo, ali istovremeno zahtijeva i veliku odgovornost. Morate uvjek biti svjesni koliko je važna vaša uloga u vaspitno-obrazovnom segmentu razvoja djece, čiji su roditelji upravo vama povjerili laskavu titulu profesorke violine njihovog djeteta. Zajedno rastemo, sazrijevamo i učimo da je ponavljanje majka znanja, da nema tog problema koji zajedno ne možemo da riješimo na času i da je kontinuirani, predani rad, uz ogromnu količinu ljubavi prema instrumentu, jedini put do uspjeha.
 

Bar Info: Može li se u Crnoj Gori živjeti isključivo od muzike?
Smatram da kojim god se poslom bavili, ako to radite predano i kvalitetno, sa puno ljubavi i pažnje, svakako možete da živite od njega. Jedino se postavlja pitanje koliko vam ostaje slobodnog vremena i ono  trenutno predstavlja luksuz za koji malo imam prostora u svom rasporedu, ali vjerujem da će se i to uskoro promijeniti na bolje.
 
Bar Info: Kakvi su poslovni planovi za 2019. godinu?
Godina pred nama je svakako ambiciozno zamišljena, ali ono što me čeka na samom početku je zasluženi odmor koji ću provesti na porodičnom putovanju sa moja dva dječaka, Matejom i Strahinjom. Potrebno je mnogo energije, odricanja i podrške da biste uspješno uskladili roditeljstvo i profesionalne izazove. Imam tu sreću da sam okružena ljudima koji shvataju da je moj profesionalni put započet davno- u petoj godini kada sam dobila svoju prvu violinu ni danas, poslije 25 godina, nije nimalo lak za one koji su se našli na njemu zajedno sa mnom. Kada brojim pobjede i poraze, ja se samo sjetim rečenice „mama, divno si svirala na koncertu“ i shvatim da se upravo u njoj krije moj najveći uspjeh. Pored roditelja, kojima dugujem sve što danas jesam, a onda i supruga, Mateja i Strahinja su moja najveća snaga i podrška.