Intervju

Prvi Crnogorac na Shellovim LNG tankerima

by www.plovidba.me | 31:07:2014 | 10:35:03

LNG tankeri su definitivno velika budućnost pomorstva, a za Miloša Mirkovića i sadašnjost, od kad se zaposlio na brodu kompanije Shell, jedne od najmoćnijih multinacionalnih kompanija na svijetu.
 
LNG sektor još je nepoznanica za mnoge pomorce, ali sagovornik sajta pomorstvo.me tvrdi da su prednosti mnogobrojne i da se nije pokajao. Mirković otkriva kako se prijavio, koliko je vremena trebalo da se zaposli i prođe plaćene kurseve u Londonu, te šta je važno da znaju pomorci koji bi krenuli njegovim stopama.
 
“Moj savjet svim kolegama je da razmišljaju o prelasku u LNG sektor. Do nedavno, ovih brodova je na svijetu bilo svega stotinjak, sada ih je već 400, a procjene su da će ih do kraja 2020. biti 800”, priča Baranin u razgovoru za Plovidbu. Mirković napominje da pomorci koji traže posao moraju biti uporni i da valja tražiti firme koje ne insistiraju na prethodnom iskustvu.
 
Kada ste počeli da plovite i gdje ste započeli karijeru pomorca?
Moj prvi ukrcaj je bio na kontejnerskom brodu, bila je to jedna njemačka kompanija, zarada je bila prilično loša, ali to mi je u tom trenutku bilo najmanje bitno. Moj cilj je bio da se što prije ukrcam i da počnem da plovim. Ovo je i moja preporuka svim mlađim kolegama, da ne biraju mnogo kada je u pitanju kadetura, već da prihvate ono što im se u tom trenutku ponudi.
 
Kako ste počeli na tankerima?
Imao sam sreće da se pri kraju stažiranja povežem sa jednim kapetanom koji je prvi put uspio da ubaci naše kadete na njemačku firmu “Ernst Jacob” što je bilo moje prvo iskustvo sa tankerima. Tu sam završio kadeturu, položio klasu i pošao prvi put kao treći oficir. Nakon toga otvorila se prilika da odem na “Eastern Mediterranean Maritime”, aplicirao sam, prošao intervju i već nakon prve plovidbe unaprijeđen sam u drugog oficira. Plata je bila vrlo dobra, brodovi su bili novi, ali su ugovori bili 6 mjeseci, vrlo se kratko ostajalo u lukama, nerijetko se radio i Ship To Ship transfer, a za komunikaciju smo imali na raspolaganju samo telefon koji je bio jako skup. Sve to mi se u tom trenutku učinilo jako naporno. Nakon povratka sa drugog ugovora kod “Eastern Mediterraneana” formirao sam porodicu, ostao malo duže kući i otvorila mi se prilika da pređem na “Mitsui”. Tamo su u tom momentu promijenjeni ugovori sa 4 na 3 mjeseca i trebalo im je ljudi. Prošao sam intervju u Roterdamu i bio sam primljen. Mislim da sam jedan od rijetkih Crnogoraca koji je tamo došao u rangu, jer kao što znate većina ljudi na “Mitsuiju” je tamo od kadeture. Jedini problem je bio to što sam sve morao iz početka, opet kao treći oficir.

 
Kakve utiske nosite sa “Mitsuija”?
Na “Mitsuiju” sam odradio četiri ugovora, ali nakon što je kompanija počela da prodaje brodove pojavio se višak ljudi, te i pored dobrih preporuka od svih kapetana sa kojima sam plovio, uslova za napredovanje nije bilo. Kompanija je bila vrlo otvorena prema nama. Rekli su nam da unapređenja neće biti, ali ni otkaza, te da ko ima volje da čeka može da nastavi. Ipak i pored toga, što se tiče “Mitsuija” i njihovog agenta u Crnoj Gori, kompanije “Azalea”, imam samo riječi hvale. To je sigurno jedina u potpunosti profesionalna agencija u Crnoj Gori preko koje naši pomorci imaju prilike da plove na jednoj od najrerenomiranijih kompanija u svijetu i obavljaju treninge po najvišim svjetkim standardima. Sada kad vratim film, vjerovatno da nijesam u svom CV-ju imao iskustvo na “Mitsuiju” ne bih uspio ući na “Shell”.
 
Odlučili ste ipak da potražite kompaniju sa boljim uslovima za napredovanje?
Tako je, iako sam bio svjestan da ću još jednom morati sve iz početka, ponovo od trećeg oficira. Poslao sam na hiljade mejlova sa svojim CV-jem raznim kompanijama i agencijama, ali nijesam dobio nijednu ponudu koja bi bila vrijedna startovanja opet iz početka. Tada sam na zadnjoj strani engleskog časopisa “Nautilus” vidio oglas “Shella” i odlučio sam da pošaljem mejl i okušam sreću. Bukvalno sjutradan sam dobio odgovor i i ponuđeni su mi uslovi u rangu njihove Mediteran grupe, što je bilo nešto lošije nego što imaju moje sadašnje kolege iz Hrvatske. Ipak, iako me to isprva nije oduševilo, nisam htio ispustiti priliku da počnem da radim za takvu kompaniju i steknem iskustvo na LNG brodovima. Treba napomenuti da je u pitanju takozvani “permanent” ugovor, koji je na žalost većini naših pomoraca i dalje nepoznanica. Sem pomoraca koji idu preko “Azaleae”, rijetke su kompanije koje naše pomorce plaćaju kod kuće, jednako kao i na brodu. Praktično ste zaposljeni za stalno i imate siguran posao.
 
Kako je tekla ta početna komunikacija sa “Shellom”?
Prvi inicijalni intervju ubrzo sam obavio telefonski. Sve je trajalo nekih 40 minuta, a razgovarali smo o nekim elementarnim stvarima vezanim za brod. Ono što savjetujem svima koji budu aplicirali je da nikako ne propuste da tokom intervjua istaknu da ih je za posao u “Shellu” motivisao njihov Safetyness, koji je u ovoj kompaniji najbolji na svijetu i nešto na šta su jako ponosni, a svijest o tome se visoko vrednuje. Nakon toga uslijedio je trodnevni obavezni Induction Course koji je bio organizovan u Londonu, gdje sam imao prilike da budem u “Shellovom” glavnom ofisu i upoznam ljude iz menadžmenta ove multinacionalne kompanije, te praktično vidim samo srce firme i odakle se vodi kompletan biznis. Na ovom kursu već se polako upoznajete sa procedurama firme, dobijate pristup njihovom serveru gdje recimo možete vidjeti njihom IMS i slično. Test koji se zatim polaže tiče se više konkretno “Shella”, a vezano je za navigaciju i naravno, opet Safety, koji je opet ističem, nešto na čemu se u ovoj firmi maksimalno insistira. Nakon toga odradio sam kod njih jedan ljekarski pregled i petodnevni Gas Tanker Course na jednoj od najboljih pomorskih akademija na svijetu Warsash u Southtamptonu.

Tada me pozvao agent “Shella” iz Hrvatske, agencija “Globtik”, i ponudio mi nakon što su vidjeli da sam primljen, da me uzmu kod sebe, te da mi oni organizuju avionske karte i pruže potrebnu asistenciju. Na ovaj prijedlog ja sam kao uslov saradnje postavio da mi obezbjede platu u rangu sa Hrvatima i svima koji se ukrcavaju preko njih. O ovom razgovoru sam obavijestio agenta “Shella” sa kojim sam prvobitno uspostavio komunikaciju i rekao da bih ja, ukoliko moja plata ostane na ovom nižem nivou u odnosu na Hrvate, nastavio da sarađujem direktno sa njima u Londonu, jer ne želim da me neko smatra nižim ili manje vrijednim. Danima nisam dobijao nikakav odgovor, da bih na kraju, nakon 7 dana dobio novi ugovor sa 25% većom platom i sa jednakim uslovima kao za hrvatsku posadu.
 
Koliko dugo je sve to trajalo i koliki su troškovi?
Sva ova procedura i komunikacija između mene i njih trajala od januara do aprila 2013, kada sam pošao na brod. “Shell” je snosio sve troškove moga odlaska i boravka u Londonu i Southamptonu, a čak mi je od momenta kada sam pošao na Induction Course, za sve dane dok sam bio u Engleskoj, išla plata trećeg oficira, te sam prvu platu za tih 15-20 dana dobio praktično prije nego što sam i pošao na brod. Bitno je reći i da u kompaniji postoji nešto što se zove Study Leave Policy. Naime, kada vas kompanija pošalje npr. na polaganje za prvog oficira, nastavljate biti plaćeni kod kuće svo vrijeme koliko vam je potrebno da završite studije, prođete pripreme i položite ispit za koji vam je odobren Study Leave. Onoga momenta kada se ponovo ukrcate na brod, kompanija će vam odjednom isplatiti još i onih 50% koje nijeste dobili za vrijeme Study Leava.

 
Kada i gdje ste se prvi put ukrcali, kakvi su bili prvi utisci?
Prvi put sam se ukrcao u aprilu 2013. godine u u Osaki, Japan. Moji prvi utisci su bili sjajni, a pogotovo je bila primjetna velika razlika u odnosu na “Mitsuijeve” brodove, koji su japanske gradnje, te potpuno u duhu njihove tradicije sa malim kabinama i bez integrisanog komandnog mosta. Na “Shellovim” brodovima, građenim u Koreji, sve je veliko i komforno. Navigacioni sistem je posljednje generacije, a postoji mogućnost plovidbe bez papirnih karata, iako to još uvjek nije odobreno od strane kompanije na svim brodovima. U lukama se ostaje veoma kratko, jer ovdje je riječ o novim, savremenim terminalima, a neki prosječna rata iznosi 12-13.000 m3 na sat, te su zadržavanja u lukama vrlo kratka, nerijetko i kraća od 24h. Moje obaveze kao trećeg oficira bile su neuporedivo lakše nego na drugim brodovima na kojima sam bio, jer na “Shellu” postoji Administration Officer koji vodi računa o cjelokupnoj dokumentaciji na brodu, oko koje bi se inače starali oficiri palube.
 
Odakle je bila posada, kakva je hrana, ima li interneta?
Od posade, što se tiče seniora, najviše sam zatekao Hrvata i Indijaca, ali se može reći da je posada na Shellovim brodovima multinacionalna. Ima Španaca, Engleza, Amerikanaca, Alžiraca, Egipćana… Što se tiče hrane - ona je odlična, kantina je besplatna i jedino što se plaća su cigarete. Mada se očekuje da uskoro na “Shellovim” brodovima pušenje bude potpuno zabranjeno. Internet je besplatan i dovoljno brz, tako da za korišćenje Skypea i Vibera nema nikakvih problema.
 
Kako je sa napredovanjem i kakve su plate, ako nije indiskretno?
Što se tiče napredovnja, kompanija ima svoj određeni kriterijum koji morate da ispunite, što nije uopšte komplikovano. Obzirom da ima jako mladih zapovjednika, čak i mlađih od mene, prepoznajem da kompanija u prvi plan stavlja znanje, angažovanost, osposobljenost, nezavisno od toga koliko imate godina i odakle dolazite. Kako god, moje lično mišljenje je da je sreća presudni faktor, kao i na svakoj drugoj kompaniji, a za plate se može reći da su izuzetno konkurentne i u vrhu ponude u pomorskoj industriji.