Intervju

Zagarčanin: Svako može u podmorju da radi što mu je volja

by Portal Analitika | 05:08:2015 | 11:47:35

Arheolog Mladen Zagarčanin dao je za Portal Analitiku opsežan intervju, u kome je podsjetio na Projekat Maljevik i pionirski rad na podvodnoj arheologiji. On se dotakao i uvijek aktuelnog problema devastacije podmorja Crne Gore i Bara uopšte.
 
Na lokalitetu Maljevik, prvi put u Crnoj Gori, organizovana su sistemska podvodno-arheološka istraživanja uz pomoć svjetskih arheologa. Kakvo je bilo interesovanje za realizaciju projekta “Istraživanje i spašavanje podvodnog nasljeđa Crne Gore”?
Istraživanja Maljevik su vođena tri godine u saradnji Zavičajnog muzeja u Baru i Univerziteta u Sautemptonu. Učestvovalo je preko 40 domaćih i stranih stručnjaka iz 10 zemalja svijeta, uključujući Britaniju, Sjedinjene Američke Države, Egipat, Kolumbiju, Poljsku, Grčku, Italiju, Porugal, Španiju i Srbiju. Pronalazak kamenih arhitektonskih elemenata na Maljeviku, postao je prava senzacija u arheološkoj nauci, pa je lokalitet postavljen u 10 najznačajnijih novih arheoloških nalazišta za 2010. godinu, kada je započeta prva kampanja.

 
Sedam gromadnih arhitektonskih djelova nekog rimskog hrama su zainteresovale i mnoge pustolove i tražioce Troje na našem prostoru, pa je tim prije interesovanje za naša istraživanja bilo ogromno. Kao što to biva u arheološkoj nauci na nivou velikih univerzitetskih centara kao što je Sautempton, istraživanja su uključila i geološka ispitivanja, kao i istraživanja priobalnih lokaliteta i izdvajanje arheobotaničkih uzoraka i uzoraka za dendrohronologiju. Projekat je dobio konačan naziv “Istraživanje i spašavanje podvodnog nasljeđa Crne Gore“ ili “Montenegrin maritimme archeological rescue project”. Osim Maljevika, mi smo istraživali i Bigovicu, najveći poznati emporion na crnogorkoj obali, a zatim i Stari Ulcinj i Valdanos. Konačni rezultati istraživanja su objavljeni u jedinom arheološkom časopisu, “Novoj antičkoj Duklji”, na skoro 50 strana.

 
Stoji li i dalje tvrdnja da su pronađeni ostaci građevine iz antičkih vremena u vodama Maljevika ili je danas saznanje o tom lokalitetu drugačije?
Što se tiče Maljevika, izvršeno je kompletno istraživanje cijele uvale, kao i uzimanje geoloških uzoraka koji su ispitani na Oksofordu. Zaključak je da je na Maljeviku postojalo veliko rustično imanje koje je eksploatisalo veoma cijenjeni crveni kamen, i da su se odavde izvozili polufabrikovani elementi, specijalno naručivani za gradnju velikih zdanja. To je dokazano na taj način što je u Letpis Magni, velikom rimskom gradu u Tunisu, pronađen identičan kamen upotrebljen za gradnju rimskog hrama. Elementi, njih sedam, nalaze se na dubini od oko tri metra. Geološki pokazatelji idu u prilog pretpostavci da je došlo do snažnog pada razine kopna usled jakih seizmičkih djelovanja, i da su elementi, pripremljeni za eksport, samo utonuli zajedno sa kopnom. To znači da je Maljevik imao potpuno drugačiju pedološku sliku, a da se kamenorezačka aktivnost odvijala i na 80 metara od današnje linije obale, a da se sve to dešavalo u krugu latifundijskog imanja sa velikim brojem robova i radnika, jer je vađenje kamena predstavljao težak posao. Maljevik potiče od slovenske riječi malj, čekić, tako da je i dolaskom Slovena sačuvana uspomena na nekadašnji majdan, ali bez svake sumnje je i nastavljen da se koristi. Tako je veliki hram na Ratcu, koji istina nikada nije završen, građen od ovog kamena.
 
Na samom ulazu u Maljevik  konstatovano je amforište, koje je takođe istraženo. Radi se o potonulom brodu iz II vijeka, koji se nasukao na podvodnu seku.

 
Koja je vrijednost lokaliteta Maljevik sa stanovišta podvodne arheologije, što bi se moglo uraditi na njegovoj popularizaciji i prezentaciji?
Vrijednost Maljevika se manifestuje u jednom novom aspektu antičke privrede,  koji do sada nije evidentiran na našem dijelu obale. To je eksploatacija kamena i njegova distribucija. Kako se radi o izuzetno teškom i kompleksnom vidu rada, onda moramo pretpostaviti ogromnu organizaciju koja je morala da uklopi niz segmenata i da ih valorizuje na specifičan način. Samo postojanje ovako kompleksne organizacije uključivao je veći broj ljudi, a ti ljudi su imali svoje porodice i mjesta za život. Morala im se svakodnevno obezbjeđivati hrana pa se pretpostavlja postojanje vicusa, sela, u kojem su živjeli svi oni koji su obrađivali kamen. Sa druge strane na Maljeviku su morali raditi izvanredni kamenoresci i ljudi koji u poznavali matematiku, odnosno, geometriju. Način klesanja elemenata i stubova je morao biti izvanredan jer su greške bile nedopustive i nemoguće ih je bilo ispraviti na mjestu gdje su elementi sastavljani.

 
Imati potopljeni antički lokalitet u svojim vodama samo je veliki plus za valorizaciju cijelog regiona, zašto danas nema table na Maljeviku koja bi ukazivala na to da je tu kulturno dobro?
Mi smo započeli podvodnu arheologiju ovim projektom. Odškolovali smo nekoliko mladih stručnjaka, ali na žalost, kao i svaka naša rabota, i ovo je moralo da se prekine. Sada opet nemamo ništa. Podvodni lokaliteti su nam listom opustošeni, a pojedinačne inicijative nisu dovoljne da se sve stavi u određeni naučni koncept. Bez postojanja akademskih institucija u Crnoj Gori uvjek će se praviti lobiji kojima neće odgovarati projekti u koje ne mogu da se uključe, pa eto, iz tih i sličnih razloga mi jedini nemamo podvodnu arheologiju u regionu. To je tužno i ponižavajuće.
 
Maljevik je pokazao da možemo, a to je slučaj i sa Bigovicom gdje smo otvorili 17 sondi i izvadili ogromnu količinu materijala koji smo obradili i stavili je u određen tipološki kontekst. Izdvojili smo skoro sve važnije tipove antičkih i ranovizantijskih amfora, proučili način formiranja emporiona, otkrili drvenu olupinu i mnogo drugih stvari koji su presudni u kreiranju jedne antičke i srednjovjekovne luke. Ali ovdje se uspjeh teško oprašta, pa je iz tog razloga sve zaboravljeno, a stvoren je koncept koji počiva na institucijama koje su se pokazale prilično loše, imobilne i sa neodgovarajućim kadrom koji lobira za svoje sitne interese, dok se svakodnevno krade na desetine i desetine predmeta pod morem. Npr. prošlo je tri godine od naših istraživanja Maljevika, a lokalitet nije stavljen pod zaštitu. Svako može da roni i svako može da radi šta mu je volja dok god se kabinetska arheologija cijeni više od one terenske, i dok god niko ništa naučno ne objavljuje. Ali to je naš usud koji se neće skoro promjeniti.