Intervju

Lazarela Hrvatin, preko trnja do zvijezda

by Darija Marđokić | 17:05:2016 | 21:53:43

Sutomoranka Lazarela Hrvatin već godinu dana se uspješno bavi fitnesom u Americi. Krajem avgusta prošle godine učestvovala je na NPC Bikini takmičenju gdje je ostvarila veoma zapažen rezultat. Neki bi rekli da joj se ispunio „američki san“, ali prije pet godina njena budućnost nije izgledala sjajno. Poslije teškog saobraćajnog udesa, ljekari su joj davali minimalne šanse da preživi, a zapanjila je sve kad je ponovo stala na noge i počela da trenira.
 
Još kao dijete, Lazarela se bavila različitim sportskim aktivnostima - od trčanja, preko plesa, odbojke, do teretane i aerobika. Za ovako aktivan život, kako kaže, zahvalna je isključivo majci Slobodanki koja ju je još od ranog djetinjstva uputila na zdrave životne navike.

 
Prvi susret sa teretanom imala je u trećem razredu srednje škole kada je počela aktivno da trenira pet puta nedeljno.
 
“Osjetila sam da je to ono što me ispunjava, jednostavno nisam mogla da zamislim da preskočim trening”, kaže Lazarela za Bar Info.
 
U tom periodu života, kako kaže, sve joj je išlo od ruke. Pohađala je četvrtu godini barske Gimnazije, spremala je prijemni ispit za upis na fakultet, svakodnevno je trenirala i imala milion planova. A onda se sve srušilo u samo par sekundi – 25. februara 2011. godine je imala težak saobraćajni udes.

 
“Prevrnula sam se kolima kod Ratca. Nekako sam se ispuzala iz auta. Bila sam i dalje pri svijesti, ugruvana, ali bez ozbiljnijih povreda. Ležala sam na asfaltu i u trenutku kada sam pokušala da ustanem, velikom brzinom je naišao džip ‘Range Rover’ i pregazio me je”, prisjeća se ona.
 
Hitno je prebačena u Klinički centar Crne Gore gdje su joj konstatovane teške povrede – lom desne strane karlice, dvostruki prelom lijeve butne kosti, otvoreni prelomi lijevog skočnog zgloba, stopala i prstiju, nagnječenje debelog crijeva, bešike, jetre i unutrašnje krvarenje.
 
“Poslije prve operacije, doktori nisu bili optimistični, jer sam pored svega imala i kontuziju pluća. Stavili su me na aparat za disanje 72 sata, čisto da probaju. Nekim čudom sam počela da dišem bolje, pa sam prebačena na intezivnu njegu sledećih 15 dana. Nakon toga su uslijedile operacije. Za prvih mjesec dana sam imala pet intervencija, a osam za cijelu godinu”, objašnjava Lazarela.
 
U bolnici je provela dva mjeseca, pomjerajući samo gornji dio tijela. U Igalu, na rehabilitaciji provodi tri nedjelje na odjeljenju za nepokretne.
 
“Uz pomoć sjajnog doktora i grupe divnih fizioterapeuta počinjem da hodam pomoću štaka. Po povratku kući, odlazim u teretanu i od svega što sam ranije mogla, uspjevam da uradim samo dva trbušnjaka. To je, moram priznati, bio jedan od najtežih trenutaka u mom životu. Ali, kada sam se isplakala, odlučila sam da se vratim u bolju formu nego što sam bila”, priča Lazarela za Bar info, napominjući da je iz bolnice izašla sa samo 36 kilograma težine, u odnosu na 52 prije udesa.
 
Sa 19 godina, Lazarela se seli u Beograd, gdje upisuje fakultet, počinje da radi i trenira pet puta nedjeljno.

 
“Taj period nije bio lak, jer nisam bila u mogućnosti da ispratim sve vježbe. Uz moju volju i podršku odličnog trenera sam uspjela nešto što mnogi nisu vjerovali da ću ikada više moći. Željela sam da moje iskustvo bude inspiracija svima onima koji misle da je nemoguće da bilo šta promijene u svom životu, svima onima koji žele da odustanu”, kaže ona.
 
Ubrzo upisuje “FISAF” akademiju za personalnog trenera i aplicira za “Work and travel” - program za zapošljavanje u Americi. Intervju za posao je imala par dana nakon prijave i dobila je posao “game attendant” u Zabavnom parku.
 
“To mi je bio prvi posao koji sam radila kada sam došla u SAD. Kada si na ovom programu imaš pravo da nađeš ‘second job’ (još jedan posao), što sam i uradila. Pošto sam licencirani, personalni trener FISAF akademije, otišla sam na razgovor za posao u “Island Gym” i dobila ga poslije sedam dana. I dalje sam na istom poslu I zaista uživam u tome”, iskrena je Lazarela.
 
Kada je počela sa poslom personalnog trenera dobila je informaciju da se prvi put u Atlantik Sitiju održava jedno od najvećih bodybuilding takmičenja u Americi. Na nagovor kolega iz teretane, koji su joj bili najveća podrška, šalje prijavu i počinje sa pripremama.
 
”Imala sam samo četiri nedelje da se spremim, a za to je obično potrebno od 8 do 12 nedelja. Nisam imala prevelika očekivanja , jer mi je to bio prvi show. Osim toga, nisam imala ni adekvatnu suplementaciju, niti dovoljno sna, jer sam radila dva posla na suprotnim krajevima grada. Ipak, uz pomoć kolega i dragih prijatelja iz Beograda uspjela sam da spremna izađem na binu. Bilo je i bolje nego što sam očekivala”, objašnjava ona.


 
To takmičenje je još više motivisalo ovu hrabru dvadesettrogodišnjakinju, koja se sprema da ponovo izađe na binu.
 
“Ovu godinu uzimam kao pripremu, pa se nadam, da ako sve bude kako treba, početkom iduće godine stajem na scenu”, odlučno je kazala Lazarela.
 
Iako joj nedostaju porodica i prijatelji, Lazarela nema u planu da se vraća u Crnu Goru jer joj je oduvijek bila želja da otputuje u SAD.
 
“Naravno da mi nedostaju porodica i prijatelji, Sve ovo kroz šta sam prošla i gdje sam sada, ne bih uspjela bez njihove pune podrske. Ali, za sada sebe i svoju budućnost vidim ovdje i ne planiram da se vraćam nazad”, zaključila je.