Intervju

Intervju sa Vanjom Orlandićem za hrvatski MLP-U

izvor: www.music-lp-underground.com | 18:07:2016 | 12:22:29

Hrvatski portal “Music LP-Underground” objavio je intervju sa barskim muzičarem Vladimirom Vanjom Orlandićem. Povod je bio godišnjica recenzije albuma “What’s Happening?”, koji je najčitaniji tekst na njihovom sajtu.
 
MLP-U: Kako je album „What’s Happening?“ bio taj koji ti je otvorio vrata ovog portala, ajmo najprije o njemu. Koja je geneza samog nastanka, kako je uopće nastao album i odakle tolika inspiracija kondenzirana na tako malo prostora?
 
Vanja: Najprije da zahvalim na pruženoj podršci, koja mi mnogo znači i usput, ovim putem da pozdravim sve koji čitaju i prate ovaj portal. Bio sam neobično iznenađen kad sam ugledao osvrt svog albuma na ovom portalu, pogotovo jer u mojoj sredini nije pobudio nikakvu reakciju.
 
O samom albumu mi je teško govoriti. Nastao je u stvari spontano. Teme su mi kružile glavom i bilježio sam ih na običnom diktafonu. Kako bi koja izašla u nekoj formi, odsvirao bih je i snimio u sirovom obliku. Kad se skupio zadovoljavajući broj, nazvao sam svog prijatelja i producenta, Nemanju Bečanovića, te smo zajedno pokušali odraditi ono što sam zamislio. Imao sam sreću što je Nemanja shvatio šta hoću i kako hoću, te je svojim poznavanjem tehnologije i muzike uopšte, uobličio finalne verzije mojih tema.

 
MLP-U: Pretpostavljamo onda da si zadovoljan postignutim?
 
Vanja: U većini slučajeva jesam. Najviše mi je „žao“ što nisam mogao drugačije snimiti i dovršiti temu „Šumadija“, koja je u mojoj glavi ipak imala drugačiju formu, Nažalost, solo kojeg je zabilježila traka, a kojeg sam odsvirao iz prve, više nikada nisam uspio odsvirati sa onakvim žarom. Stoga smo odlučili da i pored nezadovoljstva, prva snimljena verzija bude i finalna. Tema je inače posvećena grupi Smak i njenom opusu. Isto tako, kako mi je supruga iz Šumadije, ovo je i skromni poklon njoj. Ona je bila ta koja mi je ulila samopouzdanje, koje mi je jako nedostajalo. Jednoga dana je samo rekla „pa zašto ne kupiš električnu gitaru!?“, jer sam, osim kratke epizode u Londonu, cio život svirao na akustičnoj. Danas ih imam pet!
 
MLP-U: Kako su nastajale teme, to si ispustio u svojim odgovorima? Ipak je vidljivo da je inspiracija dolazila sa svih strana, jer su primjetni mnogi uticaji, svjesni, ali i oni podsvjesni?
 
Vanja: Istina, ideje su mi dolazile u svim mogućim situacijama. Ponekad bih šetajući počeo pjevušiti nešto što će se kasnije iskristalizovati kao melodija ili pak solo. Ponekad bi kao i mnogi muzičari, tokom jamova i improvizacija dolazio do ideja i njih bilježio kao vrijedne uvrštavanja u kompoziciju.
 
MLP-U: Album “What’s Happening?” je vani. Živi nekim svojim životom i sigurno su za njegovo nastajanje vezane priče i emocionalna povezanost za neku od tema. Koju bi izdvojio, iako koliko znam, sve su manje više na izvoru tvojih osobnih doživljaja?
 
Vanja: Ima, volio bih pomenuti, neposredno posle finalizovanja kompozicije “Blossom Fields“, koja je zapravo i moj prvi snimak u saradnji sa Nemanjom. Nakon teške bolesti umire vrlo drag rođak Ranko Saveljić, koji mi je puno pomogao tokom mog boravka u Londonu. Bio je sjajan tip, pun života. Mnogo sam naučio od njega. “Blossom Fields“ sam posvetio njemu. I na YouTubeu, na snimku pjesme je posveta, „In memory of R.S.“

 
MLP-U: Postoji li pak tema na albumu koja svoj život ipak zahvaljuje spletu okolnosti, odnosno koja se rodila iz nečeg sasvim drugačijeg nauma?
 
Vanja: Pa da, dobro pitanje. Istina, postoji jedna tema na albumu, „Dancing Flames“, koja je nastala u saradnji sa mojim bratom Aleksandrom. Tema je nastala slučajno, za vrijeme jednog od bezbrojnih jam sessiona. Nazvali smo je „Starlight“, no kako bi se izbjegla konfuzija sa sličnim imenom teme iz mog opusa, preimenovali smo je u „Dancing Flames“. Ambijentalno je vezana za kamin ispred kojeg smo sjedili, svirali, dok je plamen lizao stjenke kamina, a iskre pucketale od suhog drva. Ovako izrečeno izgleda idilično, ali u stvarnosti pak nije baš bilo.

 
MLP-U: Kad si spomenuo tu „idilu“, vjerojatno referiraš na svoj boravak u Londonu i sve što je sa sobom donio.
 
Vanja: Boravak u Londonu mi je u memoriji ostalo kao veliko negativno iskustvo. Možda će izgledati čudno, ali ostao mi je u sjecanju kao veoma hladan grad sa izrazito negativnom konotacijom u smislu samog života u njemu. O njemu sam napisao poemu „Torny Garden“. Nažalost, sveska u kojoj je bila napisana se u tom turbulentnom vremenu negdje zagubila. Neprežaljena bilježnica puna mojih pjesama, impresija, priča.
 
I da se vratim na London. Možda najbliže mom osjećaju alijenacije u tom gradu je napisao Štulić za Zagreb, nazvavši ga „hladnim i otuđenim gradom“
 
MLP-U: Što si radio u Londonu. Očito nisi mogao živjeti od muzike i poezije?
 
Vanja: U Londonu sam radio kao barmen u noćnim klubovima. Provodio noći okružen opskurnim svijetom u zadimljenim klubovima.
 
MLP-U: Kako si stao sa muzikom u to vrijeme.
 
Vanja: Puno sam odlazio na koncerte. Većinom po klubovima gdje je vrio život i stvarali se novi trendovi. U to sam vrijeme svu svoju ušteđevinu, pa i preko toga, uložio u gitaru. Bila je to gitara snova, Gibson Les Paul! Moja prva električna gitara i ostvarenje svih mojih snova. Moram napomenuti, svo vrijeme dok sam svirao akustičnu gitaru, u mislima sam svaku notu čuo kao da je odsvirana na električnoj. No, surova stvarnost mi je otela i tu gitaru. Morao sam je prodati kako bih preživio.
 
4MLP-U: Nekako mi baš i nije jasno, ako si radio, trebao si imati bar dovoljno da ne moraš rasprodavati svoje relikvije?
 
Vanja: Jasno, samo život u Londonu nije samo skup, već njega čini i dostupnost svih mogućih stimulansa. Mlad, kakav jesam bio, vjerovao sam da se to događa nekome drugome i tu sam krenuo na opasan put.

Na sreću, na vrijeme sam završio u centru za odvikavanje, te sam iz njega izašao sa novim životom pod miškom. (Ovo traumatično iskustvo sam opisao u članku „Purgatorij“. )
 
MLP-U: Očito da je London, nakon sveg što si rekao, ostao u ružnom sjećanju. Dakako, u tome sve skupa, pretpostavljam leži i razlog odlaska.
 
Vanja: Da, London sam napustio u potrazi za nečim boljim. Jedino mjesto kojeg sam znao je bilo moje rodno mjesto, te sam se vratio u Bar. No ni tu mi nisu cvjetale ruže, sve tamo do 2008. godine, kad sam se zaposlio na radio stanici „Bar“. Na poslu kojeg sam zavolio, jer ipak je dio mog interesa i miljea u kojem se krećem.
 
MLP-U: U to vrijeme počima i onaj kreativni dio koji je uostalom i povod ovom razgovoru.
 
Vanja: Ne baš odmah, par godina kasnije, ali ideje su mi se i dalje rađale u glavi, bilježio sam ih. Kako mi je posao kojeg volim oslobodio onu psihičku kočnicu i pomogao mi da se oslobodim frustracija, kreativna strana je sama krenula. Do 2014. godine sam sakupio i snimio dovoljno materijala i izdao prvi album „Coming Home“. Album je izražavao moju strast prema improvizaciji i drago mi je što je ugledao svjetlo dana.
 
MLP-U: Nakon njega dolazi „What’s Happening?“?
 
Vanja: Da, već po završetku albuma „Coming Home“ u meni se počelo akumulirati materijal kojeg ću snimiti u saradnji sa Nemanjom. Album je napredak u odnosu na prvijenac i predstavlja ujednačeniji rad , pa čak i kreativan pomak.

 
MLP-U: Kakav je bio odjek u tvojoj sredini. Da li je album bio zapažen?
 
Vanja: Nažalost, album je prošao nezapažen. Naša sredina je kao i mnoge druge na prostorima bivše Yugoslavije teško osvojiva tvrđava. Ide se ondje gdje se medijima isplati ulagati. Nažalost radi se o muzici koja nema ni trunke kvaliteta, već samo prođu kod zakržljalih umova. Kreativna izdanja se marginaliziraju.

Pored nekolicine, većinom muzičara iz moje okoline, jedina javna podrška koju sam dobio jest bilo priznanje Dragana Vujačića, koji mi je čestitao na urađenom.
 
MLP-U: Dobro, ali da li si uopće imao ikakvu potporu za svoj rad.
 
Vanja: Pa i jesam, ali daleke 2012. godine kad sam gostovao na radiju Crne Gore u noćnoj emisiji Tanje Fatić. Ali to je bilo prije izdavanja mojih albuma, tako da se teško oteti utisku o odsustvu bilo kakve podrške.
 
MLP-U: „What’s Happening?“ izlazi u Siječnju 2015. godine.
 
Vanja: Da, nakon višemjesečnog rada u „studiju“, u Januaru 2015. godine sam album po prvi put javno objavio.
 
MLP-U: I ja nakon četiri mjeseca naletio na njega!
Vanja: Da, bilo je to veoma veliko iznenađenje!
 
MLP-U: U zadnje vrijeme vidim da se baviš obradama. Na matrice snimaš svoj rad na gitari. Obrade jesu dobre, no autorski rad je nešto što u biti determinira umjetnika (ukoliko nisi Brian Ferry). Koji su ti planovi za budućnost? Ima li materijala za nešto novo, izazovno? Nešto sasvim drugačije, nešto što će biti Orlandić, ali će zvučati drugačije.
 
Vanja: Za sada teško o tome mogu govoriti. Nešto materijala imam, no sve je to daleko od onog dana kad će biti sjedinjeno na jednom mjestu u obliku albuma. Nažalost život melje i ostavlja malo sa strane da možemo iskoristiti. Ali nadam se!
 
MLP-U: I ja još više. Našim prostorima trebaju kreativci koji će ukazati na smjer kojim kultura može krenuti. Uza sve prepreke, nadam se ostvarenju. Ili da parafraziram Kennedyja, nadam se ostvarenju ne zato jer je lako, već zato jer je i te kako teško!