Intervju

Šoškić: Imamo kvalitetne umjetnike, nemamo timove

by DAN | 22:02:2017 | 14:49:22

Likovni stvaralac, Baranin Nenad Šoškić, koji je od 2014. godine na čelu Centra savremene umjetnosti Crne Gore, obećava nam do kraja godine zanimljiv umjetnički program u CSUCG. Nije želio da otkriva sve karte, koje Centar drži u rukavu. No, jedan adut ipak nam je otkrio - Alfredo Piri, italijanski umjetnik koji pripada samom vrhu svjetske savremene scene gostovaće u galeriji Centar. Saznajemo i da će biti domaćini drugim poznatim umjetnicima iz Bugarske, Austrije, Italije i iz regiona. Šoškić obećava i izložbe brojnih domaćih umjetnika.
 
“Već nekoliko godina uspijevamo da dovedemo nekoliko značajnih svjetskih umjetnika, što nije lako. Za domaću scenu imamo otvorene konkurse za sve naše prostore i mislim da zahvaljujući njima dobijamo bolji kvalitet. Dok realizijemo planove za ovu godinu, imamo isplaniranu vsć narednu. Planiranje unaprijed omogućava da na vrijeme koordiniramo, dovedemo ljude i, na kraju krajeva, pokažemo da smo ozbiljni”, kazao je Šoškić u razgovoru za dnevne novine “Dan”.
 
Koliko Vam upravljanje Centrom omogućava da se posvetite svom stvaralaštvu?
 
-Kad upravljate nekom kućom dužni ste da na prvo mjesto stavite taj posao. Lični rad i interesovanja postaju sekundarni. Naravno, nema me mnogo na domaćoj sceni. Odmori i ljeto su moje vrijeme. Izlagao sam u Novom Sadu, na Dunavskim dijalozima, prije dvije godine izlagao u Njujorku, a krajem ove predstaviću se u Majamiju. Dakle, ne mogu da se žalim. Direktorska dužnost me veoma limitira, jer ne mogu da se javim na konkurse, na primjer, za Venecijansko bijenale...
 
Nekad smo postavljali političare da budu direktori ustanova kulture, no to se promijenilo i danas imamo ugledne stvaraoce na njihovom čelu. Da li je to dobro ili loše?
 
-Po mom mišljenju to je pozitivno. Ukoliko je taj direktor-umjetnik poznat, ima mogućnost da upotrijebi lične veze da bi napravio što kvalitetniji program. Evo vam primjera. Nedavno je kod kod nas izlagao Judžin Leme. Sa našim minimalnim budžetom nikad ne bismo mogli da organizujemo njegovu izložbu. Ali, ta izložba je proizvod moje izložbe u Njujorku. Dakle, iskoristio sam lične veze da bismo ga imali ovdje. I još nešto njegovu postavku finansirala je u najvećoj mjeri njujorška MANA. To su te povoljnosti. Jednostavno, bolje razumijete kako funkcioniše umjetnik, kako se organizuju izložbe, pa sredstva koja imate na raspolaganju pametnije raspodijelite na prave stvari, a ne na gluposti. Zato je to dobar koncept. Nije tako samo sa likovnom umjetnošću. Kad su BITEF vodili umjetnici to je bila najznačajnija kulturia manifestacija u Jugoslaviji i šire.
 
Crna Gora se smatra zemljom sa izuzetnom likovnom scenom. Kao umjetnik koji putuje i izlaže u inostranstvu, da li smatrate da se naše likovno stvaralaštvo može uporediti sa svijetom?
 
-Tačno je da je Crna Gora zemlja umjetnika. Vjerovatno zato što su naši ljudi individualci. Ali, zbog toga nam je teže da uspostavimo sistem. Imamo jako puno individualaca koji ne vole, ili se ne osjećaju dobro, kad treba biti u timu. I, zato mi imamo kvalitetne umjetnike, ali nemamo dobre timove. A, da li se možemo uporediti sa svjetskom scenom? Naravno, ali je to pitanje je šta je svjetska scena. Kroz istoriju scena je uvijek bila generisana nekom velikom idejom. I te velike ideje određivale su pravce. Trenutak koji sada živimo je dekadentan. Nema velikih ideja. Ako posmatramo politiku jasno vidimo o čemu se radi. U prethodnoj epohi vladale su lijeve, humanističke ideje, kojima pripadam, a danas je na sceni desnica. Dakle, možemo se uporediti sa svjetskom scenom, ali treba imati na umu da je ona itekako različita u Njujorku, Parizu, Rimu, Minhenu, Berlinu.
 
Imate li neki savjet za mlade umjetnike?
 
-Moja poruka je da idu napolje, da šire vidike i poglede na život. To je jedini način da objektivno sagledaju sebe i svoj rad. Umjetnik je dobar samo kad u sebi nosi savremenost i podneblje iz kojeg potiče. Miks toga čini umjetnika. Veoma je važno da se putuje i da se vidi, jer se na taj način formira, prevashodno ličnost, koju prati rad. Iza svakog velikog djela stoji veoma interesantna ličnost. Velika djela ne dolaze ni iz čega.

 
Da li kada stvarate imate na umu neku poruku?
 
-Ako bi umjetnost posmatrali samo kroz estetiku, to ne bi bilo ništa. Umjetnost koja ukrašava zid u kući ili neki gradski ambijent ništa ne znači. Imate mnogo ljepših estetskih momenata u prirodi kojima ćete svojim pogledom dati smisao. Umjetnost mora da nosi dubinu. Ona mora da posjeduje etiku. Naravno, ona ima zadatak da kroz etičnost problematizuje vrijeme u kojem živimo, način na koji živimo, da problematizuje ideje, ponašenje, događaje. Dakle, umjetnost, pogotovo savremena, uvijek je proaktivna. Uvijek je umjetnost bila u funkciji. Znate, kad je Đoto slikao kapelu u Padovi tada je imao ideju da napravi nešto što će ljude ostaviti bez daha. I tada je umjetnost bila u funkciji.
 
Da li su, možda umjetnici neostvareni političari?
 
-Ima ih. Evo, Edi Rama je odličan umjetnik, a i premijer je Albanije. Ima umjetnika političara, nije to uopšte nepoznato. Pa, Vargas Ljosa je pokušavao da bude predsjednik svoje zemlje. Pa, Havel. Ima ih, i mislim da to uopšte nije loš izbor. Ali, da se vratimo na našu temu. Zaista, umjetnost treba da ukaže. Nastojim da pošaljem poruku. Ona, naravno, ne smije da bude na prvu loptu, ali treba da aktivira posmatrača, da ga motiviše da učestvuje u „završetku” toga rada. Djelo samo za sebe nije ništa. Ono bez publike ne postoji. Jedino tako se dešava ljepota umjetnosti.
 
Stalno dobijamo poruke da ne znamo da koristimo evropske fondove, kako za druge oblasti, tako i za umjetnost?
 
-Da bismo koristili fondove treba da imate plan i već isplanirate sredstva. Dobiti novac nije uopšte lako, ali, nije nemoguće. Mislim da bi svaka institucija trebalo da ima tim koji se time bavi. Dok cam bio na FLU formirao sam tim samo za tu svrhu. Pratili smo konkurse, javljali se na pozive i znali i da dobijamo pare. Znači, to zahtjeva timski rad koji iziskuje ljude različitih profesija. Jer, nije nemoguće dobiti novac iz evropskih fondova, samo je pitanje kad i kako možete odgovoriti na zahtijeve i propozicije koji se traže.