Reportaže

Ukšanović: Crmnički vranac je ponos cijele Crne Gore

by Vjera Knežević Vučićević | 13:05:2017 | 13:57:39

Uzgoj vinove loze i proizvodnja vina je tradicija koju Crmničani brižljivo njeguju i na koju su do jednog ponosni. Bilo da se bave proizvodnjom "pića za bogove", bilo da su isključivo njegovi konzumenti.
 
Jedna od familija koja decenijama proizvodi vino karakteristično za ovo podneblje su i Ukšanovići iz sela Boljevići, tri kilometra od Virpazara. Imanje sa između dvije i dvije i po hiljade čokota ušuškano je u samom podnožju brda, što je lokacija koja uz odličan sastav i strukturu zemljišta, izuzetno pogoduje uzgoju vinove loze.

 
Umješnost uzgajanja i transformacije soka slasnih plodova u čuveni "vranac" prenose s koljena na koljeno, a sada glavnu ulogu u proizvodnji i plasmanu ima Tomo, koji je zanat ispekao uz oca Branka.
 
“Od malena, od kada sam postao sposoban za najjednostavnije poslove, počeo sam da radim u vinogradu. Nastavio sam porodičnu tradiciju koju su započeli moji đed i otac. Iako smo uvijek vodili računa da ispoštujemo nove tehnološke postupke, nastojali smo da ostanemo u okvirima tradicionalne proizvodnje”, priča Ukšanović. Srećan je što proizvodi crmnički vranac, ponos ne samo Crmnice, nego i cijele Crne Gore.

 
 
“Osim vranca, proizvodimo i našu autohtonu, vrlo specifičnu sortu ‘lisičinu’, koja prilikom fermentacije ne primi previše boje, pa i u vranac dodajemo manji procenat tog grožđa čime, primjenjujući tehnologiju proizvodnje crnih vina, dobijamo jedan fini ‘roze’. U brigu o imanju i proizvodnju vina uključeni su i supruga, troje djece, moji roditelji... svi smo u toj priči”, kaže Ukšanović.
 
Podsjeća da se u Crnoj Gori proizvedu velike količine vina, pa iako je plasmanom generalno zadovoljan, ponekad ima i poteškoća.
 
“Lokalna zajednica pomaže u skladu sa mogućnostima. Ipak, i na ovu oblast ekonomska kriza ostavlja posljedice. Nekada je ta pomoć bila znatno veća, jer je bilo više novca. Što se tiče vinogradarstva, opština Bar je od svih lokalnih zajednica najviše pomogla donacijama savremene opreme, mašina”, prisjeća je Ukšanović.
 
Iako prepreke postoje, vrsni vinar savjetuje da svi koji imaju mogućnost iskoriste priliku i počnu se baviti ovim poslom, koji je i svojevrstan ugođaj. Preporučuje pritom da u proizvodnji ne treba "slijepo pratiti trendove", već se najbolje držati oprobanih recepata, uzgoja autohtonih sorti uz, naravno, poštovanje savremenih tokova koji olakšavaju dugotrajan proces na putu grožđa od vinograda do čaše.

 
“Bilo je nekih pokušaja sadnje sorti netipičnih za naše podneblje, a pri tome se zaboravljalo da su najveći potrošači upravo turisti. Zašto bi neko ko dođe iz Francuske poželio da u Crnoj Gori uživa u ‘šardoneu’, kada imamo naše prepoznatljive i cijenjene ‘Vranac’ i ‘Krstač’”, zaključuje Tomo Ukšanović.