Reportaže

Dreser koji udomljuje napuštene pse

by Darija Marđokić | 22:03:2016 | 19:09:25

Baraninu Danijelu Deviću (29) dresura pasa nije posao, već stil života. Sa psima je počeo da radi od šeste godine sa pokojnim ocem. Sjeća se da su u dvorištu uvijek imali petnaestak pasa, jer su obojica bili ljubitelji ovih životinja.
 
“Taj posao počeo sam da radim ne iz neke koristi, već iz ljubavi prema psima koja je i dan danas prisutna. Svakim danom sam radio sa sve više pasa, kako bih vidio da li sam naučio nešto od njega ili ne. Vidio sam da mi to dobro ide, jer ljudi dolaze, pa se hvale kako jedino ja mogu da im izdresiram psa”, priča za Bar Info i Radio Bar Danijel.

 
Za posao dresera nije pohađao nikakvu školu niti kurs, samouk je. “Unaprijeđivao sam samog sebe, naučio sam psihu pasa, i kad mi ga čovjek dovede, znam kako sa njim treba da postupam, jer se ne radi isto sa svakim”, objašnjava.
 
Posao je rastao, a ljudi dovode pse kod Danijela  iz svih krajeva Crne Gore. Radio je sa između 3000 i 4000 pasa, odavno je prestao da ih broji. “Toliko pasa je bilo da bukvalno nisam postigao sa svima da radim. Otprilike svakog mjeseca sam imao oko 5-6 pasa na dresuri”, objašnjava Danijel.
 
Bilo je raznih rasa, najviše labradora, rotvajlera, kane korsa, srednjeazijskog ovčara, a od manjih vrsta bišon, maltezer, jorkširški terijer...
 
Pse dresira isključivo kroz igru, bez korišćenja bilo kakve naprave. Kaže da ne postoji rasa sa kojom je najlakše ili najteže raditi. “Od samog početka treba da se postavite prema psu – da ga prošetate, nahranite, da pas počne da vam vjeruje. Sa mnom se psi igraju, uz tu igru uče i onda nema prevelike filozofije”, kaže.
 

Najosnovniji program, koji je i najčešći, podrazumijeva da vlasnik može da prošeta sa svojim psom pomoću povoca kroz grad uz komande – “kreni”, “stani”, “sjedi”, lezi, mjesto, dođi, “fuj”... a koliko će trajati dresura, zavisi od psa. “Sa nekim psom to traje vrlo kratko, otprilike mjesec dana, dok sa nekima koji su malo stariji to traje dva do tri mjeseca, u zavisnosti koje su dresure u pitanju, jer ih ima dosta – napad, odbrana, opšta poslušnost, napredna poslušnost...”, objašnjava Danijel.
 
Vlasnici mogu da izaberu da li će psa ostaviti sve vrijeme obuke ili će ga dovoditi svakodnevno. Ono što je najvažnije jeste da nakon dvadesetak dana obuku mora da pohađa i sam vlasnik, kako bi se pas navikao na njegove komande.
 
Interesantna je činjenica da ga tokom svih ovih godina nijedan pas nije ujeo.
 
Osim dresiranja, bavi se i spašavanjem pasa lutalica. “To je počelo slučajno, jer sam imao svoje pse, a gledao sam lutalice kojih je svakim danom bilo sve više, toliko da je svaki dio grada bio popunjen. Kada sam to vidio, krenuo sam u akciju spašavanja, to je počelo sve više i svidjelo mi se, zato što su ti psi nakon toga zahvalniji nego kućni psi”, objašnjava Danijel.
 
Kada pronađe psa, povede ga kući, sredi i nahrani, a zatim njegovu sliku postavi na Facebook.

 
“Preko interneta stavljam na oglas da sam našao psa i onda se javljaju organizacije iz inostranstva koje mi pomažu i doniraju hranu u svim gradovima Crne Gore. Sa njima stupim u kontakt i oni nalaze domove za napuštene pse koji lutaju ulicama“, kaže Danijel.
 
Dešavalo se da u toku nedjelje po 15-20 pasa pošalje u inostranstvo, jer im tamo nađe dom. Kako kaže, ljudi u inostranstvu nisu više zaluđeni time da imaju vrhunskog psa, već više vole one koji su napušteni.
 
“Ovim psima se uradi kompletan tretman - krvna slika, test na lešmaniju, vakcina i revakcina, injekcija protiv bjesnila, nakon čega dobijaju pasoše i spremni su za novi dom“, zaključuje Danijel.