Zarija Lekić: Nadam se da će ovo ujediniti narod, da Bar blista u budućnosti

U programu Radio Bara gostovao je danas jedan od viđenijih Barana, predsjednik Opštine od 1993. do 1996. godine, Zarija Lekić. Bila je to prilika i za paralelu današnjih događanja sa teškim periodima koje je prošao grad pod Rumijom.

To što ste se me se sjetili shvatam na taj način da razumijemo zajednički potrebu da se ujedinimo oko određenih opasnosti, isto kao što smo se ujedinjavali kad je trebalo, i u pozitivnom smislu postupali. Ja to govorim zato što u Baru imamo nekoliko datuma i prilika kojima je trebalo jedinstvo svih građana. Vi se sjećate, jer ste u Radio Baru koji je nedavno obilježio 40 godina postojanja, od katastrofalnog zemljotresa. Jedna poruka, koju sam ja onda, kao i novinari i dopisnici i učesnici govorio da treba ostaviti za buduće, kad se obnovi, određene primjedbe. Znate kako je bilo – žalili su se, ovaj je dobio šator, onaj nije… Mi smo dali poruku, ostavite to, da vidimo što treba, pa ćemo kritike poslije. Mislim da je i sada, poslije tih 40 godina, došlo vrijeme da se zaista na najbolji način ujedinimo, da poštujemo odluke organa, posebno zdravstvenih i prosvjetnih radnika. Naravno, svi su oni pod okriljem raznih institucija, među kojima je Vlada kao najodgovorniji organ. Bile su, takođe, i devedesete godine, kad se prelazilo iz onog perioda, imali smo sukobe u razmišljanjima, ali smo i tada uspjeli, naravno zahvaljujući razumijevanju svih građana, ne samo iz grada, nego i iz svih seoskih i prigradskih područja, da Bar učinimo takvom zajednicom koja će blistati i ostvariti nešto što je za sve nas vrlo značajno, a to je jedinstvo, nezavisno od raznih političkih i vjerskih pobuda i uvjerenja.

To je najbolja poruka.

Ja sam lokalista i želio bih da Bar prednjači. Ja se nadam da će i ova, sadašnja vlast učiniti napore, posebno da se sačuva nešto i za budućnost, a to znači mala, srednja preduzeća, poljoprivredna gazdinstva. Vjerovatno poslije ove nevidljive, još uvijek ne bolne opasnosti, da će se ujediniti, da će se nastojati da se obnovi privreda i jedno shvatanje da Bar treba da prednjači u razvoju cijele domovine. Nadam se da će ovo ujediniti narod, da Bar blista u budućnosti. Posebno pozdravljam što su institucije otvorile granice za naše državljane koji su po svijetu. Naravno, svi treba da znamo da je domovina nešto što je najsvetije, za slobodu i za ličnu promociju svakog čovjeka. Poštovanje inostranstva, poštovanje mjesta gdje su zarađivali, ali, naravno, hrle sada svi da se vrate u domovinu i ja im želim ovdje sreću, oporavak i ponovo da se vrate da stvaraju dohodak za sebe i svoju porodicu, a onda i za državu u cjelini.

Vi, na svu sreću, imate mogućnost da pođete malo i do sela, do vaše rodne Crmnice. Kako to izgleda, kako putujete, koliko dana provedete gore, uz naravno, preporuku svima koji imaju kuću, domaćinstvo, gazdinstvo da možda ove dane posvete upravo tome, da se vratimo malo korijenima?

Ja sam mislio da se ipak kaže neka jasna poruka od zdravstvenih institucija i Vlade. Nešto se svi ustručavamo da pođemo, razumijem da ne treba stvarati grupe, nema porodičnih okupljanja, treba tu distancu socijalnu poštovati, ali ipak ne zaboraviti. Četiri dana sam bio tamo, sam, da nešto radim, da vidim, da se nadišem čistoga vazduha, ali sam poštovao vrijeme kada se ne smije biti van kuće. Mislim da bi Vlada mogla da uputi jasniju poruku kada je odlazak na selo u pitanju.

Bar je grad sve tri vjere. Kakav je vaš utisak, kao nekadašnjeg predsjednika Opštine, kad je riječ o solidarnosti u ovim teškim vremenima.

Mora postojati jedno razumijevanje na intimu koje ne smije niko zloupotrebljavati da nameće drugima. Najviše dostignuće svakog čovjeka je sloboda, ali ne sloboda koja prelazi u anarhiju, nego sloboda koja će razvijati duh i koja će stvaralaštvo unaprijediti. Tako da mislim da će se i to prevazići. Mi, koji smo devedesetih godina imali takođe jedan veliki problem sa vjerskim poglavarima, sa nekima smo imali zaista dostojanstven odnos, čak su nam pomogli u određenim situacijama, drugi su, kao i danas, rezervisani prema opštem, zajedničkom napretku. Svi znaju dobro da je i iz tih vjerskih raznih pogleda proisticalo da se narod dijeli na ove i na one. U njihovom osnovnom razmišljanju treba razvijati humanitarni odnos. Poručujem takođe psiholozima, sociolozima, ekonomistima, posebno onima koji su često u prilici da omalovaže onaj socijalistički period izgradnje Crne Gore, neka sada oni procijene onih 30 godina u višepartijskom sistemu, što je pozitivno bilo u onome, a što negativno u ovome, sadašnjem periodu. Nije se mnogo dobilo, osim nekog slobodnog razmišljanja.

Krepki ste i mladi duhom, koja bi vaša poruka Baranima bila u ovim teškim trenucima?

Poštovani građani, želim vam sve najbolje, nemojte da se plašimo, bolest je svačija, svakoga može da pogodi. Može da nas mimoiđe ako se ne plašimo, ako smo sigurni u svoje odnose, u mjere koje se donose na osnovu struke, da će Bar i svi naši ljudi znati da procijene u ovim trenucima i nadam se da i danas Bar može u ovom smislu da prednjači. Vi znate sami u Radio Baru koliko je bilo raznih trzavica, znate da smo morali da dovodimo kadrove sa strane. Sada želim da kažem da kadrove za Radio Bar, posebno za javnu instituciju, treba da izrodi sami Bar, i to se sada uspješno radi.

Share.

Comments are closed.