Dokumentarni film „Oasis: Don’t Look Back in Anger“, koji prati veliki povratak kultnog britanskog benda i braće Lijama i Noela Galagera. Scenario potpisuje Stiven Najt, tvorac serije „Peaky Blinders“, dok ostvarenje režiraju Dilan Sadern i Vil Lavlejs.

Film „Oasis: Don’t Look Back in Anger“  pruža pogled iza kulisa jednog od najiščekivanijih muzičkih događaja posljednjih godina, prateći ponovno okupljanje benda i njegovu svjetsku turneju. Sniman je za IMAX tokom 12 koncerata na tri kontinenta, a obuhvata i šestonedeljne pripreme benda u londonskom studiju The Mill. Istovremeno, vraća se i u 2009. godinu, kada je nakon sukoba braće uoči nastupa u Parizu koncert otkazan, a Lijam i Noel narednih 15 godina nisu razgovarali.

Dokumentarac istražuje snažan emotivni uticaj ponovnog okupljanja benda, kako na same članove tako i na milione fanova širom svijeta.

Časopis Rolling Stone film opisuje kao ostvarenje nakon kojeg će publika ostati „srećna, pozitivna i puna novog samopouzdanja“, poput osećaja koji pružaju najbolje pesme Oasisa.

Reditelji Dilan Sadern i Vil Lavlejs ističu da je bilo važno da se emocija koju su prepoznali kod publike prenese i kroz film, a kritika odgovara da je to i uspjelo. „Oasis: Don’t Look Back In Anger“ je, kako njegov naslov sugeriše, priča o oproštaju, ali i o muzici koja je uspjela da poveže generacije.

Dokumentarni film „Oasis: Don’t Look Back in Anger“ na repertoaru je u četvrtak, 8. oktobra u 18 h i u petak, 9. oktobra u 21 h.

Radnja filma vodi nas u Budimpeštu, u 1957. godinu, neposredno nakon Mađarske revolucije. U središtu priče je dječak koji odrasta sa samohranom majkom i idealizovanom slikom o svom pokojnom ocu.

Njegov život se mijenja kada se iznenada pojavi grub i primitivan, nepoznat čovjek koji se predstavlja kao njegov pravi otac. Dječak se tada suočava sa istinom koja mijenja sve što je znao o svojoj porodici i porijeklu.

Kroz intimnu priču jedne porodice, „Siroče“ dočarava surovost mađarskog društva nakon revolucije 1956. godine, u vremenu obilježenom posljedicama istorijskih previranja i borbom pojedinca za slobodu.

Kroz poruku da „Sloboda ima svoju cijenu“, film povezuje ličnu dramu glavnog junaka sa širim istorijskim okolnostima, a pitanje slobode postaje jedna od njegovih centralnih tema.

Film je međunarodna koprodukcija Mađarske, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Kipra, Francuske i Njemačke, a snimljen je na mađarskom jeziku. Scenario potpisuju Laslo Nemeš i Klara Rojer, dok glavne uloge tumače Barabaš Bojtorjan, Andrea Vaškovič i Gregori Gadeboa.

Biografska drama „Siroče“ na repertoaru je u četvrtak, 8. oktobra u 21 h i u petak, 9. oktobra u 18 h.

Adaptiran prema bestseler romanu Kolin Huver, ovaj zavodljivi psihološki triler prati renomiranu autorku Veriti Kroford (En Hatavej) i Louen Ešli (Dakota Džonson), spisateljicu koja se bori za uspjeh i koja se seli na udaljeno imanje porodice Kroford kako bi pisala u Veritino ime. Nakon što Louen otkrije ono što djeluje kao Veritine jezive autobiografske bilješke, suočava se sa uznemirujućim i izopačenim ispovjestima o Veritinom suprugu Džeremiju (Džoš Hartnet) – boreći se da razdvoji fikciju od stvarnosti, manipulaciju od privlačnosti i priliku od opsesije.

Uloge: Anne Hathaway, Dakota Johnson, Josh Hartnett, Ismael Cruz Cordova, Brady Wagner

Psihološki triler „Veriti“ na repertoaru je u subotu, 10. oktobra u 18 h i u nedjelju, 11. oktobra u 21 h.

Vrhunski visokobudžetni SF horor spektakl – napet, vizuelno impresivan i nepredvidiv do samog kraja.

Na obodu udaljenog lučkog grada otkriveno je tajanstveno biće kakvo stanovnici nikada ranije nisu vidjeli. Dok pokušavaju da shvate sa čime su suočeni, čitava se zajednica nalazi u očajničkoj borbi za opstanak. Pojačanja su preusmjerena na gašenje šumskih požara, a sve komunikacione veze s ostatkom svijeta su prekinute. Načelnik policijske stanice u Houpu i lokalna policajka pokušavaju da zaštite selo nastanjeno pretežno starijim stanovništvom. Istovremeno, grupa mještana kreće u planine u potragu za nepoznatom zvjeri, ali ubrzo shvata da su se uloge lovca i plena zamijenile. Kako se misterija postepeno razotkriva, postaje jasno da prijetnja nije s ovog svijeta. Pojavljuje se vanzemaljska rasa čije namjere ostaju nepoznate, dok strah, nepovjerenje i sukobi među ljudima dodatno produbljuju krizu. Ono što započinje nerazumijevanjem nepoznatog prerasta u katastrofu u kojoj se borba za opstanak jednog izolovanog mjesta pretvara u tragediju kosmičkih razmjera.

SF horor „Dobro došli u Houp“ na repertoaru je u subotu, 10. oktobra u 21 h i u srijedu, 14. oktobra u 18 h.

U okviru treće Revije dokumentarnog filma, koju Mreža kinoprikazivača CG realizuje u saradnji sa UnderhillFestival, u Baru gledamo novi dokumentarni film reditelja Mladena Ivanovića.

Fokusirajući se na Spomenik ustanka naroda Banije i Korduna – jedno od najznačajnijih arhitektonskih i memorijalnih ostvarenja na prostoru bivše Jugoslavije – film dokumentuje njegovu devastaciju u surovom tranzicijskom periodu. Iako je riječ o zaštićenom kulturnom dobru, objekat je godinama sistematski uništavan, a kao najočitiji primjer te destrukcije, film bilježi kako je lokalno stanovništvo skidalo skupe oplate od nerđajućeg čelika za svakodnevnu upotrebu.

Prateći slučajne i namjerne posjetioce kroz višegodišnje snimanje, ova crnogorsko-hrvatska koprodukcija nudi dublji uvid u fizičko propadanje spomenika, otvarajući širi dijalog o eroziji kolektivnog sjećanja i društvenih vrijednosti koje je ovaj monumentalni simbol predstavljao.

Mladen Ivanović, autor nagrađivanog debitantskog ostvarenja „Između rijeke i ljudi“ i osnivač Kino kluba Podgorica, donosi nam još jedno duboko, angažovano i vizuelno impresivno filmsko iskustvo.

Dokumentarni film „Spomenik revolucije“ na repertoaru je u nedjelju, 11. oktobra u 18 h i u srijedu 14. oktobra u 21 h.

Uzbudljiva, topla i duhovita filmska priča za najmlađe otkriva nam svijet u kome su čuda moguća i uči nas kako izazovi postaju lekcije ka ostvarenju ciljeva.

Kada otkrije svoje supermoći, povučena Lisa postaje Crvena Maska i kreće u borbu za spas svog grada.

Lisa se nedavno preselila u grad Rozenhil i teško se snalazi u novoj sredini. Jednog dana otkriva priručnik iz koga uči kako se stiču supermoći. Tako postaje heroina pod imenom Crvena Maska i sprečava krađu rijetkog novčića. Međutim, kada Volfgang, najveći kriminalac u gradu, otme gradonačelnika kako bi se domogao tog novčića, situacija postaje napeta. Može li Lisa da udruži snage sa onima koji su joj nekad zagorčavali život i porazi Volfganga prije nego što ukrade 700 godina staro blago koje treba da spase grad od uništenja?

Animirani film „Priručnik za superheroje“ na repertoaru je u subotu, 10. oktobra i nedjelju 11. oktobra u 11 h.

The post Hit filmovi na repertoaru barskog bioskopa first appeared on BARinfo.

„Kengur se vraća kući“ je srpski komično-dramski film po scenariju i režiji Miroslava Momčilovića.

Ovo je priča o poznatom golmanu Kenguru koji se nakon naglog prekida karijere u Engleskoj vraća u Srbiju, a to sve prati jedna TV kuća koja snima dokumentarac, ili fudbalmentari.

Nakon završetka svoje briljantne igračke karijere i ne baš briljantne trenerske karijere u Engleskoj, Kengur se vraća u Srbiju zajedno sa svojom tamnoputom vjerenicom, Elektrom. Stiže u velikom stilu, pun planova i patriotskog žara. Toplog srca i maničnog u isto vrijeme, Kengur ima sve moguće probleme osim finansijskih.

Ima ideju da izvuče svoj rodni klub, svoj rodni kraj i svoje prijatelje iz blata. Ali, kao što je uvijek slučaj sa blatom, što se više mučite, dublje tonete. Srbija koju je napustio na početku svoje igračke karijere nije ista Srbija u koju se vraća. Niti je on isti mladić svježeg lica koji je nekada napustio svoj rodni grad i krenuo u blistavi bijeli svijet fudbala. Slava, novac i noćni život u velikim gradovima ostavili su svoj trag…

Uloge tumače: Andrija Kuzmanović, Čuama Atuanga, Jelisaveta Orašanin, Vesna Čipčić, Nataša Ninković, Vladimir Kovačević, Aleksandar Đurica, Miljan Davidović…

„Kengur se vraća kući“ na repertoaru je u petak, 2. oktobra u 18 časova, subotu 3. oktobra i nedjelju, 4. oktobra u 21 čas.

Svaki put kada film Kristofera Nolana dolazi u bioskope taj događaj postaje fenomen.  Reditelj, za koga mnogi smatraju da je najbolji svih vremena, ovoga puta napravio je film koji nadilazi prostor i vrijeme i koji stoji sam, bez konkurencije, nepokolebljivo spreman da pokori svijet i ostane zauvijek u sjećanju publike.

Epski spektakl koji briše granice žanra, glumci koji bude likove uljuljkane u milenijumska predanja i priča koja vraća vjeru u snagu pojedinca – sve to je „ODISEJA“.

Bogovi i ljudi, sujeta i čast, pohlepa i ljubav, a iznad svega dom za kojim žudi kralj Itake i putovanje dugo 20 godina, pred našim očima pomjeraju granice kinematografije!

U glavnim ulogama gledaćemo Meta Dejmona, Toma Holanda, En Hetavej, Roberta Patinsona i Lupitu Njongo, kao i Zendeju i Šarliz Teron.

„Odiseja“ je na repertoaru u petak, 2. oktobra u 21 čas i subotu, trećeg oktobra u 18 časova.

Tom Kruz je gotovo neprepoznatljiv u ulozi Digera Rokvela, najmoćnijeg čovjeka na svijetu koji kreće u očajničku misiju da dokaže da je upravo on spasitelj čovječanstva – prije nego što katastrofa koju je sam pokrenuo uništi sve.

Injaritu donosi satiričnu crnu komediju katastrofalnih razmjera, koja spaja crni humor, napetost, političku satiru i spektakularne prizore, dok Tom Kruz ulazi u jednu od najsmjelijih uloga svoje karijere, koja je sasvim drugačija od svega što je do sada radio.

Pored Kruza, impresivnu glumačku postavu čine oskarovac Riz Ahmed, Džon Gudman, Sandra Hiler, Majkl Stulbarg, Džesi Plemons, Robert Džon Berk, Ema D’Arsi, Bern Gorman i Sofi Vajld.

Scenario potpisuju Alehandro G. Injaritu, oskarovci Aleksander Dinelaris i Nikolas Đakobone, kao i Sabina Berman, dok su producenti Injaritu, Meri Parent, Tom Kruz i Majkl Šarp.

Satirična komedija „Diger“ na repertoaru je u nedjelju, 4. oktobra u 18 časova i srijedu, 7. oktobra u 21 čas.

Nakon što njihov brod zahvati misteriozna oluja, kuce iz Patrolnih Šapa prinudno su se nasukale na neistraženo tropsko ostrvo prepuno dinosaura. Tamo upoznaju kucu Reksa, koji je godinama zarobljen na ostrvu i postao je pravi stručnjak za sve što ima veze sa dinosaurima. Međutim, njihov glavni rival, gradonačelnik Hamdinger, u pokušaju da iskoristi prirodne resurse ostrva, započinje nepromišljeno kopanje i slučajno izaziva erupciju ogromnog, uspavanog vulkana. Kuce iz Patrolnih Šapa suočene su sa nizom opasnih, dinosauruski velikih spasilačkih misija kakve do sada nisu imale, jer moraju da zaustave Hamdingera prije nego što sve na ostrvu zauvijek nestane.

Dječji, animirani film „Patrolne šape: Dino avantura“ na repertoaru je u subotu, 3. oktobra i nedjelju 4. oktobra u 11 časova.

The post Bogat repertoar barskog bioskopa first appeared on BARinfo.

U Londonu je, u svečanim prostorijama “The Groove”, u organizaciji udruženja “Montenegro – UK Society” prikazan ovaj film po scenariju Momčila Zekovića Zeka, u režiji Dejana Senića, sa Petrom Strugarom u glavnoj ulozi.

“Iako je priča smještena u Budvi, i u sebi nosi budvansku tradiciju i vrijednosti, prepoznali smo u njoj mnogo više od jednog grada. Prepoznali smo sebe. Glavni junak, nakon mnogo godina provedenih daleko, vraća se tamo gdje je nekada pripadao. Ali, grad koji pronalazi više nije isti. Nema majke. Nema djevojke koju je volio, nema prijatelja sa kojima se družio, igrao karte. Nema onih ljudi koji su činili njegov svijet. Ostali su prazna kuća, prazan sto, poznate ulice i uspomene koje više nemaju kome da se vrate. I upravo tu ‘Budvanska barka’ postaje mnogo više od priče o Budvi. Postaje priča o svima nama koji živimo daleko od Crne Gore. Hvala autorima što su nam vratili ono što nam toliko nedostaje – osjećaj doma”, istakli su organizatori u propratnom pismu.

Premijeri u Londonu prisustvovala je Nataša Jovović, otpravnica poslova u Ambasadi Crne Gore u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Prethodno je na TEF Festu Krk 2026 – međunarodni festival turističkog i etnografskog filma – ovo ostvarenje osvojilo tri nagrade: drugo mjesto u kategoriji dokumentarnog filma, priznanje za najbolju fotografiju i nagradu za najbolji scenario.

Na TEF festival su ove godine pristigla 104 filma iz 63 turističke zajednice, muzeja i etno udruženja iz Hrvatske i zemalja regiona, a “Budvanska barka“ našla se među nagrađenim ostvarenjima.

“Veliko mi je zadovoljstvo što je film ‘Budvanska barka’ nagrađen sa tri priznanja. Ona za mene imaju poseban značaj, jer su lijepa potvrda rada i energije koju smo uložili u ovo, ali i dodatna motivacija da nastavimo da stvaramo i razvijamo nove filmske priče. Posebno bih istakao da je Zeko napisao odličan scenario, koji je u velikoj mjeri nosio cijeli projekat i dao mu jasnu priču, emociju i posebnu atmosferu… Premijera u Londonu imala je posebnu dimenziju i čini me posebno zadovoljnim što je naša dijaspora prihvatila priču kao svoju, jer poruka filma jeste univerzalna, nije gradom geografski omeđena”, rekao je za Bar Info i Radio Bar Dejan Senić.

Film je koprodukcija cetinjske kompanije “Džep sa tajnama” i barske “SEN production”, a realizaciju projekta podržali su Akademija znanja i “Megapromet” iz Budve. U filmu se, pored Strugara kao glavnog glumca i naratora, pojavljuju i Iskra Zeković u ulozi Crvene marame, Tihomir Fabris u ulozi njenog oca, kao i Mia Mitrović, Emilija Zec, Dušan Ljubanović i Aleksa Dapčević u ulogama djece Budve.

U Baru je film premijeru imao u okviru ovogodišnjeg bARS-a, na autorskoj večeri posvećenoj video stvaralaštvu Deja Senića.

The post Film Deja Senića, nakon nagrada u Hrvatskoj, prikazan i u Londonu first appeared on BARinfo.

(Nastavak razgovora od srijede i četvrtka)

RB/BI: Ranije ste u više navrata naglašavali da „Orlovsko gnijezdo“ ima snažan autobiografski pečat. Da li je zapravo moguće da reditelj u svom djelu pobjegne od sebe i autobiografskih elemenata?

Šćepanović: U evropskoj kinematografiji reditelj je uglavnom i scenarista, a ja sam, kao neko ko je odrastao na evropskom tlu i ko je rođen u Jugoslaviji, poznatoj po umjetničkim filmovima, krenuo da stvaram autorske filmove. Svih pet filmova radio sam po sopstvenom scenariju ili sam bio koscenarista. U svaku priču unosio sam nešto svoje. Scenario za „Orlovsko gnijezdo“ napisao je scenarista iz Podgorice Ratko Radunović, imajući u vidu svoje odrastanje. Kad sam pročitao scenario, vidio sam da se njegovo i moje djetinjstvo u velikoj mjeri poklapaju i onda sam „dopisao“ scene da se taj scenario prilagodi onome što je moja životna priča. Tako da je to jedan film o odrastanju, upoznavanju prvih emocija, osjećanja, požude, ali i prvih susreta sa umjetnošću, filmom i ratovima, koji su obilježili odrastanje moje generacije. „Orlovsko gnijezdo“ ispričalo je autobiografsku priču jednog klinca koji ima ambiciju i afinitet da se bavi filmskom umjetnošću u zemlji gdje to nije toliko oportuno. Andrej Tarkovski je govorio da je „film vajanje u vremenu“. Ja sam tako tu svoju priču „izvajao u vremenu“, kako bi ostala.

RB/BI: Film „Orlovsko gnijezdo“ govori o brojnim univerzalnim temama i to je prepoznala međunarodna publika.

Šćepanović: Film je prikazan na više od 30 festivala, a učestvovao je i na nekim festivalima „A“ kategorije, BogoShorts festivalu u Kolumbiji i na Amarcord Film Festivalu, rodnom gradu Federika Felinija. Prikazan je u svim zemljama bivše Jugoslavije i nekoliko puta u Crnoj Gori. Imao je festivalski život duži od dvije godine, a to je jako rijetko za jedan kratkometražni film.

RB/BI: Muzičari znaju da kažu da kada snime jednu pjesmu, „puste je da živi“ i više o njoj pretjerano ne razmišljaju. Je li tako i sa rediteljima ili se Vi vraćate i iznova gledate svoje filmove, čak i nakon premijere i projekcija?

Šćepanović: Film je, kao i svaka umjetnost, kada se stvara beskonačan niz ponavljanja i gledanja. Ovdje opet dolazimo do Živka Nikolića. On je govorio da napiše jedan film, drugi snimi, a treći izmontira. Film je živa stvar, nikada do kraja ne možete da realizujete ono što ste zamislili. Kada izađete na set, ono što je isplanirano mora da se prilagodi situaciji na terenu. Toliko živim sa filmom, dok ga pišem, montiram, snimam i izgubim na kraju osjećaj. Toliko se sjedinim sa proizvodom, slikom, zvukom i više ne znam da li je to dobro ili loše. Zbog toga je važno da se okružite dobrim saradnicima. Film je kolektivna umjetnost. Ja ne mogu, za razliku od nekog književnika ili umjetnika, da se zatvorim u podrum, mrzim cio svijet i stvaram. Na filmskom setu može da se nađe i do 150 ljudi. Zbog toga je važno da pažljivo birate svoje saradnike. Teško je objasniti ljudima šta je reditelj. Reditelje ja upoređujem sa dirigentima. Dobar reditelj je dobar samo toliko koliko su mu dobri članovi ekipe. Manje gledam svoje filmove, a više razgovaram sa saradnicima i saborcima koji su uključeni u projekat i pokušavam da od njih dobijem neki feedback. Kada iscrpite ono što je u vama, oslonite se na svoje saradnike. Montažer, recimo, prvi put vidi te slike, taj zvuk i on može da vam donese neku novu ideju.

  Na fotografiji: Đorđe Đikanović, Aleksandar Glavanović, Alen Bulaku i Milija Šćepanović

RB/BI: Uvijek veoma slikovito govorite o svojim sjećanjima na djetinjstvo. Pamtite li trenutak, period ili možda neki konkretan film kada ste se zaljubili u kinematografiju i pomislili da bi film mogao postati Vaš životni poziv?

Šćepanović: Rođen sam u Šušanju, u kući koja se nalazila između dvije videoteke. U kući do mene, gdje su živjeli Đurašinovići, i koja je odavno srušena, je bila jedna videoteka, a sa desne strane u Ulici Nikole R. Lekića, ka Osnovnoj školi „Anto Đedović“ druga. Našao sam se između dvije vatre, dva prostora koja su za mene tada predstavljala prozor u svijet. Ja sam generacija sa druge polovine osamdesetih i moje odrastanje su obilježili ratovi, krize, sankcije i jedini bijeg od surove realnosti su bili kinematografija i piratske VHS kasete. U najranijem djetinjstvu sam počeo da gutam filmove i konzumiram ih u nenormalnim količinama. Već u osnovnoj školi znao sam čime želim da se bavim u životu. To je put koji je nastavljen kroz srednju školu. U tom trenutku nije bilo funkcionalnog bioskopa u Baru i pamtim da je prvi film koji sam gledao u Baru, u bioskopu, bio u srednjoj školi, kada su nas kolektivno odveli da gledamo „Lepa sela lepo gore“. Sjećam se kao da je juče bilo. Odrastanje jednog filmofila u Baru ranih devedesetih godina je bilo jako izazovno, ali sa druge strane jako lijepo. Dan danas dijelim istu strast, istu ljubav i da mogu ponovo da biram, ponovo bih sve uradio isto.

RB/BI: Zanimljiva je i priča o Vašem odlasku na studiranje u Beograd. Iz pravničke ste porodice i Vaša želja nije prvobitno naišla na odobravanje.

Šćepanović: Tako je, iz pravničke sam porodice, a ni u mojoj široj familiji nije postojao niko ko se bavio bilo kakvom vrstom umjetnosti. Kada vi svojim roditeljima kažete da želite da se bavite umjetnošću, a oko vas bukti rat, sankcije su, inflacije, nekako je logično da vaši roditelji nemaju baš toliko razumijevanja u tom trenutku. Ali, napravljen je jedan džentlemenski dogovor da mi se pruži prilika da izađem na prijemni ispit, pa ako upišem, onda je suđeno, a ako ne, čeka me taj Pravni fakultet i jedan potpuno drugi pravac. Ali, sudbina je željela da ja dobijem priliku da se bavim time čime želim. Kad god me pitaju za neki životni savjet, mogu da dam samo jedan, a to je da je jako važno da čovjek radi ono što voli. Ako se vi svakog jutra budite i idete da radite nešto što ne volite, vi sami sebi određujete smrtnu kaznu do kraja života. Jako je važno da čovjek radi ono što voli. Ja se uvijek osjećam kao da idem da se bavim nekim hobijem, i kad idem na set i kad idem u bioskop, idem tamo gdje sam srećan i radim ono što me ispunjava, pa uvijek dobijam novi elan i novu želju da stvaram još više.

RB/BI: Koliko je studiranje u Beogradu i mentorstvo Slobodana Šijana uticalo na Vaš autorski izraz, ali i na kompletnu ličnost?

Šćepanović: Boravak u Beogradu i mentorstvo Slobodana Šijana su na uticali na mene u mjeri koju je jako teško riječima izraziti. Iz Bara, jednog primorskog grada i iz jedne male sredine, koja je u tom trenutku bila još manja nego što je danas, bez mnogo kulturnih sadržaja, odjednom se nalazim u Beogradu, pred institucijom kakva je Slobodan Šijan, čovjek čije sam filmove znao napamet. U tom periodu za mene je on predstavljao figuru idola, uzora, trudio sam se da što više od njega naučim. Tada je, osim u Beogradu, predavao i u Kaliforniji. Od njega sam naučio sve što znam iz domena teorije, a kasnije sam to nadograđivao kroz sopstvenu praksu i kada se vi susretnete u tako mladom uzrastu sa jednim velegradom i jednom takvom profesionalnom veličinom, to za jednog mladog momka željnog znanja i novih izazova predstavlja jaku veliku stvar. U Beogradu sam ostao dvanaest godina, režirao sam na radiju, u pozorištu, na televiziji i sve do mog povratka i zaposlenja u Kulturnom centru Bar, sve se to nekako odvijalo jako brzo. Beograd je i sada centar bivše Jugoslavije kada govorimo o kinematografiji. Iako nije imao toliko jaku ulogu, ostao je jako važan za formiranje mog autorskog rukopisa.

RB/BI: Otišli ste iz primorskog grada, ali ste se i vratili.

Šćepanović: Uvijek je lijepo vratiti se u svoj grad. Ja sam čovjek sa primorja, neko ko je odrastao gledajući u more kroz prozor spavaće sobe, neko ko je jako puno vremena provodio napolju i čiji su kompletna familija, rodbina i društvo odavde. Uvijek sam imao želju da se vratim, ali istovremeno i želju da ostanem, jer sam živio u epicentru Jugoistočne Evrope, gdje sam počeo da gradim karijeru i nizao uspjehe. I vidio sam sebe u Beogradu sve do trenutka dok se nisu poklopile kockice i uslijedili poziv i plan da učestvujem u procesu revitalizacije barskog bioskopa. I dan danas to smatram svojim najvećim djelom i uspjehom. Taj proces shvatio sam kao vid društvene odgovornosti, kao nešto što je potrebno da uradim kako bih doprinio zajednici u smislu da klinci danas imaju priliku da odu u bioskop, pogledaju film na velikom platnu, da imaju sve ono što moja generacija nije imala.

The post Milija Šćepanović: Film je bio moj prozor u svijet first appeared on BARinfo.

RB/BI: Za jednog filmskog stvaraoca sa ovih prostora velika je stvar kada u svom radu uspijeva da održi kontinuitet. Nerijetko čujemo da reditelji „rade na mišiće“, da je kultura u zapećku i da su ulaganja minimalna. Vi, međutim, uspijevate da budete prisutni na našoj sceni konstantno, kroz različite načine izraza. Poslije zapaženog uspjeha “Orlovskog gnijezda”, sada pripremate novi film.

Šćepanović: Razmišljajući upravo prije nekoliko dana o procesu nastajanja mog dugometražnog igranog prvijenca, koji je najvažniji korak u karijeri svakog umjetnika koji planira da se bavi filmskom umjetnošću, shvatio da je inicijalna kapisla, odnosno prva podrška projektu od strane Filmskog centra Crne Gore došla 2016. godine. To znači da smo ušli u drugu deceniju stvaranja filma „Odavno mrtav“. Sam sam malo kriv, jer sam izabrao jednu složenu filmsku priču, koja zahtijeva velika sredstva, ali takav put je izabran svjesno, jer kao i u svim umjetnostima i u filmskoj umjetnosti je došlo do hiperprodukcije. Ni festivali, a ni veliki kritičari, ne daju prostora da snimite jedan, drugi, treći film, pa tek da uspijete sa četvrtim ili petim, što je bilo karakteristično za gotovo cijelu drugu polovinu dvadesetog vijeka. Normalno je bilo da reditelj režira, radi, da se možda ti „prvi mačići i bace u vodu“, a da mu to ne utiče na karijeru. Danas je, nažalost, drugačije vrijeme i ako se ne „probijete“ sa prvijencem, jako su male šanse da ćete dobiti drugu priliku, pogotovo u zemljama Jugoistočne Evrope, gdje se film dotira od strane države, a one će jako teško ili nikako doći, ako ste prvu šansu prokockali. Ja jesam konstantno u dramskim umjetnostima, ali to proizilazi iz moje potrebe da se bavim dramskim umjetnostima u cjelini – na televiziji, u pozorištu, na radiju, što mi omogućava da neprekidno budem u tom poslu i da živim od njega, što se ne može reći za veći dio mojih kolega. Ali, za to je zaslužna i činjenica da sam ja zaljubljen u dramske umjetnosti. Ušao sam u režiju kao neko ko je bio zaljubljenik u film, ali sam se kroz karijeru zaljubio u proces režije, pa mi je danas svejedno da li režiram radio dramu ili dugometražni igrani film.

RB/BI: Približite nam radnju filma „Odavno mrtav“.

Šćepanović: Film se dešava u Crnoj Gori, u bliskoj budućnosti. To je zapravo jedna vrsta „distopijskog neovesterna“, koji se odvija u jednom gradu u Crnoj Gori koji ne postoji, u nekom vremenu poslije nekog rata. Imamo glavnog protagonistu koji se iz inostranstva vraća u svoj rodni kraj, radi kao kamiondžija i dostavlja pivo po lokalnim gradovima. Igrom slučaja dolazi u Maglavik, grad u kom je, kako se ispostavlja, proglašen za narodnog heroja i podignut mu je spomenik. On je jedna vrsta božanstva koje svi u tom malom mjestu proslavljaju. Problem nastaje kada se on pojavljuje živ i zdrav, a cijela zajednica živi na mitu o Grigoriju Zidaru, kako se junak zove. Tako ulazimo u jedan kafkijanski proces čovjeka koji je slavljen i idealizovan. Tu dolazimo da jedne od, prema mom mišljenju, najvećih manjkavosti našeg mentaliteta, a to je da smo mi spremni da nekoga brzo „dignemo u nebesa“ i idealizujemo, a istom tom brzinom da ga „vratimo u blato“. Inspiracija za takvu priču je svuda oko nas, a konkretan primjer je i sudbina jednog od najvećih reditelja sa ovih prostora, Živka Nikolića. To je reditelj koji posljednjih deset godina svog života nije uspio da snimi film, bio je prognan i zabranjivan, a onda, nakon smrti, su počeli da se ređaju festivali sa nagradama koje nose njegovo ime, dali smo mu dvije ulice i napravili spomenik, a ja vam odgovorno tvrdim da se Živko Nikolić kojim slučajem ustane iz groba i dođe među Crnogorce, desila bi se ista stvar i ne bi mu bila data prilika da snimi film. Brojne su sudbine umjetnika, naučnika i drugih značajnih ljudi sa našeg tla koji su na kraju okarakterisani kao neprijatelji.

RB/BI: Da li neki od crnogorskih gradova može da ponudi lokaciju na kojoj će se film snimati?

Šćepanović: Da, lokacija je već izabrana. Film će se snimati u maloj varoši koja se zove Velimlje u opštini Nikšić. To je zapravo jedna varošica koja je ostala zarobljena u vremenu. Imate infrastrukturu jednog grada, sa trgom, spomenikom, dvospratnim i trospratnim zgradama, jako interesantnog arhitektonskog stila, u kojem je nekada sve vrvilo od života. Krajem osamdesetih godina, ta varoš je počela da se raseljava i trenutno u Velimlju imate samo nekoliko porodica koje tu žive tokom cijele godine. Scenario za ovaj film se zapravo i rodio kada sam ja pošao u Velimlje, varoš koja izgleda kao da je u Teksasu, okolo je krš, golet, spaljena trava… Gradić oslikava atmosferu nekog gradića na Divljem Zapadu. U istoriji jugoslovenske kinematografije postojao je, inače, „Crveni talas“, koji je obuhvatao filmove koji su tretirali dogodovštine iz partizanskih borbi, ali su stilski bili tretirani na western način. Formulisan je podžanr koji se zvao eastern. Takođe, italijanski „špageti vesterni“ su se masovno snimali, čak i u Crnoj Gori i Hercegovini, zbog kolorita, ambijenta i slike prerije koja ovdje može da se dobije. Naravno, i u slučaju mog filma biće potrebne značajne scenografske intervencije, jer će mjesto morati da se prilagodi tom gradu koji se u scenariju zove Maglavik.

RB/BI: Da li je već poznato ko će tumačiti lik Grigorija Zidara?

Šćepanović: S obzirom na to da proces rada na filmu traje već deset godina, kompletna autorska i glumačka ekipa je već sastavljena. Imamo kompletan sastav i mi možemo sjutra da uđemo u snimanje. U ovom trenutku, nas isključivo od snimanja dijele finansije. Što se tiče Grigorija Zidara, igraće ga Uliks Fehmiu, sin Bekima Fehmijua. Uliks je neko ko se aktivno bavi ovim filmom, pomaže u producentskom dijelu i preuzeo je vrstu uloge mentora. Dok sam pisao tu ulogu, imao sam ga u vidu, njegovu fizionomiju i sve što može da donese tom filmu. Jako sam srećan što je prihvatio ulogu.

RB/BI: Film „Odavno mrtav“ će, dakle, biti western na crnogorski način. Da li će i muzika biti usklađena sa žanrom?

Šćepanović: Apsolutno da. Muziku će raditi Enes Tahirović, koji je široj publici poznat kao džez muzičar. Mi smo sarađivali na „Orlovskom gnijezdu“ i na jednoj pozorišnoj predstavi. Enes je školovan muzičar, akademiju je završio u Gracu, ali ono što je publici malo poznato je da je on prvi i jedini diplomirani filmski kompozitor u Crnoj Gori, nakon diplomiranja na Akademiji za filmsku kompoziciju u Londonu. Drago mi je što je Crna Gora dobila prvog školovanog filmskog kompozitora i što će upravo on raditi muziku za naš film. Naravno, čitava muzička kulisa će podsjećati na westerne, ali će inkorporirati neke naše instrumente, kao što su, naravno, gusle, i našu tradiciju. Cilj je da se stvori atmosfera easterna.

RB/BI: Saradnici su poznati, a snimanje će uslijediti nakon što se zaokruži finansijska konstrukcija i obezbijede sredstva.

Šćepanović: Sinopsis sam napisao 2016. godine, potom je uslijedio scenosled, pa i scenario. Scenario za dugometražni igrani film ima više od 80 strana, podsjeća na knjigu, pa nije lako sjesti i napisati ga. Na osnovu sinopsisa smo 2016. godine od strane FCCG podržani na konkursu za razvoj scenarija, a već dvije godine kasnije imao sam gotov scenario. Od tada kreće predprodukcija, najteža faza kod nas, u toku koje sakupljate finansijska sredstva. Mi smo do danas u tom procesu, iako smo u međuvremenu dobili sredstva za razvoj projekta i produkciju. S obzirom da je naš budžet značajno veći od sredstava koje smo dobili od FCCG, morali smo izaći na tržište i obezbijediti ostatak sredstava. Tokom prethodnih deset godina bili smo prisutni na više radionica, festivala, film se konstantno prezentuje potencijalnim partnerima, konkurišemo i na regionalnim konkursima za manjinsku koprodukciju… Snimanje je zakazano za jun naredne godine. Radimo na tome, a da li će se to desiti, ne znamo. Uz malo sreće i podršku na nekom od konkursa u regionu, nadam se da ćemo uspjeti da zatvorimo kalkulaciju i da uđemo u snimanje, kao što smo i zamislili.

Nastavak intervjua sjutra.

The post Šćepanović o dugometražnom prvijencu: Autorska i glumačka ekipa spremni, finansije jedina prepreka first appeared on BARinfo.

Šćepanović podsjeća da je dokumentarac “Planina” proglašen najboljim dokumentarnim filmom na Sundance Film Festivalu, jednoj od najznačajnijih svjetskih smotri sedme umjetnosti. Film je sniman od 2018. do 2025. godine na Sinjajevini, na najvećem pašnjačkom području na Balkana i prvo je ostvarenje iz Crne Gore koje je selektovano za renomirani festival Sundance. Pored Mileve Gare Jovanović, junakinje filma su Nada Stanišić, Rajka Radonjić, Ljiljana Šaranović…

„Veliko mi je zadovoljstvo što se film ‘Planina’ sedam dana u kontinuitetu prikazuje u našem bioskopu. To je film koji je ostvario najveći uspjeh u istoriji crnogorske kinematografije. I tu ne mislim na Crnu Goru od 2006. godine, već u istoriji našeg filma. Film ‘Planina’, čiju režiju potpisuju Biljana Tutorov i Petar Glomazić osvojio je glavnu nagradu na Sundance filmskom festivalu. To je jedan od pet najvećih festivala u svijetu i takav uspjeh je nezabilježen“, istakao je Šćepanović.

Crnogorska filmska zajednica sada se, kako dodaje, sabrala i svi zajedno rade na tome da film uđe u trku za Oskara.

„Izvjesno je da će film biti kandidovan, a uz malo sreće će i dobiti Oskar. Da biste postali legitiman kandidat, film mora biti prikazivan sedam dana u kontinuitetu u jednom bioskopu u zemlji u kojoj je nastao. Naš bioskop je izabran da bude partner u Oskarovskoj kandidaturi i od 10. do 16. septembra ekskluzivno se prikazuje u Baru. Film je ranije prikazan na Sinjajevini, u Herceg Novom i sad se ulazi u Oskarovsku kampanju. Pozivam sve vaše čitaoce i slušaoce da učestvuju u istorijskom trenutku za regionalnu kinematografiju“, navodi Šćepanović.

Milija Šćepanović je televizijski, radio i pozorišni reditelj, programski urednik bioskopa Doma kulture u Baru, a godinama i selektor filmskog programa Barskog ljetopisa. Sumirajući ovogodišnje izdanje ovog festivalskog segmenta, Šćepanović kaže da je iz godine u godinu publika brojnija, a program kvalitetniji.

„Jako dobro je protekao i ovogodišnji filmski program Barskog ljetopisa. Iz godine u godinu i taj program napreduje. Moram da se zahvalim Filmskom centru Crne Gore, koji treću godinu zaredom finansijski podržava filmski program Barskog ljetopisa. Moja ideja vodilja kada kreiram selekciju je da se ona odvoji od bioskopskog repertoara. Bioskopski repertoar radi se svakog dana, a na festivalu se prikazuju festivalski, autorski, umjetnički filmovi. Iz godine u godinu broj gledalaca raste, a filmski program se naplaćuje. Znate i sami kada je neki program besplatan da ćete možda neplanirano svratiti i doći da izgubite vrijeme, a kada se izdvoji neki novac, to je kvalitetnije donesena odluka. S druge strane, mislim da je važno da se publika navikne da kultura nije besplatna i da kulturu ne treba nuditi ‘za džabe’. Imali smo ove godine Kanskog pobjednika samo nekoliko sedmica nakon premijere, tu su bili i drugi, brojni evropski i svjetski autori i dokumentarni filmovi“, sumira ovogodišnje izdanje Šćepanović.

Na pitanje kakva je vizija kada o barskom bioskopu govorimo i da li bi volio da Bar ponovo dobije svoj filmski festival, Šćepanović kaže da ne samo da je razmišljao, već je i preduzeo konkretne korake u tom pravcu, ali da postoji niz problema.

„Prvi je što Crna Gora već ima veliki broj filmskih festivala, imajući u vidu njenu veličinu. Takođe, imamo Filmski festival u Herceg Novom, koji je već nekoliko godina festival od nacionalnog značaja i on kao takav ima zagarantovanu godišnju podršku, a takođe je i prepoznat od strane resornih institucija kao inicijalni festival u koji ulažu i strateški ga jačaju. S druge strane, u Baru imamo infrastrukturu kojoj bi pozavidio i Kanski festival. Mi u jednoj kocki manjoj od kvadratnog kilometra imamo dvije scene, otvorenu i zatvorenu, trg, hotel, parking, šetalište pored mora, koje je a la kanska Kroazeta i tu može da se organizuje festival sa velikim brojem sadržaja. Čak i gosti koji su dolazili na filmski program Barskog ljetopisa uvidjeli su tu infrastrukturu. Započela se neka inicijalna konverzacija, dobra ideja i volja postoje, samo mora da se vidi na koji način će se odvijati situacija oko Internacionalnog televizijskog festivala u Baru“, zaključio je Šćepanović.

Nastavak intervjua sjutra.

The post Barski bioskop partner Oskarovske kandidature filma Planina first appeared on BARinfo.

Maja Miloš, rođena 1983. godine u Beogradu, diplomirala je filmsku režiju na Fakultetu dramskih umetnosti. Međunarodnu afirmaciju stekla je debitantskim dugometražnim filmom „Klip“, koji je 2012. godine osvojio nagradu Tigar (Tiger Award) na Međunarodnom filmskom festivalu u Roterdamu. „Pukotina u ledu“ predstavlja njen povratak dugometražnom filmu nakon četrnaest godina.

Novo ostvarenje Maje Miloš donosi priču o Mariji, mladoj klizačici koja sa ocem živi na periferiji Beograda, noseći se sa gubitkom majke. Njihova porodična svakodnevica mijenja se dolaskom nove žene i njene dvije ćerke, dok finansijski problemi dodatno narušavaju krhku ravnotežu u domu.

Pokušavajući da pronađe sopstveni prostor i izbori se za slobodu, Marija se suočava sa okolnostima koje stavljaju na iskušenje njeno povjerenje, odnose sa drugima i odnos prema sopstvenom tijelu. Film otvara teme odrastanja, porodičnih odnosa, gubitka i očuvanja sopstvenog identiteta.

Glavnu ulogu tumači Jovana Stojiljković, a uz nju igraju Marko Grabež, Anđela Jovanović, Nataša Ninković, Ljubomir Bandović, Milica Tomašević, Nikolina Spasić i Barbara Nola.

Film ima i crnogorski koprodukcijski udio. „Pukotina u ledu“ je manjinska crnogorska koprodukcija kroz Quadrifolium Films, a crnogorski koproducent je reditelj i scenarista Ivan Bakrač.

Projekcije u Ljetnjem bioskopu Doma kulture Bar zakazane su za nedjelju, 20. septembra, i srijedu, 23. septembra, sa početkom u 20 časova.

The post Film Pukotina u ledu pred barskom publikom first appeared on BARinfo.

Organizatori četvrtog izdanja TEF Festa Krk saopštili su da je film „Budvanska barka“ prepoznat kao vrijedan doprinos turističkoj filmskoj produkciji i promociji turističkih, kulturnih i prirodnih vrijednosti.

Na ovogodišnji festival pristigla su 104 filma iz 63 turističke zajednice, muzeja i etno udruge iz Hrvatske i zemalja regiona, a film „Budvanska barka“ našao se među nagrađenim ostvarenjima.

Svečana dodjela nagrada biće održana 25. septembra 2026. godine, sa početkom u 17 časova, u dvorani Kina Krk, u okviru programa obilježavanja Svjetskog dana turizma, kada će biti saopšteno i koju je nagradu film osvojio.

Film „Budvanska barka“ prethodno je uvršten u zvanični festivalski program četvrtog izdanja TEF Festa Krk, gdje će biti prikazan publici u Kinu Krk.

„Budvanska barka“ je autorska poetska mediteranska melodrama koja kroz priču o čovjeku, moru, ljubavi i zavičaju govori o pripadanju, sjećanju, identitetu i neraskidivoj vezi čovjeka sa prostorom iz kojeg potiče.

U filmu učestvuju Petar Strugar, Iskra Zeković i Tihomir Fabris, uz Miu Mitrović, Emiliju Zec, Dušana Ljubanovića i Aleksu Dapčevića.

Režiju potpisuje Dejan Senić, prema tekstu Momčila Zekovića, koji u filmu interpretira Petar Strugar.

Film je realizovan u produkciji Džep sa tajnama d.o.o. i SEN Production.

Osvojena nagrada na TEF Festu Krk predstavlja značajno priznanje za autorsku i produkcijsku ekipu filma, kao i doprinos daljoj promociji kulturnih i turističkih vrijednosti Budve i Crne Gore van njenih granica.

The post Još jedan uspjeh Deja Senića, film Budvanska barka dobio nagradu na TEF Festu first appeared on BARinfo.

Film prati Garu i njenu trinaestogodišnju ćerku Nadu, koje svakog ljeta dolaze na sinjajevinsku visoravan, gdje čuvaju stoku, sakupljaju ljekovito bilje i žive u skladu s planinom koju zovu „Majka“. Kada država pokrene planove za izgradnju vojnog poligona u srcu tog zaštićenog predjela, Gara postaje predvodnica otpora, dok Nada, odrastajući u sjenci te prijetnje, preispituje sopstvenu prošlost i budućnost.

Glavne protagonistkinje filma su Mileva Gara Jovanović i Nada Stanišić. Film je sniman na Sinjajevini, na lokaciji katuna Okrugljak i u široj okolini, tokom sedam godina, od 2018. do 2025.

„Planina“ je na 32. Sarajevo Film Festivalu osvojila Srce Sarajeva za najbolji dugometražni dokumentarni film. Film je prethodno nagrađen Velikom nagradom žirija za najbolji međunarodni dokumentarni film na Filmskom festivalu Sandens, nagradom za najbolji dokumentarni film na Minneapolis Film Festivalu, Grand Prix nagradom na festivalu Millennium Docs Against Gravity i nagradom za najbolju režiju dokumentarnog filma na RiverRun International Film Festivalu.

Crnogorsku premijeru film je imao na 17. UnderhillFestu, gdje je osvojio nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji i Nagradu publike. Projekcijom „Planine“ završeno je i 39. izdanje Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro Film Festivala.

Autorsku ekipu filma čine scenaristi i reditelji Biljana Tutorov i Petar Glomazić, direktorka fotografije Eva Kraljević, montažer Žorž Krag (George Cragg), autor originalne muzike Draško Adžić, dizajneri zvuka Julij Zornik i Samo Jurca, dok je za kolor korekciju bio zadužen Emil Svetlik. Producentkinja filma je Biljana Tutorov, izvršne producentkinje Megan Gelštajn (Megan Gelstein), Džin Cjen (Jean Tsien), Petra Kosta (Petra Costa), Andrea Medič (Andrea Meditch), Šon Flin (Sean Flynn), Džuli Parker Benelo (Julie Parker Benello), Lucila Moktecuma (Lucila Moctezuma) i Bianca Oana, kao i producenti Petar Glomazić, Kventin Loran (Quentin Laurent) i Rok Biček, koproducentkinja Dijana Cetina Mlađenović i pridruženi producent Veliša Popović.

Film je nastao uz podršku Filmskog centra Crne Gore, Filmskog centra Srbije, CNC France – Cinéma du Monde, Slovenačkog filmskog centra, Hrvatskog audiovizuelnog centra, PACA Fonda regiona Južna Francuska, RTV Slovenije, programa Tax Shelter Belgium, InMaat Fondacije, Doc Society Climate Story fonda, UNIQA SEE Future Fondacije, Catapult Film Fund, Secret Sauce, Meadow Fund, Chicken & Egg Films, Diane Weyermann Fellowship, IDA Enterprise Grant, kao i Savjeta Evrope i Eurimaža.

Ulaznice se mogu kupiti onlajn ili na biletarnici Doma kulture. Dodatne informacije dostupne su na internet stranici JU Kulturni centar Bar.

The post Film Planina od 10. do 16. septembra u Baru first appeared on BARinfo.

Svaki put kada film Kristofera Nolana dolazi u bioskope taj događaj postaje fenomen.  Reditelj, za koga mnogi smatraju da je najbolji svih vremena, ovoga puta napravio je film koji nadilazi prostor i vrijeme i koji stoji sam, bez konkurencije, nepokolebljivo spreman da pokori svijet i ostane zauvijek u sjećanju publike.

Epski spektakl koji briše granice žanra, glumci koji bude likove uljuljkane u milenijumska predanja i priča koja vraća vjeru u snagu pojedinca – sve to je „ODISEJA“.

Bogovi i ljudi, sujeta i čast, pohlepa i ljubav, a iznad svega dom za kojim žudi kralj Itake i putovanje dugo 20 godina, pred našim očima pomjeraju granice kinematografije!

U glavnim ulogama gledaćemo Meta Dejmona, Toma Holanda, En Hetavej, Roberta Patinsona i Lupitu Njongo, kao i Zendeju i Šarliz Teron.

Epski akciono-avanturistički film „Odiseja“ na repertoaru je u subotu, petog septembra.

Sazvežđe psa američki je post-apokaliptični naučnofantastični film iz 2026. godine u režiji Ridlija Skota. Scenario potpisuje Mark L. Smit na osnovu istoimenog romana autora Pitera Helera, dok su producenti filma Skot, Majkl Pras, Smit i Klif Roberts. Filmsku muziku je komponovao Hari Gregson Vilijams.

Ovaj epski, postapokaliptični film donosi scenario o opstanku, nadi i ljudskosti i to u svijetu koji je na ivici nestanka. Radnja prati pilota Higa koji, zajedno sa svojim saputnikom pokušava da preživi u surovim uslovima, sve dok misteriozni radio-signal ne pokrene potragu za nečim što bi moglo promijeniti sve.

Ridli Skot, reditelj kultnih ostvarenja „Osmi putnik“, „Telma i Luiz“, „Gladijator“ još jednom se vraća žanru koji ga je i proslavio, kombinujući naučnu fantastiku sa ličnom ljudskom pričom.
Njegov najnoviji film “Sazvežđe psa” prvi je naslov nakon što je 2024. godine režirao “Gladijator 2” i sada obilježava povratak renomiranom studiju 20th Century-ju.

U filmu igraju Džejkob Elordi, Džoš Brolin, Margaret Kvoli, Gaj Pirs, Benedikt Vong i Alison Dženi.

“Sazvežđe psa” na repertoaru je u četvrtak, trećeg i petak, četvrtog septembra.

U novoj avanturi, Pera Kojot odlučuje da prestane da bude žrtva sopstvenih neuspješnih pokušaja. Nakon još jedne katastrofe izazvane proizvodima kompanije Acme, udružuje se sa advokatom Kevinom Ejverijem i pokreće pravnu bitku protiv korporacije odgovorne za njegove brojne nevolje.

Na putu im stoji uglađeni korporativni advokat Badi Krejn, koji će učiniti sve da zaštiti interese kompanije Acme.

“Pera Kojot protiv Sistema” na repertoaru je u nedjelju, šestog septembra

Dugometražni dokumentarni Film „Yugo ide u Ameriku“ prati grupu milenijalaca iz Srbije, koji kreću na putovanje kroz Sjedinjene Države u najupečatljivijem automobilu sa ovih prostora Yugu – kultnom jugoslovenskom automobilu nekada ismijavanom kao „najgori u istoriji“.

Film je svjetsku premijeru imao na jednom od najznačajnijih svjetskih festivala dokumentarnog filma, CPH u Kopenhagenu, dok je na festivalu Beldocs osvojio Nagradu publike i Specijalno priznanje u TEEN selekciji.

„Putovati je uzbudljivo, ali cilj svakog putovanja je da se dođe kući. Sa jugom smo prošli mnogo toga, odveo nas je na mjesta gdje nismo ni mogli da zamislimo da ćemo biti, a bez njega, vjerovatno nikad ne bismo ni bili. Zato smo presrećni što ćemo od početka septembra imati priliku da tu našu avanturu i potragu podijelimo sa domaćom publikom. Onom koja juga poznaje u dušu i onom koju jugo poznaje“, naveo je autor.

„Jugo ide u Ameriku“ na repertoaru je u srijedu, devetog septembra.

The post Četiri filma na Ljetnjoj pozornici od 3. septembra first appeared on BARinfo.