Koncert je bio prilika da članovi hora predstave program sa kojim su na festivalu u Herceg Novom osvojili dvije druge i jednu prvu nagradu. Publika je sa pažnjom pratila jednočasovni nastup, uživajući u veoma raznovrsnom repertoaru koji je obuhvatio duhovnu, klasičnu i savremenu horsku muziku.

Program je otvorio šestočlani ženski ansambl “Zima“ izvođenjem duhovnih kompozicija. Na repertoaru su se našle pjesme „Tebe pojem“ Aleksandra Labinskog, „Haec dies“ Williama Byrda, „Zavole se dvoje mlado“ narodna pjesma u obradi Žarka Mirkovića, „O magnum mysterium“ Tomása Luisa de Viktorije, „Dostojno jest“ Pavela Česnokova, „Ave maris stella“ Edvarda Griega, „Kyrie“ iz “Mise u g-mollu” Josefa Gabriela Rheinbergera, uz efektnu završnicu sa „Vokalizom “ za ženski ansambl Sergeja Rahmanjinova.

Nastup mješovitog hora otvorila je atraktivna kompozicija „Svadbena“ Velja Tormisa, nakon čega su uslijedile „Christus factus est“ Felicea Anerija, te „Cantique de Jean Racine“ Gabriela Fauréa. Posebnu reakciju publike izazvao je Gibsonov „Dance“ koji osim pjevanja, uključuje pokret i ritmiku pljeskanjem, što je doprinijelo scenskoj dinamici nastupa.

Većina kompozicija izvedena je a cappella, dok je u numerama koje su zahtijevale pratnju za klavirom bio Nikita Lojko.

Rukovoditeljka i osnivač hora “Zima”, Varvara Lojko, nije krila zadobvoljstvo nastupom ističući da je festivalsko iskustvo za hor bilo dragocjeno, posebno zbog raznovrsnosti repertoara i izazova koje je ono donijelo.

“Smatram da je to veoma pametno, jer hor na taj način raste. Ako hor pjeva nešto u istom stilu, usavršavaće se samo u tom stilu“, kazala je Lojko, naglašavajući da „Zima“ ima mogućnost da istražuje različite muzičke pravce i stilove. ”Bilo nam je veoma bitno da otpjevamo i dio koji se odnosi na srednjovjekovnu muziku. To smo savladali, iako to nije baš lako s obzirom da smo amaterski hor. I pored toga što smo izvodili obavezni program, uživali smo u onome što radimo i mislim da je upravo to ono što nas održava sve ove godine koliko postojimo“, istakla je dirigentkinja.

Govoreći o značaju prostora u kojem hor nastupa, Lojko je posebno pohvalila akustiku kripte konkatedrale Svetog Petra Apostola, koja je, kako je navela, postala njihova domaća bina.

“Mogu da kažem da je ovaj prostor jedan od najprikladnijih u Baru kada je riječ o akustici, čak i bolji od velike sale, gdje zvuk ‘leti’, pa nam je teže da pjevamo. Mnogo volimo da nastupamo u konkatedrali, ali smo odlučili da u glavnoj sali izvodimo samo duhovnu i klasičnu muziku. S obzirom na to da smo danas imali različite kompozicije, uz neobične koreografije i zabavne numere, mislim da je kripta najbolje mjesto za takvu vrstu muzike“, kazala je Lojko.

Koncert je ujedno bio i poklon barskoj publici, prilika da se predstavi festivalski program prije nego što hor započne pripreme za nove nastupe. Prema riječima dirigentkinje, članove „Zime“ sada očekuje rad na tradicionalnom Božićnom koncertu.

“Mi svake godine, a ovo je već četvrta, radimo koncert ‘Darovi Božića’. Završetkom ovog programa počinjemo pripreme za božićni repertoar. I ove godine koncert će biti međunarodnog karaktera, tako da mislim da imamo šta da pokažemo, ali i da vas iznenadimo“, najavila je Lojko.

Na kraju je istakla da je prijatno iznenađena odzivom publike uprkos skromnoj promociji koncerta.

“Iznenađena sam koliko je ljudi došlo, s obzirom na to da je riječ o horskoj muzici i da nismo imali mnogo reklame. Mislim da imamo svoju publiku koja nam redovno dolazi“, zaključila je Lojko.

The post Nagrađivani festivalski program hora Zima na poklon barskoj publici first appeared on BARinfo.

„Hor i ženski ansambl organizuje koncert povodom povratka sa međunarodnog takmičenja u Herceg novom gdje su te horovi dobili dva rebra i zlato. Mi bismo htjeli da podijelimo takmičarski program sa našim sugrađanima i da muzikom ugrijemo jedno kišno veče“ najavila je dirigentkinja Varvara Loyko.

Podsjećamo, oni su u Herceg Novom osvojili srebrnu medalju u kategoriji C1 – ženski ansambli, srebrnu medalju u kategoriji C2 – mješoviti horovi, kao i zlatnu medalju u kategoriji D1 – duhovna muzika.

The post U petak koncert horskog studija Zima first appeared on BARinfo.

Za barsku horsku scenu ovo je značajan rezultat,  s obzirom da se iza svake od ovih nagrada nalaze različiti kolektivi, njihovi dirigenti, umjetnički programi i brojni sati rada.

Kamerni ansambl Mathiola Consort, formiran ove godine, pod dirigentskim vođstvom Nine Baženove, osvojio je bronzanu medalju u kategoriji C2 – mješoviti horovi, sa osvojenih 72 boda.

Kamerni ansambl Mathiola Consort

Vokalni ansambl Interval, kojim diriguje Dmitrij Grinih, imao je svoj festivalski debi i odmah ostvario zapažen rezultat. Ansambl je osvojio srebrnu medalju u kategoriji D1 – duhovna muzika, sa ukupno 80 bodova.

Posebno uspješan nastup imao je Hor Zima, koji je ove godine pripremio čak tri različita umjetnička programa. Oni su osvojili srebrnu medalju u kategoriji C1 – ženski ansambli, 86 bodova, srebrnu medalju u kategoriji C2 – mješoviti horovi, 88 bodova (samo dva boda manje od zlatne medalje), kao i zlatnu medalju u kategoriji D1 – duhovna muzika, sa 90 bodova.

Dirigentkinja Hora Zima Varvara Loyko, zahvalila je svojim horistima na posvećenom radu, kao i svom suprugu i koncertmajstoru hora Nikiti Loyku, koji joj je najveća podrška. Posebnu zahvalnost uputila je i Nini Baženovoj, horovođi ženskog ansambla.

„Za naš kolektiv, odlazak na takmičenja nije samo prilika za susret sa vrhunskim stručnjacima – članovima žirija, već i neprocjenjivo iskustvo živog prisustva koncertima naših kolega, horova iz regiona i drugih zemalja. Od srca čestitamo horu Indonnation iz Grčke na zasluženom Grand Prix-u, kao i našim prijateljima iz hora Siparantum, pobjednicima u kategoriji mješovitih horova. Njihov nastup je dirnuo sve članove našeg hora i inspirisao nas na nova stvaralačka dostignuća“, kazala je Loyko.

Ženski ansambl Zima

Za barske horske kolektive ovakvi festivali nisu samo takmičenja, dodala je Loyko.

“Oni predstavljaju prostor susreta, razmjene iskustava i upoznavanja sa različitim horskim tradicijama. Posebnu vrijednost imaju upravo koncerti kolega, jer omogućavaju muzičarima da, izvan takmičarskog konteksta, upoznaju različite načine na koje drugi ansambli grade svoj zvuk, repertoar i umjetnički identitet” istakla je ona.

Loyko je zahvalila Opštini Bar na dugogodišnjoj saradnji i podršci u organizaciji putovanja, ističući da veoma cijeni pažnju koju gradska uprava posvećuje razvoju kulture i podršci lokalnim umjetničkim inicijativama, kao i Barskoj nadbiskupiji, na čelu sa nadbiskupom Rokom Đonlešajem i župniku don Albertu Jakaju, na podršci, povjerenju i dugogodišnjoj saradnji.

Loyko je naglasila da je Padel Club Arena, na čijem je čelu Sergej Olhovski, finansijski pomogao njihovo učešće na festivalu.

“Rezultati iz Herceg Novog još jednom pokazuju da se horski život u Baru razvija kroz različite forme – od novih kamernih ansambala i gradskih kolektiva, do horskih sastava sa dugogodišnjom tradicijom. Ta raznolikost predstavlja važan dio kulturnog života grada. Zato dirigenti i horisti upućuju poziv i svim građanima da pronađu svoje mjesto u nekom od horskih kolektiva u svom gradu: u crkvenom horu, klapi, gradskom ili amaterskom horu – bez obzira na godine i prethodno muzičko iskustvo. Pronađite ansambl koji vam odgovara, zapjevajte i pustite muziku da postane dio vašeg života. Jer horsko pjevanje nije samo muziciranje – ono je susret sa drugim ljudima, zajedništvo, disciplina, stvaralaštvo i prostor u kojem učimo da slušamo jedni druge”, zaključila je Loyko.

The post Tri hora iz Bara osvojila pet nagrada na Međunarodnom festivalu horova u Herceg Novom first appeared on BARinfo.

„Iako sam išla u srednju muzičku školu u Podgorici i putovala svakog dana, ovo je bio drugačiji, dalek put, odlazak u nepoznato, u drugu kulturu na drugom jeziku. Iako sam bila dobar đak i imala širok vokabular, konverzacioni engleski mi jeste u početku bio malo problematičan. Bilo me je strah i taj strah je tokom samog putovanja bio očigledan, jer su me čak i službenici na aerodromima kontrolisali na svakom presjedanju, misleći da nešto krijem. Nisam imala laptop i sa roditeljima sam komunicirala telefonom, kupovala minute… Početak je bio dosta nelagodan, ali sam se relativno brzo uhodala, upoznala vršnjake i shvatila kako sistem funkcioniše. Samim tim što mi je profesor iz Srbije mogla sam sa njim da razgovaram i da ga pitam sve što mi je bilo nejasno“, ispričala je Bubanja gostujući u programu Radio Bara.

Nakon završenih osnovnih studija u Luizijani, na Northwestern State University, u klasi profesora dr Andreja Kurtija, uslijedile su magistarske studije u Ilinoisu, na Southern Illinois University kod profesora Michaela Barta, a potom i doktoriranje na državnom univerzitetu u Floridi, Florida State University, u klasi dr Ben Sunga. Na osnovnim studijama, kako ističe, upoznala je i supruga sa kojim trenutno svira u sedam orkestara. Tokom bogate karijere, Bubanja je imala priliku da svira za neke od najvećih imena u svijetu violine, poput Gil Shahama ili Dejvida Kima i predaje klasi od trinaest studenata, od kojih su neki bili i na doktorskim studijama na univerzitetu u Floridi. No, ipak, na pitanje koje bi nastupe izdvojila kao najznačajnije u svojoj dosadašnjoj karijeri, bez trenutka razmišljanja, kaže – koncert u sklopu Barskog ljetopisa 2019. godine.

„Jedan od najdražih događaja je koncert na Barskom ljetopisu 2019. godine, kada sam nastupila sa suprugom i Vanjom Simićem, mojim profesorom violine, što mi je bila izuzetna čast. Jako su mi lijepa sjećanja na taj koncert – puna dvorana Dvorca kralja Nikole, ljudi su stajali, svirala sam vrlo izazovan i dug program, i reakcija publike i njihovo strpljenje su mi mnogo značili. Voljela bih da ponovo budem dio Barskog ljetopisa. Ipak, čini mi se da moram da uložim dosta napora da bih nastupila u Crnoj Gori, a u posljednje vrijeme nisam sigurna ni kome bih trebala da se obratim. Ovim povodom bih voljela da kažem da sam definitivno zainteresovana. Čekam poziv i koncerta će definitivno biti“, kazala je Bubanja.

Vrijedni su prisjećanja i neki od brojnih solo nastupa.

„Prošle jeseni sam svirala „Proljeće“ sa orkestrom iz Pensakole, a ovog ljeta „Violinistu na krovu“ sa SI Fest-om. Tu su i nastupi gdje sam svirala solističke dionice: u „Šeherezadi“ na magistarskim studijama i „Životu heroja“ od Riharda Štrausa, na doktoratu. Mislim da sam uspjela da ubodem nit duša tih ženskih junakinja“, ispričala je Bubanja.

Kao i većina djevojčica, i ona je na početku muzičkog obrazovanja maštala o tome da postane pijanistkinja. I dok su roditelji „navijali“ za gitaru, profesori su Bubanje ubjeđivali da je upravo violina Petrina budućnost. I nisu pogriješili, a kako Petra ističe, iz ove perspektive je zahvalna što profesori nisu odustajali od svoje preporuke.

„U srednjoj školi i na osnovnim studijama jesam svirala klavir, to je bio jedan od predmeta, i zbog te neke dječije želje da ga sviram baš sam uživala u tome i provodila možda i previše vremena na uštrb vježbanja violine. Tako sam u nekom trenutku morala da se posvetim instrumentu koji mi je zaista prioritet“, prisjeća se naša sagovornica.

I dok su njeni vršnjaci nakon završenog prvog razreda srednje škole uglavnom bezbrižno provodili raspust, Bubanja je vanredno polagala Gimnaziju „Niko Rolović“, prethodno položivši sve predmete u Srednjoj muzičkoj školi „Andre Navara“ u Podgorici. I baš tog ljeta postaje svjesna da je violina ono čemu u najvećoj mogućoj mjeri želi da se posveti.

„Bila sam Lučonoša u školi i svog prvog pravog profesora violine dobila sam sa devet godina. Do tada sam imala nekoliko profesora koji su se smjenjivali. Osnove mog sviranja nisu bile najbolje postavljene, a profesor Vanja Simić imao je strpljenja da iskorijeni moje loše navike. Pod njegovim instrukcijama vrlo brzo sam napredovala, krenula na republička takmičenja i osvajala „Zlatne lire“ godinu za godinom. Tako su i nastavnici počeli da govore o tome da bih trebala da razmišljam o muzici kao o svom pozivu. Odluku sam morala da donesem po završetku osnovne škole i odlučila da pođem u Srednju muzičku školu „Andre Navara“ u Podgorici i naravno vanredno položila prvi razred Gimnazije. Mislim da sam se poslije tog polaganja zapitala zašto sebi kradem ljeto i učim latinski kada ja zaista samo želim da sviram violinu jer me to istinski ispunjava. Ta neodlučnost dijelom je postojala zbog generalnog mišljenja o muzici i klasičnim muzičarima“, priča Bubanja.

Saglasna je da u Crnoj Gori i dalje postoje predrasude da je klasična muzika dosadna, ali to djelimično pripisuje strahu od nepoznatog.

„Onima koji kažu da im je klasična muzika dosadna, uvijek postavim pitanje – koliko ste klasičnih kompozicija odslušali i na koliko ste koncerata klasične muzike bili? U svakom žanru muzike postoji muzika koja će nam biti dosadna. Treba otvoriti um, uši i dušu i jednostavno naći ono što nam odgovara. Postoji klasična muzika koja je i meni dosadna, ali ja mogu da posmatram djela iz ugla teorije muzike i tragam za određenim pojedinostima“, navodi Petra.

Smatra i da se u Americi generalno više cijene muzika i klasični muzičari i prepoznaju uloženi trud i rad.

„Takođe, mislim da su bolji u promovisanju svojih uspješnih ljudi i reklamiranju kulturnih događaja i njihovom sponzorisanju. Zanima me, kada bi se sprovela anketa u Crnoj Gori, koliko bi ljudi znalo ko je Roman Simović. Prijeko je, vjerujem, potrebno da se promijeni odnos roditelja prema muzičkim školama. U Americi postoji Suzuki program, gdje roditelji moraju da budu prisutni na časovima violine i grupnim časovima. Oni zapisuju šta im je nastavnik rekao i kada djeca vježbaju, daju im se sugestije i savjete. S druge strane, kod nas se na muzičko obrazovanje gleda na neki neformalan način – neka se djeca zabave, neka djeca nisu kući, neka izgube vrijeme… to je velika šteta ako je dijete talentovano i pokazuje potencijal. Nemamo, nažalost, u Crnoj Gori mnogo festivala i kurseva gdje bi djeca mogla da se na neposredan način upoznaju sa klasičnom muzikom i jedni sa drugima. A konkretno u Baru imamo odlično muzičko obrazovanje, odlične svirače i pedagoge. Muzika je izuzetno značajna za djecu, ona ne samo što smiruje i pomaže nekom blagostanju već i utiče na koncentraciju. Znamo da djeca koja slušaju klasičnu muziku imaju mnogo bolji fokus, a takođe sviranje instrumenta aktivira i lijevu i desnu hemisferu mozga. Tu ima puno nekih stvari koje moraju zajedno da funkcionišu kako bi se ostvario željeni efekat. Čak i ako to ne bude njihov poziv, oplemeniće njihov život“, navela je Bubanja.

Razlike primjećuje i u načinu studiranja između Amerike i Crne Gore.

„Muzička akademija u Crnoj Gori, na smjeru za violinu, ne nudi doktorat, koliko je meni poznato. Oduševilo me je koliko su u Americi praktični po pitanju obrazovanja. Sve što nauče se primijeni u praksi, nema nekog sirovog učenja, što je nama poznato. Taj odnos prema muzici je, takođe, mnogo pozitivniji nego ovdje. Svi smo obrazovani u Crnoj Gori kao da ćemo biti solisti. A to čini jako mali procenat muzičara. Postoji jedan toksičan odnos i stav da te orkestar čini lošim. Mislim da to nije tačno, ja sam bolji muzičar zbog svojih angažmana u orkestarima. Bolje slušam, znam kada moja dionica nije jedina koja je bitna. Jedna simfonija je na violini dvadeset ili dvadeset pet strana, a trombonu, recimo, na jednoj strani. Sviramo brzo, visoko, pa puno violinista samo sebe sluša. Orkestar nudi toliko melodija, pratećih dionica, motiva…“, kazala je Bubanja.

Sredinom septembra naša sagovornica vratiće se u Ameriku, nakon još jednog ljeta provedenog u rodnom gradu.

„Uskoro se vraćam na Floridu, nedugo nakon povratka nas očekuju nastupi. Svake sedmice drugi grad, novi orkestar, novi kolektiv, drugi dirigent, što umije da bude zabavno. Živim u Talahasiju, glavnom gradu Floride, i sviram u sedam – osam orkestara koji su, srećom, relativno blizu. Najudaljeniji nam je Florida orkestar, koji je udaljen nekih četiri sata vožnje, što za Ameriku nije velika udaljenost. Imam ugovore sa sedam orkestara, asistent sam u Pensakoli, često gostujem kao koncert majstor Dotan Kamerate. Takođe sam zamjena u Luizijana Filharmoniji. Radni dani su od srijede do nedjelje. „Radni dan obuhvata dvije probe, po dva i po do tri sata, ili probu i koncert, ponekad i dva koncerta. Vikendom, odnosno ponedjeljkom i utorkom, vježbamo i pripremamo program za radnu sedmicu, tako da i tada sviramo po četiri sata i više. Može da se živi, pitanje je kako. Muž i ja honorarno radimo sa ovim ansamblima i uspijevamo da podesimo ugovore da nam je ispunjen raspored. Nemamo puno slobodnih dana. Ali, ja još imam ambiciju da dobijem poziciju na univerzitetu kao predavač ili da sviram u nekom orkestru za stalno. Prošle godine sam bila u finalu za jedan vrlo dobar univerzitet, ali je poziciju dobio jedan stariji gospodin, kompetentan i sa više iskustava.“, prisjeća se Bubanja.

Ljudi u velikoj mjeri imaju romantizovanu sliku o životu violinistkinje – lijepe haljine, velike pozornice, aplauzi publike… Stvarnost je, smatra Bubanja, drugačija.

„Ljudi odmah misle na soliste, pozornicu, muzičare pod reflektorima i oduševljenje publike, a zapravo se u muzici mora napraviti mnogo odricanja da bi se dosegao neki nivo. Kao mala, bila sam jako dobar đak, išla sam u muzičku školu i nisam imala puno slobodnog vremena. Kada sada razmišljam o tom periodu, mislim da u početku nisam vježbala dovoljno. I nije bilo previše vremena za druženja. Tokom ljeta, i sada kada ne radimo, moramo ostati u kondiciji i vježbati minimalno tri sata dnevno. Kao i recimo Novak Đoković, on ne bi osvajao trofeje da ne vježba svakodnevno. Odmah bi osjetio promjenu. Jedan poznati violinista (Heifetz) kaže – Ako ne vježbam jedan dan, to znam ja. Ako ne vježbam dva dana, zna onaj pored mene. Ako ne vježbam tri dana, znaju svi. To jeste činjenica i mi u suštini jesmo atlete i ta kondicija mora da se održava. Uz to, naročito ako ste perfekcionista – što ste bolji u nečemu, to ste svjesniji svojih nedostataka. Napredujemo, a rađaju se i neke frustracije, nezadovoljstva. Teško je ponekad boriti se sa tim, ali onda nađemo opet nešto što nas čini srećnim i pričinjava nam zadovoljstvo izvan tih nekih frustracija“, kaže Bubanja.

Na kraju, kaže da ima veliku želju da se vrati rodnom gradu i da se nada da se će se stvoriti i uslovi za to.

„Želja da se vratim je velika, porodica mi mnogo nedostaje. Iako dolazim na nekoliko mjeseci, to nije dovoljno. Vidim da je pozicija klasične muzike sada bolja nego ikada, postoje pojedinci koji ulažu puno napora da se podigne svijest o klasičnoj muzici. Voljela bih da je to neki malo više timski rad, znam da je teško biti u ovoj sredini i imati motivaciju i inspiraciju da se nešto promijeni. Takođe, možda i zbog toga što treba da uložim mnogo napora da bih omogućila neke nastupe, nisam sigurna koliko bi se ovdje cijenio taj trud, makar za sada, koji sam uložila i diplome koje sam stekla. Bolja komunikacija ili uspostavljanje i jačanje starih veza bi me možda privukli da se vratim“, zaključila je dr Petra Bubanja.

The post Dr Petra Bubanja skoro dvije decenije gradi uspješnu muzičku karijeru u Americi first appeared on BARinfo.

U pozivu koji je objavljen na društvenim mrežama, navodi se da je koordinatorka projekta Varvara Lojko koja rukovodi horom Zima, a postavljen je i link za anketu muzičara https://forms.gle/ysvJkSS356PcsDVK9 .

“Cilj ovog procesa je da bolje upoznamo lokalnu muzičku zajednicu i dobijemo jasniju sliku o tome ko su muzičari u Baru, na kojim instrumentima sviraju, kakvo iskustvo imaju i koliko su trenutno aktivni. Prikupljene informacije pomoći će nam da realno sagledamo postojeće muzičke kapacitete i interesovanja u našoj opštini i da na osnovu njih što bolje planiramo naredne korake projekta”, piše u pozivu muzičarima.

Prema istim navodima, Urban Winds nije zamišljen samo kao jedan orkestar, već je ideja projekta stvaranje otvorene muzičke zajednice u kojoj različiti muzičari mogu da se povezuju i zajedno učestvuju u različitim projektima, od gradskog duvačkog orkestra i kamernih ansambala, do džez projekata, filmske i savremene muzike, balkanske muzike, muzičkih radionica, laboratorija, koncerata na otvorenom i festivala.

“Posebno želimo da uključimo i ljude koji su nekada aktivno svirali, ali su napravili pauzu.  Nije važno da li ste profesionalni muzičar, amater, učenik muzičke škole ili neko ko se nakon više godina želi vratiti svom instrumentu. Zato pozivamo sve muzičare i ljubitelje muzike sa teritorije Opštine Bar da ispune kratku anketu i pomognu nam da upoznamo muzički potencijal našeg grada. Vaši odgovori neće služiti samo za formiranje jednog sastava — oni će nam pomoći da razumijemo šta muzičari u Baru žele, šta im je potrebno i koje projekte možemo zajedno da razvijamo. Budite dio stvaranja nove muzičke zajednice u Baru”, zaključuje se u pozivu.

Kontakt koordinatorke projekta Urban Winds Bar je +382 69 651 624 .

The post Pokrenuto mapiranje muzičke zajednice na teritoriji Opštine Bara first appeared on BARinfo.

Novi CD nosi naziv “Dew” i na njemu je šest numera, od čega dvije autorske (upravo “Birdsong” i naslovna). Otvara ga Vanjino viđenje jedne od najljepših rock pjesma u istoriji – “Shine on you crazy diamond” iz repertoara Pink Floyda, potom ide “A Merman I Should Turn To Be” Jimmy Hendrixa, “The End” dvojca Lennon/McCartney, a zatvara pjesma Muddy Watersa “Can’t be satisfied.

Album “Dew” snimljen je u jednom danu i objavljen na Bandcampu, a zatim i na kanalu YouTube.

The post Dew – novi album Vanje Orlandića first appeared on BARinfo.

„U martu je bila 26. godišnjica od kada se bavim pjevanjem i muzikom, a da od toga imam neke vajde. Naslijedio sam gen od  pokojnog oca i svirao sam harmoniku. U godinama kada sam pohađao srednju školu, sa kumarom Milićem Šarovićem sam oformio bend. Svirali smo uz veliki entuzijazam i imali nekoliko školskih svirki. Ali već 2000. godine smo počeli da živimo od toga. Dugo smo razmišljali kako da damo ime bendu, ali pošto smo se stalno ‘kumarali’, ideja se rodila sama po sebi. U prvom sastavu su bili Dejan Dvoglić, Milić Dragović i Ari Hajdarović. Oni su nastupili na festivalu ‘Sunčane skale’ sa autorskom pjesmom. Ja sam postao član druge postavke. Tu je bio Milić, ja kao pjevač, a klavijaturisti su se mijenjali. Standardna ekipa smo profesor Miško Bulatović I ja“, kaže Popović.

Ta postavka je dovoljna za „manje“ svirke.

„Kada imamo koncerte, kao što je slučaj bio na ‘Ljetu sa zvijezdama’ onda moramo da imamo ‘pun autobus’ muzičara. Tako se traži od nas, ali nam to i odgovara – pokupimo se sa različitih strana, a i bolje zvuči. Skidamo repertor koji je komercijalniji i onda bude svega. Za velike svirke nas najmanje mora biti šestoro, a nekada i osmoro. Gledamo da okupimo standardnu postavu benda – dvije solo gitare, dvije klavijature, bubanj i pjevač. Imali smo čak i saksofon i udaraljke“, dodaje Popović.

Na nastupima se svira “komercijala”.

„Trudimo se da za svakoga bude po nešto od Čolića, Merlina, pa do Harisa Džinovića. Prebaciti se iz zabavne u narodnu muziku nije lako, a publiku valja ‘osjetiti’. Da sada vratim vrijeme, možda bih ostao na tom pop-rocku i zabavnjacima. Kada smo bili mladi, trudili smo se da proširimo repertor. Nije mi sada žao, ali volio bih da sam ostao pop-rok žargonu, iako ljudi kažu da bez narodnjaka nema provoda. Ja sam radije da pođem u kafanu gdje se izvode naodnjaci, nego da ih ja pjevam“, kategoričan je Popović.

Ovo ljeto je bilo radno, ali su zbog gužvi imali sreće da ne napuštaju barsku opštinu.

„Spasili smo se svih ovih gužvi, iako je bilo dosta poziva sa strane. Imali smo ponude da sviramo u Herceg Novom, Kotoru, Igalu… Mlađa publika je malo razmažena, dođu da prave storije i instagram profile. Mi smo se nekada spremali za izlaske, a ove generacije to drugačije rade. Zahvalnijia je starija publika“, rekao je Mladen.

Stiže i nova pjesma.

„’O, Bože čuvaj je’ je gotova. Čekamo da sezona mine, da napunimo baterije, da smislimo scene za spot i to uklopimo na najbolji mogući način. Potrudićemo se da uradimo spot i napravimo prezentaciju. Autor sam pjesme i teksta, aranžman su radili Božidar Gagović i Mišo Škuletić. Kada budemo vidjeli lokacije sve ćemo odlučiti. Želimo da napravimo nešto zaista dobro”, najavljuje Popović.

The post Padrino bend: Barska priča koja traje 26 godina first appeared on BARinfo.

Koncert na platou ispred Doma kulture je najavljen kao intiman, ali je ime autora brojnih voljenih numera privuklo više od stotinu posjetilaca koji su željeli da čuju kako Faddy u akustičnim verzijama izvodi neke od najpoznatijih pjesama svjetskog rock repertoara. Na unplugged koncertima se, kako je i sam Faddy istakao gostujući u programu Radio Bara, vokal ne može sakriti, bend ga ne može „pokriti“, a greške se ne praštaju. A njemu se nije imalo šta oprostiti. Publici je, zajedno sa sastavom „Simply the Band“, poklonio sjajno veče najavivši novo poglavlje u karijeri.

“Iskreno, taj koncert mi je mnogo značio, prvenstveno jer me je podsjetio koliko mi je sve ovo falilo. Čini mi se da smo uspjeli da izazovemo lijepu reakciju publike. Zaista sam se osjetio kao jedan od vas. Hvala Baranima što su me usvojili i što su mi pokazali da vrijedi raditi ovakve stvari u muzici. Zahvalan sam i na prilici da poslije duže pauze ponovo stanem pred publiku na ovakav način. Taj koncert došao je i kao lijep uvod u sve ono na čemu u posljednje vrijeme predano radim“, kazao je Stevan Faddy, gostujući u programu Radio Bara.

Škot po porijeklu, rođeni Kotoranin, od prošle godine Faddy je naš sugrađanin. Upravo zbog toga našao se u segmentu Barskog ljetopisa posvećenom Baru, Baranima i djelima o ovom gradu.

„U Baru živim zbog ljubavi. Jedna Baranka je učinila da Bar postane moj dom. Danas je moj život, pored moje Ellene, bogatiji za još dva sjajna momka, Bakira i Kana. Bar mi zaista prija. Ima mnogo više sunca nego u Kotoru i ovdje se lijepo osjećam“, navodi naš poznati muzičar.

Koncert u sklopu Barskog ljetopisa dogodio se u trenutku kada otvara novo autorsko i izvođačko poglavlje.

„Ranije nisam mogao da otkrivam, a sad već mogu da kažem da sam početkom godine potpisao ugovor sa PAM-om Crne Gore o podršci autorskom materijalu na kojem radim, a jedna od pjesama iz tog materijala biće predstavljena na Ohrid Festu. Okupio sam saradnike iz Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Srbije. Dosta lijepih stvari je u pripremi“, kaže Faddy i najavljuje da će 27. avgusta u Internacionalnoj večeri Ohrid Festa predstaviti novu pjesmu „Kasno shvatam“, za koju muziku i tekst potpisuje makedonski kompozitor Grigor Koprov, dok je aranžman uradio hrvatski kompozitor, aranžer i producent Tihomir Preradović.

Kao jedan od najznačajnijih momenata u njegovoj karijeri izdvaja se 2007. godina, kada je kao prvi predstavnik nove države predstavljao Crnu Goru na Eurosongu sa pjesmom „’Ajde, kroči“. Govoreći o svom evrovizijskom iskustvu, jasan je u stavu da „ništa ne bi mijenjao“.

„Mene je taj period oblikovao, naučio me da cijenim timski rad i učvrstio kao izvođača, umjetnika i autora. Kada bih danas mogao da pogledam tog Stevana, rekao bih mu da se ne trudi previše da impresionira druge, već da ostane svoj i dosljedan sebi, ali i da će biti teško i biti trenutaka kada će poželjeti da odustane, ali na kraju će sve biti u redu“, rekao je Faddy.

Na pitanje da li bi se ponovo prijavio za nacionalno takmičenje za Eurosong, kaže da bi, ukoliko bi se “određene stvari poklopile”.

„Potrebna je dobra pjesma, ali i kvalitetna produkcija i PR. Ljudi to često zanemaruju, posebno na našem podneblju. Smatramo da zaslužujemo bodove od Hrvatske ili Srbije samo zato što smo sa Balkana i komšije smo, a ništa ne uradimo da bismo ih zaslužili. Eurosong nije samo pjesma i tri minuta na bini. To su mjeseci pripreme, PR-a, koordinacije i ulaganja. Ja sam 2007. imao sjajan tim. Kroz pjesmu, nastup i sve što smo radili trudili smo se da predstavimo kulturu, tradiciju i identitet Crne Gore. Smatram da onaj ko predstavlja svoju zemlju tamo ne ide samo zbog sopstvenih ambicija. Ja sam tamo bio Stevan Faddy, ali sam prije svega predstavljao Crnu Goru i imao obavezu da je predstavljam dostojanstveno. Bez obzira na rezultat i ambicije koje sam tada imao, znam da smo dali sve od sebe i danas bih teško mogao da kažem da bih nešto suštinski mijenjao“, kazao je Faddy.

„Da li sam mogao biti bolji? Vjerovatno jesam. Danas mislim da pjesma nije imala dovoljno takmičarskog potencijala za rezultat kojem smo se nadali. Ali, ovo je analiza, a ne kritika. To su stvari koje su jasne poslije gotovo dvadeset godina“, iskren je nekadašnji predstavnik Crne Gore na Eurosongu.

Festivalskoj sceni, ovog puta u Tivtu, na “Biseru Jadrana”, vratio se sa numerama “Dobri ljudi” i “S lijeve strane postelje“.  Za pjesmu “Dobri ljudi“ osvojio je nagradu za najbolju kompoziciju 2024. godine, dok se “S lijeve strane postelje“ 2025. godine plasirala među osam najboljih pjesama domaće večeri i izborila nastup u regionalnoj večeri, a aranžman Dejana Božovića nagrađen je kao najbolji.

„’Biser Jadrana’ je najznačajniji pop festival u Crnoj Gori, zahvaljujući mom prijatelju i kolegi Bojanu Deliću. Bez takvih manifestacija nema ni scene. Moramo da prestanemo da stavljamo znak jednakosti između koncertnih sala, festivala i kafana. Nijedan od tih formata ne treba potcjenjivati, ali ih ne treba ni izjednačavati. To su različiti formati, sa različitim zahtjevima i funkcijama. Ako želimo ozbiljnu autorsku scenu, moramo vratiti značaj festivalima i koncertnim programima. ‘Biser Jadrana’ će, siguran sam, opstati, jer je potreban i jer stvara prostor mladim autorima, izvođačima i novim generacijama da se predstave”, ocjenjuje Faddy i dodaje da su jednako važne i lokalne manifestacije i programske cjeline poput bARS-a, jer daju prostor umjetnicima koji žive i stvaraju u toj sredini.

“Mislim da je to dobar primjer kojim bi mogli da se vode i drugi gradovi u Crnoj Gori. Kulturna zajednica se ne gradi samo velikim događajima, već i tako što lokalnim umjetnicima dajete prostor da stvaraju, budu vidljivi i povežu se sa svojom publikom. Tako se zapravo gradi kulturni identitet jednog grada“, smatra Faddy.

Faddy posljednjih godina aktivno djeluje i kao pokretač muzičkih i kulturnih inicijativa u Crnoj Gori. Osnivač je i predsjednik NVO „Ad Infinitum“, u okviru koje su pokrenuti međunarodni muzički festivali “Cattaro Junior” i “Cattaro Teen”. Posebno mjesto zauzima rad sa djecom i mladima, za koji kaže da mu je donio i neka od najvažnijih iskustava i saznanja.

„Mislim da je rad sa djecom nešto najljepše što čovjek koji se profesionalno bavi muzikom može da radi. Djeca su iskrena i kod njih nema kalkulacije. Kada nešto vole, to odmah vidiš, a kada ne vole, vidiš još brže. Rad sa njihovim talentom zato je istovremeno ogromno zadovoljstvo i privilegija, ali i odgovornost. Moraš da znaš da pred sobom nemaš odraslog profesionalca i da način na koji im pristupiš može mnogo da utiče na njihov odnos prema muzici u budućnosti”, precizira naš sagovornik.

Jedno takvo iskustvo, kaže, doživio je upravo radeći sa svojom ćerkom Ellenom.

„Kao dosta mlad ušao sam u ovaj svijet, ali ne mogu da polazim od sebe. Jednom sam, dok sam sa Ellenom radio na pripremi njene kompozicije ‘Moj tata heroj’, za koju sam radio aranžman, pretjerao sa dužinom rada. Proveli smo skoro sedam sati radeći i u jednom trenutku mi je rekla: ‘Tata, ja nemam dvadeset i nešto godina’. Ta rečenica me je zaustavila i mnogo naučila. Shvatio sam da mora da postoji dodatna doza opreza, jer, ako gledamo samo talenat i zaboravimo da je pred nama dijete, možemo ga odbiti od rada. Važno je svakom djetetu pristupiti individualno. Kao otac, zadovoljan sam što je krenula mojim stopama, ali nisam tip roditelja koji bi je forsirao da radi nešto što ne želi. Potičem iz pomorske porodice i od mene se možda očekivalo da nastavim tu tradiciju, ali ja sam izabrao muziku i upisao muzičku školu“, ispričao je Faddy.

Na takvom odnosu prema djeci i mladima, kako navodi, zasnivaju se i principi po kojima funkcionišu škola “Respira Arts”, festivali “Cattaro Junior” i “Cattaro Teen”, koji će uskoro biti dostupni i djeci iz naše opštine.

„Posebno vodimo računa o zaštiti djece i sprječavanju bilo kojeg oblika njihove eksploatacije. ‘Respira Arts’, ‘Cattaro Junior’ i ‘Cattaro Teen’ gradimo na istim, jasno definisanim etičkim principima i standardima. U sklopu ‘Respira Arts’ imamo instrumentalnu i vokalnu nastavu, horski program ‘Respira Junior’, kao i RAD, ‘Respira Artist Development’, u okviru kojeg se fokusiramo na cjelovit razvoj mladih umjetnika. Važno nam je da djeca razumiju da se mjesto na sceni ne podrazumijeva samim članstvom u školi ili projektu, već da se do njega dolazi radom, razvojem i spremnošću. I tu pravila moraju biti jednaka za sve.

Moja ćerka Ellena, recimo, već je nagrađena kao mladi autor na međunarodnom dječjem festivalu, ali nema pravo učešća u takmičarskom dijelu festivala koje organizujemo. To nema nikakve veze sa njenim talentom, već sa principom. Ako pravila ne važe i za moju kćerku, onda nemam moralno pravo da očekujem od bilo kojeg drugog roditelja da vjeruje u sistem koji gradimo. Mislim da je to nešto na čemu kao društvo još moramo da radimo. Ako od djece tražimo da vjeruju u rad, jednakost i pošten odnos, onda mi odrasli prvi moramo da pokažemo da ta pravila važe i kada su u pitanju naša sopstvena djeca i interesi. U suprotnom, ne uvažavamo drugu djecu i obesmišljavamo sve ono što govorimo da radimo za njih. Zato nam je važno da u svemu što radimo interes djece uvijek ostane ispred interesa nas odraslih”, navodi Faddy.

Koncertno-scenski hor “Cattaro Junior” već sada okuplja djecu iz Kotora, Tivta i Podgorice, a od oktobra toj priči pridružuje se i Bar, jer “Respira Arts”, pored Podgorice, počinje sa radom i u Baru.

“To mi je posebno važno, ne samo zato što je Bar danas moj dom, već zato što vjerujem da ovdje postoji mnogo prostora za ozbiljan i kontinuiran rad sa djecom i mladima. Volio bih da vremenom povežemo djecu iz Bara, Kotora, Tivta i drugih gradova juga koja vole muziku i stvorimo sredinu u kojoj će moći da rastu, sarađuju i dobijaju prilike koje ne zavise od toga odakle dolaze, već od njihovog rada, razvoja i spremnosti. Ako u tome uspijemo, onda smo izgradili nešto što je mnogo važnije od jednog festivala, jedne škole ili jednog nastupa“, zaključio je Stevan Faddy.

The post Stevan Faddy: Nakon bARS-a otvaram novo autorsko i izvođačko poglavlje, u planu i dječiji hor u Baru first appeared on BARinfo.

Hor iz Lvova predstavio je program od 11 djela posvećen ukrajinskoj duhovnoj horskoj muzici.

Koncertom je dirigovala Irina Kreslenko, a, kako ističu, “poseban doživljaj bio je upravo zvuk hora u prostoru Konkatedrale. Snažno, bogato i istovremeno nježno horsko pjevanje ispunilo je cijeli prostor hrama, dajući duhovnoj muzici posebnu veličinu i dubinu”.

Sam naziv hora ima duboku simboliku. Jevšan-trava je legendarna stepska biljka koja u ukrajinskoj tradiciji simbolizuje sjećanje na rodnu zemlju i sposobnost čovjeka da se prisjeti odakle potiče. Zato muzika “Jevshana” nije samo umjetnost, već i način očuvanja veze sa domom.

Hor su u Lvovu 1990. godine osnovali mladi ljudi posvećeni umjetnosti. Tokom 35 godina kroz njegov sastav prošle su stotine pjevača — profesionalnih muzičara i ljubitelja horskog pjevanja. “Jevshan“ je nastupao u mnogim evropskim zemljama, kao i u SAD i Kanadi. Među posebnim stranicama njegove istorije izdvajaju se nastup u Vatikanu i pjevanje tokom posjete pape Jovana Pavla II Lvovu.

Nakon koncerta, ispred katedrale, dječji sportski klub „Uspjeh“ iz Hmeljnicke oblasti predstavio je borbeni hopak. Mladi sportisti demonstrirali su elemente ukrajinske borilačke vještine, kozačke tehnike i fizičku spremnost, objedinivši snagu, tradiciju i nepokolebljivi duh ukrajinskog kozaštva.

Tako je ovo veče objedinilo dva snažna oblika ukrajinske tradicije — pjesmu i pokret, glas i snagu, sjećanje i savremenost.

Obilježavanje 35. godišnjice nezavisnosti Ukrajine organizovali su NVO „Ukrajinogorci“ i Dječja zajednica „Ujedinjujući srca“, uz podršku Ambasade Ukrajine u Crnoj Gori, Ministarstva kulture i medija Crne Gore i Barske nadbiskupije – Konkatedrale Svetog Petra Apostola u Baru.

The post Koncertom hora Jevshan obilježena 35. godišnjica nezavisnosti Ukrajine first appeared on BARinfo.

U ponedjeljak, 24. avgusta, u konkatedrali Svetog petra apostola na Topolici program počinje u 19 sati molitvom za Ukrajinu kroz duhovnu muziku u izvođenju Galicijskog kamernog hora „Jevshan“ iz Lvova koji dan ranije pjeva na Cetinju.

Program hora obuhvata 11 kompozicija različitih izvođača, te prigodno obraćanje organizatora.

Zvanično, organizator obilježavanja praznika Ukrajine su NVO „Ukrainogorci“ i Dječja zajednica „Ujedinjujući srca“, uz podršku Ambasade Ukrajine u Crnoj Gori, Ministarstva kulture i medija Crne Gore, Prijestonice Cetinje i Konkatedrale Svetog Petra Apostola u Baru.

The post Koncertom hora Jevshan obilježava se 35 godina nezavisnosti Ukrajine first appeared on BARinfo.