Gost rubrike „Doktor preporučuje“ koju Radio Bar svakog utorka realizuje u sklopu emisije „Sunčanom stranom ulice“, bio je dr Aleksandar Aco Vujičić, ortoped.

RB/BI: Nakon višedecenijske ljekarske prakse u javnom sektoru, od skoro ordinirate u privatnoj klinici. Zamoliću Vas da napravite paralelu – kako je raditi u javnoj zdravstvenoj ustanovi, a šta pokazuje dosadašnje iskustvo u privatnom sektoru?

Dr Vujičić: Jako dugo sam radio u Barskoj bolnici – 38 godina. Pregledao sam između 150 i 200 hiljada pacijenata. Radio sam puno, i u nekim godinama čovjek shvati da ono što je radio, ne može više sa lakoćom da savladava. Posljednjih godina mi je najviše smetao popodnevni i noćni rad, intervencije kasno noću… Jednostavno, postalo mi je jasno da u tim periodima dana nisam kao što sam bio ranije, primijetio sam da nisam na visini zadatka koji je preda mnom i morao sam da  postavim neke limite, da se sklonim sa te pozicije, kako bih poštedio i sebe i pacijente. Nisam želio da dozvolim grešku u satima kada mi koncentracija nije najbolja i kada ne mogu dati najbolje od sebe.

RB/BI: Sa kojom problematikom, u vezi sa dijagnostikom i liječenjem ortopedskih povreda i oboljenja, se najčešće suočavate?

Dr Vujičić: Prije svega, to su povrede koje se mogu desiti svakome, kod kuće, na ulici, bilo gdje… Povrede ne možemo spriječiti, niti na njih previše uticati. Slijede degenerativna oboljenja zglobova, kao i čitavog koštano-zglobnog sistema, što je neminovnost starenja i promjena koje nastupaju s godinama. Treća stvar, sa kojom se u praksi srijećem, su oboljenja zglobova uzrokovana smanjenom  fizičkom aktivnošću ili njenim potpunim izostankom, koja najčešće prati prekomjena tjelesna težina. Nasuprot ovim pacijentim su hiperaktivni ljudi koji nastoje da u nekom periodu života dostignu fizičku spremu. To su “weekend warriors“-i koji se opterećuju vježbanjem u teretani i fitnes centrima, što ako je pretjerano, dovodi do problema zbog kojih kasnije moraju doći kod ortopeda.

RB/BI: Šta Vas, kao iskusnog stručnjaka, najviše zabrinjava kada je zdravlje kostiju u pitanju?

Dr Vujičić: Neaktivnost. Mi živimo na, možda, najljepšem podneblju na svijetu, imamo najbolju i najzdraviju hranu na planeti – mediteransku (koja obiluje maslinovim uljem, začinima, odličnim sirevima), kao i sunčane dane tokom većeg dijela godine. Na osnovu svega toga, trebalo bi da smo među najzdravijim nacijama na svijetu. Međutim, ljudi srednjih i starijih godina se vrlo malo kreću. Upravo zato većina problema u tom periodu nastaju kao posljedice slabog ili nikakvog kretanja i povećanja tjelesne mase. Mi ne bi smjeli da imamo problema sa osteoporozom, jer da je preduprijedimo dovoljno je da sat dnevno izađemo na sunce, da odlazimo ljeti na plažu, da konzumiramo našu, mediteransku hranu i svakodnevno praktikujemo umjerenu aktivnost. Takvim, ne pretjerano zahtjevnim režimom, bismo značajno smanjili obolijevanja od osteoporoze i degenerativnih oboljenja koja su, nažalost, problem koji prati žensku populaciju.

RB/BI: Koje savremene dijagnostičke metode primjenjujete, a da još uvijek nisu zaživjele u javnom zdravstvenom sektoru?

Dr Vujičić: Već tridesetak godina primjenjujem ultrazvučnu dijagnostiku mekih tkiva i zglobova. U tom domenu sam dostigao zaista visok, mogu reći, ekspertski nivo. U bolnici nisam imao mogućnost da praktikujem tu vrstu pregleda, jer nisu postojali aparati. U većini evropskih zemalja neizostavni dio ortopedskog pregleda, uz klinički pregled i rendgenski snimak, je upravo ultrazvučni pregled.

RB/BI: Da li u klinici medicinski zbrinjavate i djecu?

Dr Vujičić: Apsolutno. Djeca svih uzrasta su naši pacijenti. Najteže slučajeve šaljemo na Dječju ortopediju.

RB/BI: Koje su preporuke za sugrađane starije životne dobi? Kakav režim života valja da imaju da bi njihove kosti što duže bile zdrave i funkcionalne?

Dr Vujičić: Stalna, umjerena fizička aktivnost. Dobra obuća je takođe veoma bitna. Preporučujem sugrađanima da izađu napolje, sretnu se sa prijateljima, komšijama, a usput će se nadisati čistog vazduha. Uz sve to, uradiće i vrlo korisnu stvar za svoje kosti. Ljeti valja da koriste blagodeti sunca i mora, uz dodatak preparata sa kalcijumom i D vitaminom. Tako se čuva vitalnost organizma.

RB/BI: Na šta posebno da obrate pažnju žene nakon menopauze?

Dr Vujičić: I za njih je preporuka umjerena fizička aktivnost. Naravno, treba da obrate pažnju na ishranu, ali i da kontrolišu hormone, odlaze na pregled kod endokrinologa. Korisna je i teretana, naravno uz primjenu vježbi kontrolisanih i usmjeravanih od strane trenera, održavanje nivoa fizičke spremnosti, tonusa mišića i zglobova. Kada počne menopauza, valja razmišljati i o uključivanju D3 vitamina kao suplementa. Trenažni proces ne smije biti preozbiljan i uz veliko opterećenje, već ga treba svesti na veliki broj ponavljanja. Ako vremenski uslovi i obaveze ne dozvoljavaju šetnju pored mora, dobra alternativa je i sobno biciklo, naročito kod gojaznijih osoba koje ne mogu duže da se kreću. 

RB/BI: Govorili ste o značaju i benefitima fizičke aktivnosti. Iako ljekari preporučuju vježbanje i zdrave stilove života, postoje li i koji su rizici prekomjernog treninga?

Dr Vujičić: Krajnosti su prisutne u svakom životnom dobu. Ima onih koji se ne bave fizičkom aktivnošću i imaju povećanu težinu. Druga krajnost je pretjerivanje u fizičkim aktivnostima što, opet, ne donosi dobre rezultate kod osoba koje puno vremena provode u teretani, vježbaju sa velikim težinama, odlaze na takmičenja, a ne stignu da se adekvatno trenažno pripreme. Kod njih dolazi do vrlo ozbiljnih povreda koje se kasnije teško saniraju. Kod djece je to drugačije. Njima treba uvesti fizičku aktivnost pa bi, osim redovne fiskulture, dobro bilo da se bave sportom kojeg sami izaberu. Bar je sportski grad, što je Opština prepoznala, pa subvencioniše klubove za djecu čiji roditelji nisu u mogućnosti da plate trening. Taj gest veoma pozdravljam. Problem nastaje ukoliko djeca počnu prerano sa preozbiljnim treninzima. Kod nas je intencija da nam dijete bude prvak Crne Gore, regije, Balkana već sa sedam, deset godina… Stava sam da u tom dobu treninge treba usmjeriti na oblikovanje, vježbanje tehnike, istezanje, sačekati da dijete poraste, da dostigne mišićni razvoj, jer on ne bi smio da ide ispred rasta. Oni koji u djetinjstvu izgledaju fizički naslabiji, kasnije budu najbolji sportisti zato što im se mišići nisu prerano razvili. Roditelji moraju shvatiti da je u periodu djetinjstva osnovna funkcija tijela rast. Osoba se mijenja, kosti rastu (u jednom periodu 10 do 12 centimetra godišnje), a mišići, krvni sudovi i tetive se istežu prateći kosti. Ako u periodu ranog  razvoja imate izuzetno jake mišiće od treninga, zbog ubrzanog koštanog rasta dolazi do jakog zatezanja na krajevima, gdje se mišići „hvataju“ za kosti u blizini zglobova, što dovodi do ozbiljnih problema i velikih bolova u predjelu zglobova, a često i nemogućnosti kretanja. Neki treninzi „rade“ protiv rasta. Roditelji su zbunjeni i uplašeni, jer im nije jasno šta se dešava sa djetetom. To je jako teško objasniti onima čije je dijete već prvak u nekoj kategoriji, šampion u nečemu…

RB/BI: Da li je šteta nepopravljiva?

Dr Vujičić: U nekim slučajevima dolazi do ozbiljnih oštećenja zona oko zglobova i deformiteta zglobova. Treba biti oprezan u toj životnoj fazi i, ponavljam, treninge prilagoditi rastu, jer je dominantna osobina ljudskog tijela da u jednom periodu jako brzo počne da se razvija. Roditeljima i trenerima treba da bude jasno da je u tom uzrastu dijete najsposobnije za trening i u stanju da izdrži najveći fizički napor, jer tada ima obilje najjačeg dopinga u krvi – hormona rasta. Nije rijetko da upravo zato ono u ranoj mladosti postiže najbolje rezultate, a kasnije na polju sporta ne uradi – ništa. 

SPONZORISANI SADRŽAJ

The post Doktor preporučuje – dr Aleksandar Vujičić: Režim treninga kod djece treba prilagoditi rastu first appeared on BARinfo.

Gost rubrike „Doktor preporučuje“ koju Radio Bar svakog utorka realizuje u sklopu emisije „Sunčanom stranom ulice“, bio je doktor Dragoslav Tomanović, hirurg.

RB/BI: Opšte je poznato da je hirurgija grana kliničke medicine koja se bavi tretmanom bolesti i povreda na operativni način, a stara je koliko i čovječanstvo. Vrlo ste pozvani da date odgovor na pitanje šta je neophodno da bi neko važio za dobrog hirurga kako zbog Vaše dugogodišnje prakse, tako i zbog izuzetnih referenci.

Dr Tomanović: Hvala na lijepim riječima. Ne želim da budem neskroman, ali hirurg je poslenik grane medicine koja se na latinskom zove ars chirurgiae, što znači da je uspješna operacija, pored medicine, i umjetnost. Sposobnost za težak, posvećen, odgovoran i stručan rad je odlika hirurga. Ipak, možete tehnički biti veoma vješti i znati puno toga, ali bez humanog, ljudskog pristupa, samo ste dio operacione sale.

RB/BI: Nekoliko decenija ste bili hirurg u javnom zdravstvenom sistemu, prepoznati ste, kao što sam već kazala, kao vrstan stručnjak i van lokalnih okvira. Od skoro ste dio tima u privatnom sektoru. Bili ste direktor Opšte bolnice Bar, a sada ste medicinski direktor u privatnoj klinici. Kako ste se snašli i koje su prednosti, a koje manjkavosti u odnosu na praksu na koju ste navikli?

Dr Tomanović: Hirurg sam 32 godine, a prije dvije godine pridružio sam se timu kvalitetnih investitora sa kojim, između ostalog, dijelim isto mišljenje i viziju po pitanju pružanja zdravstvenih usluga. Smatramo da fokus treba staviti na potrebe pacijenta. Tako je nastao naš moto „Pacijent na prvom mjestu“. Upravo ta vizija nas je dovela do cilja – stvorili smo bolnicu koja pruža kvalitet medicinskih usluga na veoma visokom nivou.

RB/BI: Koji su najučestaliji hirurški zahvati iz oblasti opšte hirurgije koje izvodite?

Dr Tomanović: Dio sam hirurškog tima kojeg predvodi akademik profesor Ranko Lazović. Najčešće operacije koje izvodimo su iz oblasti maligne digestivne hirurgije, odnosno zloćudnih tumora organa trbuha, pa i onih u odmaklom stadijumu, zbog kojih su ranije pacijenti odlazili u inostranstvo. Naravno, osim ovih, rade se i svakodnevne operacije kile, žučne kese, slijepog crijeva, hemoroida, kao i operacije iz domena tzv. „male hirurgije“ (promjene na koži, masna tkiva i slično).

RB/BI: Kakvi su uslovi medicinskog zbrinjavanja vaših pacijenata? To pitam iz razloga jer je liječenje bolesnika koji se hirurški tretiraju specifično u odnosu na zdravstvene tegobe sa kojima se bore ostali pacijenti.

Dr Tomanović: Bolesnici u ustanovi u kojoj sada radim na raspolaganju imaju dvije savremeno opremljene operacione sale za otvorenu i laporoskopsku hirurgiju, Jedinicu intenzivnog liječenja predviđenu za sedam pacijenata čije stanje zahtijeva mehaničku ventilaciju i stalni monitoring vitalnih funkcija. Imamo Odjeljenje hirurgije u kome su 20 modernih bolesničkih soba. To su praktično sobe u rangu hotelskih, kategorisanih sa četiri plus zvjezdice. Sve ovo podržava laboratorija (biohemijska, imunološka, mikrobiološka, patohistološka) i Centar za radiologiju koji posjeduje magnet 1,5 Tesla, skener 168 slajsni, rendgen aparat sa niskim dozama zračenja, pet ultrazvučnih aparata najnovije generacije. U sklopu bolnice radi i poliklinika sa stalno zaposlenim pulmologom, kardiologom, ortopedom, hirurgom, ginekologom, pedijatrom, hematologom.

RB/BI: Opišite nam tok preoperativne pripreme, kako se sprovodi dijagnostika, šta podrazumijeva pregled anesteziologa…

Dr Tomanović: Poslije pregleda hirurga i odluke da se operiše, pacijent dobija detaljna uputstva za prijem u bolnicu, određujemo datum i vrijeme prijema, savjetujemo šta da sa sobom ponese od ličnih stvari i medicinske dokumentacije. Po prijemu se sprovodi pregled anesteziologa i u slučaju potrebe, rade se dodatne analize, snimanja, konsultativni pregledi drugih subspecijalista, a sve to da bi pacijent bezbjedno bio operisan, izliječen i otpušten kući. 

RB/BI: Da li zahvate sprovodite tradicionalnom metodom ili laporoskopski? I, koje su, prema Vašem mišljenju i iskustvu, prednosti i nedostaci ovih metoda?

Dr Tomanović: Obje sale su opremljene za otvorenu i laporoskopsku hirurgiju. Praktično sve operacije koje se rade otvorenom metodom, mogu se uraditi i laporoskopski, a odabir zavisi od toga da li je za pacijenta bezbjednija jedna ili druga metoda. Ako pacijent ima, pored osnovne, i druge bolesti koje otežavaju liječenje, hirurg i anesteziolog će odlučiti koja je metoda za tog pacijenta najbolja.

RB/BI: U posljednje vrijeme u Crnoj Gori je sve više privatnih medicinskih ustanova. Da li standard građana može da prati cjenovnik dijagnostike i liječenja u privatnom sektoru?

Dr Tomanović: O ovom pitanju sam razmišljao i razmišljam na dva načina – iz ugla pojedinca i sistemski. Ovih dana smo prijateljima poželjeli dobro zdravlje u novoj godini. Svi nastojimo da živimo što zdravije i volimo reći da je najvažnije biti i ostati zdrav, a onda lakše izdvajamo novac za manje važne stvari. Ubijeđen sam da će uskoro privatni i državni zdravstveni sektor postati jedno i da će kvalitet privatnih bolnica biti dostupniji svim našim pacijentima.

SPONZORISANI SADRŽAJ

The post Doktor preporučuje – dr Dragoslav Tomanović: Hirurgija je kompleksna vještina, ali bez humanog pristupa, doktor je samo dio operacione sale first appeared on BARinfo.

Gošća rubrike „Doktor preporučuje“ koju Radio Bar svakog utorka realizuje u sklopu emisije „Sunčanom stranom ulice“ bila je doktorka Maja Miročević Rotolo, kardiološkinja.

RB/BI: Jedna od važnih dijagnostičkih procedura prilikom kardioloških pregleda je test opterećenja srca. Koje tegobe indukuju da je potrebno izvesti ergo test?

Dr Miročević Rotolo: Test fizičkim opterećenjem ili ergometrijski test je metoda koju koristimo u slučajevima kada se pacijent žali na bol u grudima. To je najčešća indikacija. Osim toga, sprovodimo ga i kada je prisutno brzo zamaranje, otežano disanje, osjećaj gušenja. Primjenjuje se i kada pacijenti koji imaju visok krvni pritisak uđu u fazu stabilizacije, a ova metoda se koristi i kod bolesnika koji imaju određenu vrstu aritmija, jer je suština ergometrijskog testa da vidimo kako se pacijenti ponašaju u naporu.

RB/BI: Ko, osim pacijenata koji osjećaju tegobe koje ste nabrojali, treba da izvodi ergometrijski test?

Dr Miročević Rotolo: Preporučuje se i zdravim osobama, pri čemu je posebno značajna kategorija ljudi koji su redovno fizički aktivni – od onih koji se sportom bave rekreativno, do profesionalnih sportista. Izuzetno je bitno da u okviru sportskog kardiološkog skrininga prođu ovaj test, da podrobno ispratimo sve parametre koji su nam važni tokom napora. Dakle, od samih promjena na EKG-a, eventualnih pojava aritmija, kako se kreće krvni pritisak u miru, kakav je u naporu… Još jedna faza, koju pratimo u toku ergometrijskog testa, je i faza odmora – znači, kako se pacijenti oporavljaju od napora.

RB/BI: Šta podrazumijeva priprema za izvođenje ergo testa?

Dr Miročević Rotolo: Kod ergometrijskog testa priprema nije posebno zahtjevna. Obično preferiramo da osam sati prije testa isključimo ljekove iz grupe beta blokatora, kao i da pacijenti dva sata prije testa ne uzimaju bilo kakvu hranu. Uz to, vrlo je bitno da dođu naspavani, odmorni i, što nije nevažno, da su adekvatno odjeveni (u sportskoj odjeći, da imaju udobnu obuću) jer se test radi na trakama poput one u fitnes centrima.

RB/BI: Zamoliću Vas da objasnite i kakav je tok testa i koliko traje?

Dr Miročević Rotolo: Trajanje testa zavisi od nekoliko okolnosti. Recimo da je prosjek šest do 12 minuta, ali ne mora nužno biti tako. Vrijeme potrebno za njegovo izvođenje određuje mnogo faktora – stanje pacijenta, karakteristike organizma, godine, pol, visina, težina, da li postoje udružena oboljenja… Tokom trajanja testa radimo monitoring EKG-a, pa su sve vrijeme na tijelu pacijenta zakačene elektrode posredstvom kojih imamo uvid u EKG u miru, pratimo ga i tokom napora, pritom imamo više nivoa opterećenja koji obično traju po tri minuta. Međutim, i to je individualno, a zavisi od dužine trajanja kompletnog testa. Na kraju slijedi faza odmora tokom koje, takođe, pratimo promjene. Promjene na EKG-u mogu da nam ukažu i da li ima, eventualno, nekih promjena i na samim srčanim krvnim sudovima. Tu mislim na koronarne arterije koje mogu imati suženja, što dovodi do angine pektoris ili do infarkta miokarda. Sve ovo objašnjava koliko je kardiolozima, u smislu indikacije, ergometrijski test izuzetno važan. Pratimo i da li ima bilo kakve vrste poremećaja ritma, jer postoji čitav spektar aritmija, kako u miru, tako i prilikom opterećenja. Iznova potenciram da nam je prilikom uspostavljanja dijagnoze vrlo bitna i faza odmora. Napominjem da tokom cijelog procesa kontinuirano pratimo i krvni pritisak. Fiziološki je da se pritisak do određene granice poveća, ali to mora da bude u nekim očekivanim vrijednostima.

RB/BI: Bitna metoda prilikom uspostavljanja dijagnoze je i EHO kardiografski test. Koji je cilj sprovođenja ovog testa i kako se izvodi?

Dr Miročević Rotolo: I to je odlično pitanje, jer je stres EHO test metoda koja vrlo često radimo. On nam, u odnosu na ergometrijski, daje podatke više, jer je senzitivniji. Osim svega što sam navela pod karakteristikama i značajem ergometrijskog, kod ovog testa imamo i praćenje srca ultrazvukom. To podrazumijeva snimanje ultrazvukom prije nego što počne test, dok je pacijent u miru. Tom metodom ostvarujemo uvid kako izgleda srčani mišić, kakvi su zalisci, kakva je snaga srčanog mišića, kakav je protok krvi kroz srčane šupljine… Pacijent zatim stane na traku, odradi svoj test opterećenja u mjeri zadatoj u odnosu na njegove karakteristike. Važno je da odmah nakon testa pacijentu ponovo uradimo ultrazvuk i pritom posmatramo sve parametre dok je u naporu, dok je srce pod najvećim stepenom opterećenja. Tako ostvarujemo uvid kakva je snaga srčanog mišića u trenutku dok je srce pod najvećim opterećenjem, da li svi djelovi srčanog mišića rade podjednako dobro i propratimo kakvo je stanje na zaliscima. Priprema za ovaj test je identična kao i za ergometrijski test.

RB/BI: Jedna od najučestalijih metoda koje se primjenjuju prilikom procjene kardiovaskularnog rizika su i višednevni holteri. Koji su indikatori za praćenje rada srca na ovaj način i šta se njome otkriva?

Dr Miročević Rotolo: Da, holteri su nam vrlo dragocjena metoda u dijagnostici i praćenju kardiovaskularnih oboljenja. Koristimo holter EKG koji može da se nosi 24, 48 i, u rijetkim slučajevima, 72 sata. Holter EKG prati srčani ritam. Dakle, pacijentu se stavi mali aparat (veličine, otprilike, mobilnog telefona), nekoliko elektroda se zakači i fiksira za zid grudnog koša, nakon čega pacijent sa aparatom odlazi kući. Ono što uvijek naglasimo jeste da nam je važno da pacijent, dok ima holter, tih 24 sata provede u skladu sa uobičajenom rutinom, da sve aktivnosti koje inače ima, upražnjava i dok nosi holter.

RB/BI: Znači da „zaboravi“ da ima holter?

Dr Miročević Rotolo: Tako je, upravo to. Važno nam je da vidimo kako srce reaguje, da li postoje poremećaji srčanog ritma u toku tih 24 sata uz uobičajene dnevne aktivnosti. Vrlo je bitno i da ima neku fizičku aktivnost, ne treba da miruje. Uvijek kažemo „otiđite u brzu šetnju, popnite se do trećeg-četvrtog sprata ako možete, da vidimo kako srce reaguje i pod opterećenjem“. Osim holtera EKG-a, drugi važni holter je onaj krvnog pritiska. Smatra se da je to i najpouzdanija metoda kada je u pitanju postavljanje dijagnoze hipertenzije (povišenog krvnog pritiska), zato što se tokom 24 sata mjeri krvni pritisak pacijentu. Na taj način pratimo sve oscilacije tokom dana i noći, što nam značajno olakšava davanje dijagnoze i daje smjernice kada je u pitanju određivanje terapije.

RB/BI: Kako se bolesnik priprema za holter EKG monitoring?

Dr Miročević Rotolo: Za holtere nema posebne pripreme. Ljekar koji indikuje, objasni pacijentu o čemu se radi. Postoji, ipak, praktični detalj koji medicinskim sestrama zna da bude otežavajuća okolnost i može da bude problem u čitanju zapisa. Elem, jako je važno da muškarci koji su maljavi, djelove tijela gdje se stavljaju elektrode, depiliraju. Stavljanje elektroda je tada lakše, a zapis je adekvatan, jer u suprotnom elektrode spadaju, s obzirom da se ne mogu fiksirati.

RB/BI: Da bi se dobila jasna slika koja podrazumijeva procjenu rizika, dijagnostiku, prevenciju i liječenje, radi se kardio i cerebrovaskularni skrining. Koje preglede skrining obuhvata i kada je neophodan?

Dr Miročević Rotolo: Skrining je vrlo važan i to u svim životnim dobima. Sve, naravno, zavisi od različitih faktora rizika koje pacijent ima – što ih je više, to je važnije da se kontrolni pregledi češće obavljaju. Skrining, prije svega, obuhvata pregled kardiologa koji podrazumijeva razgovor sa ljekarom, oskultaciju srca, pluća, mjerenje krvnog pritiska. Uz to, ultrazvuk srca, eho-kardiografija nam je takođe značajna. Pregled i eho-kardiografija uvijek idu zajedno, zato što dobijamo dragocjene podatke o stanju srca, srčanog mišića i zalistaka. Osim toga, skrining bi morao da obuhvati i neku treću metodu, gdje možemo da na neki način, direktno ili indirektno, vidimo kakvo je stanje na krvnim sudovima srca. To su najčešće testovi, dakle, ergometrijski test ili stres EHO test (koje smo već pomenuli), ili farmakološki test na ishemiju (dobutaminski test koji se radi kod pacijenata koji iz nekog razloga na mogu da hodaju na traci). Tim pacijentima dajemo lijek u venu koji ubrzava rad srca i učini da se stvore uslovi kao da je srce pod opterećenjem izazvano fizičkim naporom. Osim toga, imamo i druge metode poput skener-koronarografije.

SPONZORISANI SADRŽAJ

The post Doktor preporučuje – dr Maja Miročević Rotolo: Brojne su metode i procedure prilikom kontrole zdravlja srca (1) first appeared on BARinfo.

Gošća rubrike “Doktor preporučuje”, koju svakog utorka Radio Bar realizuje u sklopu emisije “Sunčanom stranom ulice” bila je specijalistkinja biohemije, doktorka Dželadina Velinov.

RB/BI: Šta podrazumijeva biohemijska analiza krvi i zbog čega je važna?

Dr Velinov: Biohemijskom analizom nazivamo jednu veliku grupu analiza krvi. Jedan od najvažnijih pokazatelja opšteg stanja organizma je upravo biohemijska analiza.

RB/BI: Da li odstupanje od normalnih vrijednosti nužno znači da je u pitanju bolest, odnosno, da li vrijednost u normali podrazumijeva odsustvo bolesti?

Dr Velinov: Odstupanje od normalnih vrijednosti apsolutno ne znači da je u pitanju bolest a, takođe i normalne vrijednosti ne znače da bolesti nema. Postoje stanja u kojima su neke vrijednosti, odnosno parametri povišeni, a ljudi nisu bolesni. Trudnice, na primjer, imaju povišenu sedimentaciju, kao i broj leukocita, a zdrave su. Takođe, kod djece su, u periodu rasta i razvoja, povišene vrijednosti alkalnih fosfataza. Navešću i primjer beba i male djece, koji imaju povišen broj trombocita, a to fiziološki ne ukazuje da se nešto loše događa. S druge strane, imamo pacijente kojima su laboratorijski nalazi uredni, ali imaju određene simptome i tegobe pa, shodno tome treba pribjeći dodatnoj dijagnostici i utvrditi o čemu se radi.

RB/BI: Obično se unervozimo kada primijetimo da referentne vrijednosti ne prate određeni raspon koncentracije svakog parametra zasebno. Koji parametri dozvoljavaju odstupanja, a koji su indikatori da nešto ozbiljno nije u redu sa našim zdravljem? 

Dr Velinov: Referentne vrijednosti predstavljaju unaprijed određeni raspon svakog parametra. One zavise od pola i uzrasta. Vrlo je bitno  istaći da one zavise od laboratorije u kojoj se analiza obavlja, aparata kojima se analize sprovode, metoda kojima se određuje analiza, od jedinica u kojima se izražavaju i u zavisnosti od reagenasa koji se koriste. Mogu reći da svaka analiza može da izađe iz svog referentnog opsega, ali u tom slučaju zasigurno ukazuje da se nešto događa. Osim odstupanja kada su u pitanju trudnice i djeca, ne smijemo zaboraviti ni sportiste kod kojih su povišeni bilirubini u fazi kada su aktivni, a potpuno su zdravi. Znači, postoje stanja kada su parametri povećani, a nije u pitanju bolest. Napominjem da van tih stanja treba obratiti pažnju i sve podrobno iskontrolisati.

RB/BI: Mislim da su od izbijanja pandemije koronavirusa građani postali vrlo edukovani o povezanosti nivoa CRP-a sa upalom. Koliko je njegova vrijednost zaista važna za laboratorijsku dijagnostiku?

Dr Velinov: Da. Nažalost, građani su imali priliku da se tokom pandemije Covida upoznaju sa CRP-om, koji je značajan marker upale. Ali, pored toga, on nije isključivo indikator upalnog procesa u organizmu, već i za mnoga druga stanja koja nisu vezana za inflamaciju, odnosno upalu. CRP je, u stvari, protein koji se proizvodi u jetri i predstavlja odgovor na inflamaciju koju izazivaju citokinini, odnosno interleukin 6 i interleukin 1. CRP može imati niske i visoke vrijednosti. Niske se mogu javiti kod pacijenata koji se nalaze na terapiji statinima (ljekovima koji se koriste za sniženje nivoa masnoće u krvi i kod pacijenata koji koriste Aspirin). Visoke vrijednosti se, osim u slučaju inflamacije, pojavljuju i kao posljedica velikog fizičkog napora, kod trudnica, pušača, prilikom uzimanja oralnih kontraceptiva. On može biti povišen i kod nekih drugih oboljenja, kao što su maligna, autoimuna oboljenja (kao što su reumatoidni artritis, lupus, vasculitis). Iznijeću sada i jedan podatak, ne znam koliko su građani upućeni u to – CRP može biti povišen i kod infarkta miokarda. To je tzv. high sensitive CRP (visoko senzitivni CRP) gdje mogu da se detektuju izuzetno niske vrijednosti CRP-a. Na osnovu te analize možemo procijeniti da li postoji kardiovaskularni rizik, odnosno da li može doći do cerebrovaskularnog insulta (moždanog udara), infarkta miokarda i slično.

RB/BI: Da li se vrijednost CRP-a razlikuje kod muškaraca i žena?

Dr Velinov: Ne postoji razlika u vrijednosti CRP-a u odnosu na pol. Jedino je ta vrijednost prvih nekoliko dana od rođenja nešto niža. To se dešava jer bebe još uvijek nemaju razvijen imuni sistem, ali se i vrlo brzo unormaljuje.

RB/BI: Koliko puta godišnje savjetujete da se radi analiza krvi?

Dr Velinov: Preporuka je da zdrave osobe, do 50. godine, analizu krvi rade bar jednom godišnje. Stariji od tog doba dva, a po preporuci ljekara, i više puta. Naravno, ako postoje neke tegobe, analizu treba raditi češće.

RB/BI: Koje su najčešće biohemijske analize koje traže vaši pacijenti?

Dr Velinov: U najvećem broju slučajeva, pacijenti žele da urade kompletnu krvnu sliku, CRP, šećer, lipide (odnosno nivo masnoće u krvi), hepatogram (parametre koji ukazuju kakvo je stanje jetre), ureu i kreatinin (na osnovu kojih možemo zaključiti kakvo je stanje bubrega), urin… Pored toga, vrlo često radimo i hormone štitaste žlijezde, polne hormone, kao i tumor markere.

RB/BI: Medicina je nauka koja svakodnevno napreduje i razvija se na svim poljima. Da li se u Crnoj Gori prate savremeni standardi?

Dr Velinov: Crna Gora apsolutno prati savremene standarde – nabavljaju se novi aparati, primjenjuju se nove metode, uvode se nove analize, ljekari i medicinsko osoblje se edukuju, tako da smo potpuno u trendu.

SPONZORISANI SADRŽAJ

The post Doktor preporučuje – dr Dželadina Velinov: Biohemijska analiza krvi, indikator brojnih stanja organizma first appeared on BARinfo.