Na pitanje čemu duguju toliku dugovječnost, kažu da tu ima više faktora. Osim genetike, koja, svakako, ima važnu ulogu, vjerovatno su presudni bili umjerenost, i u jelu i u piću, fizički rad, kao i manje stresa, u odnosu na kasnije generacije. Aleksa je zbog prirode posla (geometar), često bio na terenu snimajući zemljište i trasirajući razne objekte. Gotovo sve gatove u Luci Bar je on trasirao, kao i tunel kroz Volujicu za B materijal. Treba napomenuti i da je održavao prilično veliko imanje sa zasadima pomorandži, mandarina, bresaka… Bavio se, kao momak i fudbalom. Igrao je za barski Mornar, a kao đak Srednje tehničke škole u Zagrebu za tamošnji klub. U to vrijeme fudbal se igrao isključivo iz ljubavi.

„Mornar je igrao revanš u kupu protiv Jedinstva iz Bijelog Polja, u Podgorici. U Baru je rezultat bio 1:1. Krenuli smo na revanš kamionom, tada nije bilo autobusa. Išli smo preko Sutormana, padala je kišica. Kamion se pokvario prije prevoja na Sutormanu. Izašli smo iz prikolice i gurali kamion do kraja uspona. Vozač je upalio kamion na nizbrdici i naša ekipa je stigla na stadion sa pet minuta zakašnjenja. U međuvremenu, nismo imali na raspolaganju bilo kakvu hranu i piće, osim vode. Utakmica je završena 5:0 za nas. Na stadionu je bio prisutan i tada čuveni fudbaler Pajović. Nazvao je igrače Mornara ‘Barski Mađari’, jer je tada Mađarska bila fudbalska velesila. Odmah nakon utakmice vratili smo se u Bar, gladni ali srećni i zadovoljni. To je pravi primjer odnosa prema sportu i svom klubu. Nažalost, takve slučajeve sada možemo nabrojati na prste”, ispričao nam je čika Aleksa anegdotu iz svojih fudbalskih dana.

Smiljka je kao djevojka radila, kratko, u Barskom srezu. Ostatak života provela je kao domaćica i uzorna majka i supruga. I dan danas, iako u poznim godinama, obavlja kućne poslove, naravno, u skladu sa svojim mogućnostima.

Inače, čika Aleksa i teta Smiljka imaju četvoro unučadi i osmoro praunučadi, a deveto je na putu.

The post Čika Aleksinih i teta Smiljkinih 72 godine braka first appeared on BARinfo.