Prestižnoj dodjeli nagrada, na brodu Costa Toscana, koji je plovio od Savone prema Rimu , prisustvovali su agenti iz čitavog svijeta, a vrijedno priznanje uručeno je vlasniku kompanije Mihailu Vukiću.

Vukić je za Radio Bar i Bar Info kazao da je ovo veliko priznanje za njegovu kompaniju.

“S obzirom na to da dolazimo iz države koja po standardu nije na istom nivou sa drugim učesnicima ceremonije, ovaj nam uspjeh posebno znači, jer smo svojim radom, trudom i zalaganjem došli do ove prestižne nagrade.

Kada smo na samim počecima prisustvovali ovom događaju, bilo nam je skoro nezamislivo da ćemo jednog dana i mi zavrijediti ovo veliko priznanje, s obzirom na konkurenciju od preko 600 agencija iz cijelog svijeta, kazao je Vukić i dodao:

„Toliko godina se trudimo i radimo, a ovo je dokaz da smo na pravom putu. Najviše zasluga, kaže Vukić, pripada mom Allegra timu i njegovom marljivom radu, ali i našim putnicima koji nam godinama ukazuju povjerenje. I oni su dio ove nagrade i na tome smo im neizmjerno zahvalni”, zaključio je.

Agencija Allegra krstarenja osim u Crnoj Gori posluje u Sloveniji i Srbiji.

The post Vrijedno priznanje za agenciju Allegra krstarenja first appeared on BARinfo.

Vukić ističe da su kompanije dobile informacije o ulasku kruzera, koje još nijesu zvanične i sačekaće konačnu odluku nadležnog ministarstva oko ulaska ovih plovila i putnika sa njih u Crnu Goru.

“Svakako su dobre vijesti da se luke u Crnoj Gori polako otvaraju i nadamo se da će se nedoumice oko izlaska putnika sa PCR testom i procedura prilikom izlaska sa brodova, riješiti tokom sezone. U svakom slučaju, drago nam je da situacija ide na bolje“, ističe Vukić.

Prva zvanična najava dolaska kruzera u Crnu Goru tiče se MSC “Splendida”, (koju zastupa Allegra). Ovaj brod bi trebalo da 17. juna uplovi u luku Kotor.

“Što se tiče Bara, ugostitelji i turistički radnici Bara i Starog Bara često pitaju za dolaske kruzere. Dolasci za maj su otkazani, ali za jul i kasnije, nijesu i nadamo se da će tako ostati – da će brodovi doći u Bar,” optimističan je Vukić.

Na pitanje koliko se sugrađani interesuju za putovanja kruzerima, Vukić kaže da ima dosta upita i poziva, ali da je glavni problem što državljanima Crne Gore nije dozvoljeno da putuju u zemlje EU.

“Jedva čekamo da ta zabrana prestane i da naši putnici mogu da plove svim morima”, ističe on.

Vukić objašnjava da je putovanje kruzerima prošle godine bilo, sa epidemiološkog stanovišta, jako rizično.

“Sada se ide ka tome da svi koji hoće da putuju, budu vakcinisani, kao i posada, što uliva sigurnost da će kruzeri postati 100% bezbjedni”, zaključuje naš sagovornik.

The post Vukić: Raduje da se luke u Crnoj Gori polako otvaraju first appeared on BARinfo.

Govorio je, pored ostalog, o tome kako je bilo živjeti u jednoj od rijetkih porodičnih kuća usred Topolice, u koju se njegov đed uselio nakon službovanja na Cetinju, o plavljenju kanala Rene i sušenju ribarskih mreža u obližnjim čempresima, hijerarhiji tokom igranja fudbala na Crkvicama “kad se znalo koliko dobro treba da igraš da bi ušao na teren”, o skupljanju praznih limenki stranih pića osamdesetih, višednevnim projekcijama fima “Hajde da se volimo” i “filmovima Brus Lija i mae-gerija nakon njih”, promociji prvog albuma grupe “Belmondo” u diskoteci “Agave”, koncertu zagrebačke “Boe” početkom osamdesetih, beskrajnom šetanju korzom ne bi li se vidjela simpatija, ali je najviše riječi bilo, očekivano, o sportu…

Pričao je “iz ugla djeteta i tinejdžera” o čuvenim utakmicama KK “Mornar” iz Prve B lige i događanjima oko njih, sudijama i igračima koji su se plašili da dođu u Bar i na parket OŠ “Jugoslavija”, o meču sa užičkim “Prvim partizanom”, nakon koga je suspendovan teren, pa se išlo u glavni grad Crne Gore besplatnim vozom.  

Poseban segment gostovanja bio je vezan za početke njegovog bavljenja košarkom.  

“Počeo sam igrajući košarku u Ulici maršala Tita, a ‘koš’ su bile plave metalne table sa imenom ulice. Prvi trening mi je držao Peđa Milović u sali Poljoprivredne škole, bio sam prepadnut, sve starija generacija – Srđa Dobrković, Šule, Ranko Čarapić, Drobnjak… Peđa mi je svih tih godina bio kao drugi otac, od 16 i po godina me povukao u Sloveniju, zahvalan sam mu na svemu što me naučio, i košarkaški i ljudski… Ne samo ja, sva ta ‘njegova đeca’ su ga gledala kao oca, on nije davao da imaš loše ocjene, da imaš pokvarene zube, da pušiš ili se ružno ponašaš. Uz to je bio izuzetno fer, kod njega nikakve veze nikad nisu pomagale, uvijek su igrali najbolji. Ali je bio jako strog trener, i sad je, sigurno. Da kažem prostim jezikom, ubijao nas je od treninga, to je ta stara jugoslovenska škola košarke Maljkovića, Ivkovića, Vujoševića… I kao omladinca i kao seniora razvaljivao me od treninga. A kad bi se naljutio na mene, nije me zvao imenom i prezimenom no ‘broj 15′”, sjećao se Vukić, uz opasku: “Takav Peđin pristup jeste bio, iz današnje vizure ‘dječijih prava’, prilično surov, ali je davao rezultate. Danas imamo pet škola košarki i 200 dječaka koji vježbaju, a od njih bude jedan igrač, a tada od 20 dječaka deset je aktivno nastavljalo da se bavi košarkom, a od drugih 10 većina je mogla, ali se opredijelila za školu”.

Dodao je da jedan događaj nikada neće zaboraviti.

“Priključeni smo Vanja Bujić i ja pripremama prvog tima ‘Mornara’, kao klinci 13-14 godina, i trener Peđa nas je odveo na pripreme u Kolašin. Naredio je da se mora biti u sobi u 11 sati, i ne znam kako se desilo, ali nas je zatekao u 11:10 u hodniku. Samo je rekao: ‘Momci, idete kući’. Džabe plač, kuknjava, ništa nije pomagalo. Mi smo se spakovali, a Šušić i Ranko Čarapić su bili određeni da nas, kao najmlađe, isprate na voz. Došli smo na stanicu, depresivni i nikakvi, voz samo što ne dolazi, a Čapo i Šule nam onako bez srca kažu: ‘A sad se vratite, rekao Peđa da se vratite, ali tek sa stanice’. Ni danas im ne mogu oprostiti što su nas držali sve do kraja, a da nam ne kažu“.

Po Vukićevom mišljenju, kultno mjesto košarke i grada Bara osamdesetih i devedesetih bio je betonski teren između Gimnazije i OŠ BJO – jedan na dva koša i drugi sa koševima za basket.

“Ti basket-turniri bili su pravo čudo. Do tri popodne na Crvenu plažu, a od pet na teren, timovi po troje. Prva stvar koju sam zapamtio na tom basketu je da su Pajo i Đoko (Pavićević) imali dresove Larry Birda i Magic Johnsona. S njima je igrao Rajko Čarapić. Bili su najbolji i neprikosnoveni, i najduže igrali jer je pobjednik ostajao, a ostali su se smjenjivali. E, ali igra s njima je bila puna čudnih situacija – uđe Čapo u tebe, udari te dok imaš loptu, razvali, sve zvijezde vidiš, lopta ode van terena, Pajo ništa ne priča, jednostavno uzme i izvede najnormalnije aut za njih. Niko ništa ne progovara, ne smiješ, spustiš glavu, doooobro. tu je bio i Šefko Gaši Špic, koji je dolazio u harlemovskom dresu i izvodio razne akrobacije s loptom, a igralište iscrtao u harlemovskim bojama. Iz tog perioda sjećam se i Peđe Ratkovića koji je danas lučki kapetan, a imao je nevjerovatan odraz, dolazili su Rašo Petrić, Furo Pavićević, Peđa Šaranović, Srđa Dobrković, Mlađo Zagarčanin, pa ‘pravi’ košarkaši i oni koji bi došli na ljetovanje. Ali su Pajo i njegova ekipa najduže igrali. Jesu bili najbolji, ali je važnije to što su imali, recimo tako, taj stav nedodirljivih”.

Kao zaboravljenu posebnost Bara u pretposljednjoj deceniji XX vijeka, Miki Vukić navodi igranje vaterpola u tada nedovršenoj marini.

“Posljednjih četiri, pet gatova su bili prazni, pa smo iskoristili da tu igramo vaterpolo na viktorije, tri na tri i golman, u onom ćošku gdje su sad ribarski brodovi. Bili su tu Peđa Marović, braća Zoran i pokojni Goran Kruta, Željko Džon Đalović, Savo Vujošević, braća Kadić iz Podgorice, Marko Radonjić i mnogi drugi iz Bara… Tada nije bilo jahti i barki kao sad, već jedan gol i guma da se popneš. Gol se zimi potapao u more, tu je stajao nekoliko mjeseci, a kad otopli Marko ga izvuče, zavežemo ga i počne nova sezona. Bilo je i do 5-6 ekipa, dvadesetak momaka, različitog godišta, s tim da bi golmani bili stalno tu, najčešće su to bili Peđa Bošković, pa braća Kruta… Bacili bi loptu iza sebe skoro do sljedećeg gata da bi se odmorili dok igrači plivaju po nju, nisi smio da pucaš na prvu, igralo se do šest pogodaka… Danas, na žalost, niti ima vaterpola, niti ima gdje da se igra…”, zaključio je gostovanje u emisiji “Priče s Baranima” Miki Vukić.

The post Mihailo Miki Vukić: Od košarke i muzike do viktorija-vaterpola first appeared on BARinfo.

“Norwegian Spirit” je dugačak 268 m, težine 75.390 tona, izgrađen je u njemačkom brodogradilištu  Papenburg, a porinut u more septembra 1998. godine. U normalnim okolnostima opslužuje ga 965 članova posade i prima 1996 putnika. Plovi pod zastavom Bahama, a u luku su ga, kao piloti, uveli kapetani Ljubo Pekić i Vahid Sinanović iz kompanije “La Pluma”.

“Znamo svi šta se dešava sa cruising industrijom zbog korone, veliki broj brodova čeka i ne plovi, tako da nam je jako drago da se jedan brod odlučio da to vrijeme provede u Baru. Moramo naglasiti da će biti ispoštovane sve mjere koje predlaže NKT i iskoristio bih priliku da se zahvalim i njima i Ministarstvu pomorstva i saobraćaja, kao i Upravi pomorske sigurnosti, jer su nam izašli u susret oko svih procedura i dozvola. Veoma je važno istaći da je brod došao samo sa posadom, njih  135, bez putnika. Da bi se ispoštovale sve NKT mjere, posada, niti bilo ko drugi neće napuštati brod, čitavo vrijeme neće smjeti da izlaze. Moramo takođe naglasiti da je kompanija ‘NCL’ potpisala i dogovorila protokol sa Ministarstvom saobraćaja i pomorstva oko svih pravila koje je naložilo NKT koja se moraju ispoštovati i biti sprovedena”, rekao je za Bar Info i Radio Bar Aleksandar Vukić iz kompanije “Allegra”, koja je lučki agent i posrednik dolaska broda.

Po njegovim riječima, u vremenu krize i neposlovanja, službe u Crnoj Gori, državne i privatne, imaće materijalnu korist od ovog dolaska.

“Drago mi je da se na današnji Dan opštine, Bar ponovo postavio na turističku mapu, makar na ovaj način, što je podstrek svima nama i za sljedeću turističku sezonu, kada vidimo da se stvari malo pomjeraju i da će biti bolje. Kao Baranima, drago nam je da je jutros brod svirao po ulasku u luku, a koliko to znači i žiteljima grada pokazuju i društvene mreže, na kojima je mnogo fotografija broda ‘Norwegian Spirit’”, istakao je Vukić.

The post Brod Norwegian Spirit uplovio u barsku luku, biće na vezu PoA nekoliko mjeseci uz poštovanje NKT mjera first appeared on BARinfo.