RB/BI: Posljednji slučaj vršnjačkog nasilja dogodio se u četvrtak veče, kada je četrnaestogodišnji dječak pretučen u podgoričkom naselju Masline, a napala ga je grupa vršnjaka uzrasta od 14 do 17 godina. Prije toga, u medijima je bilo riječi o nasilju koje su sprovele djevojčice nad svojom vršnjakinjom. Kako komentarišete ovoliku brutalnost među djevojčicama, iz profesionalnog, ali i iz ličnog ugla?

Hot: Činjenica je da su oba događaja koje ste pomenuli jako brutalna. Privukli su pažnju cijele Crne Gore i jako su teški, što ne znači da neki drugi, koji nisu bili medijski ispraćeni, takođe nisu bili teški. Ono što želim da istaknem da je termin „vršnjačko nasilje“ prepoznat zbog upotrebe u medijima i svakodnevnom govoru. Ovaj termin nije pravno priznat. Često, kada nam traže statistiku na temu vršnjačkog nasilja, moramo da objasnimo da Krivični zakonik ne poznaje vršnjačko nasilje, već nasilje među mladima ili među maloljetnicima. Od 14 do 18 godina riječ je o maloljetnicima, a do 14 godina o djeci.  Shodno njihovom uzrastu i onom što su počinili, kvalifikuje se djelo, da li će se raditi o krivičnom djelu ili prekršaju, odnosno narušavanju javnog reda i mira.

Pitali ste da vam odgovorim iz ličnog i profesionalnog aspekta. Teško je u našim poslovima odvojiti lično i profesionalno. Na obukama nas uvijek edukuju da budemo profesionalni, ali kada su u pitanju djeca, vrlo je teško odvojiti to lično. Negdje, kao ljudi budemo zgroženi ili imamo problem da sagledamo i shvatimo toliku surovost kod djece danas, s obzirom da su oni stub i budućnost našeg društva, države i svijeta. Vrlo je teška tema i teško je o njoj pričati samo iz profesionalnog ugla. Kao profesionalci, uvijek gledamo da situaciju sagledamo što šire, da prikupimo što više činjenica, kako bi svi akteri bili kažnjeni i obuhvaćeni i kako bi što više dokaza imali za postupak koji slijedi. Kada je riječ o ličnom iskustvu, to nam budu pouke i lekcije da sjutra svoju djecu, ukućane, djecu svojih prijatelja i sve ostale gledamo da zaštitimo na način što im ukazujemo na ponašanja koja su društveno neprihvatljiva.

RB/BI: Ipak, stiče se utisak da roditelji ne poznaju dovoljno svoju djecu, ili bar ne znaju sa kim se druže i čime se bave?

Hot: Imamo takvih slučajeva, ali moramo biti iskreni i reći da danas roditeljima nije lako. Dosta ih je u roditeljstvo ušlo jako mlado i ne dobijaju nikakvo uputstvo na koji način vaspitavati dijete. I sami su mladi i ne znaju drugačije, osim kako su oni vaspitavani. To je malo širi krug i vraćanje unazad, gdje smo kao društvo zapeli, koja je to generacija zakazala pa danas imamo to što imamo na ulici, u školama, u društvu, u haustoru, bilo gdje. Vrlo je, vrlo primjetno odsustvo empatije, osjećanja bilo kakvog, vaspitanja, a i neke ljudskosti. Svi ćemo se složiti da to nešto nosimo iz kuće. Jednostavno, ta potreba za preslikavanjem ponašanja, što smo svi mi imali – da li smo oponašali rok zvijezdu, manekenku, fudbalera, da je sreće da svi oponašamo sportiste – to se negdje izgubilo i sad su nam idoli ljudi koji u suštini nisu vrijedni pažnje, ali oni privlače pažnju mladih i to se baš odslikava na našu djecu i omladinu.

RB/BI: Ono što je nekad bilo u sjenci i o čemu se nije govorilo, danas privlači pažnju i moglo bi se reći da je u trendu.

Hot: Naravno. Potcijenjeno je sve što je društveno prihvatljivo i moralno, a prihvaćeno sve čega smo se stidjeli. To je nešto što je problematično, tako da ni roditelji djece sa kojima se susrećemo, vjerovatno ne znaju drugačije. Ali to nije izgovor za nešto što je sada svakodnevica, jer toliko se priča, toliko su mediji puni, ispada da mi prezentujemo i propagiramo ta loša ponašanja, koliko o njima pričamo. Zašto neko ne izvuče pouku iz toga, da pomisli – evo pominju se institucije, Centar za socijalni rad, zašto se ne obratiti njima, ako shvatimo da smo nemoćni kao roditelji? Ne mora to da bude policija. Mi želimo da uvijek budemo posljednja karika, da ta djeca nemaju traume od odrastanja, nego da bude savjetodavni rad, da ne dođe do ovakvih slučajeva, kakve ste pomenuli. Jer, tada smo stvarno jedina adresa mi u policiji.

RB/BI: Nasilje više nije samo fizičko, ima više oblika, ali svakako ostavlja bolne posljedice. Jako je veliki broj maloljetne djece koja imaju, da ih tako nazovemo, filmske uratke…

Hot: Činjenica je da je tog nasilja među mladima uvijek bilo. Ono što je sad prednost, nama koji radimo, što povećava vidljivost je činjenica da postoje društvene mreže. Svako dijete ima pametni telefon i svaka situacija, verbalna ili bilo kakva, se dokumentuje. Nekada to dođe do medija i bude viralno, a nekad ostane samo u telefonima pojedinaca. Ono što želim da naglasim je da svi ti oblici nasilja oduvijek postoje, ali smo za njih saznavali po prijavama očevidaca, roditelja, institucija, nekad od strane Centra za socijalni rad, dosta često i od žrtava. Nećemo ulaziti u statistiku, koliko je prijavljenih, koliko neprijavljenih. To je tamna brojka o kojoj možemo samo diskutovati. Da postoji nasilje i da se prijavljuje, tačno je, to je danas dosta često.

RB/BI: U slučaju da dijete često ispoljava različite oblike nasilja prema vršnjacima, ko snosi pravne konsekvence, dijete ili roditelj?

Hot: Bez obzira da li je dijete do 14 godina ili maloljetnik (14-18), Odjeljenje bezbijednosti Bar u saradnji sa pravosudnim organima je donijelo odluku, odnosno, usaglasili smo se da se sada sva ponovljena ponašanja, odnosno gdje se mladi pojavljuju kao povratnici, obavljamo razgovore sa roditeljima i sankcionišu se roditelji. Krivični zakonik je predvidio zanemarivanje, isto tako, imamo i u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici prekršajnu odgovornost za roditelje koji ne vode dovoljno pažnju o svojoj djeci. Na pravosudnim organima je da pokažu, odnosno dokažu, da li je u pitanju nemar ili nemoć. Procesuiramo, dakle, roditelje i to nije tako rijetka pojava u Odjeljenju bezbijednosti Bar.

RB/BI: U više navrata, pominjali ste odličnu saradnju sa drugim institucijama – Centrom za socijalni rad, Tužilaštvom, sudovima. Čini li vam se da ipak, koliko –  toliko, možete da držite stvari pod kontrolom?

Hot: Ono čemu ja svjedočim na teritoriji Opštine Bar jeste činjenica da je ta saradnja između institucija intenzivna, na visokom nivou, da su sve institucije uvezane i da radimo na tome da poboljšamo status ovog društva i da toj djeci predočimo sa više aspekata, čak i preventivno radimo, činjenicu da je svako drugo ponašanje osim dobrog, loše po njih i da će se odraziti na njihovu budućnost. Ne idemo kratkoročno, objašnjenima da će biti sankcionisani, jer mislim da oni ne funkcionišu po sistemu zastrašivanja, već nekog drugačijeg vida preventivnog rada, gdje im ukazujemo da je lijepo ponašanje i lijep odnos prema sebi, prevashodno, a i prema društvu, nešto što će imati veći uticaj na njih i društvo kao cjelinu. Lijepo ponašanje će ih prezentovati mnogo bolje nego određeni vidovi destruktivnog ili kriminalnog ponašanja.

RB/BI: Upućujete ih na činjenicu da je bolje da grade budućnost, nego da ostanu na margini života.

Hot: Često ih, na predavanjima koja držimo u školama, pitamo da li su ikada vidjeli zlu bebu. Jer se mi svi rađamo kao dobri. Naš je izbor kako želimo da živimo i kako želimo da se ponašamo. Na kraju svih predavanja, uvijek naglasim da je biti dobar veoma lako. Možda je teško u današnjem društvu, ali je lako meni, kao pojedincu. Da bismo bili zli i nekome uradili nešto loše, ulažemo veliki napor, svakodnevno moramo razmišljati o tome šta ćemo i kako. A biti dobar je lako – probudimo se, pogledamo se u ogledalu i kažemo: „Ja sam dobar čovjek i nastaviću tako.“ Pozdravimo komšiju u haustoru, prodavačicu u prodavnici, kolegu na poslu… Pozdravimo ljude sa osmijehom.

The post Alma Hot: Primjetno odsustvo empatije i ljudskosti kod omladine, idoli postali ljudi koji nijesu vrijedni pažnje first appeared on BARinfo.

Prijemu su prisustvovali potpredsjednik Opštine Bar Damir Rašketić, načelnik Regionalnog centra bezbjednosti “Jug” Petar Rolović, kao i nagrađeni službenici Alma Hot, Milika Perović i Mithad Alilović.

Tokom prijema, predsjednik Raičević je istakao vrhunski profesionalizam i efikasnost nagrađenih službenika, koji su svojim radom postavili visoke standarde u svom poslu. Raičević je dodao da nagrađeni službenici predstavljaju ljude od integriteta te da njihov trud, uprkos izazovima, svakodnevno doprinosi jačanju povjerenja građana i sigurnosti lokalne zajednice, a time i boljem kvalitetu života u Baru.

Predsjednik Raičević je takođe naglasio kontinuiranu saradnju Opštine Bar sa Odjeljenjem bezbjednosti Bar, koja se ogleda kroz različite projekte, kao što je adaptacija fasade na objektu Odjeljenja bezbjednosti Bar, finansirana od strane lokalne uprave ali i kroz mnoge druge, do sada realizovane donacije kojima se dodatno unapređuju uslovi rada policijskih službenika.

Na sastanku je istaknuta važnost partnerskog odnosa lokalne uprave i policije u cilju jačanja sigurnosti i kvaliteta života građana.

The post Predsjednik Opštine priredio prijem za najbolje policijske službenike first appeared on BARinfo.

RB/BI: Koliko je slučajeva porodičnog nasilja zabilježeno u Baru tokom ove godine i je li taj broj veći u odnosu na isti period prošle godine?

Hot: Kada govorimo o porodičnom nasilju, moram napomenuti da se  porodično nasilje moze kvalifikovati  kao prekršaj – član 36 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, ili kao krivično djelo – po članu 220 Krivičnog zakonika Crne Gore. Tako ih obrađuje i naša statistika, pa je mjerljivo na dva načina. U prošloj godini smo imali 21 krivično djelo. Statistika je obrađena do kraja avgusta. U ovoj godini, do kraja avgusta, imamo 44 krivična djela.

RB/BI: To je dvostruko više.

Hot: Jeste, znači da se povećao broj krivičnih djela. Možda je tome doprinijela promjena člana, odnosno izmjene Zakonika, gdje su u član 220 kao nove članove porodice uvrstili  i intimne partnere, bivše intimne partnere i članove istopolne zajednice. Vjerovatno je i to doprinijelo ovom porastu krivičnih djela, jer mi intimne partnere, odnosno momka i djevojku, nismo tretirali kao članove porodice, već su pripadali drugom sektoru. S obzirom da je sada to uvršteno, moguće je da je zbog toga zabilježen porast broja krivičnih djela, mada nismo radili analizu.

Maloprije sam pomenula da imamo kvalifikaciju i prekršaja u dijelu nasilja u porodici. Prošle godine bilo je 127 prekršajnih prijava, dok je ove godine za isti period bilo 87. To je zvanična statistika Odjeljenja bezbjednosti Bar.

RB/BI: Jasno je da kad se nasilje desi i osoba želi da izađe iz braka u kome je nasilje, traži zabranu prilaska. Koliko je zabrana prilaska izdato u Baru, ko vodi evidenciju o tome, koliko često se krše i ima li sankcija prema onima koji se ne pridržavaju te zabrane?

Hot: Što se tiče mjere zabrane prilaska i ostalih mjera koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici propisane, radi se o pet mjera koje mi možemo predlagati u sklopu prekršajnih prijava, ali ih ne možemo donositi. Njih donosi Sud za prekršaje, na naš predlog ili samoinicijativno. Sprovođenje tih mjera mi pratimo i vodimo evidenciju o tome, radi izvještaja. Ali, postoje mjere koje mi nismo dužni da pratimo, tako da tačan broj mjera koje su donijete možete dobiti u Sudu.

RB/BI: To ćemo svakako uraditi. Ali, vjerovatno postoje sankcije za one koji te mjere krše.

Hot: Naravno, postoje sankcije. Mi, kao Odjeljenje bezbjednosti Bar, pratimo sprovođenje tih mjera. Kao inspektorka, pravim plan i sa službenicima policije pratimo sprovođenje mjera koje je donio Sud za prekršaje. Dužna sam da dva puta mjesečno obilazim žrtvu i sa njom obavim razgovor. Zavisno od toga da li izvršilac kome je donijeta mjera, prekrši mjeru ili ga žrtva sama pozove (a imali smo takve slučajeve) da dođe, jer se u međuvremenu pomire – zavisno od toga, imamo prijavu kršenja mjera ili je nemamo. Sve zavisi od konkretne situacije.

RB/BI: Što bi osoba sa Vašim iskustvom savjetovala onima koji su u riziku od nasilja? Kada je neophodno odmah zvati policiju?

Hot: S obzirom da pričamo o porodici, o nečemu što je po meni sveto, jer je porodica stub društva, smatram da ljudi koji ulaze u brak treba da se poznaju. Dešava se da ljudi iz nekih drugih razloga ulaze u brak i samim ulaskom u zajedničko domaćinstvo shvate koliko se ne poznaju i koliko su daleko jedno od drugog. Onda tu dolazi do sukoba, mada nije isključeno da se sukobi dešavaju u porodicama koje se znaju duže, ali bitno je da mi znamo sa kim imamo posla i šta od koga možemo očekivati.

Mi smo za to da se svaki vid nasilja odmah prijavi, bez odlaganja, jer ne znamo da li će sljedeći put imati šansu da pozove policiju, da li je to bio samo jednokratni incident, ili će se ponoviti. Postoji i način da se nasilje anonimno prijavi, možete prijaviti lično, u Centru za socijalni rad, ukoliko vam je lakše obaviti razgovor sa službenicama, koji će vam predočiti da li je to nasilje ili nije. Službenici centra ne mogu kvalifikovati događaje, ali nekad nismo svjesni da je neka situacija ustvari nasilje i smatramo da je to nešto normalno, jer su tako živjele naša majka, baba. U stvari, tolerancija je nulta za svaki oblik nasilja i nasilje treba prijaviti. Kancelarija OB Bar radi sa žrtvama nasilja 24 sata dnevno, u kontinuitetu smo tu, uvijek smo otvoreni za rad sa žrtvama, ne samo za zaprimanje prijava. Uvijek se odvoji vremena i da se njima predoči situacija koja ih čeka u narednom periodu. Naša dužnost je da ih upoznamo sa svim što dalje slijedi i da ih uputimo na institucije koje im mogu biti od pomoći u daljem postupku. Sami čin prijavljivanja nije kraj, već početak perioda u kome žrtva nailazi na dosta situacija koje su joj nove. Svakom vidu prijave nasilja pristupamo vrlo odgovorno. Uključene su sve institucije kako bi se svaka prijava što bolje odradila, a žrtva što bolje upoznala sa svim informacijama potrebnim za dalji postupak.

RB/BI: Vi ste ovim dotakli sljedeće pitanje – koliko su policija i ostale institucije umrežene i povezane?

Hot: Vrlo su povezane, to nam je obaveza. Policija je tu u dijelu zaprimanja prijava, kvalifikaciju donosi Osnovno državno tužilaštvo, ukoliko nema krivičnog djela, nadležan je Sud za prekršaje, tako da su sve institucije povezane. Zavisno od težine djela, prisutnosti djece, u postupku se već u OB Bar uključuje Centar za socijalni rad. U obavezi smo da o svakom slučaju nasilja u porodici pisanim putem i preko sistema, koji je odnedavno u radu, upoznamo Centar za socijalni rad. 

RB/BI: U to smo se uvjerili i iz razgovora sa radnicima Centra. Nekad žrtve nasilje prijave njima, baš kao što ste rekli, nekada policiji. Imaju iskustva sa djecom iz porodica u kojima je bilo nasilja. Psiholozi objašnjavaju da često ta djeca budu ili žrtve ili počinioci nasilja, jer su to modeli ponašanja koje usvajaju. A nasilje, ni u jednom slučaju, nije rješenje.

Hot: Naravno da nije, nasilje je  izabrano ponašanje. To je izbor pojedinca da na taj način funkcioniše. Žrtva, takođe, ima izbor, da prekine to nasilje. Apelujem na žrtve da ne slušaju gradska ogovaranja o tome koliko je ko spreman da postupa po prijavama. Odgovorno tvrdim da se posao u Odjeljenju bezbijednosti Bar radi bez odlaganja, sad i odmah, uz uključenje svih institucija koje smo naveli. Apsolutno nema prostora za bilo kakvo dvoumljenje, osim u dijelu svoje lične dileme, da li žrtva želi da izađe iz braka, veze ili ne.

RB/BI: Kad kažemo rodno zasnovano nasilje, u svijesti većine nas je nasilje muškarca nad ženom. Međutim, ima i drugačijih slučajeva.

Hot: Nerijetko imamo i slučaj da suprug prijavi nasilje od strane supruge, da djeca prijave nasilje od roditelja. Ponekad su i muškarci žrtve. Da su samo žene žrtve nasilja, članovi Zakona bi se odnosili isključivo na njih, ali uvršteni su svi članovi porodice, šire i uže, to je precizno kvalifikovano zakonom. To je malo širi krug, ne može se svoditi samo na rodno zasnovano nasilje, ali bez sumnje možemo reći da su većina žrtava žene.

RB/BI: Većina žrtava su žene, koje imaju djecu. Tu se onda stvara čitav krug, koji kao društvo treba edukacijom, radom, da razbijemo.

Hot: Mi radimo na tome. Uz posao o kome pričamo, dio mog referata pokriva oblast maloljetničke delinkvencije, koja je, nažalost, zastupljena kod nas. U okviru naših mjesečnih aktivnosti, obilazimo i škole u kojima držimo predavanja na temu vršnjačkog nasilja. Nikada ne završimo svoje predavanje, a da ne pomenemo i porodično nasilje. Djeci objašnjavamo da nismo tužibabe ako prijavimo, da nismo dužni da trpimo i da je bitno uvijek prekinuti lanac nasilja, jer ćemo tako pomoći ne samo jednoj osobi, nego čitavom krugu. Nisam kompetentna da pričam o tome što za sobom povlači nasilje u porodici, ali s obzirom da skoro 18 godina radim u policiji, od toga 15 godina sam inspektor za nasilje u porodici i maloljetničku delinkvenciju, svjedoci smo da iz porodica u kojima su narušeni partnerski odnosi, imamo djecu koja su aktivna na ulici, po raznim oblicima kriminaliteta. Tako da radom na sređivanju jednog bračnog para, ujedno sređujemo kompletnu porodicu. Naravno, to ne zavisi samo od nas, mora biti obostrano, a žrtva mora imati puno povjerenje u nas. Zajednički možemo dosta toga promijeniti, ima nade, sve zavisi od mog sagovornika preko puta. Uvijek radimo u interesu žrtava, biraju se službenici za tu liniju rada da budu senzibilisani, otvoreni, empatični, ali i da imaju stav da nasilje ne ostavlja prostor za bilo kakvu diskusiju – mora se procesuirati i stati mu se na kraj. Mi smo svi sa ovog područja sa istim tradicionalnim kodeksima, pa se čak i iz usta najobrazovanijih ljudi ponekad čuju riječi koje opravdavaju nasilje. Treba poći od toga kako bi se osjećali da je to naš član  porodice – svi imamo majku, sestru, ćerku. Nedavno sam pročitala: “Kako je moguće da se dešava da muškarac vrši nasilje nad ženom, a žena ga je donijela na svijet?”.

Nadam se da ćemo uspjeti da što više pomognemo, da nam se žrtve što više otvore, da ostanu uz svoje prijave i da, kad dođe do suda ne odustaju od prijava. Ako odustanu, staju na stranu izvršioca. Ne želim da ih kritikujem, mi smo i dalje tu za njih.

Kroz noćni rad, često budem zbog svog posla u dežurnoj službi gdje se zaprimaju prijave i dešava se da građani i po deset puta pozivaju da se žale na buku, jer neki dječak proslavlja 18. rođendan. A, vrlo rijetko, čak su to brojke koje su zanemarljive, imamo slučajeve da komšije pozovu kad čuju nasilje. To nije njihova stvar. Nažalost, dok god kao društvo imamo toleranciju na bilo koji vid nasilja, nismo na dobrom putu. I ne može tu ništa uraditi ni policija, ni međusektorska saradnja, ni zajednica, ukoliko mi u sebi ne prepoznamo taj momenat i ne kažemo: Stop!

The post Prijavljuju bučna slavlja, a ne čuju kad je nasilje u porodici first appeared on BARinfo.

Film govori o Šejli Bakiji, djevojci koja je, uprkos tome što je tražila zaštitu od nasilja, ubijena na kućnom pragu. Institucije nijesu adekvatno reagovale, a njeno ubistvo je podiglo na noge hiljade ljudi koji su se okupljali na trgovima crnogorskih gradova u znak otpora prema nasilju. Film priča o devetnaestogodišnjoj žrtvi femicida i jednog u nizu primjera nefunkcionalnosti, sporosti i neblagovremenog djelovanja sistema u cilju zaštite od nasilja. U produkciji Ateljea “Arlekin” namjenski je pravljen kao najjače medijsko sredstvo, da utiče na buđenje svijesti kod mladih, kako bi došlo do smanjenja vršnjačkog i nasilja nad ženama i djevojčicama. 

Pitanje koje se nameće je šta je Šejla, pored izjave koju je dala, trebala da kaže policiji, da bi državne institucije shvatile da je u životnoj opasnosti i da li je Šejlu ubio čovjek koji je potegao pištolj ili država koja nije blagovremeno reagovala da je zaštiti.

“Ovo je izuzetno bitan dan, kad možemo da se osvrnemo na probleme sa kojima se suočavaju žene širom svijeta, a može i da nam pokaže šta kao društvo možemo da učinimo i koliko smo moćni”, kazala je, otvarajući panel-diskusiju, Jana Šekularac u ime Lokalnog tima za prevenciju nasilja nad djecom i mladima.

“Nasilje nad ženama nije samo narušavanje ljudskih osnovnih prava, već  predstavlja prepreku u ekonomskom i socijalnom integritetu našeg društva u cjelini. Ako zatvaramo oči pred nasiljem, ono postaje društveno prihvatljivo ponašanje. Treba da radimo na prevenciji, adresiramo svaki oblik nasilja i budemo uključeni kao zajednica. Opština Bar je zato i formirala Tim sastavljen od predstavnika relevantnih institucija i djece, predstavnika barskih škola. Zajedno smo radili na definisanju problema koje možemo da rješavamo sa lokalnog nivoa, a kao rezultat tog rada nastao je Plan aktivnosti za prevenciju nasilja nad djecom i mladima koji u fokus stavlja  informisanost društva o ovom problemu i pružanje psihosocijalne podrške u cilju uticaja na mlade da slobodno vrijeme provode na bolji i sadržajniji način”, pojašnjava Šekularac.

Vesna Drašković, odbornica i inicijatorka formiranja Ženskog odborničkog kluba u Skupštini opštine Bar, podsjetila je na slučaj naše tragično stradale mlade sugrađanke Zumrite Nerde, koju je nemilosrdno zlostavljao nevjenčani suprug i navela poražavajuće podatke koji se tiču nasilja nad ženama u Crnoj Gori.

“Svaka treća žena u Crnoj Gori je doživjela neki vid fizičkog nasilja, a prema posljednjem OEBS-ovom istraživanju, svaka druga poznaje ženu koja je žrtva nasilja, dok samo 12 % njih, među kojima je bila i Šejla, su se odvažile da nasilje prijave”, navela je Drašković.

Drašković navodi da nasilje iz godine u godine raste, žrtve su, uglavnom, finansijski nesamostalne, a nasilnici ili nisu, ili su blago kažnjeni. Osvrnula se i na nasilje koje je prisutno na društvenim mrežama, smatrajući to dodatnim problemom kad je osnaživanje žena u zajednici u pitanju.

Nužna je, ukazuje Drašković, promjena zakonske regulative u ovoj oblasti, kroz Nacrt izmjena zakona o zaštiti  od nasilja.

“Osim toga, putem medija možemo svakodnevno da dajemo informacije koliko se često vrši nasilje nad ženama kao podsjećanje i neki vid opomene. Podatak kojim se ne možemo pohvaliti je da je u ukupnom broju sagovornika koji se pojavljuju u medijima samo 26 posto žena dok samo 1,7 posto medija u Crnoj Gori govori o rodnoj ravnopravnosti. Neophodno je organizovati što više radionica, raznih vidova edukacije na ovu temu, a dokumentarni film ‘Šejla’ treba da odgledaju svi barski srednjoškolci/ke i da im to bude snažan podsticaj da prijave nasilje, nezavisno od toga da li su lično žrtve ili su svjedoci nasilja. Prijavljivanjem nasilja imamo veću šansu da mu stanemo na put”, poručila je Drašković dodajući da “žene nisu samo nježniji već i hrabriji pol”.

Milanka Okuka, pedagoškinja u Srednjoj stručnoj školi smatra da sve dok država ne sprovede strože kažnjavanje nasilnika, mladi će dobijati jasnu poruku da im se ništa neće dogoditi ako se budu nasilno ponašali.

“Pored fizičkih posljedica koje su bolne ali zarastaju, ostaju psihološke koje su složenije, kompleksnije, teže se uočavaju, dugo liječe a većina stručnaka kaže da se nikada ne izliječe. Kad shvatite da je sopstvena agresija, u stvari, reakcija na smetnje i prepreke na putu ostvarenja ciljeva, onda ste na pravom putu otrežnjenja. Ponašajte se prema drugima onako kako želite da se oni ponašaju prema vama. Prijavite nasilje, pomognite vršnjacima da se izbore sa ovako teškim oblicima nasilja i njegovim posljedicama sa kojima se nije lako nostiti”, poručila je Okuka.

“Nasilje je izabrano ponašanje, a sa onima koji su ga izabrali mi svakodnevno radimo”, kazala je Alma Hot, inspektorka za maloljetničku delinkvenciju i nasilje Odjeljenja bezbjednosti Bar.

“Trudimo se da, koristeći razne mehanizme suzbijemo nasilje ali smo nemoćni ako naiđemo na sistemski  problem. Nastojimo da ukažemo na probleme u cilju pružanja pomoći žrtvama, ali ako nemamo informaciju o problemu, ne možemo ga ni rješavati. Stoga je neophodno da s nama podijelite svaku informaciju koju imate jer ćete nam na taj način dati priliku da postupimo po zakonu i na adekvatan način riješimo problem. Budite humani, to je ono što je prirodno, ali je zatajilo, pa nam se događa nasilje kako među vršnjacima, tako i u porodici”, zaključila je Hot.

Neposredno nakon završetka projekcije, u bioskopskoj sali je najprije zavladao muk, a onda se prolomio aplauz. Tragična priča o Šejli dirnula je gledaoce među kojima je najviše bilo učenika Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole. Njihova profesorica Denisa Halimić žali što broj učenika nije još veći i smatra da bi projekcija filma “Šejla” i diskusije na temu nasilja trebalo da budu organizovane češće ali u prikladnijem terminu.

“Pojedinac može mnogo, od pojedinca sve kreće. Žene treba da budu jake, mada je to u uslovima ekonomske i svake druge krize veoma teško. Institucionalna podrška je neophodna, a u slučaju Šejle Bakije je zakazala.  Ovaj film mora da vidi što veći broj ljudi, pogotovo mladih”, smatra Halimić.

Film je bio izuzetno emotivan ali i edukativan za Teodoru Gašić.

“Šejla i ja smo vršnjakinje. Možda sam upravo zato sa posebnom emocijom ispratila film. Važno je da ne ostanemo nijemi kad je nasilje u pitanju. Ovaj nas film ohrabruje da prijavimo bilo koji vid nasilja. Juče sam se vratila sa četvorodnevnog seminara na istu temu, još sam pod utiskom i tog predavanja. Čini se da je neophodno uključiti i muškarce da budu predavači, edukatori… imalo bi efekta”, smatra Teodora.

U ime organizatora, na početku večeri se  obratio VD sekretara Sekretarijata za kulturu, Srđan Lekić istakavši da će Opština Bar i u narednom periodu, u skladu sa svojim nadležnostima, podržavati ovakve projekte i biti otvorena za nove ideje i sugestije u borbi protiv svih vidova nasilja.

The post Drašković: Šejla može biti svaka od nas first appeared on BARinfo.

Na prvom sastanku Operativnog tima učešće su uzeli predstavnici svih uključenih institucija: Alma Hot, ispred Centra bezbjednosti Bar, Jadranka Dragović, predstavnica Centra za socijalni rad,  Jelena Čejović, predstavnica Doma zdravlja, Milica Belada, predstavnica Zavoda za zapošljavanje, Zorica Crnčević, sekretarka OO Crvenog krsta, Slavica Radević u ime aktiva direktora obrazovno-vaspitnih ustanova i Ljiljana Vujović, predstavnica NVO “Žene Bara”. Ispred lokalne uprave sastanku su prisustvovali Jovo Krstajić, rukovodilac Kancelarije za socijalno staranje i Vasilije Lalević, saradnik na poslovima socijalne i dječje zaštite. Timom rukovodi potpredsjednica Opštine, Tanja Spičanović.

Pored kontinuiranog praćenja socijalne situacije na teritoriji opštine Bar, zadaci Operativnog tima su da procjenjuje rizike od siromaštva, diskriminacije  i svih vidova socijalne isključenosti, da predlaže mjere za prevenciju i sprječavanje nasilja u porodici,rodno zasnovanog nasilja i ostalih oblika nasilja koji pogađaju socijalno osjetljive skupine, da predlaže modele za brže i djelotvornije pružanje podrške žrtvama nasilja i njihovu punu socijalnu reintegraciju. Tim će se baviti i analizom učinkovitosti postojećih mjera socijalne podrške, davati mišljenje na akte iz oblasti socijalne politike i inicirati kreiranje novih mehanizama koji su u funkciji smanjenja socijalnih razlika.

Formiranjem ovog tima Opština Bar želi da afirmiše proaktivan pristup u predlaganju i sprovođenju konkretnih rješenja i inicijativa, koji dolaze kako iz institucija sistema, tako i iz djelova civilnog društva.​

The post Opština Bar: Multisektorskom saradnjom do unaprjeđenja socijalne situacije first appeared on BARinfo.

Inspektorka Hot smatra da nasilje nije u porastu, već da je samo postalo vidljivije.

„Kontinuirano se bavimo tom problematikom, obilazimo škole, radimo na osvješćivanju djece, predočavamo im što je nepoželjno ponašanje i kakve su posljedice. Ono što mogu primjetiti jeste da su pojedina djeca nezainteresovana, ne slušaju s pažnjom ono što im govorimo, ignorišu prisutne profesore, pedagoge, mene, kao službenika policije. Zamislite kako će se tako vaspitana djeca odnosti prema svojim vršnjacima u školi, na ulici, kada ne poštuju starije i one koji bi trebalo da im budu neprikosnoveni autoritet. Očigledno je da su neki roditelji u potpunosti zakazali u vaspitanju“, apostrofirala je Hot, koja je kazala da Centar bezbjednosti, osim što organizuje redovne obilaske škola i razgovore sa djecom i nastavnicima, priređje, u saradnji sa Centrom za socijalni rad i Opštinom Bar, i radionice na temu nasilja.

„Veoma je važno sagledavanje problema iz više uglova, jer jedino tako možemo biti efikasni u njegovom rješavanju. Zato mi se posebno dopao koncept Vaše emisije na Radio Baru, jer ste okupili predstavnike svih relevantnih institucija – Policije, Tužilaštva, Centra za socijalni rad, pedagoge, a čuli smo razmišljanja na ovu temu i ombudsmana, profesora, đaka i građana. Ovakav razgovor, ne samo da pokazuje koliko je određena problematika složena i velika, već je i koristan u smislu njenog iskorjenjivanja, ali i suzbijanja manipulacija i paušalnih ocjenjivanja, koje serviraju određeni mediji i društvene mreže“, istakla je Hot.

Na pitanje zašto više nema policajaca u školama, inspektorka Hot je odgovorila:

„Imamo škola koje nemaju ni pedagoga, ni psihologa, a čuju se zahtjevi za policajcem. To potvrđuje do kojeg stepena je došlo naše društvo. Često sam pozvana da prisustvjem roditeljskim sastancima u pojedinim obrazovnim ustanovama. Pitam se da li je policijskom službeniku mjesto na roditeljskim sastancima, tim prije, što im prisustvuje najčešće desetak ili 15 roditelja, a odjeljenje ima 30 đaka. Znači, polovina roditelja je sebi dala za pravo da se nikada ne pojavi i čuje veoma važne stvari kada su u pitanju njihova djeca, a meni, kao inspektorki se nameće takva dužnost. Mi smo, ipak, od početka marta, ustanovili novu aktivnost naših službenika – praćenje učenika do škole, prilikom ulaska i napuštanja škole, kao i na velikom odmoru. To je planska aktivnost službenika Policije i Odjeljenja ‘Kriminalistika’. Svakodnevno smo ispred škola, koliko možemo stići, jer ja sam jedan izvršilac u smjeni, a osim maloljetničkom delinkvencijom, bavim se i svim ostalim oblicima nasilja. Još dvije moje koleginice rade po prijavama i na terenu. Teško je, ali smo stalno na usluzi građanima“.

Ona se nije složila sa ocjenom koju je u emisiji prezentirao profesor u Srednjoj ekonomsko ugostiteljskoj školi, Neđeljko Đurović ( prepoznat i kao istaknuti građanski aktivista u borbi protiv pošasti savremenog doba), koji nije zadovoljan radom Policije, Tužilaštva, Centra za socijalni rad, kada je riječ o vršnjačkom nasilju.

„Ne slažem se ni sa jednom njegovom konstatacijom, osim u dijelu da problem postoji. Uvijek smo tu kada je potrebo nešto SEUŠ-i i kada nam se obrate za pomoć. Nikada se nije desilo da se nismo odazvali. Profesor je očigledan primjer uobičajenog ponašanja – prebacivanje loptice na drugi teren i traženje krivca tamo gdje ga nema. Mi radimo svoj posao na najbolji način, a i ova emisija je pokazala, kada smo dublje zašli u problematiku, što sve ‘škripi’ i gdje. Profesor nije pomenuo odgovornost i škola za ovakvo stanje, koje će se, nadam se, u dogledno vrijeme promijeniti“, kazala je inspektorka Hot, koja se osvrnula i na korijen problema.

„Moram naglasiti da nasilnici najčešće dolaze iz disfunkcionalnih porodica, ali dešava se da se nasilje pojavljuje i u tzv. uglednim porodicama. Drago mi je da su se svi učesnici emisije, ali i građani u anketi, složili da je primarna odgovornost na porodici. Kroz izradu Akcionog plana Opštine Bar za mlade, sugerisala sam da bude formirano Savjetovalište za mlade bračne parove, koji apsolutno nespremni ulaze u bračnu zajednicu, zasnivaju porodicu, rađaju djecu, a onda tako nespremni nemaju kapaciteta da se nose sa obavezama i odgovornošću, i na kraju, izlaze iz braka. Tako se stvaraju nesretne i nesretno razvedene porodice, odnosno bračni partneri, koji se svete jedno drugom preko djece. U takvim situacijama, upravo, najviše stradaju djeca – trpe nasilje ili sami postaju nasilnici“, upozorava Hot.

Ona je poručila da nigdje nema mjesta za nasilje, ni u porodici, ni u školi, niti na ulici.

„Moramo reći ‘stop nasilju’, a poseban apel upućujem roditeljima – budite uz svoju djecu, ne samo onda kada morate i kada vas Zakon obavezuje (tada je kasno), jer je to prirodno i potrebni ste im“.

The post Alma Hot, inspektorka za maloljetničku delinkvenciju i nasilje: Primarna odgovornost porodice first appeared on BARinfo.

Bilo koji termin da je planiran za razgovor na ovu temu, unazad nekoliko godina, bio bi odgovarajući, a isto tako, učestalo bavljenje ovom problematikom i znatno veći broj emisija njoj posvećenih, bili bi sasvim opravdani i na mjestu, s obzirom da je vršnjačko nasilje, nažalost, postalo konstanta našeg društva.

Tematsku debatu, planiranu u našem mediju, ubrzao je poslednji slučaj koji se dogodio 15. aprila u naselju Šušanj, kada su četvorica maloljetnih i jedan punoljetni građanin Bara, pretukli i nanijeli teške tjelesne povrede dvojici atletičara iz Sarajeva , koji su u našem gradu bili na pripremama.

Okupili smo relevantne sagovornike na ovu temu: inspektorka za maloljetničku delinkvenciju u Centru bezbjednosti Bar Alma Hot, tužiteljka za maloljetnike u Osnovnom državnom tužilaštvu Mirjana Tankosić Vučinić, direktorka Centra za socijalni rad Biljana Pajović, Jadranka Dragović voditeljka slučaja i Milanka Okuka pedagoškinja u Srednjoj stručnoj školi, ombudsman Siniša Bjeković, koji su razgovarali sa direktorkom Radio Bara, Vesnom Šoškić.

U emisiju se telefonskim putem uključila majka jednog od lakše povrijeđenih dječaka , Arduana Pribinja iz Sarajeva, (koja je prva obavijestila javnost o ovom nemilom događaju na društvenim mrežama), a kontaktirali smo i Armina Kremo, oca dječaka koji je teško povrijeđen i podvrgnut operaciji jagodične kosti.

Naša novinarka, Darija Jelić, razgovarala je sa profesorom koji je veoma aktivan kada je riječ o vršnjačkom nasilju, Neđeljkom Đurovićem, građanima i učenicima.

Gđa Pribinja je kazala da su obojica dječaka stabilno, ali i dalje u fazi šoka. Jedan od njih, kojem su smrskane jagodične kosti, uspješno je operisan. Njegov se otac u pisanoj poruci za Radio Bar i Bar info, zahvalio na podršci, rekao da su još uvijek u košmarnom stanju, da će izbjegavati izjave za medije, jer je pažnja cijele porodice usmjerena na oporavak i ublažavanje traumatičnog iskustva mladog atletičara. On je, takođe, ponovio da mu je posebno žao što se niko od roditelja barskih dječaka, koji su učestvovali u tuči, do juče, nije javio kako bi se informisali o zdravstvenom stanju povrijeđenih dječaka, niti izvinili.

Arduana Pribinja, koja je novinarka bosansko-hercegovačke televizije AL Jazeera Balkans, razmišljala je da li bi trebalo objelodaniti ono što se desilo, ali , ipak, odlučila se na to, jer, kako je kazala, sistemom „kuhane žabe“, normalizovali smo najužasnije društvene obrasce.

„Mi smo svjedocima kako se naše društvo mijenja u negativnom kontekstu i, uglavnom, konstatujemo kako mnoge stvari nisu u redu, a zauzvrat ne činimo ništa da ih promijenimo. Zato nema dileme da li treba javno pričati, a ja sam se trudila, i kao majka i novinarka, birati riječi i poštovati osjetljivi društveno politički trenutak u Crnoj Gori, kako ne bi ni, najmanje, doprinjeli bilo kojoj vrsti tenzija. Sada je, međutim, vrijeme da institucije postupe odgovorno, jer ono što javnost očekuje jeste da se sprovede određena procedura koja će doprinjeti da se ovakve stvari više ne ponavljaju. Od države se očekuje adekvatna reakcija, iako se upire prstom u porodicu i upozoravaju roditelji da moraju voditi računa na koji način odgajaju svoju djecu. Naravno da je porodica primarna i važna, da je vršnjačko nasilje rezultat ambijenta unutar porodice i, možda, neadekvatnih pedagoško – odgojnih metoda, ali mi decenijama živimo u jednom sistemu poremećenih vrijednosti, koje ćutke prihvatamo, i generalno se neodgovorno ponašamo, a onda se pitamo kako i zašto nam se sve ovo dešava. Dešava nam se upravo zbog toga što reakcija izostaje“, upozorila je Pribinja , koja je na pitanje koliko je vršnjačko nasilje prisutno u Sarajevu, i uopšte, Bosni i Hercegovini (u Crnoj Gori je situacija gotovo alarmantna), kazala:

„Isto je i kod nas. Nedavno su ovdje napadnuti sportisti iz Srbije, mi smo imali slučajeve vršnjačkog nasilja i sa smrtnim ishodom. Dakle, trebalo je da neko životno nastrada da bi državne institucije shvatile da moraju promijeniti zakonske okvire. I kod nas je zakonska regulativa bila vrlo ‘labava’ prema maloljetnicima, ali sada je sve drugačije. Zakoni su promijenjeni i mi sada imamo i zatvore za maloljetnike, ustanove za disciplinske prekršaje, a gdje će biti smješten maloljetnik ovisi kakvo je krivično djelo napravio i koliko ima godina. Dok se tako nije uradilo, mi smo imali užasne slučajeve vršnjačkog nasilja, na primjer, prije desetak godina mi smo imali slučaj Mrnjavac, koji je uzbudio čitavu regiju, kada je nasmrt izboden dječak koji ništa loše nije uradio. Maloljetnička delinkvencija, čak i kada se ne završi tragično, uvijek je uvod i povod u užasne društvene devijacije, i zato je treba posmatrati u tom širem kontekstu, a ne samo fokusirati se na pojedinačne slučajeve i njihove trenutne posljedice. Sa tim će se država kasnije mnogo teže nositi, ako ne bude na vrijeme i adekvatno reagovala“, apostrofirala je Pribinja.

Ona je prokomentarisala i ono što se dešavalo nakon ovog incidenta, iskaze vinovnika tuče, koji su pred tužiocem izrazili kajanje i žaljenje zbog učinjenog djela, ali i naveli da motiv nije bio na nacionalnoj osnovi.

„Ja sam razgovarala sa sinom, i njegov iskaz se podudara sa onim što je kazala i prodavačica iz marketa ispred kojeg se desio napad. On mi je rekao da ga više tišti to što su oni u sudu kazali da je napadu prethodio verbalni sukob, nego što ga bole rane na glavi. Muči ga, dakle, nepravda, jer na osnovu onoga što mi je on rekao, a i druga djeca koja su bila svjedoci, oni apsolutno ničim nisu dali povoda da budu napadnuti. Ne samo da nisu dali povoda, već nisu ni mogli izbjeći napad i odbraniti se, jer su na njih dvojicu nasrnula petorica momaka, odmah nakon što su trgovali neke sitnice u toj radnji. Ne bih komentarisala iskrenost tog kajanja, ali prošlo je nekoliko dana, moj Harun je ostao u Baru da bi dao iskaz, a za to vrijeme se nama niko od porodica tih dječaka nije obratio, da se ispričaju, ponude pomoć. Želim da istaknem da smo dobili izvinjenje na stotine građana Crne Gore, koji su to shvatili vrlo lično, iako sa tim nemaju nikakve veze. Mi ni u koga ne upiremo prstom, a nadležni organi treba da se bave motivima. Mi se nastojimo držati odgovorno, ne podizati tenzije i trudimo se da ne načinimo nikakvu nepromišljenu reakciju, iako je veoma teško roditelju u ovakvoj situaciji da ostane miran. Zbog vaših građana i vaše djece, sada je važno da institucije reaguju adekvatno, jer ako to izostane, ako djeca znaju da neće imati posljedice i da će proći nekažnjeno, kakva je to poruka ostalima, kako onda iskorijeniti ovakve pojave. Zato javnost ima pravo tražiti adekvatnu reakciju institucija i države“, zaključila je majka jednog od povrijeđenih dječaka, Arduana Pribinja.

Narednih dana na portalu Radio Bara, Bar infu, moći ćete pročitati što su na temu vršnjačkog nasilja, kazali i ostali učesnici u emisiji.

The post Roditelji napadnutih dječaka iz Sarajeva za Radio Bar i BI – učiniti sve da se iskorijeni vršnjačko nasilje first appeared on BARinfo.

Radionicu je realizovala Opština Bar i Sekretarijat za kulturu sport i mlade u saradnji sa Srednjom ekonomsko-ugostiteljskom školom, Srednjom stručnom školom, Centrom za socijalni rad, Centrom bezbjednosti i nevladinom organizacijom „Bubulj“.

Skup je započet prikazivanjem filma „Preobražaj“ koji se bavi temom vršnjačkog nasilja i autorski je rad „NVO Bubulj“, u saradnji sa Srednjom ekonomsko-ugostiteljskom školom.

Sekretarka Sekretarijata za kulturu, sport i mlade, mr Irina Dabović kazala je da je vršnjačko nasilje prisutno i da su za to odgovorni svi – i roditelji i škola i institucije sistema.

„Samo zajedno, sarađujući i koordinirajući aktivnosti, možemo se suočiti sa ovim problemom. Opština Bar je problem prepoznala i u Lokalnom akcionom planu za mlade, kojim su predviđene edukativne radionice sa mladima i sa roditeljima na temu vršnjačkog i online nasilja. Takođe, želim da podsjetim da je Sekretarijat za kulturu, sport i mlade, sredinom oktobra prošle godine, zajedno sa našim partnerskim organizacijama u realizaciji aktivnosti iz LAP-a za mlade, na gradskom trgu organizovao kampanju ’Stop svim oblicima nasilja’ jer je vršnjačko nasilje, nažalost, samo jedan od oblika, možda među vidljivijima, jer se najčešće odvija pred svjedocima. Nažalost, i djeca i mladi, ali i stare i nemoćne osobe, znatno više su izloženi oblicima porodičnog nasilja koje je prikriveno, a u fokus javnosti dospijeva kada postane tema crnih hronika“, istakla je Dabović.

Policijski inspektor I klase za maloljetničku delinkvenciju i nasilje u porodici u Centru bezbjednosti Bar, Alma Hot naglasila je da su policijski službenici „navikli“ da se sa problematikom vršnjačkog nasilja susreću u kasnijim godinama adolescencije.

„Radili smo sa i djecom od 14 godina, što nas negdje demorališe kao osobe i ljude, ne samo kao službenike. Iako s susrećemo sa raznim problemima, uvijek nam rad sa djecom bude težak. Naiđemo na veliko nerazumijevanje od strane roditelja i škola, ali valjda je postala praksa pojedinaca da prebacuju svoje odgovornosti na institucije. Institucije su tu da bi rješavali probleme, ali ne i da bi prevaspitavaju djecu. Mislim da sam ja i Centar bezbjednosti Bar posljednja stanica gdje treba da dođe dijete od 14 godina, tj. da ne bi trebalo uopšte da dođe“, kazala je Hot.

Direktorica Centra za socijalni rad, Biljana Pajović istakla je da je vršnjačko nasilje u protekle dvije godine u velikom porastu. Osim toga, tu je i nasilje putem interneta, a Pajović smatra da je to problem koji se tek otvara.

„Uloga Centra je vrlo specifična, mi imamo i protektivnu i proaktivnu ulogu. Radimo sa djecom koja su žrtve nasilja, kao i sa počiniocima. To je kontinuirani rad, gdje pružamo podršku žrtvi i radimo sa počiniocem nasilja, a imamo razliku kad dođe do agresivnog ponašanja. To može biti situacino ponašanje, ali kada se neko ponašanje ponavlja mnogo češće, onda zaista prelazi u nasilje i zahtijeva sistemsko rješenje i dugotrajniji rad sa djecom i porodicom. To može biti model iz porodice koji se prenosi, ali nije nužno, prosto može biti i model iz sredine, kao i uticaj nekih kompromitujućih ličnosti koje su uzor djetetu. Zato se u tom adolescentskom periodu treba najviše posvetiti djeci- kako roditelji, tako i mi kao institucija koji smo dužni da se bavimo zaštitom same djece“, objasnila je Pajović.

Socijalni radnik i psiholog, Andrijana Raković navela je da je uloga Centra za socijalni rad dvojaka.

„Kada je u pitanju podrška žrtvi vršnjačkog nasilja, glavna i osnovna uloga jeste pružanje psihosocijalne podrške samoj žrtvi, ali takođe i savjetodavni rad ne samo sa njom, već i sa porodicom. Radnik Centra za socijalni rad je tu da svoj dio vremena posveti žrtvi nasilja i prepozna određene potrebe, ali svakako je porodica ta koja je nama uporište, jer ako vodimo razgovor sa određenim djetetom, a od njegove familije nemamo podršku, dolazimo do problema i naš rad ‘pada u vodu’“, istakla je Raković.

Osim pružanja psihosocijalne pomoći, uloga Centra je i da se poveže sa drugim nadležnim institucijama – Centar bezbjednosti, Centar za mentalno zdravlje, škola…

„Kada je u pitanju rad sa nasilnom djecom, to su djeca koja imaju određene probleme u ponašanju i mi smo tu da im pomognemo koliko je u našoj mogućnosti, da sa školom i porodicom, svi zajedno djelujemo. Osnovni, glavni cilj jeste resocijalizacija, odnosno pomoć i podrška samoj osobi, kako bi svoje društveno nepoželjno ponašanje pretvorilia u društveno poželjno. Nekad je put težak, ali mogu reći da imamo manje povratnika, što je uspjeh cijelog društva, ne samo Centra za socijalni rad“, zaključila je Raković.

Pedagog u Srednjoj stručnoj školi, Milanka Okuka kazala je da je nasilje u školi problem koji je prisutan i u razvijenim obrazovnim sistemima, te da zaokuplja pažnju cjelokupne javnosti i da se jedino prevencijom možemo boriti i spriječiti nasilno ponašanje.

„Ne možemo očekivati od mladih da idu u školu naše mladosti, oni idu u školu današnjice, koja ima brojne prednosti, ali i niz mana. Ta mana, koja je direktno povezana sa ovom temom, jeste da savremena škola u prvi plan stavlja standard obrazovanja, međutim, njena vaspitna funkcija je skroz zanemarena, oslabljena, potisnuta… Škola naše mladosti imala je zaista naglašenu vaspitnu funkciju i nijesmo se suočavali sa ovakvim problemima. Tu je i kriza porodice- nekada je jedno do dvoje djece zahtijevalo posebnu pažnju, jer su bili iz porodice razvedenih roditelja, a danas već imamo po 50% i više djece koja potiču iz razvedenih brakova, pa se sve to odražava na njihovo odrastanje i formiranje ličnosti i vrijednosnog sistema. Tu je takođe značajna uloga medija, kao i vršnjačkih grupa“, objasnila je Okuka.

Ona je podvukla da djeca koja su sklona nasilju imaju, prije svega, pozitivan stav prema nasilju, nemaju grižu savjesti i apsolutno ih ne tangira to što su uradili svom vršnjaku.

„To su djeca koja potiču iz porodica gdje je stil vaspitanja popustiljiv, gdje nema nikakvih granica. To su djeca iz porodica gdje roditelji dovoljno ne nadziru dijete, iz porodica gdje roditelji tolerišu agresivno ponašanje i na neki način, jedino fizički rješavaju probleme i naravno da djeca onda to reflektuju kasnije u svojim međusobnim odnosima sa vršnjacima. Pored porodičnog okruženja koje je veoma važno, ističu se i neke osobine- to su djeca snažnijeg temperamenta, impulsivna, agresivna, koja imaju nizak prag tolerancije… Osobine djeteta zaista su važne i mogu da budu predispozicija za nasilno ponašanje, ali presudnu ulogu ima porodica. Dok god društvo bude tolerantno prema nasilju, dok država ne bude bila strožija u kažnjavanju nasilja na svim nivoima, djeca će dobijati određenu poruku, a to je ne da nasilje nije dozvoljeno već da, ako budeš nasilan, neće ti se desiti ništa loše. Djeca su naša slika- uče od roditelja u kući, nastavnika u školi, novinara na televiziji, od nas kao vozača u saobraćaju… Dakle, jednostavno po tome kako se oni ponašaju možemo da izvedemo zaključak kakvo nam je društvo“, navela je Okuka.

Profesorica u Srednjoj stručnoj školi, Branka Ćalasan istakla je da je jako važno preventivno i pravovremeno reagovati „počev od svih nas u školi do roditelja“.

„Proces odrastanja danas je mnogo složeniji i pod raznim je uticajima, gdje je poremećen sistem vrijednosti. Tu ulogu vaspitanja prvo treba da imaju roditelji, a onda, naravno i mi nastavnici. Sve to utiče na formiranje njihove ličnosti i identiteta. Veoma je bitno povjerenje u porodici između roditelja i djece. Ta kontrola ne smije da bude ni preblaga, ali ni prestroga. Prosto treba balansirati i osjetiti svoje dijete, prepoznati ga u mnogim situacijama, da ono ima tu slobodu da se požali i ocu i majci“, objasnila je.

Ćalasan je istakla da je kod djece problem strah da se povjere, jer vjerovatno smatraju da ih neće razumjeti, prihvatiti i da im neće povjerovati da su možda i oni krivi u svemu tome.

„Moramo se svi zajedno pozabaviti i više kontrolisati svoju djecu zajednički. Porodica zaista treba da bude luka iz koje će djeca koračati sigurnim putem, a mi nastavnici da obavljamo taj plemeniti poziv i da razvijamo kod djece sve te pozitivne osobine kao što su tolerancija, empatija, solidarnost, samopoštovanje“, poručila je Ćalasan.

Profesor Neđeljko Đurović iz Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole podsjetio je da je obrazovni sistem u svim anketama uvijek bio kotiran kao onaj koji uživa najveću podršku.

„Kao profesor u srednjoj školi najviše poteškoća imam sa učenicima prvog razreda, ne mogu vam opisati napor tokom prva tri mjeseca dok mi djecu ‘gurnemo’ u socijalni kolosjek da se prigodno ponašaju. Sa njima imamo veliki problem. Nije ovo neka poruka kolegama iz osnovnih škola, ali hajde da se zajedno uključimo i konstatujemo problem, jer u većini slučajeva naše vaspitno-pedagoške službe nemaju jasnu evidenciju da li neka djeca koja dođu u našu školu, imaju ranije oblike nedozvoljenog ponašanja. Potrebno je da Centar za socijalni rad ima sve podatke o učenicima, pa kad nam dođu prvaci, da mi znamo ‘sa kim imamo posla’. To je veoma operativno, ali nije nemoguće“, predložio je.

Đurović je podsjetio da je u posljednjih godinu i po, slučaj od prije dva dana druga masovna tuča gdje je korišteno hladno oružje.

Iako je porodica stub, Đurović je istakao da djeca u školi, sa nastavnicima, provode više vremena nego sa ukućanima.

„Kad je u pitanju institucionalni pristup, sve počinje od odjeljenskih starješina, donekle i predmetnih nastavnika koji uredno moraju da evidentiraju u odjeljenskim knjigama ponašanje učenika tokom nastave, obave razgovor sa vaspitno-pedagoškim službama, koje moraju da vode evidenciju i da kontaktiraju Centar za socijalni rad. Takođe, moramo da shvatimo da su škole, osobito one koje nemaju ograđeno dvorište, često usputna stanica socijalno opasnih osoba, koje dolaze sa raznim skrivenim motivima“, pojasnio je i dodao da je potrebno da se u škole ponovo vrati policajac.

„Zasigurno mogu reći da vršnjačko nasilje može da se prati, da je to jedan vid socio-patologije koji ima svoje trasiranje i naravno, u većini slučajeva, veoma dobro detektuje sve ostale anomalije u društvu. Uvijek kad imate vršnjačkog nasilnika onda imate i nasilnika u porodici, dio grada u kome se dešavaju učestale kriminalne aktivnosti“, objasnio je.

Đurović je, na kraju, pozdravio inicijativu lokalne samouprave.

„Iako Opština nema zakonsko ovlašćenje, ipak medijacije institucija koje vi napravite mogu da pomognu vaspitno-pedagoškim službama i timovima škola da detektuju i nasilnike i žrtve nasilja i, naravno, svim ostalim službama koje u saradnji sa nama, a i bez nas, i te kako mogu da preveniraju sve ove oblike“, zaključio je Đurović.

Na kraju radionice, učesnici su postavljali pitanja i razmjenjivali iskustva na ovu temu.

The post Opština Bar okupila škole, roditelje i stručnjake u zajedničkoj borbi protiv vršnjačkog nasilja first appeared on BARinfo.