Miomir Mišo Vemić (Donja Bukovica, Šavnik, 1954) diplomirao je na likovnom odsjeku Filozofskog fakulteta u Nikšiću, gradu u kojem danas živi i stvara. Tokom svoje bogate i plodne karijere, Vemić je organizovao Prvo proljećno internacionalno bijenale minijature u Nikšiću (2005) i aktivno učestvovao na brojnim prestižnim međunarodnim umjetničkim simpozijumima i bijenalima. Njegov rad visoko je vrednovan kako u zemlji tako i u regionu, što potvrđuju i značajna priznanja među kojima se izdvajaju nagrada „Paleta Đure Jakšića“ (Požarevac, 2012), nagrada Internacionalnog bijenala akta u Petrovcu, kao i priznanje „Zoran Matić“ u Požegi.

Iza sebe ima čak 47 samostalnih i ogroman broj kolektivnih izložbi u nekim od najznačajnijih galerija i muzeja širom Crne Gore, Srbije, Makedonije, Hrvatske i Švajcarske. O univerzalnosti njegovog slikarskog jezika i međunarodnom ugledu najbolje svjedoči činjenica da se njegova djela danas nalaze u brojnim privatnim i javnim kolekcijama u metropolama poput Čikaga, Londona, Budimpešte i Moskve. Izložbu će otvoriti istoričarka umjetnosti, dr Anastazija Miranović.

The post Snovi koji su me probudili Miomira Miša Vemića otvara likovnu selekciju Ljetopisa first appeared on BARinfo.

Snažno uvezana priča, kroz umjetnost i modu, u ambijentu Stare masline i Mirovice, donijela je na nov i posebno prijemčiv način tumačenje značenja i simbolike svetog drveta, trajnog određenja našeg identiteta i tradicije. Hor “Antivari muzika” i sopranistkinja Aleksandra Vojvodić Jovović premijerno su izveli staru klapsku pjesmu “Maslina je gora”, a u ulozi Stare masline pojavila se mlada glumica Helena Đurović. Okosnicu programa činila je modna revija inspirisana svetim drvetom, dr Anastazije Miranović “Korijen i kruna”.

Modno-umjetnički izraz istoričarke umjetnosti i istaknute poslenice u kulturi Crne Gore obilježava snažna kopča sa našom istorijom, kulturom i baštinom. Stara maslina je neodvojivi dio identiteta Bara. Ona je snažno povezivala ljude na ovim prostorima, oblikovala duh i duhovnost i duboko, kao njeni korijeni, utemeljila u crnogorskom biću univerzalne vrijednosti.

Ideja o modno-umjetničkoj priči koja bi prezentovala simboliku ovog svetog drveta nastala je, kako je objasnila autorka dr Anastazija Miranović, na prošlogodišnjem kulturnom događaju u Baru, drugom izdanju manifestacije “Dani nematerijalne kulturne baštine”, održanoj u Kući maslina, čija je inicijatorka upravo dr Miranović.

“Tada smo se dogovorili da ovogodišnje Dane nematerijalne kulturne baštine posvetimo maslinarstvu i maslini, ali sa kulturološkog aspekta, u čijem središtu bi bila modna revija posvećena značajnom jubileju – 2250 godina postojanja i života Stare masline. Dakle, prije godinu je zamišljen taj koncept, i sada se ostvaruje, ne u okviru te manifestacije, već u okviru programa proslave i obilježavanja značajnog datuma, i njime, u stvari, otvaramo program proslave jubileja u organizaciji Kuće maslina i pod pokroviteljstvom Opštine Bar”, kazala je za Radio Bar i Bar info dr Anastazija Miranović, naglašavajući da ovom modnom pričom pravi i svojevrsnu sinergiju kulture, istorije i naše baštine sa prirodom i prirodnim dobrom, jer je Stara maslina zaštićeno prirodno dobro Crne Gore, odnosno spomenik prirode.

“Uvezivanje prirodnih i kulturnih dobara jeste razumljivo i nameće se samo po sebi, jer jedno bez drugog ne može da postoji i opstane, a meni je velika čast da jednu svoju kolekciju posvetim vremešnom drvetu, koje zauzima važno mjesto u našem kulturnom i prirodnom nasljeđu. U tom kontekstu, svih trideset modela rađeni su u prirodnim materijalima, dominantno u svili, ali i lanu, u zemljanim tonovima, od bež do boje čokolade, koja je nova ‘crna’ poslednjih godina, i, naravno, u svim nijansama maslinaste boje – od menta, rozede do zagasito maslinastih tonova. Vrlo mi je bilo inspirativno da se bavim ovom kolekcijom, na kojoj je publika mogla da vidi i već korištenu tehniku na nekim mojim prethodnim revijama – štampe na svili, koju je radio prestižni studio ‘Maruška’ iz Srbije, jer, nažalost, niko se u Crnoj Gori ne bavi time. Motivi su u skladu sa tematikom – maslinovo drvo, plodovi masline, maslinova grančica”, objasnila je Miranović, koja je prepoznatljiva i po tome što svaku njenu modnu reviju prate i drugi kulturno-umjetnički sadržaji, koji nisu izostali ni ovoga puta.

“U stablu masline, u svakoj njenoj grani, sabrani su ne samo tragovi godina, već i ljudi, njihovih sudbina, mirenja i praštanja, a tokom 2250 godina njenog postojanja bilo ih je mnogo – onih koji su je pohodili, izmolili, koje je hranila i odnjivila, koje je ispratila i dočekala, koje je podučila i osokolila, kojima je dala blagoslov i zaklon, onih koje je utješila i umirila, onih koji su došli da joj došapnu najskrivenije tajne svog srca, onih čiju je tišinu samo njena tišina razumjela. Zato večeras, kroz umjetnost i modu, i ono što maslini najviše godi – kroz okupljanje i slogu zajedništva, slavimo vlastiti korijen i krunu, ono što nas povezuje sa tradicijom i ono što nas upućuje na budućnost”, kazala je potpredsjednica opštine Bar, mr Tanja Spičanović.

Spičanović je zahvalila dr Mariji Markoč i Kući maslina za ovaj trenutak, koji će biti inspiracija za neke nove naraštaje, da sa ovog mjesta iskazuju divljenje i poštovanje prema Staroj maslini, ali i svakom drugom stablu masline, i da šalju poruke ljubavi, mira i slobodarstva.

Kuća maslina za kratko vrijeme pokazala je da je postala istinski dom za maslinare, poljoprivredne proizvođače i sve građane Bara, ali i brojnim projektima potvrdila da je na putu dosljednog čuvara naše baštine i tradicije, sa jasnom vizijom budućnosti.

Dr Marija Markoč, direktorka Kuće maslina, podsjetila je da nas je nakon nekoliko izazovnih godina, kada smo strahovali da će Bar ostati bez najznačajnijeg simbola kojim je predstavljen na mapi svijeta, a Barani bez identitetskog nukleusa, Stara maslina demantovala.

“I oštro opomenula, podsjetivši da su joj potrebne vrijednosti koje čine njen eliksir mladosti, i zaželjela da joj darujemo ljubav i porod, dječji žamor, igru i znanje, kao kartu za blistavu budućnost jednog naroda. Da Stara maslina ima dušu, široku kao plavetnilo iznad Bara, dokazala nam je u godini svog jubileja, poklanjajući nam ono najvrednije – svoje plodove koji će biti pretočeni u najblistaviju kap maslinovog ulja. Sa ponosom i ogromnom odgovornošću dijelim sa vama, dragi prijatelji, odluku Kuće maslina, kao vječno zahvalnog njegovatelja ovog drevnog stabla, da će ove jeseni Stari Bar zamirisati na svježe maslinovo ulje. Limitirana serija dobijena od plodova njenog stabla biće krunisana njenim nazivom, dok će tečno zlato Kuće maslina biti nazvano, u vašu čast, drage komšije. Maslinovo ulje ‘MIROVICA’, kao vječna zahvalnost što je Stara maslina opstala i ostala na ovom mjestu upravo zbog vas, jer vam je i u najtežim i najgladnijim vremenima bila vrjednija od ćupa zlata. Mirovica, jer ste vrijednost mira, kao univerzalne potrebe, spoznali prvi. Tragom tradicije hrabro koračamo putem vječne budućnosti, savremeno i inovativno, pod njenom krošnjom”, kazala je dr Markoč.

Da multimedijalni događaj “Stara maslina – 2250 godina pod krošnjom vječnosti” protekne u najljepšem izdanju, potrudio se, kao sponzor, Salon ljepote “Diversa”, a za izradu kolekcije, kada je u pitanju autorski pečat dr Anastazije Miranović, kao i prethodnih godina, bila je zadužena Vernesa Hasanagić i njen Modni studio “Stil”.

Program je završen projekcijom dokumentarnog filma koji je retrospektivno prikazao sve aktivnosti Kuće maslina u prethodnom periodu.

The post VIDEO: Pod krošnjom vječnosti: 2250 godina Stare masline first appeared on BARinfo.

Sat vremena kasnije, u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković”, u sklopu programa koji na autentičan način odražava Toškovićevu stvaralačku misao, biće održan umjetnički performans glumca Slavka Kalezića, uz postavku Uroševih radova iz legata galerije.

“Podizanjem spomenika velikanu crnogorskog likovnog stvaralaštva na obali, gdje je stvarajući provodio najviše vremena u Baru, simbolično se čuva uspomena na njegov lik i nemirni duh, koji je ostavio snažan trag u crnogorskoj umjetnosti i kulturi”, stoji u saopštenju Opštine Bar.

Spomenik, izrađen u bronzi, visine dva metra i postavljen na postamentu od kamena, otkriće predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, predsjednica Komisije za ocjenu i odabir arhitektonsko-umjetničkog rješenja spomen-obilježja, istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović, i autor skulpture, poznati vajar Zlatko Glamočak.

Odluku o podizanju spomen-obilježja Urošu Toškoviću donijela je Skupština opštine Bar, nakon što je prethodno Vlada CG prihvatila predlog Opštine Bar za davanje saglasnosti na realizaciju ovog projekta”.

The post Opština Bar otkriva spomenik Urošu Toškoviću: Ponovo među Baranima first appeared on BARinfo.

Nakon crnogorskog zlatoveza i bihorskog ćilima, dobrotska čipka je treće po redu nematerijalno kulturno dobro Crne Gore kojem Anastazija Miranović posvećuje svoje kolekcije, dajući doprinos valorizaciji i afirmaciji naše bogate kulturne baštine.

Miranović napominje da je uloženo dosta truda, rada i istraživanja na ovom materijalu, te da joj je drago da su Kotorani, kao najkritičnija publika jer se radi o zaštićenom nasljeđu koje je tu praktikovano i čuvano, to prepoznali i nagradili aplauzom.

„Na kolekciji se dugo radilo, najprije na odabiru motiva dobrotske čipke, zatim na dizajniranju i kontekstuiranju na svili,  pa na modelovanju, krojenju, šivenju… Spoj svile i čipke izrodio je lepršavu, nosivu kolekciju, prijemčivu ovom vremenu”, istakla je Miranović dodajući da je prva zamisao bila da svila sa motivima dobrotske čipke putuje brodom kroz Bokokotorski zaliv,  pa da se nakon toga prezentuje na ostrvu Gospa od Škrpjela. Ta ideja će, ipak, prema njenim riječima,  vjerovatno biti ostvarena kao jedna od repriza sinoćnje modne revije.

Uz unikatne modele sa aplikacijama na svili originalnih primjeraka dobrotske čipke sinoć je predstavljen i nakit izrađen u tehnici drevne vještine Kotoranke Slađane Vučetić. Vučetić je naglasila da je sa izradom nakita krenula prije godinu, odmah nakon što joj je Anastazija Miranović saopštila svoje planove u vezi sa modnom revijom.

“Proces izrade pratećeg aksesoara  je bio težak i spor, godina je bila potrebna za dvadeset  komada nakita. Rađen je  na osnovu Anastazijine ideje i čini se da je sjajno uklopljen i bojom i oblikom. Ovo je jedini način da se dobrotska čipka održi kao nematerijalno kulturno dobro, ako je ne praktikujemo kao vještinu, otići će u zaborav”, naglasila je Vučetić dodajući da je raduje činjenica da se žene u Kotoru počinju organizovati i upražnjavati vještinu izrade čipke.

Katalina Stanišić prati svaku reviju Anastazije Miranović i smatra da je ova najbolja od svih dosadašnjih.

“Organizacija kompletnog događaja je odlična,  za primjer i za čestitke”, kazala je vremešna Kotoranka.

Za Violetu Gjurgjević, utisci sa modnog događaja na kotorskoj citadeli su iznad očekivanja.

“Modeli su fenomenalni, posebno motivi na svili koja je materijal omiljen među ženama,  a i naušnice su se fantastično uklopile. Iako se radi ovisokoj modi,  savremena žena može da nosi modele koji su nam predstavljeni”, istakla je Violeta.

Milica Vukotić je zadivljena događajem organizovanim na kotorskoj citadeli isto koliko je bila zadivljena i dobrotskom čipkom koju je prvi put vidjela kao šesnaestogodišnjakinja,  u Crkvi svetog Stasija.  

„Revija je bila lepršava, fantastična, prekrasnih boja, a svi krugovi koje pravi dobrotska čipka našli su svoje mjesto na svili i uklopili se, kao i nakit i kompletan aksesoar. Ja sam Anastazijina majka, ali aplaudirala sam jer smatram da je zaslužila aplauz. Posebno mi je drago što je poslušala moj savjet da u svoje modele utka nešto tipično crnogorsko i što je ovog puta to bila naša, autentična, dobrotska čipka koja nam je davno stigla iz Venecije“, zaključila je Vukotić.

Modnom događaju u Kotoru prisustvovala je i Baranka Branka Bogdanović koja nije krila  oduševljenje  zbog prisustva događaju kojim je, kako je kazala, diva Crne Gore – Anastazija Miranović  ujedinila  modu, zanatske vještine, kulturnu baštinu i tradiciju.

„Sve pohvale za Anastaziju, odjevni predmeti od čiste svile su nešto što svaka žena treba da ima u ormaru“, poručila je Bogdanović podsjetivši da se njena baba Mara Masoničić bavila gajenjem svilene bube i proizvodnjom svile u Crmnici, te da još uvijek  čuva svilenu haljinu i košulju koju je baba sašila od svile, a koju je njena majka kasnije ukrašavala zlatovezom.

Posjetioci su sinoć imali priliku i da odgedaju Insert iz dokumentarnog filma „Živo nasljeđe“ autora prof. dr Dragana Klarića, u produkciji Ministarstva kulture i medija Crne Gore  koji govori o dobrotskoj čipki i zahtjevnoj tehnici njene izrade i da uživaju uz  „Bisernice Boke“ čija je dugogodišnja članica i Anastazija Miranović, a koje su, takođe, čuvarke naše baštine, njenog duha i tradicije.

Moderatorka umjetničko-modnog događaja bila je Vesna Šoškić, a program je realizovan uz podršku hotela „Kataro“, Luke Kotor i Turističke organizacije Kotora.

The post VIDEO: Modeli Anastazije Miranović donijeli ljepotu i dah minulih vremena na kotorsku citadelu first appeared on BARinfo.

O knjizi su govorili mr Ivan Jovović, predsjednik Matice crnogorske, publicista i urednik izdanja, dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti i prof. dr Božidar Šekularac, autor knjige.

Predsjednik Matice crnogorske je istakao da promocija ima posebnu simboliku, s obzirom da se održava u autentičnom ambijentu kakav je Stari Bar, u kojem su živjele i vladale mnoge crnogorske vladarke i plemkinje tokom dukljansko-zetskog perioda crnogorske istorije. „Autor ove knjige je preko svog višedecenijskog naučnog i pedagoškog rada ustanovio činjenicu da, ne samo šira, nego i stručna javnost u Crnoj Gori, ima premalo saznanja, naročito o našim srednjevjekovnim vladarkama, zbog čega se nametnula potreba da se njihova imena, sa pratećim biografskim podacima, objedine na jednom mjestu, iako je profesor Šekularac ovu tematiku obradio u okviru naučne trilogije o crnogorskim srednjevjekovnim dinastijama.

Imajući u vidu činjenicu da su mnogi segmenti crnogorske prošlosti, uključujući i žene, koje su obilježile crnogorsku istoriju i dalje nepoznanica za širu čitalačku publiku, ali istovremeno i da su predmet prekrajanja i prisvajanja od strane okolnih istoriografija, Matica crnogorska kao izdavač je sa zadovoljstvom prihvatila rukopis profesora Šekularca, s obzirom da on ima veliku upotrebnu vrijednost, kao štivo u kojem je prisutna jedna sasvim osobena optika u prezentovanju najznačajnijih ženskih ličnosti crnogorske istorije. I pored nekih parcijalnih pokušaja, uglavnom publicističkog karaktera, ovo je studija o doprinosu ženske svjetovne i duhovne aristokratije, koja je kroz stoljeća oblikovala crnogorski identitet. U tom pogledu, autor je prilježno prikazao djelatnosti najznačajnijih žena svog vremena sa crnogorskog prostora, pri čemu ćemo lapidarno označiti samo neke od bitnih detalja iz njihovih životopisa“, kazao je Jovović.

Dr Anastazija Miranović je posebno izdvojila autorov citat s početka knjige, Jelene Petrović Njegoš, crnogorske princeze odnosno italijanske kraljice Savoja: “Nije lako, ali je divno biti Crnogorka.” Miranović je naglasila da je u toj rečenici sublimirana suština duhovno-karakternog bića crnogorske žene – stamenost, dostojanstvo, ponos, gordost, prkos, nadasve ljubav prema rodu porodici i zavičajnoj grudi.

“Od prve crnogorske kraljice – Kosare Vojislavljević, do potonje – Milene Petrović Njegoš, s početka i kraja crnogorskog dinastičkog puta, neodvojivo od njihovih ličnih sudbina i historija, autor ispisuje društvenu, kulturnu i političku istoriju hiljadugodišnjeg trajanja i državotvornog puta i razvoja Crne Gore. Brojni ratovi, sukobi interesa, ’velikih sila’ prirodne katastrofe, pomjerali su i razarali fizičke granice. Siromašnu, malu i nejaku, na razmeđi između Istoka i Zapada, često su je vjetrovi istorije ’bacali’ više na jednu ili drugu stranu. No, opstajala je Crna Gora i u najizazovnijim vremenima, baštineći svoje različitosti kao najdragocjenije dragulje. Tokom njenog milenijumskog trajanja, ono što je ostalo da vrhuni, kao identitetska konstanta i duhovna vertikala je suptilno – stameno, čojsko – junačko, nježno i krhko, ponosno i dostojanstveno biće crnogorske čo’ek – žene koju, kako je lijepo u predgovoru primijetio autor knjige, ukoliko je ćerka samo u Crnoj Gori zovu sine“, riječi su dr Miranović.

Autor knjige, Božidar Šekularac je naglasio da je Matica crnogorska odigrala značajnu ulogu i pomogla od početka do realizacije ovog projekta.

On je naglasio, između ostalog, da mu je velika čast što je prvi objavio, preveo i priredio knjigu plemkinje Katarine Bele Radonjić, vladarske kuće Radonjića, o istoriji Crne Gore, pod nazivom „Kratki opis o Zeti i Crnoj Gori“ napisane 1774. godine čiji se rukopis i danas nalazi u arhivu SANU, u Sremskim Karlovcima.

„Naravno, sve do 1998. godine, ova Crnogorka je bila ’nepoznanica’ u Crnoj Gori, osim kod čuvene kuće Radonjića. Zaboga, neka tamo Njeguška se drznula da piše istoriju Crne Gore! Da, ona ju je napisala, na čast Crne Gore, plemenu i rodu guvernadura Radonjića“, podvukao je prof. Šekularac.

„’Crnogorske vladarke, plemkinje i princeze’ novo je izdanje Matice crnogorske. Knjiga je objavljena u okviru biblioteke ’Kultura i istorija’ i sadrži tekstove i biografske podatke o 32 žene koje su u određenim okolnostima bile i vladarke ili savladarke, počev od prve crnogorske dinastije Vojisavljevića, preko Balšića, Crnojevića i Petrovića. Crna Gora se može i mora ponositi svojim ženama i njihovom ulogom u stvaranju crnogorske istorije“, pročitala je fragment iz knjige moderatorka Jelena Srzentić.

The post Jovović: Crnogorske vladarke, plemkinje i princeze – doprinos oživljavanju ženske svjetovne i duhovne aristokratije first appeared on BARinfo.

Povodom dana “Made in Italy” i obilježavanja 100 godina od kada je započeta izgradnja italijanske ambasade u Beogradu, po želji italijanske kraljice Elene od Montenegra (kraljica Jelena Savojska), kao zdanja koje je na simbolički način trebalo da predstavi dugu i bogatu tradiciju odnosa između Rima i Beograda, u organizaciji italijanske ambasade i Modne agencije Fabrika, u ambasadorskoj rezidenciji održane su dvije originalne modne revije inspirisane kraljicom Jelenom Savojskom.

“Ambasada Italije je proslavljala stogodišnjicu podizanja nove rezidencije u Beogradu. Na inicijativu naše princeze, a kraljice Italije, došlo se do odabira arhitekata i idejnog rješenja sadašnjeg izgleda italijanske ambasade”, objasnila je Miranović.

Za ovo veče, priredila je cijeli niz kreacija, a slušaocima Mozaika i za sajt Bar Info, pojasnila je kako je uvrštena za učešće u tom značajnom događaju.

“Italijanski ambasador je želio da pored niza događaja koji su bili priređeni tim povodom, upriliči i modne revije tematskih kolekcija italijanskog i kreatora iz Crne Gore. Moje zadovoljstvo je što su organizatori odabrali mene da predstavljam Crnu Goru”.

“Za taj dio priče je bila zadužena modna agencija ‘Fabrika’. Pozvali su me, smatrajući da bi crnogorsku princezu/italijansku kraljicu na ovom događaju trebalo da predstavlja crnogorski kreator. U saznanju su da se u kontinuitetu bavim izučavanjem kostima, zasnovanom na tradiciji, istoriji, etnosu”, kazala je ona.

Miranović objašnjava da se odazvala sa velikim zadovoljstvom, jer je dinastija Petrović – Njegoš i inače velika inspiracija njenom radu.

“Imala sam par kolekcija posvećenih, upravo , toj crnogorskoj vladarskoj dinastiji i tom periodu. Rad na modelima inspirisanim Jelenom Savojskom od Crne Gore predstavljao je nadogradnju i nastavak te priče”.

“Poziv je upućen prije dva mjeseca, što je jako kratak rok za izradu ovako zahtjevne kolekcije. Imajući u vidu datumsku limitiranost realizacije, odgovornost što predstavljam svoju zemlju na ovom značajnom događaju, a želeći da sve kvalitetno odradim, odlučila sam da sistemom reciklaže uradim kompilaciju modela iz nekoliko mojih kolekcija koje obrađuju epohu Petrović Njegoš”, kazala je Anastazija Miranović.

Ona je podsjetila da je dio ovih modela predstavljen pred Dvorcem kralja Nikole u Baru, povodom stotinu godina kraljevine. Tu su zastupljeni i modeli iz kolekcije posvećene dvjestagodišnjici od rođenja Njegoša, zatim iz kolekcije posvećene crnogorskom zlatovezu. “Sve je to povezano, tako da sam iz više kolekcija napravila odabir”.

“U ambasadi Italije u Beogradu predstavljeno je 17 modela. Neophodan je kraljevski tretman za odjeću koju je nosila kraljica, pa su određeni modeli pretrpjeli izvjesne korekcije i dorade. Takođe, posebno je bio značajan i aksesoar. Zastupljeni su bili šeširi, duge satenske, čipkane rukavice, svečane torbice, lepeze, raskošan nakit i nekoliko crnogorskih, originalnih ćemera, rađenih u srebru sa zlatnom oplatom”.

Anastazija Miranović objašnjava da za izradu jedne haljine sa ručno rađenim zlatovezom treba više mjeseci.

“Imam čitavu kolekciju ukrašenu zlatovezom i nerado otuđujem neki od tih modela, iako je odmah nakon revije bilo zainteresovanih dama iz svijeta diplomatije i umjetnosti, koje su željele da dođu do nekog od njih. Smatram da bi određenim primjercima mjesto prije bilo u izložbenim vitrinama nekog našeg muzeja (kako bi se prikazalo kontekstuiranje kulturne baštine u savremenom dizajnu, što je praksa u svijetu), nego u ormanu znamenite dame iz javnog života, koliko god bi to meni imponovalo”.

“Publika je bila izvanredna, predstavnici intelektualnog Beograda: poznati umjetnici – glumci, slikari, muzičari, zatim ambasadori, privrednici, novinari itd… zaista probrana publika koja se rijetko sreće okupljena na jednom mjestu”.

“Kad od takve publike dobijete čestitke i ovacije, a svaki model je ispraćen salvom aplauza, onda to govori da ste opravdali očekivanja i donosi posebno uzbuđenje i sreću. Želim istaći da sam slične reakcije doživjela na svim mojim dosadašnjim revijama u Crnoj Gori, ali kad odete iz svog domaćeg miljea, napravite iskorak ka vani i teritorijalno, i isto doživite i tamo, onda to ima jednu dodatnu vrijednost”, istakla je Miranović.

Posebnu, ličnu draž reviji, za Anastaziju je predstavljalo učešće kćerke Karle, koja je nosila jednu od kreacija.

“Pored revija u Ambasadi Republike Italije, u Italijanskom kulturnom centru, italijanski kreator, kostimograf i scenograf Michele Guadiomonte, i ja, prethodno smo održali predavanja studentima dizajna i primjenjene umjetnosti na temu kontekstuiranja kulturne baštine u modnom dizajnu. Prikazala sam dosta fotografija i materijala na kojem su mogli da vide praktičnu primjenu teme o kojoj smo govorili. Prevoditeljka, profesorica italijanskog jezika na Filološkom fakultetu, koja je kasnije prisustvovala reviji, kazala mi je – Sve ono što ste danas rekli na predavanju, večeras smo i vidjeli”.

Miranović smatra da je upravo to poenta priče, upotrijebiti ono najljepše iz naše baštine. “Kada je odjeća, kao etnološki materijal u pitanju, po mom mišljenju je to svakako crnogorska narodna nošnja, odnosno, njeno ukrašavanje – crnogorski zlatovez. Željela sam da zlatovez učinim dostupnim mlađim generacijama, ne samo da se ne zaboravi način njegove izrade, već da mladim djevojkama bude poželjan i prijemčiv”.

A da su zlatovezom oduševljeni i mladi ljudi, potvrdu je dobila upravo u Beogradu. “Prije par dana prišle su mi mlade glumice koje su željele da imaju takav primjerak, iako nije dio njihovog identiteta, međutim, znaju da cijene ručni rad. Mislim da se svijet zamorio od brze mode, koja čini da svi ličimo jedni na druge. Traže se specifičnosti, zato mi, preko određenih naših malih narativa, ličnih priča i identiteta, možemo dodati neku kockicu tom velikom svjetskom modnom mozaiku”.

“Moj pristup modi je artistički, nekomercijalan, ne radim sezonske modne kolekcije, već unikatne, tematske. One pripadaju svijetu visoke mode”, istakla je Miranović.

Priča o zlatovezu, čija je vještina izrade zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Crne Gore, za našu modnu kreatorku i istoričarku umjetnosti, ima posebnu dimenziju. “Sticajem okolnosti, u periodu kada je izrada zlatoveza zaštićena, rukovodila sam Upravom zaštite kulturnih dobara Crne Gore, a tokom mojeg petogodišnjeg mandata, uz zlatovez, zaštitili smo ukupno šesnaest nematerijalnih kulturnih dobara. Sada Crna Gora ima tek dvadeset. To je jako malo u odnosu na zemlje okruženja, da pomenem, da Hrvatska ima toliko na UNESCO listi. Mi osim Bokeške mornarice, na toj listi nemamo nijedno nematerijalno kulturno dobro”.

“Jako puno treba raditi na tom planu. Na teritoriji naše opštine imamo dva zaštićena nematerijalna kulturna dobra: Kult Sv. Vladimira i izrada čunova na Skadarskom jezeru, ali i dosta potencijalnih”, objašnjava Miranović.

Iz tog razloga je prošle godine pokrenula projekat Dani nematerijalne kulturne baštine Bara, gdje je prezentovano više potencijalnih nematerijalnih dobara sa teritorije barske opštine, uključujući i dva zaštićena.

“Barska regija je izvanredan resurs za zaštitu nematerijalne kulturne baštine. Nadam se da će prošlogodišnja manifestacija prerasti u tradicionalnu, jednom godišnje – svakog septembra, jer imamo šta prezentovati”.

Sa Anastazijom Miranović razgovarali smo i o Starom Baru o temama iz svih sfera njenih profesionalnih interesovanja. Starobarska scena je inspirativna ne samo iz ugla istoričara umjetnosti, već i kao modna scena, savršenog ambijenta.

”Namjeravala sam 2016. godine, kada se proslavljalo deset godina nezavisnosti i hiljadu godina državnosti Crne Gore, da kolekciju Vladimir i Kosara predstavim upravo u Starom Baru. Međutim, tog dana je bila ogromna kiša. Dan ranije, morali smo da izmijenimo odluku i ovaj događaj upriličimo u Domu kulture. Priča nije vizuelizovana na način koji sam zamislila, među zidinama, gdje bi sa pripremljenom kostimografijom, atmosferom i u autentičnom ambijentu, to bio specifičan događaj. No, i ovdje je bilo lijepo, reviju je obilježilo i učešće glumaca iz predstave Sveti i prokleti, produkcije Kulturnog centra, nastupio je hor Antivari muzika sa dirigentom mr Mirom Kruščićem, tim povodom komponovana je i namjenska muzika. Bio je to multimedijalni, multidisciplinaran projekat sa učešćem više umjetnika, izvođača”.

“Kad radim, radim kompleksne događaje, to nisu samo puke revije i prezentacije novih odjevnih modela. Nastojim da budu multimedijalni događaji, s multidisciplinarnim pristupom temi, da uvezuju više umjetnosti, pa u njima participiraju muzičari, baletani, glumci… u zavisnosti od toga šta je fokus priče i na koji način moja modna priča može biti potkrijepljena umjetničkom koja čini suštinu”.

Za Stari Bar su vezani i naredni projekti koje Anastazija Miranović planira u saradnji sa umjetnikom Dimitrijem Popovićem, a među planovima je i projekat sa Kalafatskom radionicom Bokovac. “Tiče se jednog drugog ambijenta i našeg nacionalno zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra – dobrotske čipke. Dakle, Boka i poznata kalafatska radionica koja radi drvene jedrilice”.

O Starom Baru Anastazija Miranović je u emisiji Mozaik govorila i iz ugla istoričara umjetnosti.

“Gradska vlast, na čelu sa predsjednikom Dušanom Raičevićem daje značajnu finansijsku i logističku podršku zaštite i revitalizacije Starog Bara. Trenutno radimo desetak projekata, kod određenih smo u fazama izrade projektne dokumentacije, a kod pojedinih je sprovođenje konzervatorskih mjera uveliko u toku”.

 “Veoma je važno što opštinsko rukovodstvo prepoznaje kulturološki, identitetski i turistički značaj i potencijale Starog Bara. Sa aspekta istoričarke umjetnosti, moram istaći da je Stari Bar decenijama na nacionalnoj tentativnoj listi za sticanje UNESCO statusa”.

Miranović je pojasnila da je glavna smetnja da se već nije našao na toj listi, ili da se neće u nekom doglednom vremenu naći, podgrađe. “To je okolina, jer sve što je pod zaštitom UNESCA ima i zaštićenu okolinu, koja ima isti tretman kao i samo kulturno dobro. Preduslov je, takođe, izrada i sprovođenje Menadžment plana. Treba podsjetiti da imamo urađen menadžment plan, koji se, koliko sam upoznata, ne sprovodi, nije urađena njegova revizija i sl”.

Smatra da je neophodno uraditi novi Menadžment plan Starog Bara u susret sve većim heterogenim izazovima, koji predstavljaju prijetnju, ali i potencijal njegove valorizacije. ”Sve je više posjetilaca, kruzing turizam je u ekspanziji, sve više ljudi je zainteresovano za stare gradove, a mi imamo jedan koji je vanredno značajan i vrijedan”.

Miranović je kao značajno spomenula i konkurs Turističke organizacije Bara za sufinansiranje projekta kulturne baštine, po osnovu 10 posto godišnje boravišne takse. TO Bara je prva u Crnoj Gori otpočela sa sprovođenjem ove zakonske norme i do sada realizovala više konkursa koji pružaju zaštitu i revitalizaciju kulturnih dobara i kulturne baštine barske regije. Takođe, vrlo je značajno da je Turistička organizacija, na čelu sa direktorom Danilom Orlandićem, prepoznala vrijednosti nematerijalne baštine, kao ogroman razvojni, turistički resurs”.

***

Miranović smo kao rukovoditeljku Zavičajnog muzeja zamolili da prokomentariše i aktuelnu sanaciju Dvorca kralja Nikole. “To je jedno veliko pospremanje, ne samo dvorca nego i dvorskog parka, zaštićenog kulturnog i prirodnog dobra/spomenika i nadam se da će Barani u dogledno vrijeme uživati u ‘novom ruhu’ starog vremešnog zdanja”.

“Sanacija Dvorca kralja Nikole u kojem je smješten Zavičajni muzej, ne teče predviđenom dinamikom, s obzirom da se u toku radova otkrilo dosta novoga. Izvođač radova je firma KOTO iz Beograda, koja je radila i radi na najznačajnijim kulturnim dobrima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu. U toku radova su pronašli mnoge detalje koji zahtijevaju izmjenu/dopunu projekta, tako da je neophodna izmjena/dopuna konzervatorskog i glavnog projekta”.

“U toku je i izrada projekta uređenja enterijera, kojem prethodi TEP (tematsko ekspozicioni plan stalnih muzejskih postavki, koji je takođe u izradi). Petnaest novih elaborata, odnosno, stručnih izvještaja, dopunjuje postojeću projektnu dokumentaciju, koja u inoviranom izdanju ponovo treba da prođe određene zakonske procedure. Sve to zahtijeva i dodatne rokove realizacije”.

“Navedeno uslovljava prolongiranje roka završetaka sanacije, ali ono što je Opštini Bar i predsjedniku Raičeviću, a i nama iz struke jako značajno i bitno, je da se dvorac i park saniraju kvalitetno, da traje decenijama, a ne par godina, i da se zaista vidi kako je kvalitetno odrađeno, pogotovo što od 1979, nakon katastrofalnog zemljotresa, toliki obimni, kompleksni i zahtjevni radovi nisu sprovođeni na ovom zdanju”.

Iz tog razloga, kako je istakla, posjetioci ovog ljeta neće biti u prilici da posjećuju Dvorac, odnosno, Zavičajni muzej. “Čim se završi projekat parka, počeće i ti radovi, a to će sigurno zahtijevati određeno vrijeme. Treba odraditi kvalitetno, da imamo prave rezultate obavljenog posla, umjesto da žurimo kako bi zadovoljili rokove, a da posao ne bude urađen kako treba”.

Anastaziju Miranović zamolili smo da prokomentariše razliku između pozicija koje su poslednjih godina obilježile njenu karijeru: direktorka Uprave za zaštitu kulturnih dobara, direktorka Narodnog muzeja Crne Gore i sadašnju – rukovodilac Zavičajnog muzeja.

“Razlika je ogromna. Voljela bih kada bi postojalo sluha da znanje i iskustvo koje sam sticala rukovodeći tim velikim državnim institucijama kulture, krovnim, kada je u pitanju baština, valorizujem na pravi način“.

“Rad u Narodnom muzeju Crne Gore – matičnoj crnogorskoj muzejskoj ustanovi za mene je predstavljao ogromno iskustvo i nekako mi se u karijeri dešavalo da budem sudionik velikih projekata. Dok sam bila u Upravi za zaštitu kulturnih dobara sprovodio se veliki državni projekat revalorizacije kulturnih dobara. U Narodnom muzeje zatekla sam veliku reviziju, prvu ozbiljnu reviziju muzejskog materijala i muzejske dokumentacije od njegovog osnivanja. Bila je formirana državna komisija koja je pratila realizaciju cijelog procesa, puno se medijski polemisalo o izvjesnim ukradenim muzejskim predmetima, još decenijama unazad. Sve je to opterećivalo proces revizije, i iz svega je trebalo dostatno izaći i ‘pospremiti’ stvari u kući. Odradili smo ogroman posao, produkovali brojnu novu dokumentaciju”, kazala je Miranović.

“Kada sam ponovo profesionalno angažovana u barskom Kulturnom centru, u Zavičajnom muzeju, dočekalo me renoviranje vremešnog zdanja dvorca i revizija muzejskog fonda i dokumentacije barskog muzeja”.

“Paralelno radimo te poslove, uz tekuće, koji su sada uglavnom vezani za Stari Bar. Nekim usudom se uvijek nađem u središtu velikih projekata u kulturi, bilo kao njihov pokretač ili sudionik, pa se nadam da ćemo i iz ovoga izaći na najbolji mogući način, da ćemo konačno, kad ponovo uđemo sa muzejskim materijalom u barski Zavičajni muzej imati ne samo novu postavku i “novo” zdanje, u smislu sanacije i prezentacije najboljih slojeva ovog kulturnog dobra, već da će građani i gosti Bara moći da na dnevnom nivou uživaju u vrijednostima koje će moći da dožive u Zavičajnom muzeju Kulturnog centra Bar”, zaključila je Anastazija Miranović.

The post Anastazijin unikatni, artistički, tematski pristup modi oduševio Beograd first appeared on BARinfo.

Postavku čini oko 40 slika malih formata, akril na kartonu i akril na platnu.

Postavka „Mit i slika” umjetnikova je refleksija na knjigu „Oktoih prvoglasnik”, povodom 530 godina od njenog štampanja – navodi se u najavi događaja.

Doktor teorije savremene umjetnosti Milun Lutovac, autor je i više stručnih knjiga, likovnih djela, instalacija i umjetničkih projekata.

Izložbu će otvoriti istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović.

Događaj organizuje Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš”, povodom 23. aprila Svjetskog dana knjige i autorskih prava.

The post Izložba slika Miluna Lutovca na Cetinju first appeared on BARinfo.

„Projektom ’Turistička valorizacija Barskog trikonhosa’ NVO ’Montemisija’ je prikupila relevantnu dokumentaciju i materijal o ovoj sakralnoj građevini, izrađeni su stručni tekstovi i kvalitetna dokumentacija, formiran elaborat sadašnjeg stanja i smjernice za maksimalnu turističku funkcionalnost i opremljenost. Izrađen je 3D digitalni blizanac lokaliteta. 3D skeniranje je proces analize stvarnog objekta ili okruženja kako bi se prikupili podaci o njegovom obliku i stanju”, objašnjavaju iz TO Bar. 

Krajnji cilj projekta “Turistička valorizacija Barskog trikonhosa” je potreba da se ukaže na turistički potencijal ovog lokaliteta i da se istaknu ekonomski benefiti koji se mogu dobiti, sagledaju postojeći sistemi zaštite, definišu prioriteti i zadaci koji bi cjelovito odgovarali savremenim zahtjevima zaštite i valorizacije kulturne baštine.

Konzervatorska savjetnica Magdalena Radunović je, u svojstvu zastupnice NVO “Montemisija”, objasnila da je urađen elaborat sadašnjeg stanja, nakon čega su date smjernice za stručnu sanaciju objekta i njegovu turističku prezentaciju.

“Urađena je i digitalizacija Barskog trikonhosa, odnosno 3D model ovog lokaliteta. To je veoma bitno jer sada, u slučaju eventualne devastacije, imamo elektronski zapis. Na ovaj način popularizujemo i valorizujemo značajan dio baštine Bara. Procijenili smo da digitalizacija baštine na ovaj način ima i velike ekonomske benefite po državu, između ostalog, i jer je dostupna ljudima koji ne mogu da dođu na ovaj lokalitet. S obzirom da je urađena digitalizacija, možemo ‘izvući’ autentične crteže o izgledu i stanju, što je imperativ u izgledu konzervatorskog projekta, jer on zahtijeva arhitektonske crteže postojećeg stanja”, precizirala je Radunović, koje je istakla da je veoma bitno što će “projekat, kao i ostali koji se tiču popularizacije kulturne baštine, biti od velikog značaja jer se mogu koristiti u turističke, edukativne, nastavne svrhe”.

“Kulturna baština je ogroman resurs iz kojeg ćemo crpiti inspiraciju za sve buduće poduhvate i koja nas je, uostalom, oblikovala i kao pojedince i kao društvo. Naša obaveza – moralna i zakonska, je da je promovišemo, štitimo, popularišemo i na sve ostale dostupne načine, valorizujemo”, zaključuje Radunović.

Saradnica na projektu, rukovoditeljka Zavičajnog muzeja Bar, istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović je u opsežnom izlaganju objasnila značaj valorizacije Barskog trikonhosa koji je, još daleke 1967. godine, dobio status nepokretnog, materijalnog kulturnog dobra Crne Gore od nacionalnog značaja. Ovaj objekat se datira u kasni V, početak VI vijeka, u vrijeme cara Justinijana. Sam naziv – trikonhos, kako skreće pažnju dr Miranović, ukazuje na ranohrišćanski tip sakralne građevine sa tri konhe.

“Značajno je što prije pisanih tragova (prije VIII vijeka) imamo materijalni dokaz da je ovdje bilo jedno od episkopskih sjedišta rimske provincije Prevalis, koje nam o tome svjedoči. Ovakav lokalitet u centru Novog Bara govori da je ovdje u znatno ranijem periodu, i prije trikonhalne crkve, postojalo naselje”, ilustrovala je Miranović, dodajući da je “Barski trikonhos, zaista, rijedak i autentičan primjer sakralne arhitekture”.

“Sam naziv govori da se radi o tri konhe, odnosno tri apside i vrlo je rijedak na našem podneblju. Postoje slični, ali datiraju iz kasnijih perioda. Vrlo je značajno, sa više aspekata, da je Turistička organizacija Bar podržala projekat i da je urađena digitalizacija ovog, jako značajnog, lokaliteta”, podvukla je dr Miranović.

Građevinski inženjer Bojan Boljević koji je radio na digitalizaciji Barskog trikonhosa ukazao je da “projekat, zbog jednostavne geometrije nije bio pretjerano zahtjevan izazov” i da je kompletan proces protekao bez poteškoća.

“Budući koraci, što se tiče našeg djelovanja u vezi sa Barskim trikonhosom su virtuelna rekonstrukcija, odnosno 3D prikaz kako je on, po pretpostavkama, nekad izlegao. Prepustićemo stručnjacima da se o tome izjasne. Svakako, lokacija je u centru grada, lako je dostupna, ima veliki potencijal, tako da u kom god pravcu da bude procjena, svakako će biti doprinos za grad Bar”, procjenjuje Boljević.

Na osnovu dispozicije plana crkvenog objekta, njegove koncepcije i unutrašnjih sadržaja, arheološki ostaci trikonhalne memorije predstavljaju najoriginalniju varijantu trikonhosnih crkava na istočno-jadranskom prostoru, slikovito je pojasnila dr Anastazija Miranović. Ona je podvukla da je kulturno-istorijski značaj ovog dobra – izuzetan i ustvrdila da je “Barski trikonhos u stručno-naučnom pogledu jedan od najznačajnijih ranohrišćanskih spomenika u regionu koji, kako je podsjetila “iako pronađen prije pola vijeka, još uvijek nije u potrebnoj mjeri naučno proučen i valorizovan”.

Prezentaciji su prisustvovali i direktor TO Bar, Danilo Orlandić sa menadžerskim timom, predsjednik SO Bar Branislav Nenezić i potpredsjednici Opštine Tanja Spičanović i Damir Rašketić

The post VIDEO: Predstavljena Turistička valorizacija Barskog trikonhosa – projekat TO Bar i NVO Montemisija first appeared on BARinfo.

Kolekcije dr Anastazije Miranović karakteriše elegancija, sofisticiranost, kvalitetni materijali i neobični aksesoar. Prepoznatljiva je po samostalnom predstavljanju, jer, kako objašnjava “iako je posao zahtjevniji, samostalni odabir saradnika i odlučivanje o konceptu događaja je svojevrsna privilegija”.

“Modu nikada nisam doživljavala kao puko pokazivanje modela koji su u trendu, već uvezivanje više umjetnosti i njihovo prožimanje. Zato su mi uvijek saradnici na projektima muzičari, likovni umjetnici, baletani, glumci, sportisti, tako da je to uvijek posebna priča”, objasnila je Miranović.

Na modno-umjetničkom spektaklu u istorijskom utvrđenju, valorizovanom u turističke svrhe, bila je njena dugogodišnja saradnica, Mileva Mijanović koja se bavi izradom dobrotske čipke, heklanjem, pletenjem, zlatovezom…

“Naša saradnja je započela 2015. godine, uoči priprema za reviju ‘Dani mode’ u Kotoru, a povodom kolekcije ‘Crnogorke vile gorske i primorske’. Prije toga je g-đa Miranović vidjela moj rad, jer sam kao tehničar-konzervator provela 30 godina kao konzervator tekstila u republičkom Zavodu za zaštitu spomenika kulture, kasnije Centru za konzervaciju i arheologiju. Bila sam tako u prilici da se upoznam sa tradicionalnim vještinama koje služe očuvanju kulturnih dobara. Naročito sam ponosna što sam uspjela da savladam vještinu crnogorskog zlatoveza i izradu oštice (tehnika koja se koristi za ukrašavanje crnogorske ženske košulje). Anastazija je veliki kreator i čovjek, a posjeduje energiju kojom stimuliše ljude kod kojih prepozna iole talenta. Forsirala me je da uđem u priču izrade nakita i aksesoara za njenu reviju. Iako je veliki perfekcionista, nije pretjerano zahtjevna, daje širinu u radu i dozvoljava da stavite lični pečat”, kazala je Mileva Mijanović.

Značajan aspekt kreatorkinog rada je težnja da otkriva i promoviše mlade umjetnike i stvaraoce u zanatskoj djelatnosti, u čijem radu prepozna talenat i ambiciju. Jedna od njih je i Katarina Zlajić, koja je radila unikatni nakit za Miranovićkine kolekcije. Katarinin prvi javni nastup bio je za potrebe spektakla “Pod kapom Njegoševom”, 2013. godine. Otisnula se, potom, u svijet dizajna nakita i postala svjetski poznato ime. Na retrospektivnoj reviji na Mamuli bila je i poznata modna kreatorka Aleksandra Džaković, sa kojom je Anastazija radila u Upravi za zaštitu kulturnih dobara. 

“Drago mi je što sam tim mladim ljudima možda upravo ja dala ‘vjetar u leđa’ i stimulisala ih da izgrade svoj put”, kazala je Miranović.

Još jedan od iskoraka u karijeri ove dizajnerke je i otkrivanje, za modne događaje, neobičnih prostora i lokacija- Lipske pećine, Šipčanika, a kolekciju je prezentovala i u Nacionalnoj biblioteci “Đurđe Crnojević” na Cetinju, Zimovniku Sv. Petra na Karuču, JU Muzeji i galerije, Porto Montenegru…

“Uvijek mi je bilo bitno gdje će se događaj dešavati, pa sam, osim tih tematskih priča koje su vezane za kulturu, tradiciju, umjetnost Crne Gore, željela da otkrivam publici nove modne scene, zapravo vrlo amblematična mjesta naše države i time promovišem prirodne i arhitektonske ljepote. Dragi prijatelj, Branimir Gvozdenović mi je u otkrivanju nekih novih, pogodnih mjesta, u tome dosta pomogao”, osvrnula se kreatorka, uz opasku da je sve to bio veliki izazov, ali, kako je kroz osmjeh kazala “do ljepote se ne stiže lako”.

Prijateljstvo i saradnja sa modnom kreatorkom Ljiljanom Bobot traje već 25 godina – od susreta na Smotri mode u Kotoru.

“Tada sam bila jedan od organizatora, a Anastazija mi je, kao tadašnja direktorica Kulturnog centra u Kotoru, puno pomagala. Revija sa kojom se tada predstavila, zaintrigirala je mnoge, a saradnja sa svjetski poznati kreatorom Žan Pol Gotjeom svima je pokazala da možemo stati ruku pod ruku sa svjetskom klasom. Veoma dobro poznajem njen rad, pa znam koliko joj je truda, znanja, istraživanja bilo potrebno da bi dosegla ovaj uspjeh. Kao istoričarka umjetnosti, ona se neprekidno bavila kulturnom baštinom, što je na poseban način spojila sa modom i dala drugačiji pečat. Tokom deceniju i po rada u modnom dizajnu, izdvojila se od ostalih crpeći ideje i inspiraciju sa našeg podneblja. Ona ne pokazuje samo modu inspirisanu crnogorskim detaljima, nego i ljepote Crne Gore. O tome svjedoči i odabir Bihorskog ćilima kao inspiracije za kolekciju predstavljene u Lipskoj pećini. Već 40 godina sam u ovom poslu, sarađivala sam sa mnogim dizajnerima sa naše prostora, ali pečat koji je Anastazija ostavila, nije niko do sada”, sa puno respekta i emocija govorila je Bobot, izražavajući uvjerenje da je “došlo vrijeme da su Crnoj Gori stvara moda, a Anastazija je jedan od dizajnera koji to može da pokrene” i uputila poziv javnim ličnostima da mladim, talentovanim kreatorima daju podstrek na način što će početi da nose njihove modele.

Da bi revija izgledala glamurozno, važan segment su koreografija i odabir manekenki. Miranović dugo vremena sarađuje sa renomiranim studijom “Da Kvi” iz Tivta, na čijem je čelu Sonja Štilet.

“Prije 15-ak godina, kada je Anastazija otvarala jednu izložbu u Tivtu, ja sam, kao novinarka Radio Tivta, napravila razgovor sa njom i saznala mnoge lijepe stvari koje su me impresionirale. Poznavanje istorije umjetnosti je, pretpostavljam i obogatilo taj raskošni talenat i izbrusilo te rakurse gledanja na dizajn mode. Jedinstven je slučaj u Crnoj Gori da se istoričarka umjetnosti bavi modnim stvaralaštvom. Ona ne pravi replike tradicionalnih kostima, već ih interpretira na sasvim nov način, čime dobija novi kvalitet. Važno je reći da je sve što uzima kao tačku idejnog uporišta, zapravo artikulisano na savremenim principima, tako da se sve to moglo kontekstuirati u moderno doba. Drugi momenat koji me je oduševio je što, zapravo, Anastazija želi da izađe iz okvira klasične prezentacije mode na pisti, da želi da to bude i vid multimedijalnog performansa i multidisciplinarne priče”, prisjetila se Štilet, otkrivajući da je njen studio, koji je imao Školu plesa, Školu manekena, gradio i zalagao se za isti koncept kome teži i Anastazija – željeli su da pošalju poruku prezentacijom koja izlazi iz okvira monotonog hodanja po pisti, hrabro biranim temama i događajima su davali poetsku, likovnu dimenziju i širinu.

Veoma bitan aspekt i postignuće ove svestrane, visoko obrazovane persone je što se, nakon brojnih angažmana i gotovo cijele profesionalne karijere provedene na rukovodećim funkcijama, može pohvaliti i činjenicom da su mnoga kulturna dobra naše države zaštićena upravo u periodu kada je dr Miranović bila na čelu najvažnijih institucija.

“Pripala mi je čast da vodim te institucije i da, osim osnovnog obrazovanja tokom fakulteta i daljeg školovanja, učim neposredno otkrivajući i približavajući sebi ljepote i bogatstvo naše divne zemlje. Sticajem okolnosti, dok sam bila u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, zaštićeno je 56 kulturnih dobara. Od ukupno 20 zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara, za moga mandata je zaštićeno njih 16. Crna Gora obiluje tolikim bogatstvom da ne znam koliko mandata bi trebalo da prođe da bi se sve ono što je vrijedno zaštitilo. Ponosna sam na sve ljepote i bogatstva koja Crna Gora treba da čuva i baštini i, naravno, na pravi način prezentuje”, poručila je Miranović.

Govoreći o sopstvenoj vizuri i doživljaju kulture i umjetnosti u Crnoj Gori, kazala je da je najznačajnije to što naša država ima jako potentnu stvaralačku i umjetničku scenu.

“Vrlo je bitno izboriti se za svoje mjesto pod Suncem, stvoriti ambijent da se ti mladi ljudi razvijaju i uspijevaju. Nisam sigurna da je današnja Crna Gora to mjesto. Pogotovo ovih posljednjih nekoliko godina. Žao mi je što je to tako. Nadam se da će se ti mladi ljudi, ipak, izboriti i pronaći svoj put sreće. Crna Gora je zaista iznjedrila vanredne stvaraoce”, zaključila je dr Anastazija Miranović, uz zahvalnost svojoj porodici – suprugu Mladenu, kćerkama Karli i Tari, majci, sestri, jer, podvukla je “bez njihove podrške ne bih bila tu gdje jesam”.

The post Multimedijalni umjetnički spektakl dr Anastazije Miranović na Mamuli first appeared on BARinfo.

Znakovitim Proglasom knjaza/kralja Nikole, ispred Cetinjskog manastira, uoči proglašenja najznačajnijeg pravnog djela u istoriji Crne Gore – Opšteg imovinskog zakonika, u interpretaciji glumca Dragiše Simovića i pratnju hora „Antivari musica“, pod dirigentskim vođstvom mr Mira Kruščića, potpomognutog izvanrednim trubačem Urošem Sučićem i pijanistkinjom Jelenom Dobrković, sinoć je započela promocija kapitalnog četvorotomnog djela akademika, prof. dr Zorana Rašovića „Knjaz Nikola i Valtazar Bogišić“, koja je u punom smislu bila istinska svetkovina pravne misli, naše tradicije, kulture, duhovnosti i identiteta.

„ Crnogorci! Uvodeći u život ovaj građanski zakonik i dajući mu snagu, ja vam zapovijedam, svima i svakom, da mu se pokoravate. Pred ovim zakonom da umukne svačija volja, a neka se čuje samo volja njegova, volja zakona. Iz njega, neka se razlijeva pravda na sve one koji pravo čine, a nek se pod njegovom snagom krše i lome svi koji mu se opiru, koji krivo čine. On, nek’ je moćna zaštita nevinosti koja je u opasnosti da postrada, a neumoljiv bič nasilju i samovolji, koja od obijesti ili zlonamjerno, ‘oće zla da čini. Od svih vlasti, a naročito od sudija, najstrožije zahtijevam da su strogi i savjesni vršioci zakona, i da u primjeni zakonskih određenja, ne gledaju ni ko je ko, ni ko se kako zove, ni kog je roda i plemena, ni koji položaj zauzima, ni kojim se krstom krsti, ili se ne krsti“- knjaz/kralj Nikola Petrović.

Veliki vladar i naučnik svjetskog glasa, doktor filozofije i prava, Valtazar Bogišić, ostavili su nam u nasljeđe Opšti imovinski zakonik, koji je postavio temelje pravnog života u Crnoj Gori, doprinio prepoznatljivosti njenog nacionalnog i državnog identiteta i transformaciji iz zaostale u naprednu državu, približavajući je i svrstavajući je u red drugih modernih, evropskih zemalja. Akademik Rašović je posvećujući svoj plodan, višedecenijski naučni rad istraživanju djela i ličnosti Valtazara Bogišića i kralja Nikole, na čiji je poziv došao u Crnu Goru i radio na Zakoniku 16 godina, njihovim međusobnim vezama i saradnji koja je trajala gotovo četvrt vijeka, podigao spomenik zahvalnosti dvjema istorijskim ličnostima, ali i ostavio trajan legat i zavjet sadašnjim i budućim generacijama, složili su se učesnici promocije, koji su predstavili barskoj publici ovo monumentalno djelo – prof. dr Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore, dekanica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, prof. dr Aneta Spajić, akademik i prof. dr Šerbo Rastoder.

U ime domaćina, obratili su se predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević, zahvaljujući čijoj podršci je naš grad imao privilegiju i čast da predstavi ovo djelo i iznova, na najljepši način „iščitava“ našu slavnu istoriju, i Kulturnog centra, upravnica Zavičajnog muzeja dr Anastazija Miranović.

„Djelo akademika Rašovića je kruna izdavačke djelatnosti Udruženja pravnika, koje obilježava devet decenija postojanja, a nema boljeg i ljepšeg mjesta na kojem možemo u Baru govoriti o njemu i ovoj temi, od Dvorca kralja Nikole. Opšti imovinski zakonik je jedan od najvažnijih spomenika pravne kulture i svojevrsni temelj crnogorskog zakonodavstva, koji, uz Stegu i Danilov zakonik, predstavlja vrhunac viševjekovne zakonodavne tradicije naše države, ali i govori u prilog njene samobitnosti, suverenosti i vjekovnog trajanja Crne Gore, njene posebne kulture, osobitosti i državotvorne tradicije“, kazao je predsjednik barske Opštine, Dušan Raičević.

Dr Anastazija Miranović istakla je da Opšti imovinski zakonik Valtazara Bogišića, vrhuni na crnogorskom identitetskom pijedestalu, predstavljajući esenciju duha/bila/bića Crne Gore, kao svojevrsno kulturno dobro u bogatoj riznici naše kulturne i pravne baštine.

„U svojoj dugoj istoriji, bastalo je Crnoj Gori da fascinantno zabljesne, snažnim, identitetskim stigmatima dostojanstva, umnosti, hrabrosti i znanja, i da čojski pronosi junačke i kulturološke luče, što diviše svijet. I, baš kao nekad, kada su se u Baru, pod divljom narandžom ljetnjikovca Petrovića, kralj Nikola i Valtazar Bogišić družili, besjedili i, nerijetko, donosili značajne odluke po sudbinu Crne Gore, večeras nas je na istom mjestu, okupio akademik Rašović, da se zahvaljujući njegovom antologijskom djelu, podsjetimo ko smo i što smo, i koliki duboki zdenac pravnog i svekolikog znanja (iz kojeg bi trebalo češće da zahvatamo) su nam u amanet ostavili dvojica velikana… Opšti imovinski zakonik nije puki pravni akt koji sabira domaća i inostrana pravna znanja i iskustva, već višeslojno djelo u koje su ukorijenjeni mentalitetski kod, tradicionalne, običajne matrice ponašanja, multikulturna prožimanja i usvojeni svjetonazori. Sve je to u konačnici rezultiralo grandioznim djelom, bez kojeg ne bi bilo današnje Crne Gore“, kazala je dr Miranović.

Djelo prof. dr Zorana Rašovića, na 2.600 strana, sa preko 120 dokumenata i, do sada, neobjavljene prepiske knjaza/kralja Nikole i Vlatazara Bogišića, koji je bio i ministar pravde, jeste, kako je podcrtao predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore, prof. dr Branislav Radulović “na neki način i svojevrsna kodifikacija cjelokupnog stvaralaštva autora”.

Dekanica Pravnog fakulteta, prof. dr Aneta Spajić, podsjetila je da je profesor Rašović kroz četiri decenije rada na fakultetu obrazovao više od 40 generacija pravnika, ali je uporedo konstantno istraživao, pisao brojne knjige, koje su najvažnija pravna literatura ne samo na našem, već i univerzitetima u regionu, a sa posebnim nadahnućem, kazala je, proučavao je ličnost i djelo Valtzara Bogišića.

„Bogišićevo djelo danas živi kroz djelo profesora Rašovića, kao posebno blago za pravničku struku u Crnoj Gori. Iako je, kao čin zahvalnosti, Valtazaru Bogišiću podignut spomenik na Pravnom fakultetu 2002. godine, najposvećeniji i najnadahnutiji postament mu je podigao upravo profesor Rašović“, istakla je dekanica Spajić, koja je izrazila nadu da će ovo izuzetno djelo, koje nam u legat ostavlja akademik Rašović, pravna struka znati da koristi kao trajnu inspiraciju za dalje istraživačke poduhvate.

„Akademik Rašović nam je, svjestan značaja Bogišićevog, i djela kralja Nikole, približio sveukupne društvene, političke, kulturne i pravne prilike u ondašnjem vremenu i do kraja rasvijetlio odnos vrhunskog intelektualca i vladara“, kazao je na predstavljanju akademik Šerbo Rastoder.

„Jedan vladar, koji je na tronu bio tako dugo i koji je u biti bio apsolutista, izabrao je najboljeg, možda i boljeg od sebe, da bude ministar pravde, radi na zakoniku i obavlja mnoge druge značajne funkcije, i tom smislu iz ovih knjiga treba da uče svi budući vladari, jer izabrati boljeg i pametnijeg od sebe, jeste umijeće vladanja. Sa tog aspekta imam izuzetno poštovanje za knjaza/kralja Nikolu, a ovo djelo profesora Rašovića je kulturna vrijednost i svojevrsna značajna kulturna činjenica“, naglasio je akademik Šerbo Rastoder. 

Autor, akademik Zoran Rašović, izrazio je posebno zadovoljstvo što se promocija djela „ Knjaz Nikola i Valtazar Bogišić“, održava u Baru i Dvorcu, u kojem su se sastajali i donosli važne odluke dvojica velikana, i mjestu gdje je po drugi put održano javno čitanje Opšteg imovinskog zakonika.

„Moje ushićenje i radost su večeras posebno izraženi, jer smo u gradu između najljepšeg mora i najljepšeg jezera, lučkom i gradu sunca, prepoznatljivom po multietničkom skladu, gradu koji je naša direktna veza sa svijetom, ispod Rumije, Lisinja, Sutormana i Volujice, gradu Pristana i Stare masline, zaštićenom Svetim Jovanom Vladimirom, gradu Ljetopisa popa Dukljanina i Barskog ljetopisa, ispred zdanja koje odiše harmonijom, tradicijom i ljepotom, u kojem su stvarane i ispričane mnoge istorijske priče. Ovdje je ministar pravde Valtazar Bogišić, sin dične dubrovačke oblasti, 1893. godine podnio izvještaj knjazu Nikoli o stanju pravde u Crnoj Gori i predložio crnogorskom suverenu niz zakona koje bi trebalo donijeti, kao i način na koji bi trebalo urediti sudove i sudske procese“, kazao je, između ostalog, u nadahnutoj besjedi profesor Rašović, koji je izrazio uvjerenje da se ovim djelom o tako moćnim ličnostima i njihovim dometima, simbolično i sadržajno povezuju crnogorska pravna nauka i kultura uopšte.

Riječi knjaza/kralja Nikole sa početka ovog  teksta, i danas moćno i opominjuće odjekuju. Nužno je podsjetiti ih se i pridržavati, jer, kako je govorio akademik Mijat Šuković „pravo mora imati, ne samo političko – socijalnu, već i etičko – vrijednosnu dimenziju“.

U tom smislu je, nesporno grandiozno djelo akademika Rašovića, još veće, i osobiti amanet savremenim i budućim generacijama, a sinoćnja promocija prvorazredni kulturološki događaj.

The post VIDEO: Djelo akademika Rašovića – amanet sadašnjim i budućim generacijama first appeared on BARinfo.