Mujić: Ove godine nastupamo u Drugoj ženskoj ligi, a pored toga u Pionirskoj ligi, odnosno  2012. godište. U odnosu na prošlu godinu, to je ista ekipa, od prošle sezone, koja je uporedo igrala, i sticala iskustvo u seniorskom rukometu. Do sada smo odigrali dvije utakmice u seniorskoj konkurenciji, iako smo izgubili, mislim da su djevojke pružile  lijepu partiju.Vidjeli smo da možemo da igramo dobar rukomet, ali i gdje ima mjesta za napredak. U Drugoj ligi ove godine ima osam ekipa, gdje smatram da su sve ekipe približnog kvaliteta, tako da će sigurno biti jako zanimljivo, a naš cilj je, prije svega, da rastemo iz utakmice u utakmicu, da stvaramo neki kontinuitet, i da to možda bude ekipa koja će za par godina vratiti klub u Prvu ligu.

RB/BI: Kao što si i kazala, prioritet je stvaranje baze, odnosno jednog mladog, moćnog, dobrog tima u budućnosti?

Mada, nije lako, iz godine u godinu praviti novu ekipu.

Mujić: Prošle godine smo imali smjenu generacija, gdje je, kao što ste rekli, normalno da djevojke biraju fakultete ili mijenjaju druge sredine, tako da smo u godini za nama sa tom djecom, koje su sada seniorke, morali da ih nekako ubacimo u taj seniorski rukomet, i da radimo sa njima, iako su mnogo mlađe. Opet, imamo tu pionirsku ligu, koja je baza za sve,  odnosno gdje djeca stiču iskustva, ulaze u ligaške utakmice, a kasnije se spremaju za seniorski rukomet. Kao što ste rekli, nije lako, ali, naš cilj je, kao što uglavnom i jeste u sportu, da imamo tu par igračica koje će nas kasnije predstavljati na svjetskoj sceni, tako da, iz prošlih generacija imamo igračice koje su otišle sa strane, igraju rukomet, na šta smo jako ponosni, i negdje je to cilj kluba, u stvari.

RB/BI: Da se malo dotaknemo i A selekcije, sa ponosom uvijek ističemo Baranke u dresu crnogorske reprezentacije. Mela Mehmedović je poslednja, koja je skrenula već, na samom startu reprezentativne karijere, pažnju na ovom turniru u Makedoniji.  Bila je sjajna, a bivša je članica kluba.

Mujić: Naravno, jako smo srećne i ponosne. Mela je neko ko je igrao u našem klubu, i ko je naše dijete iz Bara, i jako mi je drago što sada igra seniorski rukomet na veoma visokom nivou. Ona je trenutno u Rapidu i imala je već partiju u Ligi šampiona. Svakako, niko neće zaboraviti ovaj pobjednički gol u seniroskom dresu. Mislim da je i njoj najdraži, a i mi možemo da kažemo da smo stvarno srećni i ponosni zbog nje.

RB/BI: Bila si istaknuta rukometašica Mornara 7, kapitenka, i sve ono što donose obaveze kada je sport u pitanju. Sada si tu uz Dragana Čoba Gvozdenovića u prvom timu, a zasebno vodiš i pionirsku selekciju.

Mujić: Ja sam u prvom timu sa Drganom Gvozdenovićem, koji je seniorski trener, i uz njega radim i pomažem mu, tu sam pomoćni trener, a dao mi je povjerenje da vodim pionirsku selekciju. Trenerski posao, kao trenerski posao, mogu da kažem da sam se tu i pronašla. Jako mi je lijepo da radim sa djecom, jako je lijepo da vidim da djeca iz utakmice u utakmicu rastu i da postaju rukometaši, rukometašice, da vole ovaj sport, da uživaju u njemu, i, nekako, meni je puno srce samim tim, da ja budem ta uz njih, koja će da ih vodi, i da ih uči prvim rukometnim koracima.

RB/BI: Je li teško raditi sa najmlađima ?

Mujić: Koliko je lijepo, toliko je i teško. Trenerski posao nosi mnogo odgovornosti, samim tim, vi ste tu mnogo više od trenera, pogotovo u tim mlađim selekcijama, mislim da je to jako lijepo i zahtjevno. Opet, vi ste tu prvi trener, neko ko treba da im ostavi utisak, da zavole sam sport, da im približite rukomet na najljepši mogući način. Znam iz svog iskustva, ja svog prvog trenera dobro pamtim, i uvijek ću ga pamtiti. Bio je to Marko Dobrković. On je mene usmjerio na rukomet, i on je neko zbog koga sam zavoljela rukomet, i danas sam tu gdje jesam. Nadam se da ću ja moći da budem slična kao on, i da djeca, ako ne zbog mene, onda zbog toga što mi radimo u klubu, zavole rukomet, i nastave da treniraju, i kasnije, da postanu igračice.

RB/BI: Da se vratimo seniorskoj ekipi, odnosno da predstavimo djevojke koje sada brane boje kluba; Nađa Marsenić, Katarina Đurković, Anja Babić, Sara Bogdanović, Zara Duraković, Suada Čindrak, Monika Đukić, Anastasija Krsmanović, Ana Ivanović, Iva Vučetić, Emira Alković, Elena Knežević, Petra Vukmanović, Anastasija Đikanović, i namjerno sam ostavio kapitenku za kraj, Anja Bujković, koja je naša gošća. Anja, je li teško biti kapiten u ovoj selekciji?

Bujković: Lijepo i odgovorno. Kao kapitenka, postoji određena odgovornost koju osjećam, ali smatram da je najvažnije da imam to povjerenje od saigračica, i da budem njihova podrška, ne samo na terenu, nego i van njega, zato što smatram da, ako postoji dobra atmosfera među igračicama, da sve ide lakše.

Na premijeri nije bilo lako, ali dobro, moramo ipak uzeti u obzir da su to naše prve utakmice, odnbosno da je tek početak. Čeka nas još dosta utakmica i dosta prilika da pokažemo što umijemo, zato što, mi ako budemo onako kako znamo i umijemo, mislim da ćemo dosta toga postići.

RB/BI: Igraš na poziciji lijevog krila, ideš u srednju školu ?

Bujković: Učenica sam trećeg razreda Gimnazije “Niko Rolović”. Trudim se da uskladim školu i treninge. Nije lako, ali mislim da, uz dobru organizaciju, sve može da se stigne. Ja sam u gimnaziji učenica koja je 5.00, i ja uspijevam da postižem oboje, i da sam redovna na treninzima, i da učim, i smatram da je najvažnija, kao što sam rekla, ta organizacija.

RB/BI: Treba I to istaći, svestran si sportista. Prije rukometa, bio je i karate ?

Bujković: Bavila sam se karateom četiri godine. Moja sestra se takođe bavila karateom, pa sam iz tog razloga i ja krenula da treniram. Ipak, na kraju, kad su mi tečo, (Goran Simić, i braća), savjetovali da pokušam sa rukometom i da možda mogu tu da se pronađem, odlučila sam da probam, i nisam se pokajala. Rukomet treniram već četiri godine.

RB/BI: Imaš li uzora kada je ovaj sport u pitanju?

Bujković: Naravno. Ugledam se najviše na svoju braću Simić, jer, kako sam odrastala, uvijek smo pratili njihove utakmice, svi smo nekako navijali, sve mi je to bilo baš lijepo i nekako sam se pronašla u tome. Oni su me jako bodrili, kao i moji roditelji, i sva moja porodica. Najveći uzor, osim njih, je Jovanka Radičević, koja jeste ljevakinja, ali je najbolje krilo na svijetu. Bila sam i na njenom kampu, dosta toga me je naučila, i jako mi je drago što sam imala tu mogućnost da učim od nje i da vidim kako ona razmišlja i trenira.

RB/BI: Da li si i ove godine bila na njenom kampu?

Bujković: Bila sam prve dvije godine I prošlog ljeta, dakle propustila sam samo jedan kamp. Smatram da, ko ima mogućnost da ode na neki kamp da vidi, stekne neko iskustvo, takođe i druženje, to je jako lijepo i korisno.

RB/BI: Prvo kolo ste trebali da igrate protiv Feniksa 2, podgoričke ekipe, čak je bila I zakazana utakmica, ali je odložena. Nažalost, dosta problema trenutno imaju svi sportisti koji koriste dvoranu. Naravno, moramo se malo strpiti, renovira se rasvjeta u dvorani Topolica, nekih mjesec dana tako da će brojni sportski kolektivi biti van dvorane, osim u određenim slučajevima. Kakva je situacija, gdje obavljate treninge jer se renovira i sala OŠ “Jugoslavija” ?

Mujić: Imamo stvarno problema sa terminima. Kao što ste rekli, u samoj dvorani se radi nova rasvjeta. Pored toga, “Jugoslavija”, koja inače ima jedine dimenzije rukometnog terena, se renovira, uz nju i škola “Srbija”, u drugim školama su termini zauzeti. Mogu da kažem da smo se ove godine susreli sa tim neočekivanim problemima. Trenutno treniramo na otvorenom, što jeste malo izazovno, pogotovo za tu mlađu djecu, ali pokušavamo da izvučemo najbolje što možemo iz ove situacije. Dok se dvorana ne završi, u prvenstvenim mečevima bićemo gosti, takav je plan. Opet kažem, malo je teže, jer je drugačiji osjećaj kad se igra kući, ali eto, nadam se da će sve ovo brzo da se završi, za mjesec dana u dvorani, a da “Jugoslavija” od nove godine počne kao što smo navikli, da imamo termine, i da treniramo, pogotovo sa najmlađima.

RB/BI: Druga liga, rekla si, osam ekipa. Čini mi se da su tu ekipe približnih kvaliteta. Biće zanimljivo…

Mujić: Smatram da su svi negdje u istom rangu, i da će svaka utakmica biti zanimljiva. Prošle godine smo ušli u tu ligu sa baš značajno mlađom ekipom, negdje smo se željeli da vidimo, kako će to da funkcioniše. Ove godine, nije samo rezultat, već da vidimo kako se kotiramo, iz utakmice u utakmicu da rastemo, pa ako ne ove, možda sljedeće godine napravimo iskorak, poručila je Mujić.

The post Ženski rukometni klub Mornar 7 sa talentovanim djevojčicama iz svoje škole kroz drugoligaško takmičenje first appeared on BARinfo.