Rašo iz Sutomora kaže da nije razmišljao o novom modelu, a da su penzije male.

„Penzioner sam, imam preko 70 godina. Ako je usklađivanje četiri puta, ne znam zašto se to nije desilo od 1. januara. Sada su nam povećali nešto preko dva posto, i iskreno smatram da je to malo. Teško se živi. Što se ovog novog modela tiče, iskreno smatram da se on pravi za bogate države, ne za male i siromašne. Podijeljeno mi je mišljenje o tome“, kaže sagovornik.

Meho Bajramovič je radnik, i očekuje povećanje plata.

“Radnik sam, ali mislim da penzioneri teško žive. Očekujem povećanje plata, i to će biti dobro. Teško je danas živjeti, jer je sve skupo, tako da razumijem penzionere“, jasan je Meho.

Bilo je i onih koji su rekli da su bez komentara za sve što se dešava. Takav slučaj je sa Mirom Popović iz Bjeliša.

„Bez komentara sam na tu temu. I ne samo na nju, već na sve što nam se dešava. Evo četrdeset godina je tako, i ne znam kako očekivati neki boljitak. Ali, hajde da vidimo“ kaže Mira.

Razgovarali smo i sa Esmom Šabotić, porijeklom iz Bara, koja živi u Čikagu.

„Nisam previše upućena u dešavanja. Vidjela sam predlog ‘Euro modela’ i smatram da je super. Samo da tako bude i u praksi. Što se tiče penzionera, treba im povećati penzije, jer ne može drugačije. I kod nas u Čikagu nije ništa bolja situacija, iako mnogi misle drugačije“, dodaje Esma.

Slavica Mirović kaže da nije uopšte upućena.

„Niti znam, niti sam što slušala. Samo čujem da neki nisu zadovoljni, ali ima i onih koji jesu. Očekujem da u narednom periodu ne budu povećanja od dva posto, nego mnogo više“, kategorična je sagovornica.

Mila Tomić je iz Beograda, a sa suprugom živi u Baru. Kaže da nema velike razlike u životnom standardu, a da bi plate i penzije morale da budu veće.

„Kada uporedim situaciju sa zemljom iz koje dolazim sve je isto. Cijene su visoke, a standard nije na zadovoljavajućem nivou. Koliko je u Beogradu u dinarima, toliko je ovdje u eurima. Imam utisak da je na pijaci drugačije, da tamo može da se trguje. Mora biti povećanja plata i penzija“, decidna je Mila.

Tatjana Zejak je osoba sa invaliditetom, kojoj je potrebno još tri godine staža do penzije.

„Strah me da to malo penzije koju zaslužujem, neću uspjeti da zaradim. Mislim da je ovaj novi model nerealan, jer osim turizma nema nikakve proizvodnje. Smatram da se sve finansira iz kredita. Ne znam kako se puni budžet. Meni nedostaju tri godine do penzije, ali sam dva puta odbijena na invalidskoj komisiji“, kaže Tatjana.

Dragan iz Polja je radnik, ali je skeptičan po pitanju povećanja plata i penzija.

„Iskreno mislim da povećanja neće biti, jer je to teško sprovesti. Mislim da nema sredstava i da neće moći. Mali privrednici neće moći da rade, što će dovesti do neminovnog otpuštanja radnika.  Bojim se i zatvaranja malih marketa, butika… Ne bojim za svoj posao, radim u državnoj firmi“, kazao je Dragan.

Penzionerka Bela Šabović nije zadovoljna situacijom.

„Po mom mišljenju, penzije su katastrofa u odnosu na standard. Svakoga dana cijene rastu. Najavljeno je povećanje, ali minimalac koji ja primam, stoji u mjestu. Porezi, dažbine sve mora da se plaća. I šta mi onda ostane? Rekli su da će od janura biti povećanje, pa ostaje da čekamo“, zaključuje Bela.

The post Penzioneri nezadovoljni primanjima first appeared on BARinfo.

Emira Krčiković i njen suprug skoro dvije decenije drže jedan od porodičnih restorana u Starom Baru.

„Do sada nismo osjetili da je počeo špic sezone. Ima turista, ima posjeta, ali nije gužva kakvu bismo trebali da očekujemo za ovo doba godine. Kruzeri uplovljavaju, ali iz našeg ugla, tu je u pitanju više neka masa koja obiđe Stari Bar. Turisti sa kruzera imaju svoj program na brodu i ovdje ne potroše neki veliki novac. U masi se, ipak, nešto i ostvari, pa smo zadovoljni. Lijepo je svakako vidjeti da se Stari Bar napuni i da vlada šarenilo. Dvadeset godina smo tu i uvijek smo zadovoljni. Ne očekujemo previše, koliko bude, biće, nama je važno da smo spremni za sezonu. Uvijek damo sve od sebe, spremimo se psihički, jer je ovo veliki umor i napor, veliki izazov. Ne mislimo primarno na dobit. Onaj ko radi u sezoni, zna koliko je to teško i naporno“, kazala je Krčiković, dodajući da je inflacija značajno uticala i na njihovo poslovanje, te da su cijene korigovali, ali zadržali nivo pristupačan gostima.

„Naravno, moramo da zaštitimo sebe i svoje poslovanje“, ističe naša sagovornica.

Krčiković je podsjetila da je tokom protekle dvije decenije na području Starog Bara realizovano više značajnih investicija, a kao najznačajniju za razvoj turizma izdvaja izgradnju obilaznice.

„Zatvaranje glavne ulice je najbolja investicija urađena u posljednje vrijeme za Stari Bar. Kada je ulica zatvorena, Stari Bar je počeo da živi“, smatra naša sagovornica.

Najviše primjedbi, kako kaže, primaju na račun nedovoljne higijene na području Starog Bara, ali Krčiković ističe da su napori nadležnog DOO „Komunalne djelatnosti Bar“ evidentni i da je suština problema vjerovatno u manjku radne snage.

„Oni se trude i mi to prepoznajemo. Ipak, naše želje jesu da se ovoj, našoj glavnoj ulici posveti još više pažnje. Ne možemo da kažemo da je do njih, jer se trude. Takođe, manjak parkinga je problem. Možda bi više ljudi obilazilo Stari Bar kada bi imalo više parking mjesta“, ocjenjuje Krčiković.

Za Suhija, vlasnika jedne od prodavnica suvenira u Starom Baru, od posebnog su značaja večeri muzike koje se organizuju u glavnoj ulici, poput Starobarskih večeri meraka, čije je premijerno izdanje održano u utorak.

„Važno je što uplovljavaju kruzeri, ali Stari Bar je najljepši tokom muzičkih večeri“, smatra vlasnik suvenirnice i dodaje da sezona tek počinje, te da je uvjeren da će tokom avgusta biti još više turista u Starom Baru.

Elvira Radičević, rođena Beranka, koja od 1987. godine živi u Njemačkoj, kaže da se uvijek rado vraća u rodnu zemlju. Trenutno sa majkom i ćerkom boravi u Petrovcu, a Stari Bar je posjetila na jedan dan.

„Crna Gora je moja zemlja, koju obožavam, i nadam se da ću se jednog dana vratiti. Došla sam sa ćerkicom i majkom. Smještena sam u Petrovcu, ali šetamo cijelim primorjem. Danas smo došli u Stari Bar i prelijepo je“, kaže Radičević.

Dodaje da je imala priliku da turistički posjeti više država, te da u Crnoj Gori primjećuje nedovoljnu ljubaznost konobara i nedostatak saobraćajne kulture.

„Ima prostora za napredak u više pravaca, država je lijepa, ali predstoji veliki rad. Što se saobraćajnih gužvi tiče, gužve kao gužve mi ne smetaju, putevi su solidni, ali mi smeta način na koji se vozi. Propisi se ne poštuju, udesi su česti… Svakako, svakome bih preporučila da dođe i vidi ovu našu ljepotu. Imamo sve, najljepšu zemlju na planeti. Ovo niko nema što mi imamo, ali smatram da ovo što nam je pruženo ne znamo da iskoristimo. Ljudi sa strane dolaze i koriste našu ljepotu. Trebali bismo više da investiramo“, kategorična je naša sagovornica.

Litvanka Ivada u Crnoj Gori boravi sa suprugom i sinom. Kaže da je za nju posebno iznenađenje bio Stari grad Bar.

„Kada posmatrate zidine ispred, ne očekujete da je ono što vas očekuje toliko impresivno. Vidjeli smo jako puno zanimljivih stvari, a lično mi je najzanimljiviji bio akvadukt. Trenutno smo u Sutomoru, rezervisali smo smještaj na tri dana, a potom idemo u Tivat i Kotor. Treću godinu u nizu odmor provodimo na Balkanu. Prije dvije godine bili smo u Hrvatskoj, prošle u Bosni i Hercegovini, a ove godine naš izbor je Crna Gora. Za sljedeću godinu planiramo da posjetimo Albaniju“, kazala je i dodala da joj se za sada Crna Gora dopada, te da su cijene pristupačne, posebno u poređenju sa Hrvatskom.

„Prije dolaska na obalu, posjetili smo Žabljak i Nacionalni park Durmitor. Ne postoje riječi kojima bih opisala svoje oduševljenje. Priroda je zadivljujuća. Samo smo stajali i divili se ljepoti prirode“, kazala je Litvanka Ivada.

Ukrajinac Sergej Adamenko turistički boravi u Crnoj Gori, a osim Bara, posjetio je Budvu.

„Stari Bar je veoma zanimljiv, posebno Stari grad. Takođe, Bar je prelijep grad. Odsjeo sam u Petrovcu, a u Crnoj Gori ostajem ukupno deset dana. Osim Petrovca i Bara, posjetio sam Budvu, koja mi se jako dopala. U Crnu Goru sam došao po preporuci, a i preporučiću Crnu Goru svojim prijateljima“, naveo je naš sagovornik.

Da Stari Bar nadmašuje očekivanja turista, smatra i posjetiteljka iz Njemačke, koja je na trosedmični boravak u Crnu Goru došla sa suprugom i ćerkama.

„Stari Bar je prelijep, a za nas je Stari grad posebno iznenađenje. Nismo došli po preporuci, već smo gledali reportažu na televiziji, oduševili se i odlučili da moramo da dođemo. U Crnoj Gori ostajemo tri sedmice. Naš plan je da jednu sedmicu provedemo na obali, jednu na sjeveru, a posljednju u centralnom dijelu vaše države. Crnu Goru ću, po dosadašnjem iskustvu, definitivno preporučiti porodici i prijateljima kao poželjnu destinaciju za odmor. Jedina zamjerka koju imam je saobraćaj i srećna sam što moj suprug vozi. Putevi su u redu, ali način na koji ljudi voze je iznenađujući. U Njemačkoj pratimo pravila, a ovdje svakodnevno vidimo prekršaje“, kazala nam je turistkinja iz Njemačke.

The post Turisti oduševljeni Starim Barom, privrednici očekuju veći talas posjeta u avgustu first appeared on BARinfo.

Njegovi gosti, naveo je, nisu se žalili ni na saobraćajne gužve, jer oni dolaze godinama, znaju kada se , u kom terminu dešavaju tzv. saobraćajni čepovi, i tada ne putuju.

Puno je turista u Čanju koji godinama, pa čak i decenijama, biraju tu destinaciju za odmor. Većina nam je rekla da su zadovoljni ponudom i uslugom, ali i potvrdili da su cijene ležaljki i suncobrana visoke.

Gošća iz Beograda smatra da Čanju nedostaje šetalište, da su velike gužve, fali  malo više kanti za smeće, ali da sve ostalo dobro funkcioniše.

“Ne bih tako dugo dolazila da nisam zadovoljna, ali ima stvari koje bi trebalo da se poprave, naravno”.

Milica iz Beograda, koja je drugi put u Čanju, nema nikakvih primjedbi, smatra da sve službe dobro rade svoj posao, da je Čanj veoma atraktivna turistička destinacija, i da ima i lijepe restorane i barove za izlaske.

“Mnogo je bolje nego ranije. Čistije je, što mi je veoma bitno, primjetno je da su poradili na higijenii, ali imam jednu zamjerku , a to je neljubaznost osoblja u trgovinama, lokalima”, kazala je Milka iz Užica, koja šest godina dolazi u Čanj.

Vidljive su promjene na bolje, smatra i Rajka iz mjesta Busije, u okolini Beograda.

“Čistije je, često komunalci odnose smeće, gradi se, ali mi se ne sviđa što je jedan dio privatizovan, i ne možemo doći do marketa. Generalno, Čanj napreduje”, istakla je.

Isti utisci su i gošće iz Bjeljine.

“Ponuda i ambijent su iz godine u godinu bolji, ali se još mora raditi”, kazala je.

The post Gosti Čanja generalno zadovoljni, manji privatni ugostitelji bilježe pad first appeared on BARinfo.

Nikoleta Bezoki i Nikola Pecović nemaju u planu da napuštaju Bar.

„Poslednji dan ove godine provešćemo radno, zatim ćemo sa društvom otići da se zabavimo na nastupu Dragane Mirković. Turistička organizacija se zaista potrudila da dovede sjajne izvođače i svaka im čast na tome“, pohvalili su njih dvoje.

Katarina se nada da će „najluđu noć“ provesti na planini, u snijegu. Smatra da je novogodišnji sadržaj u Baru zanimljiv, a od Nove 2025. godine očekuje više putovanja, zabave i novca.

U razgovoru za Radio Bar i Bar info, Banjo Srzentić otkrio je da će Novu godinu dočekati u krugu porodice, sa prijateljima. Od godine koja nam dolazi ne očekuje previše, ali se nada da će za omladinu biti bolja od prethodne.

Nataša i Ljiljana ističu da vole Draganu Mirković, ali da ipak planiraju negdje da otputuju. Želje za Novu godinu su im, prije svega, zdravlje, a zatim novac.

Monja i Mirha će sa društvom ispratiti novogodišnji program ispred Sportske dvorane. Ne kriju oduševljenje povodom nastupa regionalnih zvijezda Aleksandre Prijović i Milice Pavlović.

„Gostovanja ove godine su bolja nego prethodne. Od naredne godine očekujemo zdravlje i dosta zabave“, kazale su.

Zoran Petrović nije upoznat sa Novogodišnjim programom, i tu noć će provesti u svom domu sa porodicom.

„Očekujem i želim da bude mira u svijetu, da se nama, kao državi ništa loše ne desi, a sve drugo je manje važno“, naglasio je Petrović.

Već godinama Anka Nenadić na isti način provodi ovu noć – spremajući tradicionalnu svečanu večeru uz Novogodišnji program na televiziji.

„Želim da se omladina tu noć lijepo provede i da ne bude kiše“, poručila je i dodala da „omladini želi puno zdravlja i uspjeha u budućnosti.“

Alen je zadovoljan ponudom koju Bar ove godine nudi.

„Planiram da radim, ali i da se zabavim ispred Sportske dvorane. Izvođači su odlični, a omiljena mi je Aleksandra Prijović“, rekao je Alen, kome je zdravlje najbitnije u godini koja dolazi.

Stefan ostaje kod kuće sa porodicom. Po njegovom mišljenju ovogodišnji program je „nikad bolji“, a od 2025. nema nikakva specijalna očekivanja.

Nedžad je zadovoljan programom za doček Nove godine, a poželio zdravlje i bolji život“ u 2025. godini.

Marko se nada da mu Nova godina nosi priliku za neke nove početke.
„Očekujem trenutke radosti, neočekivane prilike i izazove koji će me ojačati“, jasan je on.

Opšti je utisak da Barani s uzbuđenjem iščekuju Novogodišnju noć i sve što ona nosi, a to je dobar provod, odličan program i i zajedničke trenutke sa najdražima.

The post Barani šire dobro raspoloženje i sa optimizmom dočekuju 2025. godinu first appeared on BARinfo.

Ljiljana Grgić, predsjednica ove NVO, objašnjava da je u anketi učestvovalo 245 žena iz različitih starosnih grupa, obrazovanja i različitog socioekonomskog statusa.

“Pitanja koja smo postavljale u prvom redu odnosila su se na kvalitet života žena u našoj zajednici i rasprostranjenost i prirodu nasilja. Od ukupno četrnaest pitanja, prvo se odnosi  na to koliko su žene ekonomski nezavisne. Na to pitanje, većina žena – 67 posto, odgovorila je da je ekonomski nezavisna. Na ovo pitanje pozitivno su odgovorile žene koje rade, mada to ne znači da je to dovoljno da bi se živio neki normalan život” smatra naša sagovornica.

Ipak, kada je riječ o imovini, 65 odsto žena je reklo da nema imovine na svoje ime. Većina žena, prema ovoj anketi, izjasnila se da želi da radi.

Na pitanje koje se odnosi na to koliko vremena posvećuju radu na sebi, 68 posto žena smatra da dovoljno vremena posvećuje sebi.

Na pitanje “Da li ste zadovoljni životom i da li bi nešto mijenjali”, 65 odsto žena je odgovorilo da bi mijenjalo nešto u životu.

Po ovoj anketi, većina žena u ova tri grada ima hobije – čitaju knjige, šetaju, plešu.

Na pitanje da li su opterećene obavezama u porodici odgovor je pozitivan u 47,5 odsto slučajeva.

 “U većini slučajeva, to su žene koje su udate, imaju muža, porodicu, posao” ističe naša sagovornica.

66,94 odsto žena pozitivno je odgovorilo na pitanje da li su podržane od svoje porodice, “ali u prvom redu od svoje matične porodice: majke i oca, zatim djece i na kraju supruga”.

Na pitanje “Da li ste ikada doživjeli bilo kakav oblik nasilja”, gotovo 47 odsto žena odgovorilo je pozitivno.

“Većina je doživjela fizičko nasilje, a svako drugo nasilje – fizičko, verbalno, mentalno, vuče ka fizičkom nasilju” ističe Grgić, dodajući da nasilje u prvom redu ostavlja probleme u porodici, pogotovo na djeci, jer niko nije svjestan koliko u takvim porodicama djeca pate.

Ona ističe da, na žalost, djeca usvajaju takve modele ponašanja, pa se nasilje samo kopira i ponavlja.

“Nadam se da ćemo se mi angažovati, kao organizacija koja je nova u Baru i ponešto promijeniti. Osobe koje čine ovu organizaciju bile su volonteri dugi niz godina i upoznate su sa tim problemima. Maksimalno ćemo se truditi da povećamo kvalitet života žena u našoj zajednici. U prvom redu, da se smanji nasilje, pogotovo u porodici, naravno u saradnji sa institucijama” apostrofirala je Grgić.

Ona objašnjava da su žene koje su anketirane u Baru, Ulcinju i Podgorici “bile prijatno iznenađene i zadovoljne što ima neko nešto da ih pita u vezi nasilja, jer nije dovoljno samo pričati na medijima i pisati u novinama, treba nešto i lično da se uradi, da osjetite i čujete kakve one imaju probleme”.

Ono što je indikativno i što je negdje crveni alarm, ističe naša sagovornica, je odgovor anketiranih na pitanje da li zajednica pruža dovoljno podrške i ženama. Čak 76,33 odsto žena odgovorilo je negativno, “što je signal i ukazuje da svi treba da se potrudimo da se takvo stanje promijeni”.

The post Nijesi sama i u Baru first appeared on BARinfo.

Cvetko je istakao da se nada da će stručnjaci riješiti problem. Naglašava da treba čuvati ponos našeg grada, i da je nevjerovatno da uprkos starosti, ona i dalje ima plodove.

Naš sugrađanin Zulfo je bio direktan u oštroj ocjeni da dugo niko nije vodio računa o njoj, da je bila zapuštena. Smatra da do sušenja ne bi došlo da joj je pravovremeno posvećena adekvatna briga. Izričit je da je “jednom tako velikom objektu kao što je maslina, trebalo da se pruži znatno veća pažnja”.

Dejan nije želio da komentariše jer, iskren je “nije previše upućen u situaciju u vezi sa Starom maslinom”.

Jordan je mišljenja da stablo masline uvijek treba obnavljati, voditi računa o njoj, iz razloga sto je “korisna i zdrava”.

Zagorka je upućena da Staroj maslini prijeti sušenje, a njen jedini komentar je da je “žalosno što je došlo do toga”.

Berim je naveo da će “vrijeme pokazati svoje”, a nada se da će se maslina oporaviti drenažom.

“Stablo koje broji tolika stoljeća, pa nije isključivo gradski, nego i državni simbol, svakako treba zaštititi na način koji propisuje struka”, decidan je Dejan, koji poručuje i da je “krajnje vrijeme da se spasi kulturološki – biološki spomenik Crne Gore”.

Vesni je žao zbog stanja u kojem se nalazi prirodno blago, ali je optimista, pa očekuje da će se stablo na Mirovici, ipak, oporaviti.

Alija vjeruje da je problem sušenja nastao zbog komercijalizacije Stare masline koja je u tu svrhu ograđena betonom.

The post Barani zabrinuti za Staru maslinu, ali većina vjeruje u oporavak simbola grada i države first appeared on BARinfo.

Kićenje grada tek je počelo, a izlozi kafića i butika ukrašeni su od početka mjeseca.

Naše sugrađane i goste pitali smo gdje će za Novu godinu, ali većina nije bila raspoložena za razgovor, a oni koji su pristali da govore za naš medij, uglavnom su kazali da će Novu godinu dočekati u krugu porodice:

The post VIDEO: Anketa – Gdje za Novu godinu? first appeared on BARinfo.

Dušica smatra da je ponašanje pojedinca odraz kućnog vaspitanja, a da nasilnici obično potiču iz problematičnih porodica.

„Mišljenja sam da to sve ide iz kuće, da su djeca sve od roditelja naučila, čast izuzecima, uvijek ih ima, ali gledam to i kroz moj posao jer radim sa djecom – mi se trudimo da to spriječimo, ali kad ih roditelji brane po svaku cijenu ili im čak i pružaju podršku, neadekvatno kažnjavaju, onda je situacija veoma teška. Imamo dijete koje napravi nešto a roditelj dođe i kaže: on ima svoja prava i, jednostavno, neće da ga kazni. A kad je u pitanju vršnjačko nasilje koje se ponavlja kod iste djece, ne bih uopšte gledala jesu li maloljetnici ili ne nego bih ih kažnjavala i to, što se kaže, da zapamti i ne ponovi.“

Savo je, ističe, razočaran zbog svih događaja koja se u posljednje vrijeme dešavaju u našem gradu.

„To je sve vaspitanje od kuće, mora tu država i cijeli sistem da reaguju, svi da djelujemo. Bilo je uvijek tuča, ali nije kao u posljednjih nekoliko godina. Mislim da će doći kraj tome, daće Bog da se malo to reguliše, da sistem profunkcioniše i nadležni organi počnu da rade svoj posao. Zaista, tu dosta zavisi od kućnog vaspitanja, a i obrazovanje nam je dosta zatajilo“

Milanka zamjera roditeljima što ne vode računa o tome gdje su i šta im rade djeca.

„Sramota, ova današnja djeca su nedajbože. Sito – manito, ne znam šta da kažem. Trebalo bi roditelji više da se uključe, da vode računa gdje su im djeca, ranije nije tako bilo. Moja djeca su starija, ali nikad nisam imala problem sa njima, nikad mi niko nije došao na vrata, ni policajac, ja sam bila stroga majka, a ovo danas, od 13-14 godina po kafićima, daju im alkohol… Mislim da to najviše potiče iz kuće, ne vodi se računa, znam dosta porodica koja pet para ne daju gdje su im djeca. Imam troje unučadi, jedno živi kod mene, igra košarku, na trening, slabo izlazi, mnogo je na telefon, to se bojim.

Kakve treba da budu vaspitne mjere? Da roditelji pričaju sa djecom. Sad dijete ne smijete udariti, ja sam prije prutem ili kaišem, a sad toga nema.“

I Snežana, kao i ostali sugrađani ističe da je nasilje u Crnoj Gori sve više zastupljeno i da omladina treba da se međusobno slaže i podržava, a ne sukobljava.

„To je, stvarno, sramota, omladina treba da se slaže. Jeste, u porastu je nasilje, Crna Gora je mala, svaki dan se dešava nešto. Bilo je toga i ranije, potuče se omladina, ali sad je učestalije, možda što se više priča o tome i u medijima. Ponavljam, uvijek je toga bilo, i ja sam se tukla. Gdje leži problem? Mislim da roditelji ne žele nijedno dijete tako da radi, ali danas ulica i telefoni vaspitavaju, tehnika je napredovala, ali je pamet oduzeta. Kako da se smanji ovaj problem? Da se smanji trebalo bi, a da se iskorijeni ne može nikad, dok je naroda. Možda neko obezbjeđenje, da se malo prati što se radi…“

Naša sugrađanka koja zbog „složenosti situacije“ nije željela da se predstavi, smatra da su najveći krivci roditelji, ali i škola. Roditelji, jer djeci sve dozvoljavaju, a nastavnici jer nemaju autoritet.

„To je katastrofa, tu su roditelji po mome dosta krivi, a i škola. Da li je nasilje u porastu? Jeste! I ranije je bilo tuča, ali, znate kakve su prije bile tuče? Djeca se išklapaju, po naški, ali da su upotrebljavali ovakve rekvizite, Bože sačuvaj. U današnje vrijeme je i roditeljima i djeci sve dostupno, da se usavršavaju u svakom pogledu, ali ništa od toga, čast izuzecima. Evo, u školi nećete naći nigdje nastavnika, oni na telefone stoje, svi kao figure, ne gledaju što se dešava oko njih. Prosveta je, po mome, došla na najniži nivo. Glavni krivac? Prije svega kućno vaspitanje, pa onda škola. Naravno tu je i društvo, sad je djeci sve dostupno, telefoni na času… Ovo je, možda, oštar komentar, ali iskren. Danas dijete od 5-6 godina psuje, gledam djecu koja se usprotive roditeljima, a imaju dvije godine, krive se, neće ništa da slušaju… Pa, dokle? Od starta se to rješava, od malih nogu, kad već počne da saznaje. Ne treba mu dozvoljavati ono što nije za njega, treba postavljati granice i to stroge. To je malo veća psihologija u današnje vrijeme… ali osnovno i prvo vaspitanje je iz kuće, pa onda i u školi. Profesori ne smiju da dozvole da nemaju svoj autoritet. Meni je sestra bila nastavnik, sada je u penziji, poznata je bila po tome što nije dozvolila da joj autoritet padne ni povodom ocjena, da neko utiče na nju, ni prema đacima. I dan-danas je pozdravljaju sa „nastavnice“… Nastavnici zadaju djeci zadatak, a ni ne objasne im ga na času. Šta čekuju od te djece, da im objasne roditelji koji nemaju vremena možda ni ručak da im skuvaju, a ne nešto drugo, zbog posla, jer manje-više rade kod privatnika… Žao mi je omladine, djece… roditelji su ti koji treba od malih nogu da ih vaspitavaju.“

Vidno potresena ovim događajem bila je još jedna vremešna sugrađanka, kazavši da je sve što se u posljednje vrijeme dešava u Baru veoma tužno.

„To je toliko teško i bolno. Ko ima razuma i osjećanja da nevinu djecu napada? To se konstantno ponavlja i ne znamo dokle, ništa se ne čini povodom toga. Sad je krenulo, znači trebalo je da neko bude prebijen da bi mi oprali obraz pred narodom. Uzrok tome je sistem, cjelokupni, od sudstva, škole, države… Cijeli sistem treba mijenjati, treba djecu vaspitavati. Pustili smo ih na ulice, ne znam šta se događa.

Nadam se da će biti bolje, da će se nešto uraditi, ali treba vrijeme da prođe, treba još neko da strada pa da onda krenemo u akciju. Prvo roditelji, vaspitanje, da li sad treba te roditelje da prevaspitavamo kako da nauče svoje dijete da bude pošten i dobar građanin? Treba krenuti od vrtića, preko škole… treba djeca da su nam jednaka, da ne gledamo ko je čiji i da sve institucije rade po zakonu, bez ikakve rezerve.“

Monika smatra da je nasilje oduvijek prisutno u društvu, ali vjeruje da će, kako vrijeme bude odmicalo, situacija biti bolja.

„Mislim da je nasilje oduvijek prisutno, samo se možda sada malo više skreće pažnja i mislim da što više vrijeme bude prolazilo da će to da se mijenja, jer se sada više skreće pažnja. Šta je uzrok? Nisam sigurna, ali pretpostavljam da je vaspitanje, nekako manjak empatije prema drugima, bez saosjećanja… Ne bih rekla da je nešto drugo u pitanju. Mislim da to kreće od odnosa prema djeci u kući i to što im dozvolimo da oni smatraju da je normalno. Ako mi njima skrenemo pažnju kako treba da se odnose prema svojim vršnjacima i prema drugim ljudima, oni će to, vjerujem, kad-tad usvojiti.“

I Marko smatra da je posljednji slučaj nasilja veliki poraz za naše društvo.

„Nemam što da kažem, normalno da ne opravdavam to. Dosta zavisi od vaspitanja, prije svega roditelja, ali i društva. Bilo je i ranije vršnjačkog nasilja, ali sad je baš u velikom porastu. Sa vaspitanjem moramo započeti od vrtića. Šta da kažem, vidite u kakvom društvu živimo, još nemamo ni predsjednika, ni vladu…

Valjda treba da postoje neke strože mjere.“

Naš mladi sugrađanin Ajdin kazao je da nema riječi kojim bi objasnio nasilničko ponašanje.

„Katastrofa. Vjerovatno je u pitanju neki nedostatak, ne mogu to da objasnim nikako, ne razumijem ih. Možda zbog društvenih mreža, raznih klipova… Šta motiviše napadače? Njihov bolesni um, to samo, što drugo? To se baš teško može spriječiti, ako on ima želju da uradi tako nešto, on će to i uraditi na bilo koji način, krenuće da ostvari tu svoju zamisao.“

The post Anketa među sugrađanima o vršnjačkom nasilju first appeared on BARinfo.

Saradnice Radio Bara i Bar Infa iz SEUŠ, Marija Vuksanović i Jovana Šobić sprovele su, tim povodom, anketu među vršnjacima na temu slušanosti, kao i prednosti i nedostataka radija u odnosu na druge medije.

Veliki broj anketiranih učenika znao je da je 13. februar Svjetski dan radija.

Na pitanje da li i koliko često slušaju radio, odgovori su bili raznoliki. Radio slušaju dok uče “kao pozadinski zvuk”, ali i u kolima tokom dužih ili kraćih putovanja. Neki su, pak, radio “zamijenili” drugim medijima, društvenim mrežama, YouTube-om, internetom….

Prema mišljenju ispitanika, prednost radija je u dostupnosti, kao i u tome što ne zahtijeva posebnu pažnju, odnosno, konstantnu koncentraciju, već slušajući omiljenu muziku i provjerene informacije možemo da radimo mnoge druge stvari: pospremamo sobu, treniramo, putujemo, ali i učimo i ”budemo produktivni”… Među prednostima koje ima radio kao medij, neki od anketiranih učenika navode i to što je, za razliku od, recimo, društvenih mreža, na radiju gotovo nemoguće čuti govor mržnje.

Nije interesantan kao video mediji, ne pruža sveobuhvatne informacije, teško odolijeva konkurenciji koju predstavljaju neki savremeniji mediji- neki su od nedostataka radija, prema mišljenju dijela ispitanika iz SEUŠ. Bilo je i onih koji smatraju da radio nema mana i da im je život uz radio samo ljepši.

Radio koristi oko 95% stanovništva na svijetu, jer je tehnologija koju zahtijeva pristupačnija i jednostavnija, pa se radio signal može “uhvatiti” i u najudaljenijim mjestima. Prema istraživanjima, čak 75% domaćinstava u zemljama u razvoju posjeduje bar jedan radio prijemnik.

The post ANKETA: Radio kao medij uspješno odolijeva izazovima savremenih tokova first appeared on BARinfo.

Ovim programom uvedene su brojne mjere koje se tiču rasterećenja poreskih obaveza, ukidanja doprinosa na zdravstvo, kao i uvođenje neoporezivog dijela zarade do 700 eura. Takođe, uvodi se i progresivno oporezivanje, kada je u pitanju porez na dohodak fizičkih lica i porez na profit preduzeća.

Radio Bar i Bar Info pitali su sugrađane kakvo je njihovo mišljenje o ovom programu. Iako većinu raduje povećanje plate, postoji i strah da poslodavci neće ispoštovati sve što se od njih traži.

Sanja je kazala da je bilo krajnje vrijeme da se nešto uradi po pitanju plata, s obzirom da su već odavno “skočile” sve cijene životnih namirnica i hemije.

“Moje mišljenje je da ovaj plan nije bas pravičan prema svim zaposlenima. Prvo imamo radnike koji su preko žiro računa primali 250 eura i na ruke ostatak od dogovorene plate. Znači, čak i da poslodavac ispoštuje sve, radniku će biti isplaćen minimalac, ali onaj dio preko toga koji je primao neće. Šta sa radnicima čija je plata veća od famoznih 450 eura? Da li će njihov lični dohodak porasti u skladu sa odredbom? Da ne pričamo o pojedinim gazdama koje najavljuju da će im zaposleni morati vraćati uplaćeni novac na ruke… Uz prijetnje otkazima. Zbunjujuće i nepravično. Ovako, plašim se da će sva ova priča da se završi ‘šišanjem’ radnika i punjenjem džepova pojedinim gazdama”, procjenjuje Sanja.

Maja je mišljenja da programu “Evropa sad” treba dati priliku da se pokaže na djelu.

“Isto tako smatram da ljudi koji su ‘muljali’ do sad, da će to i sad da rade, a mislim da poslodavca svakako treba prijaviti, ako ne ispunjava sve uslove”, izričita je Maja.

Mirko apsolutno podržava program “Evropa sad”.

“Konačno da se neko sjetio da misli i na radnike, a ne samo na uski krug ljudi u Crnoj Gori. Takođe se nadam da neće biti problem ni sporovođenje i implementacija programa, jer i privatnici su za 30 godina uštedjeli na radnicima, porezu državi, nekucanje računa… Tako da je sad konačno došlo vrijeme da se sve to ukanali u zakonima Evropske unije. Spreman sam da prijavim svakog ko zloupotrebljava ili ne ispunjava obaveze iz ovog programa”, podvukao je.

Saška je na naše pitanje, odgovorila pitanjem – ko ne bi volio da mu se životni standard poboljša?

“U državi u kojoj godinama cvjeta siva ekonomija, u kojoj raste broj nezaposlenih, a opada zaposlenost, raduje me set predloženih mjera ‘Evropa sad’. Ciljevi koji su predloženi zvuče jako lijepo, ali koliko su realni nisam baš sigurna. Međutim, kod nas je sve moguće, tako da očekujem neke promjene, a da li će ove mjere biti održive i koliko, ostaje nam da vidimo”, poručila je.

Zbog ovog programa Selmu očekuje otkaz.

“Mala smo firma i ovaj set mjera nije finansijski izdržljiv za poslodavca”.

Aleksandar vjeruje da će ovaj sistem biti održiv.

“Nadam se da će, napokon, da dovede u red privatnike koji su uskratili  zaposlene za određena primanja, među kojima su i moji članovi porodice”.

Nevena očekuje da će poslodavci ispuniti obavezu minimalne zarade.

“Sasvim sam sigurna da će moj poslodavac to ispuniti, kao i do sad, a nadam se da će i ostali. Prijavila bih svaku nepravilnost, počev od mog poslodavca, kao i sve ostale za koje bih čula da tako nešto rade. Iskreno se nadam da naće praviti neke ‘krivine’ kao što sam već čula da su najavili – da će nekim ljudima uplaćivati tih 450 eura na račun, a da će poslodavac tražiti da im vrate na ruke tu razliku. Ne znam da li je to stvarno moguće i da li su poslodavci to u stanju da urade, jer zadovoljan radnik je i zadovoljan poslodavac, barem po meni. Mi se u našoj firmi tom parolom vodimo”, kaže Nevena.

Zorana ističe da je zamisao odlična, samo nije sigurna “koliko će sve trajati, a ako ipak potraje- biće odlično”.

Milica smatra da poslodavci neće ispuniti kriterijume.

“Polovina zaposlenih ih neće prijaviti iz straha da ne izgube posao”, procjenjuje ona.

Novak se uzda u program “Evropa sad”.

“Mislim da može da uspije, ali što se tiče poslodavaca smatram da većina njih neće ispoštovati sve to. Na duge staze mislim da je malo teže održivo ali, ako bog da, biće”.

Program “Evropa sad” zasniva se na spremnosti države da se odrekne dijela prihoda u korist zaposlenog i poslodavca, stvarajući na taj način ambijent za otvaranje novih radnih mjesta i proširenje poreske baze.

Vlada predviđa da će predložene mjere unijeti neophodnu dozu optimizma u društvu, ohrabriti mlade da ostanu u Crnoj Gori, a pogotovo u njenim manje razvijenim djelovima, a istovremeno i omogućiti povećanje lične potrošnje domaćinstava, kroz povećanje raspoloživog dohotka.

The post Šta Barani očekuju od programa Evropa sad first appeared on BARinfo.