„Draga braćo i sestre, draga djeco, neka je srećan ovaj današnji sabor u čast godišnjice osvećenja ovog svetog doma, jednog od najljepših hramova srpske crkve čiji je domaćin Sveti Jovan Vladimir. Svake nedelje, na svetoj liturgiji mi se sabiramo da udahnemo malo neba, da osveštamo vrijeme i prostor i da na taj način i djelima pokažemo da smo djeca neba. Da Zemljom hodimo, a da se neba držimo. I svake nedjelje mi na početku u prvom dijelu svete liturgije koja se zove liturgija riječi – čujemo riječ božiju. Tako je i ova nedjelja sadržala dva jevanđeljska odlomka, jedan redovni – nedjeljni, a drugi koji nam pokazuje da se polako približava i praznik Krstovdan posvećen časnom krstu gospodnjem. U ovom nedjeljnom jevanđeljskom odlomku Gospod nam daje jednu priču, kako je on to uvijek govorio u pričama, da bi njegova nauka bila dostupna svima, jednostavne kratke priče u kojima je sadržan sav smisao i sav program našega života,“kazao je protojerej Pejović.

„Čuli smo u ovoj jevanđeljskoj priči da je čovjek jednom čovjeku dao pet talanata, drugome dva, a trećem jedan. Onaj kome je dao pet je kasnije vratio pet i dodao još toliko, koje je umnožio svojim trudom i svojim životom. Isto to je učinio i onaj koji je dobio dva talanta, te talante je umnožio i predao čovjeku. Onaj poslednji sluga koji je primio samo jedan talanat, na žalost ni taj jedan nije mogao da nosi, nego ga je zakopao u zemlju. Kada je došlo vrijeme da odgovori šta je sa tim  talantom uradio, čuo je one strašne riječi – zli i lijeni slugo i – bacite ga u tamu najkrajnju, a prije toga mu uzmite talanat i dajte onome ko ima najviše“.

Nekoliko stvari su važne u ovoj jevanđeljskoj priči, kaže u besjedi Pejović:

“Prvo da sve što dobijemo dar je božiji, ništa što imamo nijesmo zaslužili. Ko je od nas zaslužan što ga je Bog iz nebića priveo u biće, iz nepostojanja u postajanje? Ko je i čime zaslužan time što je Bog u ovo naše smrtno i propadljivo tijelo, u ovu zemlju, udahnuo dušu i dah božanski i čovjek postao duša živa? Čime smo zaslužili tu mogućnost da dobijemo obraz i lik božiji i da imamo taj dar božiji da postanemo učesnici ne samo u ovome životu, nego učesnici u vječnome životu?

Dakle, prvo i osnovno saznanje je da sve što imam i sve što sam dobio nije moje. A kaže apostol Pavle, ako nešto nije moje, čime onda da se hvalim, osim slabostima svojim? Druga stvar koja mi se čini da je važna u ovoj jevanđeljskoj priči jeste da čovjek dobije jedan dio, a da je onda dužan i odgovoran prema njemu. Što znači da Bog ne stvara čovjeka kao neku mumiju kojom on upravlja sa neba i kao neko beslovesno biće koje treba da gamiže i da prosto po njegovim instrukcijama bez učešća čovjeka živi ovaj život. Ne, ova jevanđeljska priča pokazuje nam da Bog stvara slobodnog čovjeka, ali sloboda koja podrazumijeva odgovornost. Ništa Bog u čovjeku ne radi bez čovjeka. I na kraju, čini mi se ne manje važno,  jeste da će svako od nas, vjerovao ili ne vjerovao, živio ovako ili onako, za ono što je dobio, dati odgovor. Zato je ova jevanđeljska priča jedna divna pouka i poruka svima nama da budemo kao ove dobre i vrijedne sluge, a imamo ih, evo samo u ovom Sabornom hramu naslikanih na stotine i hiljade dobrih i vjernih slugu Božijih koji su svoje talante umnožili, a jedan od njih kao najljepši ukras svega ovdje naslikanog je i Sveti Jovan Vladimir”, zaključio je besjedu protojerej Nikola Pejović.

Obilježavanje godišnjice osvećenja hrama Svetog Jovana Vladimira otpočelo je sinoć predavanjem protojereja – stavrofora Gojka Perovića na temu “Ljepota Hrama“.

The post Obilježena sedma godišnjica osvećenja hrama Svetog Jovana Vladimira first appeared on BARinfo.

Liturgiju je služio arhimandrit Pavle Kalanj iguman manastira Gradište u Buljarici, uz sasluživanje mnogobrojnog sveštenstava.

U besjedi, protojerej Mirčeta Šljivančanin je, između ostalog kazao:

“Mi se nalazimo na raskršću dva praznika – opraštamo se od praznika vaskresenja Gospodnjeg, ali svakako ne od Gospoda koji se vaznio, a očekujemo praznik silaska svetoga Duha. Sve događaje koje u crkvi slavimo, Gospod je učinio radi nas. Mi imamo taj blagoslov i Božiju milost da kao djeca crkve možemo biti učesnici svih događaja. Kada se god saberemo na boženstvenu službu, mi u ovoj službi doživljavamo i bivamo učesnici svega onoga što je Gospod radi nas učinio. Postajemo jedno sa njim, kao učenici njegovi, kao najbliži njegovi, kao braća njegova i kao prijatelji njegovi. A da bi išli tim putem mi imamo i primjere, imamo i svjedoke toga življenja.

Među onima koji su ostvarili taj program koji je zapovijedio Hristos, divno mjesto pripada onome kome je ovaj Sveti hram posvećen, u čiji smo se spomen i na čiju smo se slavu svi danas ovako saborno sabrali. To je Sveti Jovan Vladimir, knez, kralj zetski, svetitelj srpski, onaj koga ovaj hram slavi, onaj koji je pokrovitelj i čuvar ovoga hrama i svih onih koji žive u njemu. Ali ne samo ovoga hrama i ne samo žitelja grada pod Rumijom, nego ljudi hrišćana koji žive širom Vaseljene, jer su oni svetitelji Božji, prijatelji Božiji i oni nam pokazuju da možemo živjeti onako kako je Gospod zapovijedio. Upravo zbog toga sv. Jovan Vladimir je slavljen širom crkve Božije, ne samo ovdje kod nas, nego i kod okolnih zemalja i naroda.

Sveti Jovan Vladimir je kratko živio, svega 25 godina ovdje na zemlji je poživio i nije bio vladar tako moćnog carstva, nije bio čovjek koji je izgradio neke velike kule i gradove, ali učinio je i izgradio ono što je najvažnije – bio je Hristov čovjek. Postradao je za istinu, za pravdu, nije se plašio istine i pravde, nije se plašio krsta Hristovoga i to je ono što i nama hrišćanima 21. vijeka svjedoči Sveti Jovan Vladimir. Ono čime nas taj svetitelj nadahnjuje, je ono što nas vodi da idemo Božijim putem, jer drugoga puta koji u život vodi, nema. To je put koji nam je pokazao Sv. Jovan Vladimir, koji nam je pokazao da je lijepo živjeti časno, da je lijepo živjeti čestito, da je lijepo živjeti pošteno, da je lijepo živjeti u supružanstvu čestitog i vjernog, da je lijepo svjedočiti Hrista Boga i svijet. Iako nam često mnoge stvari u ovom svijetu žele da pokažu da je to nešto prevaziđeno, da to nije sada tako važno, da ima mnogo važnijih stvari koje treba da pokrenemo, ipak Sv. Jovan Vladimir nas uvijek iznova opominje da je najvažnije biti Hristov čovjek, i da je vrijedno biti Hristov čovjek.

On je u istoriju ovozemaljskog života upisan onim što je najvažnije – a to je da je ugodio Bogu i da nije Boga zaboravljao i da je gdje god išao i kako je god živio Boga nosio u svome srcu, da je bio hristonosac.

Ljubite jedni druge, to je zapovijest Božija, a da bi ljubili jedni druge ta ljubav mora da prođe kroz krst, kroz stradanje. Ljubav se provjerava kroz krst.

Tako i mi u ovom našem životu ne treba da se plašimo krsta, nego da znamo da krst vodi vaskrsenju i da nas krst opominje da idemo Božijim putem. I da ne smijemo nikada izgubiti iz vida da oni koji žive u Hristu, koji se trude da žive po Bogu da su uvijek na pravom putu i da nikada ne smijemo izgubiti taj put. To nam svjedoči Sveti Jovan Vladimir. Iako je živio prije hiljadu i više godina, njegova slava se nije umanjila, njegova slava se uvećava. Njegov zemaljski život je kratko trajao, ali se njegovo nebesko žitije i danas ispisuje. Zar ovaj jedinstveni hram čiju slavu slavimo nije najveći primjer ispisivanja njegovog žitija koje nije prekinuto onoga dana kada je završen njegov ovozemaljski život.

Neka nam Gospod molitvama svetog Jovana Vladimira upravo to da, da svjedočimo ime Božije u svome životu. Neka nam svojim molitvama omogući kao što je onda kada se sklonio na brdo Kosorog sa svojom vojskom i svojim narodom, i kada se pomolio da zmije otrovnice ne ujedaju njegov narod, neka nam Sveti otac Vladimir ispuni da zlo ne otruje naše srce nikada i da i mi zlom ne ujedamo, nego da svjedočimo ovu zapovjesti Božiju koju nam je Gospod rekao“, kazao je protojerej Šljivančanin.

Svenarodna litija ulicama Bara u čast Svetog Jovana Vladimira koju predvodi Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije počela je u 19 sati ispred Sabornog hrama.

The post U okviru obilježavanja Dana Svetog Jovana Vladimira služena Sveta arhijerejska liturgija first appeared on BARinfo.