Sve je počelo poslije zemljotresa 1979. godine kada je Ratković, sa profesorom Nikolom Damjanovićem iz Beograda, rođenim Baraninom, obišao oštećeni saborni hram Svetog Nikole, u Starom Baru. Na podu hrama, na gomili knjiga, bio je i Minej, kako je objasnio Damjanović “vrlo vrijedna i rijetka knjiga“, ali tek 30 godina kasnije, Ratković se, u Parohijskom domu na Topolici, ponovo susreo sa Prazničnim minejom. I od tada kreće njegova “bitka za Minej”. Stvar je dobila na zamahu poslije razgovora sa mitropolitom Joanikijem i parohom barskim Slobodanom Zekovićem, starješinom sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira.

Minej koji ima 424 lista, bio je veoma oštećen: listovi su bili razasuti, neuvezani, prvih 30 listova je bilo mehanički oštećeno, zaprljano i ispalo iz hrbata knjige, papir je bio truo, pod prstima se raspadao. Poslednjih 50 listova je bilo takođe mehanički oštećeno. Knjiga je restaurirana tradicionalnom tehnikom konzervacije i restauracije, razvezivanjem prvih 30 i poslednjih 50 listova. Svaki list je posebno obrađen. Sada je Minej reprezentativna knjiga koja može da služi na ponos Baru i Baranima. Posebnu vrijednost imaju fusnote, zapisi koje je “raščitao” dr Goran Komar.

Očekuje se da se uskoro Praznični minej nađe pred Baranima i njihovim gostima. Stručnjaci predlažu da bude smješten u staklenoj vitrini, sa otvorima za ventilaciju i regulatorima temperature i vlažnosti.

“Lijepo bi bilo da ta vitrina bude od maslinovog drveta”, kaže Čedomir Ratković, zadovoljan što je knjiga zauvijek sačuvana i što će njegovi sugrađani biti u prilici da vide ovu znamenitost.

The post Praznični minej se vratio kući first appeared on BARinfo.

Svečanost obilježavanja počinje u osam sati prazničnim jutrenjem, dok će u devet biti održana Sveta liturgija sa Velikim vodoosvećenjem.

Plivanje za Bogojavljenskim krstom planirano je za 12 časova na plaži kod Dvorca kralja Nikole.

Nakon što je Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije ranije danas predložio da se, zbog vanrednih vremenskih uslova, koji predstavljaju opasnost po ljudske živote, ne održe plivanja za Časnim krstom, kontaktirali smo paroha barskog, arhijerejskog namjesnika, protojereja stavrofora Slobodana Zekovića.

On je kazao da, naravno,sve zavisi od vremena, ali, za sada, neće biti odlaganja.

„I prije nekoliko godina, dan pred Bogojavljanje bilo je veliko nevrijeme, a sjutradan sve mirno, tako da ćemo sačekati do sjutra. Možda će se opet desiti slična situacija“, kazao je za Radio Bar i Bar Info Zeković.

The post Plivanje za časnim krstom zavisi od (ne)vremena first appeared on BARinfo.

RB/BI: Koliko je govor mržnje prisutan u crnogorskom društvu?

Zeković: Prisutan je, ali mislim da nije u velikim razmjerama. Smatram da se radi o pojedincima, manjim ili većim grupama koje povremeno nastupaju sa takvim narativom. Naš narod je kroz vjekove živio rukovodeći se jevanđeljskim vrijednostima i njih njegovao, a jedna od lijepih jevanđeljskih poruka jeste: „Kako želite da vama čine ljudi, tako činite vi njima“. Ako bismo se samo ove jedne pouke držali, siguran sam da bi se ova zemlja pretvorila u raj. U Crnoj Gori se uvijek držalo do riječi, a riječ ima veliku moć, veliku snagu – ona može da bude melem na ranu, a isto tako i so na ranu i otrovna strelica. Kada o ovoj temi govorimo, nekako se nameće da se prisjetimo riječi velikoga junaka i vojvode Marka Miljanova koji je, vaspitan i zadojen upravo jevanđeljskom naukom, govoreći o čojstvu i junaštvu, dao divnu definiciju tih pojmova. Zapisao je da je junaštvo kada čovjek brani sebe od drugoga, a čojstvo (koje je mnogo uzvišenije) kada brani drugoga od sebe. Isto tako, kada o ovoj temi govorimo, dolaze nam na um i pouke našeg blaženopočivšeg partijarha Pavla, koji nas je uvijek iznova pozivao da budemo ljudi. Čvrsto sam uvjeren da je, ipak,ogromna većina našeg naroda ostala vjerna ovim vrijednostima, pa se govor mržnje zaustavlja na neodgovornim pojedincima.

RB/BI: Da li vjerski velikodostojnici mogu u značajnoj mjeri uticati da se spriječi govor mržnje?

Zeković: Što se tiče konkretno Pravoslavne crkve, ona to čini već više od dvije hiljade godina. Dakle, sa crkvenog amvona čita se i propovijeda blaga vijest spasenja, molimo se za mir, za spasenje cijeloga svijeta. Crkva neprekidno poziva narod i sve ljude na ovom svijetu na bogoljublje i bratoljublje. Upravo to su i dvije najveće zapovijesti božje. Treba da imamo ljubav prema Bogu i ljubav i poštovanje jedni prema drugima, odnosno prema bližnjima, a naš bližnji trebalo bi da bude svaki čovjek.

RB/BI: Kolika mislite da je odgovornost vjerskih poglavara i uopšte sveštenih lica u smislu širenja govora mržnje?

Zeković: Odgovornost svakog pojedinca je velika, pa tako i sveštenih lica. Siguran sam da nema nijednog odgovornog čovjeka koji bi sebi dozvolio da o bilo kome govori uz uvrede, omalovažavanje ili da, ne daj Bože, poziva na neki vid nasilja. To je nedopustivo. Ipak, postavlja se pitanje šta se sve danas podvodi pod „govor mržnje“. Prevashodno, u pitanju je ono što sam već pomenuo ali, često se srijećemo sa situacijama gdje se i neki kritički stav iznijet prema pojedincu, grupi ili društvenoj pojavi, lako proglašava za govor mržnje a da to, u suštini, nije.

RB/BI: A, zašto mislite da se to dešava?

Zeković: Znate kako, mi smo, konkretno u Crnoj Gori, da ne idemo dalje u svjetske tokove, duboko podijeljeno društvo. Upravo zbog toga se ljudi, a i mediji koji, čini mi se, najviše doprinose širenju takvog narativa, svrstavaju na jednu ili drugu stranu, dijeleći olako etikete i za oštriju riječ koja, možda, nije govor mržnje, ali jeste oštar kritički stav iznijet prema pojedincu ili društvenoj pojavi. Dakle, činjenica je da smo mi duboko podijeljeno društvo, pa je upravo zato potrebno da se vodi kulturan, bez uvreda i svađa, dijalog. Treba da ukrstimo argumente. Govoreći o ovome, ponovo se vraćam riječima pokojnog partijarha Pavla, koji nas je poučavao da treba da se trudimo da nam riječi budu blage, a argumenti jaki.

RB/BI: Da li se u komunikaciji sa vjernicima susrećete sa govorom mržnje koju oni ispoljavaju prema drugim vjerskim, nacionalnim skupinama?

Zeković: Konkretno u Baru, gdje živim i služim kao sveštenik, zaista se nijesam sretao sa takvi ljudima. Naprotiv. Bar je prepoznat kao mjesto suživota i poštovanja ljudi različitih vjera i nacija i, ako Bog da, tako će i ostati.

RB/BI: Odakle, po Vašem mišljenju, počinje govor mržnje?

Zeković: Kao i svaki drugi grijeh u čovjeka, a ovo zaista jeste grijeh, svoj korijen i izvor ima u ljudskoj gordosti, sujeti, samoživosti, neodgovornosti prema drugom, bezosjećajnosti prema drugačijem od sebe, a onda se iz toga polako rađa i netrpeljivost, osuđivanje i ogovaranje a, na kraju, i sama mržnja.

RB/BI: Kako se govor mržnje manifestuje, na koje sfere se najviše reflektuje?

Zeković: Mislim da se najviše manifestuje i najčešće se može čuti u dnevnim političkim prepucavanjima. Konkretno, u našem parlamentu, gdje bi trebalo da vlada kultura govora i dijaloga, često čujemo olako izgovorene teške i uvrjedljive riječi, „lijepljenje“ raznih etiketa među političarima… Onda se opet, putem medija, društvenih mreža, te opore, teške riječi prenose na cijelo društvo, pa potom, po nekoj ljudskoj slabosti, pojedinci ili grupe prihvate taj narativ koji se tako širi. Ponavljam stoga, jako je važno da imamo kulturu dijaloga i da se trudimo da kao pojedinci poradimo na sebi, da naučimo da jedni sa drugima govorimo i odnosimo se sa poštovanjem i razumijevanjem.

RB/BI: Na osnovu ovoga što ste do sada govorili, stiče se utisak da smatrate da crnogorsko društvo nije dovoljno edukovano o štetnim posljedicama koje govor mržnje može da ima, a i nanosi mu, na kraju.

Zeković: Ipak mislim da, generalno, većina naših ljudi jeste edukovana, zato što je to stvar porodičnog vaspitanja. O tome se učimo u krugu porodice, roditelji su glavni, pa se većina toga i drži. Ali, vratiću se na medije i društvene mreže, jer sam sklon uverenju da se takvim nastupima pridaje previše značaja. Zastupam stav da bi takav način javnih istupanja trebalo ignorisati.

RB/BI: Da li ste Vi aktivni na društvenim mrežama?

Zeković: Nisam.

RB/B: Zbog čega?

Zeković: Iskren da budem, nemam ni vremena da se tome posvetim, a čini mi se i da ljudi olako postanu ovisni o društvenim mrežama, pa bez potrebe na njima provode mnogo vremena. Ocijenio sam da bi to bilo štetno za mene, pa sam se do sada uzdržavao od tog vida komunikacije. Preferiram lični susret i razgovor sa ljudima. Mislim da je to korisnije i zdravije. 

RB/BI: Kojim medijima najviše, a kojima najmanje vjerujete?

Zeković: Vjerujem svim medijima kada su u pitanju servisne informacije, vremenska prognoza, sport… A kada su u pitanju političke ili društvene teme, nemam puno poverenja.

RB/BI: Zbog čega?

Zeković: Mislim da postoji puno zloupotreba, da je medijski prostor pun lažnih informacija, poluistina a, nažalost, ponekad i govora mržnje. Medijske kuće se olako svrstavaju na ovu ili onu stranu, pa bi trebalo pratiti sve medije, naći sredinu i, kada se sve sagleda, doći do neke istine.

RB/BI: Smatrate li da je raspirivanje govora mržnje u dovoljnoj mjeri sankcionisano?

Zeković: Mislim da nije, a iako je bilo nekih slučajeva sankcionisanja, procjenjujem da je to činjeno selektivno, da nije rađeno što bi rekli „ni po babu, ni po stričevima“, nego je bilo pristrasnosti. O tome bi trebalo povesti računa, pogotovo ako su u pitanju ekstremni oblici takvog govora.

RB/BI: Šta mislite – koji su mehanizmi za borbu protiv govora mržnje i koliko pojedinac može da utiče da ta negativna pojava bude u što manjoj mjeri izražena u crnogorskom društvu?

Zeković: Svaki pojedinac može da poradi na sebi. Ne smijemo dozvoliti da takvim jezikom govorimo. Što se tiče društva, mediji bi tu mogli odigrati ulogu time da se takvim nastupima ne pridaje značaja, već da ih ignorišu. Naravno, svi možemo doprinijeti da, ako čujemo da je neko u našem okruženju, bio to prijatelj, rođak, član porodice sklon takvom narativu, ukažemo da to nije dobro. Nije dobro ni za pojedinca, ni za kompletno društvo.

RB/BI: Onda bi, pretpostavljam, kada bi mediji postali takvi, zadobili i Vaše povjerenje.

Zeković: Svakako.

RB/BI: Zamoliću Vas na kraju za poruku kojom bismo zaokružili razgovor na temu govor mržnje u javnom diskursu.

Zeković: Pošto se nalazimo u prostorijama Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira, sa ovoga svetog mjesta upućujem iskreni poziv svima da imamo razumijevanja jedni za druge, da se trudimo da zaista živimo po Božjim zaposvijestima a, kao što sam već pomenuo, dvije najveće zapovijesti su ljubav prema Bogu i prema bližnjima. Sveti Jovan Bogoslov i jevanđelista Apostol ljubavi, kako ga nazivamo, u jednoj od svojih poslanica kaže da „onaj ko kaže da voli Boga, a s druge strane, prezire bližnjega svoga, govori laž, jer se to ne može jedno od drugoga odvojiti“. Ako volite Boga iskreno, voljećete i bližnjega svoga. Dakle, to je poziv – imajmo poštovanje i razumijevanje jedni za druge i sve probleme i nesporazume rješavajmo dijalogom i uljudnim razgovorom bez uvreda i teških riječi.  

Uskoro ćete na talasima Radio Bara i našem portalu Bar Info, moći da pratite intervjue na temu Govor mržnje u javnom disukrsu i sa predstavnicima Barske nadbiskupije i Islamske vjerske zajednice.

The post VIDEO – Zeković: Treba da imamo ljubav prema bližnjima, a bližnji bi trebalo da nam bude svaki čovjek first appeared on BARinfo.