Žiri, koji je radio u sastavu Goce Ristovski, predsjednik i članovi Trajče Kacarov i Elena Trajkovska je, nakon zvaničnog programa Međunarodnog pozorišnog festivala „Glumac Evrope 2026“, u obrazloženju istakao da je Bjelanoviću nagrada dodijeljena za “profinjenu rediteljsku viziju, organsko povezivanje muzike, dramske radnje i scenskog izraza u jedinstvenu poetsku cjelinu, kao i za stvaranje snažnog vizuelnog i emotivnog pozorišnog jezika koji predstavu uzdiže na visok estetski i umjetnički nivo”.

Laureat nagrade „Glumac Evrope 2026“ Aleksandra Vojvodić Jovović, oduševila je žiri nadahnutim izvođenjem u komadu u kojem je pjevala, glumila i plesala.

Etablirana umjetnica je, kako je procijenio žiri, priznanje zavrijedila za “izuzetno muzičko-scensko izvođenje, vrhunsku vokalnu tehniku i snažno scensko prisustvo, kojima stvara duboko emotivnu i umjetnički zaokruženu interpretaciju koja predstavlja suštinskog nosioca dramske atmosfere predstave”.

U razgovoru za Radio Bar i Bar Info, Goran Bjelanović je, sa prepoznatljivim šarmom, ustvrdio:

“Ako je bilo koga iznenadilo ovo izuzetno međunarodno priznanje – mene nije. Na stranu to što je i sam žiri naglasio da smo postavkom ovog komada pomjerili evropski pozorišni izraz, jer našu predstavu žanrovski tek treba da definiše teorija teatra”, objasnio je reditelj .

Aleksandra Vojvodić Jovović je, smatra Bjelanović, Marija Kalas postjugoslovenskog prostora.

“Bilo je privilegija biti njen partner na sceni, osjećati energiju kojom plijeni publiku u dvorani. S Aleksandrom bi svakom reditelju uspjeh bio zagarantovan. Ovo nije mišljenje, nego neosporiva istina”, biranim riječima o partnerki na sceni govori poznati reditelj. 

Nemjerljiv je i doprinos i učinak istinskih junaka “iz sjenke”.

Mr Miro Kruščić je autorskom muzikom doslovno podizao atmosferu budeći onu neophodnu tenziju, emotivno apostrofiranje različitih stanja na način koji je predstavi davao punoću i karakter. Slobodanka Seka Martinović je svoju umjetničku imaginaciju unijela u scenografska rješenja i kostim. A kakav doprinos je akademska vajarka Ina Martinović dala ukupnom utisku, oslikavši lica lutaka, potvrđuje komentar jedne gledateljke.

“Stvarno sam očekivala da će u nekom trenutku Bog da progovori”.

Da je žiri donio dobru odluku, svjedoči i što je publika na svečanom zatvaranju festivala ovacijama propratlia proglašenje pobjednika u kategoriji najbolja režija i gluma.

Akteri su uvjereni da će “Aurora Amoris” nastaviti život na scenama širom regiona i Evrope.

The post Aurora Amoris donijela međunarodna priznanja Goranu Bjelanoviću i Aleksandri Vojvodić Jovović na festivalu Actor of Europe first appeared on BARinfo.

Riječ je o intrigantnoj duo drami koja kroz spoj poezije, muzike i pozorišta donosi priču o strastvenoj i sudbonosnoj ljubavi ruskog pjesnika Vladimira Majakovskog i aristokratkinje Tatjane Jakovljeve. Nakon premijere u KIC-u „Zeta“ i izvođenja na DEUS-u u Podgorici, „Aurora Amoris“ je prvi put igrana pred Baranima.

Uloge tumače sopranistkinja mr Aleksandra Vojvodić Jovović i reditelj mr Goran Bjelanović, dok su u realizaciji učestvovali i mr Miro Kruščić (tonske ilustracije), modna kreatorka Slobodanka Seka Martinović (kostim), akademska slikarka Ina Martinović (scenografija), Goran Mitrović (dizajn svjetla) i Jovica Trajkovski (dizajn zvuka). Scenario i režiju potpisuje Bjelanović.

Reditelj i glumac Goran Bjelanović istakao je u razgovoru za Radio bar i Bar Info da je umjetnost istovremeno privilegija i velika odgovornost.

„Ako pozovete ljude i to nazovete spektaklom, onda im zaista morate ponuditi spektakl. I glumac i reditelj uspjeh mjere reakcijom publike, a reakcija večeras bila je upravo onakva kakvu samo možemo poželjeti. Mislim da se i Majakovski s one strane stvarnosti osmjehuje što njegovi stihovi i dalje žive, što su žive i ove divne arije. Ne mjerimo umjetnost po političkim, nacionalnim ili ideološkim linijama, već tražimo čisti kvalitet, jer publika Bara to zaslužuje. Utisak barske publike nam je najznačajniji – da ljude koje sretnemo obdarimo nekom unutrašnjom svjetlošću koju mi umjetnici nosimo sa sobom, da ne bude samo naša nego da je malo i podijelimo“, kazao je Bjelanović, zahvalivši se direktorici Kulturnog centra Aleksandri Grabež na podršci i gostoprimstvu.

Sopranistkinja Aleksandra Vojvodić Jovović nije krila zadovoljstvo nakon nastupa pred svojim sugrađanima.

„Izuzetno sam zadovoljna večerašnjom predstavom. Sala je bila prepuna, što smo i očekivali, jer su došli naši prijatelji i ljudi koji vole ovu vrstu umjetnosti. Ovo nam je treće izvođenje i nadam se da ćemo i dalje dobijati pozive, jer planiramo da nastupamo širom Crne Gore, ali i van nje“, kazala je za naše medije Vojvodić Jovović.

Autor muzike i tonskih ilustracija, Miro Kruščić, naglasio je da je riječ o velikom i zahtjevnom projektu.

„Ova duo drama je veliki projekat sa puno entuzijazma, profesionalnosti, rada, a sve za umjetničku muziku. Ideja nam je bila da prevaziđe klasičnu formu pozorišta i da publika ima utisak da je u operi. Mislim da smo u tome uspjeli. Aleksandra je dala svoj maksimum, otpjevala je divne arije i poznate numere velikih kompozitora. Ovo je tim koji diše jednim srcem i dušom i publika je to večeras prepoznala“, rekao je Kruščić, dodajući da je turneja tek na početku.

Svoja snažna osjećanja podijelila je i Slobodanka Seka Martinović, koja je bila zadužena za kostim i scenografiju.

„Mislim da je ovo do sada najbolje izvođenje. Barska publika je na prelijep način uvažila i ispratila svoju Baranku. Znamo da je najteže biti ‘pop u svom selu’, i da se obično izazove više emocija i reakcija u nekoj nepoznatoj ili manje poznatoj sredini, tako da sam s te strane baš zadovoljna i puno mi je srce. Poetsko muzički programi nijesu za široke mase, već za senzibilnu publiku koja razumije ovu priču i emociju. Publika je večeras aplauzom rekla sve“, kazala je Martinović, dodajući da bi voljela da „Aurora Amoris“ obiđe svaki grad u Crnoj Gori.

Sala Kulturnog centra bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, a publika je tokom čitavog izvođenja pažljivo pratila svaku riječ i svaki muzički segment, da bi na kraju predstave umjetnike nagradila snažnim aplauzima. Posebno emotivan trenutak bio je kada su Barani nakon završetka programa izlazili na scenu i Aleksandri Vojvodić Jovović, donosili bukete cvijeća, potvrđujući da istinska umjetnost uvijek pronađe put do svoje publike.

The post Aurora Amoris u Baru ispraćena ovacijama first appeared on BARinfo.

“Aurora Amoris” je premijerno izvedena 9. aprila 2025. godine u velikoj sali KIC-a “Zeta”, a u Baru će igrati prvi put.

sa premijere u KIC-u “Zeta”

Ova intrigantna duo-drama, komad koji je nemoguće precizno žanrovski odrediti, donosi priču o strastvenoj i sudbonosnoj ljubavi pjesnika Vladimira Majakovskog i aristokratkinje Tatjane Jakovljeve, oblikovanu kroz spoj poezije, muzike i pozorišta.

Ljubav Vladimira i Tatjane bila je snažna, ali ispunjena preprekama, on je govorio riječima poezije, ona je odgovarala tišinom. Spektakl istražuje emocije koje nadilaze vrijeme i sudbinu, ostavljajući snažan umjetnički utisak.

sa premijere u KIC-u “Zeta”

Uloge tumače sopranistkinja mr Aleksandra Vojvodić Jovović i mr Goran Bjelanović, filmski i pozorišni reditelj. Tonske ilustracije je radio mr Miro Kruščić, kostim modna kreatorka Slobodanka Seka Martinović, scenografiju akademska slikarka Ina Martinović, dizajn svjetla Goran Mitrović, dizajn zvuka Jovica Trajkovski, a scenario i režiju potpisuje Bjelanović.

Akteri nadahnutom, sugestivnom i emotivnom igrom i pjesmom uspijevaju da dočaraju kompleksnu emociju između čuvenog pjesnika i grofice koja, kako je neposredno pred premijerno izvođenje u aprilu prošle godine u velikoj sali KIC-a “Zeta”, u intervjuu za Radio Bar i Bar Info objasnio Bjelanović, “i jeste i nije bila ljubav”.

I Bjelanović i Vojvodić Jovović su za naše medije nakon premijere istakli da su sigurni da će „Aurora Amoris“, njihov najnoviji zajednički projekat, imati dobar prijem od strane pozorišne publike i živjeti dugo na brojnim scenama u zemlji i regionu. Zapažen nastup imali su i na DEUS-u.

Ulaz na spektakl „Aurora Amoris“ u Domu kulture je besplatan.

The post Aurora Amoris u ponedjeljak pred barskom publikom first appeared on BARinfo.

Nadahnuto, sugestivno i emotivno scenarista i reditelj mr Goran Bjelanović i sopranistkinja mr Aleksandra Vojvodić Jovović dočarali su publici ono što, kako je gostujući u programu Radio Bara Bjelanović kazao „i jeste i nije bila ljubav“ između čuvenog pjesnika Vladimira Majakovskog i grofice Tatjane Jakovljeve.

Uloge tumače Vojvodić Jovović i Bjelanović, tonske ilustracije je radio mr Miro Kruščić, kostim modna kreatorka Slobodanka Seka Martinović, scenografiju akademska slikarka Ina Martinović, dizajn svjetla Goran Mitrović, dizajn zvuka Jovica Trajkovski, a scenario i režiju potpisuje Bjelanović.

Nakon prve izvedbe izuzetno maštovitog komada, kojeg je nemoguće žanrovski odrediti, svi akteri su bili puni pozitivnog naboja i isključivo lijepih emocija i ponosa što su komleksnu zamisao pretočili u blistavu premijeru.

I Bjelanović i Vojvodić Jovović su za naše medije istakli da su sigurni da će „Aurora Amoris“, njihov najnoviji zajednički projekat, imati dobar prijem od strane pozorišne publike i živjeti dugo na brojnim scenama u zemlji i regionu.

The post Premijerno izvođenje intrigantne Aurore Amoris oduševilo publiku first appeared on BARinfo.

RB/BI: Povod za gostovanje je poetsko-muzički spektakl „Aurora Amoris“ čija je premijera večeras u velikoj sali KIC-a „Zeta“. Zašto ste odabrali ovaj prostor za premijerno igranje?

Bjelanović: Imam dovoljno godina da znam da je svako umjetničko djelo kao novorođenče i nikada ne znate kakva sudbina ga očekuje. Tako sam, recimo, ja rođen u Velici, jednom selu koje i vukovi zaobilaze. Sad zamislite ko je mogao da pretpostavi, kad sam udario čelom o zemlju, da ću se baviti Majakovskim, groficom Tatjanom Jakovljevom, da ću raditi filmove… Isto tako, ovaj naš komad našao se u Zeti ne slučajno. Pošto se svi nešto vraćamo korijenima, ako postoji aporija da se ne zna ko je stariji jaje ili kokoška, znamo da je, ipak, Zeta starije ime Crne Gore, pa mi počinjemo tamo gdje, možda, i treba da se prvi put izvedu velika djela.

RB/BI: U najavi za događaj, objasnili ste da je u pitanju duo drama u kojoj su spojeni pozorište, poezija i muzika. Ta višeslojnost ukazuje da je performans zahtjevan i vrlo kompleksan. Sigurna sam, poznajući Aleksandru, da je sve spremno za večeras. Jeste li zadovoljni kako ste odgovorili izazovu?

Vojvodić Jovović: Iskreno da Vam kažem, bilo mi je izuzetno drago i presrećna sam bila u trenutku kada mi je Goran ponudio da jedan dio te drame i odglumim. Ovo je moje prvo pojavljivanje u svojstvu glumice. Na Muzičkoj akademiji sam, u okviru Odsjeka solo pjevanje, imala dvije godine predmet Gluma. Igrala sam u predstavama na Akademiji. Međutim, do sada nisam imala priliku da se u Crnoj Gori pokažem i na taj način. Veoma se radujem prilici.

Bjelanović: Želim da se nadovežem na ovo što je rekla Aleksandra. Nekada vas inspirišu djela, nekada vas inspirišu situacije, a postoje, zaista rijetki trenuci, kada vas inspirišu ljudi. Kada sam prvi put čuo Aleksandru kako pjeva, kao reditelj sam morao da primijetim da to nije ispjevavanje tonova, nego da ona živi, odnosno igra, svaki ton. To što je ona, ne znam kako (s obzirom na njenu mladost), uspjela da „skupi“ dvadeset godina karijere, probudilo je u meni želju i motivisalo me kao umjetnika, a istovremeno i iznerviralo što ne mogu da joj ponudim neku operetu, pa sam odlučio za komad koji možemo napraviti zahvaljujući sopstvenim talentima i socijalnom kapitalu. O talentu će večeras suditi publika, a pod socijalnim kapitalom podrazumijevam društveni ugled, mjesto koje imamo u društvu i među prijateljima. Miloš Forman kaže: „Film prave prijatelji“. Ovo je prava ilustracija da je to tako. Prvo, zahvaljujući prijateljstvu Sandre (Aleksandre Grabež prim. aut.), direktorice Kulturnog centra i Milije Šćepanovića, umjetničkog direktora, dobili smo prostor i sve kapacitete da tamo pripremimo dramu. Zahvaljujući mr Miru Kruščiću imaćemo muzičku ilustraciju, Seka Martinović je radila kostim, a zahvaljujući mojoj kumi Ini Martinović, akademskoj vajarki, lutke imaju svoje maske. Za dizajn zvuka je bio zadužen Jovica Trajkovski, a za dizajn svjetla Goran Mitrović. Umjetnost je okupila prijatelje i zamisao i želju dovela do vrhunskog profesionalnog nivoa.

RB/BI: Kakvu priču „Aurora Amoris“ donosi?

Bjelanović: Postoji zanimljiva priča o nečemu što jeste i nije bila ljubav između Majakovskog i grofice Tatjane Jakovljeve. Prije bi se moglo reći da je on bio zanesen njenom ljepotom kada su se sreli u Parizu. Međutim, ona je navikla na one „uglancane“ stihove Puškina, pa niti je impresionirala njegova poezija, niti njegova robustna figura, ne grofa, ne barona, je nije pripadao njenoj klasi. Ipak, kada je otišao, ostavio je čitav honorar da joj svakog jutra iz cvjećare stiže cvijeće od Majakovskog. Kažu da je rat preživjela prodajući bukete, jer ih je, i kada je honorar potrošen, cvjećar nastavio da donosi na njenu adresu. Jedan ruski istraživač je čuo za tu priču, da bi 60-ih godina prošlog vijeka otišao u Pariz i našao tada već ostarjelu groficu. Pitao je da li je priča istinita, na šta mu je ona uzvratila: “Mladiću, negdje žurite? Ako ne, sjedite da popijete čaj“. U tom momentu se začulo zvono na vratima. Bio je to raznosač buketa koji je izgovorio: „Cvijeće od Majakovskog“. To je predivna priča u kojoj mene ne fascinira toliko džentlmenski potez Majakovskog, koliko što je vlasnik cvjećare imao osjećaja da stvori mit, da stvori legendu. Kada bih sada pravio neku ansambl predstavu, mislim da bi mi vlasnik cvjećare bio glavni lik. On je ostao u potpunoj sjenci, niko ne zna ko je bio. Nastavio je, na sopstvenu štetu, da čuva sjećanje na ljubav Majakovskog i grofice Tatjane Jakovljeve. Što se samog žanra tiče, to svakako nije poetsko-muzički spektakl, i jeste poetsko-muzički spektakl. Nije duo-drama i jeste duo-drama. Nisu odvojene monodrame i jesu monodrame. Pritom, nije svaštarenje, nego je izuzetno dobro upakovano. To će gledaoci imati vremena i prilike da se osvjedoče. Čini mi se da joj upravo to što se ne može žanrovski uklopiti, daje život. Na isti način kao što se ne može žanrovski uklopiti ni život. Gledaoci će prisustvovati živoj predstavi i predstavi za koju sam siguran da će živjeti, ukoliko me moja mladost podrži.

RB/BI: Ovo nije prvi put da su Aleksandra Vojvodić Jovović i Goran Bjelanović ukrstili doživljaje umjetnosti, emocija i snova. Podsjetimo naše slušaoce na projekte u kojima ste sarađivali… U meni još uvijek budi oduševljenje kada se prisjetim Muzike filmskog univerzuma. Bio je to, zaista, svojevrstan poduhvat. Prošla je godina od prve izvedbe, sasvim dovoljno vremena da se poslože utisci i bude jasno da li je veliki trud opravdao namjeru, želje i očekivanja?

Vojvodić Jovović: Svi ti projekti su proizašli iz naših razgovora i promišljanja. Naravno da je Goranova genijalnost presudna, a moje su neke muzičke ideje. Uklopila sam muzičke numere u priču koju je Goran napisao. Veoma smo kompatibilni i uzajamno se pratimo. U „Aurori Amoris“ sam odabrala kompozicije Čajkovskog i Rahmanjinova i operske arije Pučinija i Kalmana koje će se, takođe, uklopiti u priču i osjećanja Majakovskog i Tatjane. Što se tiče Muzike filmskog univerzuma, na Goranovu ideju smo došli do toga da, pjevajući numere iz filmskih klasika, prikažemo i segmente iz tih ostvarenja. Sve sale gdje smo izveli taj spektakl su bile prepune, a reakcije publike odlične.

Bjelanović: U ovoj predstavi postoji jedan stih Majakovskog: „Marija, kako u debelo uho zabosti nježnu riječ?“. Naš problem je što imamo nježne riječi, a što su uši onih koji bi trebali da podrže takve programe, ne debele, nego se pitam da li ih uopšte imaju. Stvorite ljepotu, ne radi sebe, nego da bi publika formirajući estetiku formirala i etiku i duhovnost, da bismo bili bolji ljudi, a naiđete na situaciju gdje treba da molite: „E, da li ja mogu?“ i „E, kako bi bilo…?“. To je jedino što nam se, zaista ne radi.

RB/BI: A, morate.

Bjelanović: Moramo, ali kada se zna da postoji jedan sjajan projekat, a to zna i ministarka kulture koja ga je gledala u Podgorici, svi mediji su izvještavali o njemu, čovjek se na kraju pita da li je vrijedilo. A, možda su se svi umjetnici, kroz sva vremena pitali upravo to. Umjetnici stvaraju iz ljubavi prema ljudima. Šta će meni ili Aleksandri ova predstava? Već imamo sasvim pristojne CV-je. Mi znamo da nema veće utopije od rečenice „poezija će spasiti svijet“. Neće, ali je treba njegovati, jer šta je život bez poezije?  

RB/BI: Kako planirate da „Aurora Amoris“ živi, kakav put ste zacrtali, gdje će se još igrati ova priča o ljubavi i jesu li vam se, možda, neka vrata već odškrinula?

Bjelanović: Imamo poziv od pozorišta „Zoran Radmilović“ iz Zaječara. To je profesionalno, vrlo ugledno pozorište, prilično snažno pozicionirano, kao što je i Zoran u jugoslovenskom glumištu pozicioniran. Zamolili su samo da pošaljemo snimak sa večerašnje predstave, pa ćemo već u maju i junu tamo nastupiti. Imamo i poziv od administratorke Opštine Budva, Nevenke Božović. Sudbinu ovog našeg „djeteta“ će odrediti neko „od gore“. Što bi rekao Njegoš: „Nad svom ovom grdnom mješavinom, opet umna sila toržestvuje“.

RB/BI: Bilo bi lijepo da uputite poziv našim slušaocima i čitaocima da večeras dođu u KIC „Zeta“ i uživaju u spektaklu.

Bjelanović: Plakat je postavljen, vi ste nam otvorili frekvencije svog radija i, naravno da su svi dobrodošli.

Vojvodić Jovović: Dragi moji sugrađani, svi koji ste i ranije dolazili na moje koncerte i sve manifestacije na kojima sam nastupala, pozivam vas da dođete večeras u 20 sati. Ovo je za mene barem stepenik više u odnosu na ono što sam do sada radila i doživjela.

The post Bjelanović: Umjetnost je okupila prijatelje i stvorila Auroru Amoris first appeared on BARinfo.

“Ova duo drama donosi priču o strastvenoj i sudbonosnoj ljubavi pjesnika Vladimira Majakovskog i aristokratkinje Tatjane Jakovljeve, uhvaćenih u vrtlogu istorijskih previranja. Ona nije razumjela njegove riječi, ali ostala je zarobljena u njegovoj strasti. On joj je posvetio pjesme, ostavio cvijeće i nestao u Moskvi – ali priča nije završila. Aurora Amoris donosi snažnu priču o neukrotivoj ljubavi, neostvarenim snovima i ljepoti koja traje i kad ljubav prestane”, zapisao je scenarista i reditelj, mr Goran Bjelanović.

Spektakl u produkciji NVO “Janus” spaja pozorište, poeziju i muziku, donoseći moćan umjetnički doživljaj. 

Uloge tumače mr Aleksandra Vojvodić Jovović, sopran i mr Goran Bjelanović, filmski i pozorišni reditelj. Kostim je radila modna kreatorka Slobodanka Seka Martinović, scenografiju akademska slikarka Ina Martinović, tonske ilustracije mr Miro Kruščić, dizajn svjetla Goran Mitrović, dizajn zvuka Jovica Trajkovaki, a scenario i režiju potpisuje mr Goran Bjelanović.

“Ne propustite veče puno emocija i umjetnosti i doživite Auroru Amoris – polarnu svjetlost ljubavi koja prkosi vremenu i društvenim okolnostima. Doživite veče poezije, muzike i nezaboravne emocije – jer neke ljubavi nikada ne umiru”, poručuju iz NVO “Janus”.

Ulaz je slobodan.

The post Premijera poetsko-muzičkog spektakla Aurora Amoris first appeared on BARinfo.